Zbog starenja smanjuje se količina kolagena, proteina koji je zaslužan za naš mladolik izgled. Zdravim načinom prehrane te životnim stilom može se njegov gubitak smanjiti.
Kolagen je ključni protein u ljudskom tijelu, igra važnu ulogu u očuvanju integriteta i funkcije različitih tkiva. Ovaj strukturni protein čini veliki dio vezivnog tkiva i od vitalnog je značaja za zdravlje kože, kostiju, zglobova, krvnih žila i drugih organa.
Naziv “kolagen” dolazi od grčkog izraza koji u prijevodu znači “stvaratelj ljepila”. To je protein koji nastaje u dermisu, unutarnjem sloju kože građenom od vezivnog tkiva.
Struktura kolagena
Kolagen je fibrilarni protein s kompleksnom molekularnom strukturom. Tripleksna spirala, poznata kao tropokolagen, ključni je gradivni blok kolagenskih vlakana. Svaki tropokolagen sastoji se od tri lanca polipeptida (alfa-lanaca), koji su povezani specifičnim trostrukim elastičnim zavojem. Postoji više od 20 različitih tipova kolagena, od kojih svaki ima specifičnu strukturu i funkciju u određenim tkivima tijela.
Zdravo tijelo sadrži obilje tog proteina, a postoji čak više od 25 tipova kolagena u ljudskom tijelu.
On ima niz različitih uloga, primjerice povezuje pojedine kosti u zglobove, gradi ovojnice oko organa. Zatim povezuje kožu sa strukturama ispod nje, obavija mišiće i mišićne grupe. Oblaže i štiti krvne žile i živce na mjestima na kojima ulaze i izlaze iz organa.
Posebna građa proteinskog veziva doprinosi očuvanju prirodne otpornosti organizma te ima regeneracijsku ulogu, jer sudjeluje u obnovi svih vrsta potpornog tkiva.
Ljudski organizam ima sposobnost stalne sinteze kolagena, koji je potreban za zacjeljivanje i obnovu ozlijeđenih tkiva. Međutim, s vremenom se kapacitet njegove obnove smanjuje. Do toga dolazi zbog procesa starenja, trajnih preopterećenja ili autoimunih bolesti.
Gubitak kolagena negativno se odražava na izgled i funkciju cijelog tijela, te dovodi do različitih degenerativnih promjena.
Funkcije kolagena
Strukturalna potpora: kolagen pruža strukturalnu potporu tkivima i organima. U kostima, on čini kosti snažnima i otpornima na stres, dok u hrskavici pruža elastičnost i otpornost na kompresiju.
Kožna elastičnost: u koži, kolagen je ključan za održavanje elastičnosti i čvrstoće. S godinama, proizvodnja kolagena u koži smanjuje se, što može dovesti do gubitka elastičnosti i pojave bora.
Zglobovi i tetive: kolagen je prisutan u zglobovima i tetivama, pružajući podršku i stabilnost. Ovo je od posebne važnosti za sportaše i osobe koje se bave fizičkom aktivnošću.
Krvne žile: U stijenkama krvnih žila, kolagen igra ključnu ulogu u održavanju njihove strukture i integriteta. Oštećenje kolagena može dovesti do problema s krvnim žilama.
Nedostatak kolagena, među ostalim, uzrokuje poremećaj koštano-mišićnog sustava (artritis, ukočenost, mišićne ozljede), poremećaj u funkciji imunosnog sustava i pojavu tjelesnih promjena povezanih sa starenjem, kao što su bore, celulit, suhoća kože, kosa i koža bez sjaja te narušen oblik tijela.
Kako spriječiti gubitak kolagena
Izvor: Pexels
Kao što smo već spomenuli gubitak kolagena je neizbježan dio procesa starenja. Već i prije 30. godine počinje se smanjivati stvaranje proteina. S godinama ga je sve manje i manje. To se manifestira s pojavljivanjem bora.
Značaj za zdravlje kože
Kolagen je posebno značajan za zdravlje kože, jer igra ključnu ulogu u održavanju njezine strukture i funkcije. Evo nekoliko važnih aspekata vezanih uz kolagen i kožu:
Prevencija bora: Kroz održavanje čvrstoće i elastičnosti kože, kolagen pomaže u prevenciji pojave bora i finih linija.
Hidratacija kože: Kolagen također igra ulogu u zadržavanju vode u koži, čime se održava njezina hidratacija.
Oporavak od oštećenja: Nakon oštećenja kože, poput rana ili opekotina, kolagen igra ključnu ulogu u procesu ozdravljenja i obnove tkiva.
Kolagen i prehrana
Naravno neke biološke procese ne možemo zaustaviti, ali možemo svojim životnim stilom, prehranom i njegom bitno utjecati na zdravlje i mladolik izgled svoje kože.
Za stvaranje kolagena od velike važnosti su aminokiseline hidroksilizin i hidroksiprolin, prirodni izvor im je ponajviše hrana životinjskog podrijetla. Zatim vitamin C, koji je ključan u samom procesu sinteze kolagena, ali i u borbi protiv slobodnih radikala koji ga mogu oštetiti. Te naposlijetku hijaluronska kiselina koja potiče proizvodnju kolagena i popravlja oštećena kolagenska vlakna.
Prehrana obogaćena s dodatnim porcijama proteina biljnog porijekla jedan je od načina nadoknade izgubljenog kolagena. Orašasto voće je dobar izvor hijaluronske kiseline. Zatim tu još preporučamo konzumaciju ribe, piletine, jaja i nemasnog mesa te citrusnog voća.
Od ostalih opcija koje imate na raspolaganju to je konzumacija suplemenata te kvalitetna njega i primjena kozmetičkih tretmana.
Kolagen se ne može jednostavno dodati koži – pomoći mogu jedino proizvodi koji potiču kožu, odnosno fibroblaste u njoj, da radi ono što inače radi – stvara kolagen i ublažava njegov gubitak. Ključni su u tome retinol i retinoidi, peptidi i antioksidansi. Za njihove je sastojke dokazano da prodiru u kožu i mogu stimulirati stvaranje novog kolagena.
Kolagen i estetski tretmani
Od kozmetičkih tretmana možemo još i izdvojiti tretmane laserom te kemijski piling.
Pomlađivanje kože laserom nova je i jedinstvena tehnika koja rabi lasere kako bi se smanjili efekti starenja na koži. Rezultati se postižu pomoću fotonskog lasera koji, zahvaljujući svjetlosnom postupku, omogućava kontrolu termalnog oštećivanja kože što vodi ka postepenom remodeliranju kolagena i elastina uz očuvanje epiderme.
Kemijski piling je vrsta tretmana koja uključuje aplikaciju kemijskih pripravaka na kožu u kontroliranoj dozi, izazivajući kontrolirano odumiranje kože. Nakon pilinga, koža se oporavlja. Što je piling dublji, to je potkožno tkivo (dermis) više stimulirano na proizvodnju supstanci koje koži osiguravaju hidrataciju, čvrstoću i elastičnost. Nakon zahvata, koža izgleda znatno mlađe i svježije sa manje bora i plićih ožiljaka od akni, a uklanjaju se i proširene pore te pigmentacija.
Tu su još i dermalni fileri koji djelotvorno smanjuju proces starenja kože, a upotrebljavaju se za omekšavanje grubih linija lica, popunjavanje bora, podizanje upalih obraza te za popunjavanje usnica. Rezultati su trenutačni. Radi se o izvjesnom estetskom procesu, gdje se kombinacijom filera mijenjaju i oblikuju konture vašeg lica s ciljem postizanja mladolikog izgleda i sjaja.
Kratki zaključak
Kolagen je esencijalni protein koji ima ključnu ulogu u očuvanju strukture i funkcije različitih tkiva u ljudskom tijelu. Posebno je važan za zdravlje kože, pružajući podršku elastičnosti i prevenciji starenja. Održavanje optimalnih razina kolagena kroz pravilnu prehranu, hidrataciju i dodatke prehrani može pridonijeti općem zdravlju kože i dobrobiti organizma.
Željezo je mineral koji sprječava umor, osjećaj slabosti, bljedoću kože, nepravilan rad srca, bol u prsima, vrtoglavicu i glavobolje. Ukoliko ste primjetili neke od ovih simptoma, mogućno imate nedostatak željeza u krvi.
Željezo je esencijalni mineral koji igra ključnu ulogu u brojnim vitalnim funkcijama organizma. Ovaj važan nutrijent ima zadatak osigurati optimalno funkcioniranje našeg tijela, a posebno je važan za proizvodnju crvenih krvnih stanica koje prenose kisik po cijelom organizmu.
Uloga željeza u tijelu
Željezo je ključni sastojak hemoglobina, proteina koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama, a odgovoran je za transport kisika iz pluća u sve stanice tijela. Također, sudjeluje u metabolizmu energije i podržava rad enzima koji su uključeni u razgradnju nutrijenata i proizvodnju energije. Osim toga, željezo je važno za pravilan rast i razvoj organizma, a igra ključnu ulogu u održavanju jakog imunološkog sustava.
Željezo u krvi je čest pokazatelj zdravlja, a njegova koncentracija može ukazivati na razne bolesti poput anemije ili hemosideroze.
Nedostatak željeza
Nedostatak željeza u organizmu je jedan od vrlo čestih nedostataka. Osobe koje pate od nedostatka željeza mogu osjetiti simptome kao što su umor, iscrpljenost, bljedilo, slabost mišića, teškoće s koncentracijom i oslabljeni imunitet.
Posebno su ranjive skupine trudnice, dojilje, adolescenti i vegetarijanci/vegani koji ne pravilno planiraju svoju prehranu.
Bez dovoljno željeza ne dolazi do stvaranja novih crvenih krvnih stanica, odnosno eritrocita. U vašem organizmu se to najčešće manifestira simptomima vrtoglavice i slabosti. Ukoliko ste primjetili već spomenute simptome, tada bi najbolje bilo otići na vađenje krvi i napraviti kompletnu krvnu sliku. Riječ je o laboratorijskoj pretrazi koja ukazuje na opće zdravlje pacijenta i može otkriti mnoga stanja i bolesti.
Normalne vrijednosti željeza u krvi za žene iznose 8 – 30 μmol/L, a za muškarce 11 – 32 μmol/L. Normalne ili referentne vrijednosti željeza u krvi kod djece su od 5 do 25 μmol/L.
Željezo u krvi
Povišeno željezo u krvi je stanje koje može uzrokovati hemokromatoza, a to je nasljedna bolest. Uzrokuje pretjerano apsorbiranje željeza iz hrane koje se onda taloži u organima poput jetre ili gušterače. Hemokromatoza je češća kod muškaraca, ali povišeno željezo u krvi se može javiti i u drugim spolnim i dobnim skupinama. Povišeno željezo se zna javiti i u trudnoći.
Povišena razina željeza u krvi se liječi tako da se izuzme određena količina krvi na tjednoj bazi, a taj postupak se zove flebotomija. Konzumacija vlaknaste hranemože umanjiti apsorpciju željeza u krvi, a mogu pomoći i neki napitci poputzelenog čaja.
Nedostatak željeza u krvi je vrlo čest slučaj. Nastaje najčešće zbog nedovoljnog unosa željeza hranom, odnosno zbog ne adekvatne prehrane.
Nagađa se da čak 80% osoba u svijetu ima neki blaži oblik nedostatka željeza, a čak 30% njih je anemično. Zatim javlja se još zbog ubrzanog tjelesnog ili mišićnog rasta te obilnih krvarenje (npr. menstruacija). Zbog navedenih uzroka, od manjka željeza najčešće pate djeca i tinejdžeri, trudnice i sportaši. Stoga treba znati kako nadoknaditi gubitak željeza u krvi i izbjeći neugodne simptome anemije koja nastaje kao posljedica manjka željeza u krvi.
Namirnice bogate željezom
Izvor: Pixabay
Kako bi se nadomjestio nedostatak željeza u krvi, potrebno je regulirati prehranu i promijeniti neke životne navike. Unos možete vidljivo povećati sa samo dva obroka puna željeza dnevno.
Željezo u hrani se najbolje apsorbira iz masnih izvora, a kad se uzima iz nemasnih (voća i povrća), trebalo bi ga kombinirati s namirnicom koja sadržava mnogo vitamina C.
Evo nekoliko namirnica koje biste trebali uključiti u svoju prehranu kako biste osigurali dovoljan unos ovog važnog minerala:
Crveno meso – junetina, govedina i janjetina izvrsni su izvori željeza u obliku hemskog željeza, koji se lako apsorbira u tijelu.
Perad i puretina – piletina i puretina također su bogati željezom
Morski plodovi – dagnje, školjke, lignje i druge vrste morskih plodova također su izvori željeza, ali i drugih hranjivih tvari poput cinka i selena.
Mahunarke – grah, leća, slanutak i crni grah bogati su biljnim željezom i idealni za vegetarijance/vegane.
Tamnozeleno lisnato povrće – špinat, kelj, blitva i brokula sadrže značajne količine željeza i drugih vitamina i minerala.
Suho voće – suhe marelice, šljive i grožđice su ukusan izvor željeza za zdravi međuobrok.
Cjelovite žitarice – integralne žitarice poput kvinoje, heljde i zobenih pahuljica sadrže važne hranjive tvari, uključujući željezo.
Najbolji izvor željeza je crveno meso i iznutrice, a kod vegetarijanaca i vegana postoji zamjena. Osim mesa možete jesti lososa i školjke. Dobar izvor su žumanjci jaja te mahunarke kao što su grah, leća, grašak. Od povrća se preporuča koristiti tamnozeleno lisnato povrće te krumpir, špinat, repa, šparoge i rajčice.
Mnogo željeza nalazi se i u suhom voću pa su tako odličan izbor sušene breskve i marelice i grožđice. Sok od šljiva, agrumi, kupine i lubenice neka se nađu na vašem jelovniku svakog dana. Većina navedenih namirnica u sebi sadrži i vitamin C koji je gotovo jednako bitan pri unosu.
Namirnice životinjskog podrijetla bogate željezom
Govedina – crveno meso, jedan je od najbogatijih izvora željeza. 100 grama kuhane govedine može sadržavati između 2-3 mg željeza.
Piletina – je također dobar izvor željeza, posebno pileći bubrezi. 100 grama pilećih bubrega može sadržavati oko 13 mg željeza.
Jetra – posebno goveđa jetra, iznimno je bogata željezom i drugim hranjivim tvarima. 100 grama kuhane goveđe jetre može sadržavati do 6 mg željeza.
Srdela – je riba koja je iznimno bogata željezom i omega-3 masnim kiselinama. 100 grama svježe srdelice može sadržavati oko 2 mg željeza.
Kamenice – su izuzetno bogate željezom i mineralima, poput cinka. 100 grama kuhanih kamenica može sadržavati oko 7 mg željeza.
Namirnice biljnog podrijetla bogate željezom
Tofu – popularna biljna bjelančevina koja se dobiva od sojinog mlijeka, izvrsna je namirnica bogata željezom. Samo 100 grama tofu sira može sadržavati oko 5 mg željeza.
Leća – je mahunarka koja je izuzetno bogata proteinima, vlaknima i željezom. Šalica kuhane leće može sadržavati oko 7 mg željeza.
Sjemenke bundeve – su ne samo ukusne već i bogate hranjivim tvarima, uključujući željezo. Samo 28 grama sjemenki bundeve može sadržavati oko 4 mg željeza.
Bademi – su bogati zdravim mastima, proteinima i vlaknima, a također su dobri izvor željeza. Oko 28 grama badema može sadržavati oko 1 mg željeza.
Špinat – je lisnato povrće koje sadrži razne hranjive tvari, uključujući željezo. 100 grama kuhanog špinata može sadržavati oko 3 mg željeza.
Smeđa riža – je cjelovita žitarica bogata vlaknima i mineralima, uključujući željezo. 1 šalica kuhane smeđe riže može sadržavati oko 1 mg željeza.
Kvinoja – je pseudocjelovita žitarica koja sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina i ima visok sadržaj željeza. 1 šalica kuhane quinoe može sadržavati oko 3 mg željeza.
Važno je još jednom napomenuti kako se željezo iz namirnica biljnog podrijetla (nepotpuno ili ne-hemsko željezo) ne apsorbira jednako dobro kao željezo iz namirnica životinjskog podrijetla (hemsko željezo). Međutim, unos vitamina C (iz agruma, paprike, brokule) u kombinaciji s biljnim izvorima željeza može poboljšati apsorpciju željeza u tijelu.
Unos hrane bogate kalcijem (mlijeko, sir) može smanjiti apsorpciju željeza, pa je najbolje izbjegavati uzimanje kalcija i željeza u istom obroku.
Željezo je ključni mineral koji igra vitalnu ulogu u održavanju zdravlja organizma. Redovit unos namirnica bogatih željezom pomaže u sprečavanju nedostatka ovog važnog nutrijenta te osigurava energiju, dobro funkcioniranje imunološkog sustava i optimalno zdravlje.
Uključite raznolikost željezom bogate hrane u svoju prehranu kako biste osigurali dovoljan unos i održavali vitalnost svakoga dana.
Ako imate sumnje u vezi s unosom željeza, uvijek se posavjetujte s kvalificiranim nutricionistom ili liječnikom kako biste dobili personalizirane savjete za svoje zdravlje i prehrambene potrebe.
Šećer su ugljikohidrati koji predstavljaju neizostavan dio naše prehrane. Ovisno o konzumaciji može za nas biti izvor potrebne energije ili otrov. Poanta je u pravilnom doziranju i prehrani.
Pod pojmom šećer podrazumijevamo ugljkohidrate u kristalnom obliku ili u prahu, karakteristična slatkog okusa od kojih se većina koristi u prehrani. Pogledamo li malo pažljivije njihov kemijski sastav oni se sastoje od ugljika, kisika i vodika te se javljaju u različitim derivatima i iz različitih izvora.
Ako govorimo o njihovoj klasifikaciji onda se oni dijele na monosaharide, disaharide i trisaharide. Najjednostavni šećeri su monosaharidi, a uključuju glukozu (također poznatu i kao dekstrozu), fruktozu i galaktozu.
Šećer koji se najčešće koristi u prehrani je saharoza, koja spada u disaharide. U organizmu ona se hidrolizira u fruktozu i glukozu. Od ostalih disaharida tu su još maltoza i laktoza, tzv. mliječni šećer.
Postoje još i druge supstance koje također imaju sladak okus, ali nisu ugljikohidrati, te se ne ubrajuju u šećere. Neki od njih se koriste kao niskokalorična zamjena za šećer, poput primjerice raznoraznih umjetnih zaslađivača.
Gdje ga nalazimo?
Šećer saharoza se dobiva ekstrakcijom iz šećerne repe i šećerne trske. U procesu obrade ovisno o postupku, dobiva se rafinirani odnosno bijeli šećer (prolazi potpunu obradu) i smeđi šećer ne prolazi kroz cijeli proces rafinacije pa u njemu zaostaju razni biljni pigmenti, neki minerali te drugi biljni ostaci.
Smeđi se smatra zdravijim, a sadrži u sebi još i manje količine vitamina i minerala.
Od drugih prirodnih izvora tu su još primjerice med, javorov i agavin sirup. Za sirovi med se zna već kako ima antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva, a u javorovom sirupu pronađeni su i antioksidansi.
Tu je još i stevija koja ne sadrži kalorije i čak je do 400 puta slađa od konzumnog šećera. Istraživanja su pokazala kako stevija može sniziti visoki krvni tlak te vrlo povoljno djeluje na probavni sustav smanjujući mučninu i žgaravicu te potičući probavu.
Nalazimo ga naravno i u čitavom nizu drugih namirnica, ovisno o njegovom obliku, tipa u voću, žitaricama, mlijeku, itd.
Šećer i ljudski organizam
Izvor: Pexels
Šećer je neophodan izvor energije te je dijelom čitavog niza biokemijskih procesa u ljudskom organizmu. Primjerice on je ljudskom mozgu osnovni izvor energije.
Za pravilan rad mozga potrebno je unijeti dnevno čak 130 g šećera. Kad govorimo o unosu šećera na dnevnoj razini tada bi on trebao biti manji od 10% ukupnog dnevnog energetskog unosa.
Okvirno govoreći ako je osobi dnevno u prosjeku potrebno 2000 kcal, do 200 kcal trebalo bi potjecati od šećera, odnosno 200 g. U tijelu se on pohranjuje u obliku glikogena u jetri i mišićima. Ukoliko su sve zalihe popunjene tada se on pretvara u masno tkivo.
Prekomjeran unos šećera se pokazao kao opterećenje za čitav organizam te imunološki sustav.
Istraživanja su između ostalog i dokazala povezanost između unosa šećera i nepovoljnih razina masnoća u krvi, odnosno dislipidemija. Prekomjeran unos šećera može uzrokovati višu razinu triglicerida i nižu razinu “dobrog” kolesterola, pokazala je studija objavljena u časopisu Journal of the American Medical Asociation.
Preporuke za unos šećera
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), dodani šećeri trebali bi činiti manje od 10% dnevnog unosa kalorija, a za dodatne zdravstvene beneficije preporučuje se smanjenje na manje od 5%. Za prosječnu odraslu osobu to iznosi oko 25-50 grama dnevno ili 6-12 čajnih žličica.
Konzumacija prirodnih izvora šećera, poput voća i povrća, preporučuje se zbog prisutnosti vlakana, vitamina i minerala koji usporavaju apsorpciju šećera i pružaju dodatne zdravstvene koristi.
Fiziološka uloga šećera u tijelu
Šećer, osobito glukoza, osnovni je izvor energije za stanice. Tijelo razgrađuje ugljikohidrate iz hrane u glukozu, koja ulazi u krvotok i opskrbljuje energijom sve organe, posebno mozak i mišiće. Glukoza se koristi za proizvodnju adenozin-trifosfata (ATP), molekule koja pokreće sve metaboličke procese.
Kratkoročno, šećer osigurava brzi energetski boost, važan u situacijama povećanog fizičkog napora ili kad je potrebno brzo podići razinu šećera u krvi. Osim glukoze, fruktoza i saharoza (stolni šećer) također se koriste u prehrani, iako fruktoza prolazi drugačiji metabolizam kroz jetru.
Šećer kao uzročnik bolesti
Prekomjeran unos hrane te odabir nezdravih namirnica osobito onih bogatih šećerima ili mastima povezuje se s čitavim nizom bolesti. Evo nekih:
Pretilost: Visok unos šećera često je povezan s povećanim unosom kalorija, što može dovesti do pretilosti. Prekomjerna težina može povećati rizik od mnogih bolesti, uključujući dijabetes tipa 2, srčane bolesti i neke vrste raka.
Dijabetes Tipa 2: Dugotrajna konzumacija velikih količina šećera može dovesti do insulinske rezistencije i razvoja dijabetesa tipa 2, ozbiljne bolesti koja zahtijeva kontrolu unosa šećera.
Karijes: Šećer je poznat kao glavni uzrok karijesa (zubnih šupljina). Bakterije u ustima hrane se šećerom i stvaraju kiseline koje oštećuju zubnu caklinu.
Metabolički Sindrom:Prekomjerna konzumacija šećera može dovesti do metaboličkog sindroma, skupa faktora rizika koji uključuju visok krvni tlak, visoke nivoe šećera u krvi, nizak HDL (“dobri”) kolesterol i povećani obujam struka.
Postoje znanstveni dokazi koji izravno povezuju unos šećera te nastanak karcinoma gušterače. Znanstvenici tvrde kako je najvjerojatniji razlog hiperglikemija i hiperinzulinemija. Unosom hrane koja sadrži jednostavne šećere dolazi do naglog povećanja glukoze u krvi i velike potrebe za inzulinom što postepeno dovodi do preopterećenja gušterače i smanjivanja osjetljivosti stanica na inzulin.
Visok unos šećera i hrane koja obiluje šećerom doveden je u vezu s karcinomom gušterače, ali i s povećanim rizikom od karcinoma jednjaka, tankog crijeva i pluća.
Dodatnim znanstvenim istraživanjima je potvrđeno kako je šećer zaslužan za poticanje rasta tumora. Ti rezultati upućuju na to da geni uzročnici raka, tzv. ”Ras proteinima”, potiču agresivne tumore pomoću šećera. Ukratko, šećer aktivira postojeće stanice raka time što ih umnožava te pospješuje njihovo širenje organizmom.
Razmatranje umjerene konzumacije
Umjerena konzumacija šećera može biti dio zdrave prehrane. Prirodni šećeri prisutni u voću, povrću i mliječnim proizvodima obično su manje problematični od dodanog šećera u prerađenim namirnicama. Preporučena dnevna količina dodanog šećera varira od preporuka za odrasle osobe, a smatra se da bi trebala biti manja od 10% ukupnih dnevnih kalorija.
Kratki zaključak
Šećer je izvor energije za tijelo, ali njegova prekomjerna konzumacija može imati negativne posljedice po zdravlje. Ključ je u umjerenoj konzumaciji i svjesnom biranju prirodnih izvora šećera umjesto dodanih šećera u prerađenim proizvodima. Zdrava i uravnotežena prehrana ključna je za održavanje optimalnog zdravlja i prevenciju negativnih učinaka prekomjerne konzumacije šećera.
Prehrana i dijeta kod dijabetesa jedan su od najvažnijih čimbenika u kontroli razine glukoze u krvi i dugoročnom liječenju ove bolesti. Pravilno planirani obroci mogu pomoći stabilizirati šećer u krvi, poboljšati metabolizam i smanjiti rizik od komplikacija.
Dijabetes ili šećerna bolest jedna je od najčešćih kroničnih metaboličkih bolesti današnjice. Karakterizira je povišena razina glukoze u krvi, odnosno stanje kronične hiperglikemije povezano s poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina.
Ako se ne kontrolira, dijabetes može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija poput bolesti srca, oštećenja bubrega, problema s vidom, oštećenja živaca i povećanog rizika od infekcija.
Međutim, uz pravilnu terapiju, redovitu tjelesnu aktivnost i pravilnu prehranu moguće je uspješno kontrolirati bolest i značajno poboljšati kvalitetu života.
Što je prehrana i dijeta kod dijabetesa
Prehrana i dijeta kod dijabetesa temelje se na uravnoteženom unosu hranjivih tvari kako bi se održala stabilna razina glukoze u krvi. Cilj takvog načina prehrane nije samo snižavanje šećera, nego i prevencija dugoročnih komplikacija bolesti.
Pravilna prehrana pomaže:
• stabilizirati razinu glukoze u krvi • poboljšati osjetljivost na inzulin • održati zdravu tjelesnu masu • smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti
Promjene prehrane i zdrav način života mogu značajno smanjiti rizik razvoja dijabetesa i poboljšati regulaciju glukoze u krvi. – New England Journal of Medicine
Razlika između dijabetesa tipa 1 i tipa 2
Kod šećerne bolesti razlikujemo dva osnovna oblika bolesti.
Dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest kod koje dolazi do prestanka proizvodnje inzulina u gušterači. Osobe s ovim tipom dijabetesa moraju primati inzulin tijekom cijelog života.
Dijabetes tipa 2 povezan je s inzulinskom rezistencijom i često se razvija postupno, najčešće u odrasloj dobi. Glavni čimbenici rizika uključuju prekomjernu tjelesnu masu, sjedilački način života i nepravilne prehrambene navike.
Iako se liječenje razlikuje, pravilna prehrana važna je za oba tipa dijabetesa.
Simptomi ove bolesti variraju ovisno o tipu. Za tip 1 karakteristično je kako se simptomatika i bolest razvijaju naglo dok kod tipa 2 proces je umjereniji i dugotrajniji.
Među najčešće simptome ubrajaju se:
suhoća kože i ustiju
pojačana žeđ i glad
gubitak tjelesne mase
često mokrenje
osjećaj umora i iscrpljenosti
gubitak težine
trnjenje stopala
slabije zacijeljivanje rana
Dijagnostika
Kada govorimo o dijagnosticiranju bolesti onda se to čini analizom krvne slike. Vrijednosti glukoze u krvi za koje se smatraju indikatorom dijabetesa su od 7 mmol/L na tašte ili 11,1 mmol/L tijekom čitavog dana.
Planiranje obroka kod dijabetesa
Jedan od ključnih aspekata prehrane i dijete kod dijabetesa nije samo izbor namirnica nego i način planiranja obroka. Raspored obroka tijekom dana može značajno utjecati na stabilnost razine glukoze u krvi.
Kod mnogih osoba s dijabetesom preporučuje se raspodjela dnevnog unosa hrane u tri glavna obroka i jedan do dva manja međuobroka. Takav raspored može pomoći spriječiti nagle oscilacije glukoze i smanjiti osjećaj pretjerane gladi.
Važno je da obroci budu nutritivno uravnoteženi i sadrže kombinaciju ugljikohidrata, proteina i zdravih masti. Ovakva kombinacija može usporiti apsorpciju glukoze i pomoći u stabilizaciji razine šećera nakon jela.
Kod osoba s dijabetesom tipa 1 planiranje obroka i praćenje unosa ugljikohidrata ključni su za pravilno prilagođavanje doze inzulina i održavanje stabilne razine glukoze u krvi. – Diabetes Care Journal
Glikemijski indeks u svakodnevnoj prehrani
Glikemijski indeks (GI) pokazuje koliko brzo određena hrana podiže razinu glukoze u krvi. Namirnice s visokim glikemijskim indeksom uzrokuju brzi porast šećera, dok hrana s nižim GI dovodi do sporijeg i stabilnijeg povećanja glukoze.
Kod prehrane i dijete kod dijabetesa preporučuje se češće birati namirnice s nižim glikemijskim indeksom.
Primjeri hrane s nižim glikemijskim indeksom uključuju:
Kombiniranje hrane s različitim glikemijskim indeksom unutar obroka također može pomoći u stabilizaciji razine glukoze.
Brojanje ugljikohidrata smatra se jednom od najučinkovitijih metoda za regulaciju glukoze u krvi kod osoba s dijabetesom tipa 1 koje koriste intenziviranu inzulinsku terapiju. – American Diabetes Association
Prehrana i dijeta kod dijabetesa imaju ključnu ulogu u regulaciji glukoze u krvi. Posebne prehrambene smjernice postoje i za dijabetes tipa 2, o čemu detaljnije možete pročitati u našem članku o prehrani kod dijabetesa tipa 2.
Izvor: Unsplash
Mediteranska prehrana i dijabetes
Jedan od najčešće preporučenih prehrambenih obrazaca za osobe s dijabetesom je mediteranska prehrana.
Karakterizira je:
• visok unos povrća i voća • konzumacija cjelovitih žitarica • redovita konzumacija ribe • maslinovo ulje kao glavni izvor masti • umjeren unos mesa
Brojna istraživanja pokazuju da ovakav način prehrane može pomoći u boljoj kontroli razine glukoze i smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Primjer jelovnika kod dijabetesa
Kod dijabetesa tipa 1 prehrana se planira tako da se unos ugljikohidrata može uskladiti s dozom inzulina. Cilj je održati stabilnu razinu glukoze u krvi tijekom dana i spriječiti nagle oscilacije šećera.
Doručak
• integralni kruh (1–2 kriške) • kuhano jaje ili svježi sir • rajčica ili krastavac • nezaslađeni čaj ili kava
Ovakav doručak osigurava složene ugljikohidrate i proteine koji sporije podižu razinu glukoze u krvi.
Voće daje prirodne ugljikohidrate, dok orašasti plodovi osiguravaju zdrave masti i osjećaj sitosti.
Ručak
• pečena piletina ili riba • integralna riža ili krumpir u umjerenoj količini • velika salata od povrća (zelena salata, rajčica, paprika) • maslinovo ulje kao preljev
Ručak treba sadržavati ravnotežu ugljikohidrata, proteina i vlakana kako bi razina šećera bila stabilna.
Međuobrok
• grčki jogurt ili kefir • nekoliko sjemenki lana ili chia
Ovaj međuobrok osigurava proteine i probiotike koji mogu doprinijeti zdravlju probavnog sustava.
Večera
• tuna ili piletina sa žara • povrće na pari (brokula, tikvice, mrkva) • manja porcija cjelovitih žitarica
Lagani večernji obrok može pomoći stabilizirati razinu glukoze tijekom noći.
Najčešća pitanja o prehrani i dijeti kod dijabetesa
Što je prehrana i dijeta kod dijabetesa?
Prehrana i dijeta kod dijabetesa temelje se na uravnoteženom unosu ugljikohidrata, proteina, zdravih masti i vlakana kako bi se održala stabilna razina glukoze u krvi.
Koje namirnice su preporučljive kod dijabetesa?
Preporučuju se cjelovite žitarice, povrće, voće s nižim glikemijskim indeksom, riba, nemasno meso, mahunarke, orašasti plodovi i maslinovo ulje.
Koje namirnice treba ograničiti kod dijabetesa?
Preporučuje se ograničiti zaslađena pića, slatkiše, rafinirane žitarice, industrijski prerađenu hranu i hranu bogatu zasićenim mastima.
Koliko obroka dnevno treba imati osoba s dijabetesom?
Najčešće se preporučuju tri glavna obroka i jedan do dva manja međuobroka kako bi se održala stabilna razina šećera u krvi.
Može li pravilna prehrana pomoći u kontroli dijabetesa?
Da. Pravilna prehrana, uz redovitu tjelesnu aktivnost i kontrolu tjelesne mase, može značajno poboljšati regulaciju glukoze u krvi i smanjiti rizik od komplikacija.
Imate dijabetes ili povišenu razinu šećera u krvi?
Prehrana ima ključnu ulogu u kontroli dijabetesa. Pravilno raspoređeni obroci, izbor kvalitetnih namirnica i kontrola unosa ugljikohidrata mogu pomoći stabilizirati razinu glukoze u krvi i smanjiti rizik od dugoročnih komplikacija.
U ordinaciji dr. Diane Petričević moguće je provesti:
procjenu prehrambenih navika i metaboličkog rizika
laboratorijske pretrage glukoze u krvi i HbA1c
individualne preporuke prehrane i načina života za bolju kontrolu dijabetesa
Individualizirani pristup prehrani i redovite kontrole mogu značajno pomoći u dugoročnoj regulaciji šećera u krvi.
Prehrana i dijeta kod dijabetesa imaju ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi i prevenciji dugoročnih komplikacija bolesti. Pravilno planirani obroci, kontrola veličine porcija i izbor kvalitetnih namirnica mogu pomoći stabilizirati metabolizam i poboljšati opće zdravlje.
U svojoj kliničkoj praksi naglašavam da individualizirani pristup prehrani predstavlja jedan od najvažnijih elemenata u upravljanju dijabetesom. Edukacija pacijenata, redovite kontrole i prilagodba prehrambenih navika ključni su za dugoročno očuvanje zdravlja i kvalitete života.
Bolesti štitnjače u velikom su porastu. Bilo kao hipo- ili hiper-tireoza, hormonalni disbalans obično počinje postepeno, što ostavlja mogućnost ranih intervencija koje mogu bolest u ranoj fazi zauzdati u većem opsegu.
Današnji užurbani stil života, prepun stresa, pogrešaka u prehrani i zanemarivanja signala organizma idealan je za razvoj oboljenjaštitnjače. Ovisno o količini i vrsti cirkulirajućih hormona štitnjače te o njihovim perifernim učincima i njihovoj manifestaciji simptoma, bolesti štitnjače dijelimo na hipotireozu i hiperitreozu.
Od najčešćih pojava možemo izdvojiti:
umor
debljanje
depresija
osjet hladnoće
gušavost
lošija kvaliteta kose
Jednim dijelom rješenje ovih bolesti leži u kvalitetnoj prehrani, naša preporuka je mediteranska prehrana, koja se smatra najzdravijim načinom prehrane.
Svaka od ovih bolesti štitnjače ima svoje specifičnosti, također i svaki organizam je jedinstven. Zato je individualiziran pristup kod kreiranja prehrane nužan.
Prehrana kod hipotireoze
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja hormona štitnjače, uzrokovano različitim mehanizmima.
Najčešći uzrok hipotireoze jest kronična, autoimuna upala štitnjače – tzv. Hashimotov tiroiditis, pri čemu postepeno dolazi do propadanja tkiva štitnjače i poljedičnog gubitka njezine endokrine funkcije.
Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, smanjene potrošnje kisika, poremećenog metabolizma određenih vitamina, lipida i proteina. Oni u pravilu nastaju postepeno, stoga vrlo često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti.
S obzirom da hipotireozu karakterizira usporen metabolizam, usporena probava, povišene razine masnoća u krvi i dobitak na tjelesnoj težini, prijeko je potrebno optimizirati svakodnevnu prehranu.
Kad govorimo o prehrani među glavnim uzrocima hipotireoze jest nedostatak joda u prehrani.
Potrebno ga je dodavati svakodnevnoj prehrani, putem jodirane soli ili namirnice bogate jodom, poput ribe, školjaka i morskih plodova.
Osnovne smjernice u suplementaciji i prehrani
Za osobe s hipotireozom, pravilna prehrana može biti ključna za upravljanje simptomima i održavanje optimalnog zdravlja. Evo nekoliko smjernica:
Jod: Jod je esencijalni nutrijent za štitnjaču jer je osnovni sastojak hormona štitnjače. Osobe s hipotireozom često imaju nedostatak joda. Dodavanje jodirane soli i hrane bogate jodom, poput morskih plodova, može pomoći u prevenciji nedostatka joda.
Selen: Selen je mineral koji ima antioksidativna svojstva i može pomoći u zaštiti štitnjače od oštećenja. Studije su pokazale da dodatak selena može poboljšati funkciju štitnjače kod osoba s autoimunim tiroiditisom, čestim uzrokom hipotireoze.
Hrana bogata vlaknima: Osobe s hipotireozom često se suočavaju s problemima probave. Hrana bogata vlaknima, poput voća, povrća, i cjelovitih žitarica, može pomoći u regulaciji probave.
Tu je i niz drugih nutrijenata čijim se redovitim unosom može dijelom utjecati na rad štitnjače. Važan je svakodnevni unos vitamina C, E, i B skupine. Zatim cinka, selena i aminokiseline tirozina kojom obiluju riba, meso, mliječni proizvodi i mahunarke.
Koje namirnice konzumirati
Izvor: Pexels
Namirnice koje bi trebalo uključiti u redoviti plan prehrane su:
Preporuka je obilna hidratacija (piti puno tekućine) te pojačati tjelesnu aktivnost, potrebno je organizmu osigurati dovoljan unos prehrambenih vlakana (najmanje 30 gr dnevno) koja će pojačati osjećaj sitosti, potaknuti crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.
Namirnice koje treba izbjegavati su: kofeinski napici, kupus, kelj, brokula, rotkvice, senf, soja (proizvodi od soje), breskve, lanene sjemenke, kikiriki, batat (vrsta krumpira).
Prehrana kod hipertireoze
Hipertireoza je stanje prekomjernog stvaranja i izlučivanja hormona štitnjače.
Javlja se vrlo često zbog stresa, zatim tijekom trudnoće, kod zračenja vrata ili kod težih infekcija.
Može nastati i kod povećanog unosa joda te kao posljedica dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona štitnjače. Zbog povećanog rada, odnosno ubzanog metabolizma, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase.
Osnovne smjernice u prehrani i suplementaciji
U ovom slučaju prehrana je također vrlo važna kod regulacije ove bolesti. Ovo su neke osnovne smjernice:
Hrana bogata kalcijem: Hipertireoza može uzrokovati gubitak kalcija iz kostiju, pa je važno unositi dovoljno kalcija kroz namirnice poput mliječnih proizvoda, lisnato povrće (kao što su kelj i brokula) te tofu.
Voće i povrće: Antioksidansi iz voća i povrća pomažu u smanjenju upale koja može pratiti hipertireozu. Bobice, agrumi i špinat su dobri izbori.
Hrana s visokim sadržajem vlakana: Hrana bogata vlaknima može pomoći u regulaciji probave, što može biti poremećeno kod hipertireoze. Integralne žitarice i povrće poput graška i brokule su dobre opcije.
Nemasni izvor proteina: Nemasni izvori proteina poput piletine, puretine, ribe i graha mogu pomoći u održavanju mišićne mase i potrebne energije bez dodatnog opterećenja štitnjače.
Restrikcija joda: Iako jod može biti koristan za osobe s hipotireozom, treba ga ograničiti za osobe s hipertireozom kako bi se smanjila proizvodnja hormona štitnjače. Izbjegavajte hranu bogatu jodom, kao što su morski plodovi.
Dijeta i prehrana igraju ključnu ulogu u upravljanju bolestima štitnjače. Osobe s hipotireozom i hipertireozom trebaju prilagoditi svoju prehranu kako bi održavale ravnotežu hormona štitnjače i minimizirale simptome.
Važno je konzultirati se s liječnikom ili nutricionistom kako bi se razvila pravilna prehrana prilagođena specifičnim potrebama svake osobe.
Dijeta i prehrana su samo jedan dio upravljanja bolestima štitnjače, ali su neophodni za očuvanje zdravlja i kvalitete života osoba s ovim stanjima.
U modernom svijetu u kojem sve više vremena provodimo u zatvorenom prostoru i zaštićeni od sunčevih zraka, nedostatak vitamina D postaje sve češći problem. Međutim, ovaj moćni nutrijent igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja i dobrobiti našeg organizma.
Vitamin D, odnosno vitamin sunca je vrlo važan za vaše zdravlje. Najpoznatiji je po tome što je neophodan za rast i razvoj vaših kostiju, ali to nije sve.
Istraživanja su pokazala njegovu važnost u regulaciji imunološkog sustava, sudjeluje u prevenciji raka, bolesti neurološkog sustava, kardiovaskularnih poremećaja te oštećenja koštanog tkiva.
Stoga je regulacija njegova unosa poželjna. On se naravno može unositi putem, hrane i suplemenata, ali njegov najbolji izvor jest sunce. Zato jest upravo ljeto, godišnje doba koje je idealno kako bi obnovili svoje zalihe vitamina D. On dakle prvenstveno ovisi o izlaganju suncu stoga varira tijekom godišnjih doba, a u kolovozu njegova razina u organizmu može biti gotovo tri puta veća u odnosu na siječanj. Isto tako ovisi o dužini dana, oblačnosti, količini melanina u koži pa čak i kremi za sunčanje.
Tu naravno treba biti oprezan jer je u današnje vrijeme nažalost postalo opasno izlagati se previše suncu i preporuča se izbjegavati ga ljeti između 10 – 16h. nije
Zašto je važan vitamina D?
Čitav niz metaboličkih procesa je odgovoran za sintezu ovog vrlo važnog vitamina. Nevjerojatnim će zvučati kako je za njegov nastanak potrebno ultraljubičasto zračenje. UVB zrake (280-310 nm) ulaze u nepokrivenu kožu, gdje pretvaraju 7-dehidrokolesterol u previtamin D3 iz kojega konačno nastaje vitamin D3 (kolekalciferol). Osim njega postoji i vitamin D2 (ergokalciferol), koji je isto tako fiziološki bitan. On je biljnog podrijetla, a ima ga najviše u gljivama.
Međutim ni vitamin D2 niti vitamin D3 ne predstavljaju aktivni oblik vitamina D. Njegov aktivni oblik kalcidiol, nastaje u jetri, a njegova konačna aktivacija se odvija u bubrezima gdje nastaje vrlo aktivan kalcitriol. Što vam iz ovih samih naziva može već biti jasno jest njegova povezanost s kalcijem.
Vitamin D ima zadaću kontrolirati koliko će se kalcija apsorbirati iz hrane, koliko će se ugrađivati ili oslobađati iz kostiju.
Ukoliko u organizmu nedostaje kalcija, proizvodi se više aktivnog oblika vitamina D u bubrezima koji pomaže apsorbciju kalcija. Ukoliko nedostaje vitamina D u organizmu, navedeni mehanizam neće osigurati homeostazu kalcija te će doći do oslobađanja kalcija iz kostiju, tj. do demineralizacije, kako bi se postigla potrebna razina kalcija u krvi. Navedeno stanje dovodi do osteomalacije i osteoporoze u odraslih ljudi te rahitisa kod djece.
Zbog toga, uz dovoljan unos vitamina D, moramo imati na umu da zadovoljimo i dnevne potrebe za kalcijem.
Osim navedene uloge u oragnizmu, vitamin D ima i druge funkcije poput regulacije fosfatnog metabolizma, regulacije imunološkog odgovora, regulacije razine inzulina i šećera u krvi te krvnog tlaka.
Izvor: Pexels
Unos vitamina D prehranom
Nedostatak vitamina D u organizmu je vrlo čest slučaj, a u najrizičnije skupine spadaju dojenčad, osobe sa tamnijom bojom kože te starija populacija. Ako ga u organizam unosite prehranom onda su najbolji izvori srdele i losos, odnosno riblje ulje. U manjim količinama ima ga u jajima, mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, gljivama. Ako ga unosite putem suplementacije onda tu treba biti pažljiv kod doziranja, a preporuča se i uzimanje u kombinaciji s kalcijem i omega-3.
Ovo su namirnice koje preporučamo:
1. Riba
Riba je jedan od najboljih izvora vitamina D, pogotovo masna riba poput lososa, skuše, srdela, tune i haringe. Ove vrste ribe obiluju vitaminom D jer se on akumulira u njihovom masnom tkivu tijekom života u morskim vodama. Na primjer, 100 grama lososa može sadržavati oko 570 IU (međunarodnih jedinica) vitamina D. Redovita konzumacija ribe može značajno doprinijeti unosu ovog važnog vitamina i pridonijeti zdravlju kostiju.
2. Jetra bakalara
Jetra bakalara također je izvrsna namirnica bogata vitaminom D. Iako se može smatrati manje privlačnom za neke ljude, jetra bakalara pruža veliku količinu vitamina D. Samo jedna porcija, koja iznosi otprilike 85 grama, može sadržavati oko 1300 IU vitamina D, što je više nego dovoljno za dnevne potrebe. Osim vitamina D, jetra bakalara bogata je i drugim hranjivim tvarima poput vitamina A, omega-3 masnih kiselina i željeza.
3. Jaja
Jaja su još jedan izvor vitamina D koji se lako može uključiti u prehranu. Posebno su bogata vitaminom D žumanjci. Jedno veće jaje može sadržavati oko 40 IU vitamina D. Iako ta količina nije toliko visoka kao u nekim drugim namirnicama, jaja mogu pružiti vrijedan doprinos ukupnom unosu vitamina D, posebno ako se konzumiraju redovito.
4. Mliječni proizvodi
Mliječni proizvodi, poput mlijeka, jogurta i sira, često su obogaćeni vitaminom D. Ti proizvodi su važan izvor kalcija i vitamina D, koji zajedno igraju ključnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju. Na primjer, jedna šalica običnog mlijeka može sadržavati oko 120 IU vitamina D, dok jedna šalica jogurta može sadržavati između 80 i 100 IU vitamina D. Također, tvrdi sirevi, poput cheddra ili swissa, mogu pružiti malu količinu vitamina D.
5. Gljive
Neke vrste gljiva, poput shiitake i bijelih gljiva, prirodno sadrže vitamin D, ali samo u malim količinama. Međutim, proizvođači često izlažu gljive sunčevoj svjetlosti kako bi potaknuli proizvodnju vitamina D. Ove gljive obogaćene vitaminom D postaju sve popularnije i pružaju vegetarijancima i veganima priliku da unesu više ovog važnog nutrijenta.
6. Biljni napitci
Neki biljni napitci, poput sojinog mlijeka, bademovog mlijeka i kokosovog mlijeka, mogu biti obogaćeni vitaminom D kako bi bili alternativa kravljem mlijeku. Prije kupnje, uvijek provjerite deklaraciju proizvoda kako biste vidjeli je li obogaćen vitaminom D i koliko ga sadrži.
Doziranje
Također treba istaknuti kako dnevna doza unosa jest različita za pojedinu dob. Budući da je neophodan za normalan rast i razvoj djece, preporuke su 400 IU (odnosno 5 µg, 1 µg=40 IU) u djece do šeste godine starosti, nakon čega je preporuka od 200 IU najmanja doza koja spriječava deficit. Potrebe se opet povečavaju (400 IU) ljudima između 50. i 70. godine života, a onima starijim od 70 godina 600 IU na dan.
Vitamin D je važan nutrijent koji ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju i imunološkog sustava. Sunčeva svjetlost je glavni izvor vitamina D, ali postoje i različite namirnice bogate ovim nutrijentom. Riba, jetra bakalara, jaja, mliječni proizvodi, gljive i biljna mlijeka su neke od namirnica koje pružaju vrijedan izvor vitamina D. Redovita konzumacija ovih namirnica može pomoći u osiguravanju adekvatnog unosa vitamina D i doprinijeti zdravlju kostiju i općem blagostanju.
