Prehrana kod anemije

Anemija je vrlo često neprimijećena zbog svojih univerzalnih simptoma, ali se ujedno i vrlo lako identificira pretragom krvi. Prehrana se u slučaju anemije regulira ovisno o njezinoj vrsti i uzroku.

Anemija i njezina definicija jest složena. Prije svega zato što postoji više vrsta anemija, pa tako i samim time riječ nema jedno značenje. Anemije su najčešće hematološke bolesti, ali u više od 50 posto slučajeva samo su simptom neke druge bolesti. Ukratko, ona se može okarakterizirati kao stanje koje upućuje na smanjeni volumen crvenih krvnih stanica (eritrocita) u krvi i/ili smanjenu količinu hemoglobina (proteina koji prenosi kisik u crvenim krvnim stanicama). Ako se kod nekoga otkrije anemija potrebno je utvrditi njezin točan uzrok i tip.

Najčešći pokazatelji anemije su vrlo često nespecifični. Poput primjerice opće malaksalosti, brzog zamaranja, može se javiti i ubrzan rad srca. Zatim bljedilo ili žutilo kože i sluznica.

Točna dijagnoza se postavlja analizom kompletne krvne slike. Njome se određuje razina željeza u krvi uz sposobnost vezanja željeza (ZIBC, TIBC) te zalihe željeza u organizmu (feritin). U određenim slučajevima potrebno je odrediti vitamin B12 i folnu kiselinu te ukupni bilirubin i frakcije bilirubina.

Kod žena je potrebno napraviti ginekološki pregled, a kod muškaraca pregled probavnog i mokraćnog sustava.

Vrste i uzroci anemije

Kao što smo već spomenuli u uvodnom dijelu. Jedna od njih jest prema veličini eritrocita (mikrocitne, normocitne i makrocitne), a druga je prema koncentraciji hemoglobina u krvnoj stanici (hipokromne, normokromne i hiperkromne). Potom postoji i podjela na hemolitičke anemije (zbog pojačane razgradnje eritrocita), anemije zbog gubitka krvi krvarenjima, tzv. hipoproliferacijske anemije (kod poremećaja sazrijevanja krvnih stanica ili slabosti koštane srži) i druge.

Liječenje anemije

Liječenje anemije počinje tek nakon uvida u nalaze i identifikacije pravog uzroka. Kad su ove stvari jasne, tada se kreće s primjenom farmakoterapije i promjenom prehrane.

Kad imamo slučaj gdje je identificiran nedostatak željeza te  je potrebna njegova nadoknada, onda ju valja provoditi postupno. Vremenski period je optimalno tri do šest mjeseci dok se ne popune rezerve željeza u organizmu. Standardna terapija su lijekovi u kojima je željezo vezano u željezne soli (ferosulfat, feroglukonat, ferolaktat itd.).

Tijekom terapije, moguće su nuspojave – nadutost, mučnina, opstipacija, bol u trbuhu, tamna stolica.

Može ih se izbjeći manjim dozama željeza, uzimanjem sirupa ili tableta za žvakanje. Kod takvih slučajeva preporuča se kombinacija terapije uz konzumaciju prirodnih voćnih sokova. 

Prehrana kod anemije

Kad smo već spomenuli sokove riječ je o sokovima koji se prave od namirnica bogatih željezom. Primjerice sokovi od cikle, borovnice, kupina, višanja. Za normalnu resorpciju željeza neophodno je i uzimanje vitamina C pa je optimalna dnevna doza 50 do 100 mg elementarnog željeza uz 500 mg vitamina C.

Željezo u hrani se najbolje apsorbira iz masnih izvora, a kad se uzima iz nemasnih (voća i povrća), trebalo bi ga kombinirati s namirnicama koje sadržavaju mnogo vitamina C.

Najbolji izvor željeza su crveno meso i iznutrice, a kod vegetarijanaca i vegana postoji zamjena. Osim mesa možete jesti losos i školjke. Dobar izvor su i žumanjci jaja te mahunarke kao što su grah, leća, grašak.

Od povrća se preporuča koristiti tamnozeleno lisnato povrće te krumpir, špinat, repa, šparoge i rajčice. Mnogo željeza nalazi se i u suhom voću pa su tako odličan izbor sušene breskve i marelice i grožđice

U liječenju anemije kod osoba koje imaju druge kronične bolesti, a anemija je njihova sekundarna posljedica, tu klasična terapija željezom uglavnom ne pomaže. U takvim slučajevima potrebna je suradnja liječnika i drugih specijalista. Stoga i sam program prehrane će biti drugačiji, ovisno o dijagnozi.

Kod anemije je važno izbjegavati prehrambene faktore koji mogu ometati apsorpciju željeza. Na primjer, kava, crni čaj i gazirana pića mogu smanjiti apsorpciju željeza. Također je preporučljivo ograničiti unos hrane bogate fitinskom kiselinom kao što su cjelovite žitarice, sjemenke i orašasti plodovi jer fitinska kiselina može smanjiti apsorpciju željeza.

Važni nutrijenti

Uz već spmenuto željezo, postoje i drugi nutrijenti koji su važni u regulaciji anemije. Primjerice nedostatak vitamina B12 može pridonijeti anemiji. Ovaj vitamin se uglavnom nalazi u namirnicama životinjskog podrijetla kao što su meso, riba, perad, jaja i mliječni proizvodi.

Vegani i vegetarijanci trebaju posebno obratiti pažnju na svoj unos vitamina B12 jer biljna hrana obično ne sadrži dovoljno ovog vitamina. U tim slučajevima preporučuje se dodatak prehrani ili konzumacija obogaćenih namirnica poput veganskih mliječnih zamjena, žitarica i sojinih proizvoda.

Zatim tu je i folna kiselina još jedan važan nutrijent za zdravlje krvi. Nedostatak folne kiseline može uzrokovati smanjenje proizvodnje crvenih krvnih stanica. Dobar izvor folne kiseline su tamnozeleno lisnato povrće, agrumi, avokado, grah, leća, jetra, sjemenke.

Trudnicama se često preporučuje dodatak folne kiseline kako bi se spriječile razne komplikacije, uključujući anemiju kod majke i problema s razvojem fetusa.

Vitamin C i vitamin A igraju važnu ulogu u apsorpciji željeza. Vitamin C pomaže u pretvaranju ne-hemijskog oblika željeza iz biljnih izvora u hemijski oblik koji se bolje apsorbira. Izvori vitamina C uključuju agrume, jagode, papriku, brokulu i zeleno lisnato povrće. Vitamin A je također važan za zdravlje krvi i može se naći u namirnicama poput mrkve, slatkog krumpira, bundeve, špinata i ribljeg ulja.

Prehrana igra ključnu ulogu u podršci zdravlju krvi i prevenciji anemije. Uravnotežena prehrana bogata željezom, vitaminom B12, folnom kiselinom, vitaminom C i vitaminom A može pomoći u povećanju razine hemoglobina i poboljšanju općeg stanja kod osoba s anemijom.

Diana Petričević, liječnik i nutricionist