+
Home Tag: "simptomi"

Oznaka: simptomi

17lip

Hipertenzija je prilično česta pojava. Razvija se tijekom nekoliko godina i obično je bez jačih simptoma. No, čak i tad, visoki krvni tlak može uzrokovati veliku štetu

 

Visoki krvni tlak ili hipertenzija javlja se kada se vaš krvni tlak poveća na nezdravu razinu. Vaše mjerenje krvnog tlaka uzima u obzir koliko krvi prolazi kroz vaše krvne žile i količinu otpora na koju krv nailazi dok srce pumpa. Uske arterije povećavaju otpor. Što su vam arterije uže, bit će viši krvni tlak. Dugoročno, povećani tlak može uzrokovati zdravstvene probleme, uključujući bolesti srca. Rano otkrivanje je važno. Redovita očitanja krvnog tlaka mogu pomoći vama i vašem liječniku da primijetite bilo kakve promjene. Ako je vaš krvni tlak povišen, liječnik će vas možda morati provjeriti tijekom nekoliko tjedana kako bi provjerio ostaje li broj povišen ili se vraća na normalnu razinu.

Liječenje hipertenzije uključuje i lijekove na recept i promjene zdravog načina života. Ako se stanje ne liječi, moglo bi dovesti do zdravstvenih problema, uključujući srčani i moždani udar.

Hipertenzija i njezini uzroci

 

Postoje dvije vrste hipertenzije. Svaka vrsta ima drugačiji uzrok.

Primarna hipertenzija
Primarna hipertenzija naziva se i esencijalna hipertenzija. Ova vrsta hipertenzije razvija se s vremenom bez identificiranog uzroka. Većina ljudi ima ovu vrstu visokog krvnog tlaka. Znanstvenicima još uvijek nije jasno koji mehanizmi uzrokuju polagani porast krvnog tlaka. Kombinacija faktora može odigrati ulogu. Ti čimbenici uključuju:

  • Geni: Neki su ljudi genetski predisponirani za hipertenziju. To može biti posljedica mutacija gena ili genetskih abnormalnosti naslijeđenih od vaših roditelja.
  • Fizičke promjene: Ako se nešto u vašem tijelu promijeni, možda ćete početi doživljavati probleme u cijelom tijelu. Jedan od tih problema može biti visoki krvni tlak. Na primjer, smatra se da promjene u bubrežnoj funkciji zbog starenja mogu poremetiti prirodnu ravnotežu soli i tekućine u tijelu. Ova promjena može uzrokovati povećanje krvnog tlaka vašeg tijela.
  • Okoliš: S vremenom, nezdrav način života, poput nedostatka tjelesne aktivnosti i loše prehrane, može utjecati na vaše tijelo. Odabir načina života može dovesti do problema s težinom. Prekomjerna težina ili pretilost mogu povećati rizik od hipertenzije.

Sekundarna hipertenzija
Sekundarna hipertenzija često se javlja brzo i može postati teža od primarne hipertenzije. Nekoliko stanja koja mogu uzrokovati sekundarnu hipertenziju su:

  • bolest bubrega
  • opstruktivna apneja za vrijeme spavanja
  • urođene srčane greške
  • problemi sa štitnjačom
  • nuspojave lijekova
  • upotreba ilegalnih droga
  • zlouporaba alkohola ili kronična upotreba
  • problemi s nadbubrežnom žlijezdom
  • određeni endokrini tumori

 

Koji su simptomi hipertenzije?

Hipertenzija je općenito tiho stanje. Mnogi ljudi neće osjetiti nikakve simptome. Mogu proći godine ili čak desetljeća dok stanje ne dosegne razinu dovoljno ozbiljnu da simptomi postanu očiti. Čak i tada se ti simptomi mogu pripisati drugim problemima.

Simptomi teške hipertenzije mogu uključivati:

  • glavobolje
  • otežano disanje
  • krvarenja iz nosa
  • vrtoglavica
  • bol u prsima
  • vizualne promjene
  • krv u urinu

Ovi simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć. Ne javljaju se kod svih osoba s hipertenzijom, ali čekanje da se pojave simptomi ovog stanja moglo bi biti kobno. Najbolji način da saznate imate li hipertenziju je redovito mjerenje krvnog tlaka. Većina liječničkih ordinacija mjeri krvni tlak pri svakom terminu. Ako imate samo godišnji tjelesni pregled, razgovarajte sa svojim liječnikom o rizicima od hipertenzije i drugim mjerenjima koja će vam možda trebati za praćenje krvnog tlaka.

Na primjer, ako u obitelji imate srčanu bolest ili imate čimbenike rizika za razvoj stanja, liječnik vam može preporučiti da dva puta godišnje provjeravate krvni tlak. To pomaže vama i vašem liječniku da ostanete na vrhu svih mogućih problema prije nego što postanu problematični.

Dijagnosticiranje visokog krvnog tlaka

Dijagnosticiranje hipertenzije jednostavno je kao i očitanje krvnog tlaka. Većina liječničkih ordinacija provjerava krvni tlak u sklopu rutinskog pregleda. Ako na sljedećem sastanku ne dobijete očitanje krvnog tlaka, zatražite ga. Ako je vaš krvni tlak povišen, vaš će liječnik možda zatražiti dodatna očitanja tijekom nekoliko dana ili tjedana. Dijagnoza hipertenzije rijetko se postavlja nakon samo jednog čitanja. Vaš liječnik mora vidjeti dokaze o postojanom problemu. To je zato što vaše okruženje može pridonijeti povišenom krvnom tlaku, poput stresa koji možete osjetiti dok ste u liječničkoj ordinaciji. Također, razine krvnog tlaka mijenjaju se tijekom dana.

Ako vaš krvni tlak ostane visok, vaš će liječnik vjerojatno provesti dodatne pretrage kako bi isključio temeljna stanja. Ti testovi mogu uključivati:

  • test urina
  • probir kolesterola i druge krvne pretrage
  • test električne aktivnosti vašeg srca elektrokardiogramom (EKG)
  • ultrazvuk srca ili bubrega

 

Ovi testovi mogu pomoći vašem liječniku da identificira sve sekundarne probleme koji uzrokuju vaš povišeni krvni tlak. Također mogu pogledati učinke visokog krvnog tlaka na vaše organe.  Svi oblici testiranja dostupni su u sklopu usluga Ordinacije dr. Diana Petričević.

Rano liječenje može smanjiti rizik od trajnog oštećenja.

Kako razumjeti očitanja visokog krvnog tlaka

 

Dva broja stvaraju očitavanje krvnog tlaka:

  • Sistolički tlak: Ovo je prvi ili najveći broj. Pokazuje pritisak u vašim arterijama kada vaše srce kuca i ispumpa krv.
    Dijastolni tlak: Ovo je drugi ili donji broj. To je očitanje pritiska u vašim arterijama između otkucaja vašeg srca.

Pet kategorija definira očitanja krvnog tlaka za odrasle:

  • Zdravo: zdravo očitanje krvnog tlaka manje je od 120/80 milimetara žive (mm Hg).
  • Povišen: Sistolni broj je između 120 i 129 mm Hg, a dijastolički je manji od 80 mm Hg. Liječnici povišeni krvni tlak obično ne liječe lijekovima. Umjesto toga, vaš liječnik može potaknuti promjene načina života kako bi vam pomogao smanjiti broj.
  • 1. stupanj hipertenzije: sistolički broj je između 130 i 139 mm Hg, ili je dijastolički broj između 80 i 89 mm Hg.
  • 2. stupanj hipertenzije: sistolički broj je 140 mm Hg ili veći, ili je dijastolički broj 90 mm Hg ili veći.
  • Hipertenzivna kriza: sistolički broj je veći od 180 mm Hg, ili je dijastolički broj veći od 120 mm Hg. Krvni tlak u ovom rasponu zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.

Ako se pojave simptomi poput boli u prsima, glavobolje, nedostatka daha ili vizualnih promjena pri visokom krvnom tlaku, potrebna je medicinska pomoć u hitnoj pomoći.

Liječenje visokog krvnog tlaka

Brojni čimbenici pomažu vašem liječniku da odredi najbolju opciju liječenja za vas. Ti čimbenici uključuju koju vrstu hipertenzije imate i koji su uzroci identificirani. Mogućnosti liječenja primarne hipertenzije
Ako vam liječnik dijagnosticira primarnu hipertenziju, promjene načina života mogu pomoći u snižavanju visokog krvnog tlaka. Ako samo promjene načina života nisu dovoljne ili prestanu biti učinkovite, liječnik vam može propisati lijekove.

Mogućnosti liječenja sekundarne hipertenzije
Ako vaš liječnik otkrije temeljni problem koji uzrokuje vašu hipertenziju, liječenje će se usredotočiti na to drugo stanje. Na primjer, ako lijek koji ste počeli uzimati izaziva povišeni krvni tlak, vaš će liječnik isprobati druge lijekove koji nemaju ovu nuspojavu.

Ponekad je hipertenzija trajna unatoč liječenju temeljnog uzroka. U tom slučaju vaš liječnik može raditi s vama na razvoju promjena načina života i prepisivanju lijekova koji će vam pomoći smanjiti krvni tlak.

Planovi liječenja hipertenzije često se razvijaju. Ono što je isprva djelovalo može vremenom postati manje korisno. Vaš će liječnik nastaviti raditi s vama na poboljšanju liječenja.

Kućni lijekovi za visoki krvni tlak

Promjene zdravog načina života mogu vam pomoći u kontroli čimbenika koji uzrokuju hipertenziju. Evo nekih od najčešćih kućnih lijekova.

Razvijanje zdrave prehrane

Zdrava prehrana za srce od vitalnog je značaja za smanjenje visokog krvnog tlaka. Također je važno za upravljanje hipertenzijom koja je pod kontrolom i smanjenje rizika od komplikacija. Ove komplikacije uključuju bolesti srca, moždani udar i srčani udar.

Dijeta zdrava za srce naglašava namirnice koje uključuju:

  • voće
  • povrće
  • cjelovite žitarice
  • nemasni proteini poput ribe

 

Povećanje tjelesne aktivnosti
Postizanje zdrave tjelesne težine treba uključivati veću tjelesnu aktivnost. Osim što će vam pomoći u skidanju kilograma, vježbe mogu pomoći u smanjenju stresa, prirodnom snižavanju krvnog tlaka i jačanju vašeg kardiovaskularnog sustava.

Pokušajte dobiti 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti svaki tjedan. To je otprilike 30 minuta pet puta tjedno.

Postizanje zdrave težine
Ako imate prekomjernu težinu ili pretilost, gubitak tjelesne težine zdravom ishranom i povećanom tjelesnom aktivnošću može pomoći u snižavanju krvnog tlaka.

Upravljanje stresom
Vježba je izvrstan način za rješavanje stresa. Druge aktivnosti također mogu biti korisne.

To uključuje:

  • meditacija
  • duboko disanje
  • masaža
  • opuštanje mišića
  • joga ili tai chi

Sve su to provjerene tehnike za smanjenje stresa. Pravilno spavanje također može pomoći u smanjenju razine stresa.

Usvajanje zdravijeg načina života
Ako ste pušač, pokušajte prestati. Kemikalije u duhanskom dimu oštećuju tjelesna tkiva i učvršćuju stijenke krvnih žila. Ako redovito konzumirate previše alkohola ili ste ovisni o alkoholu, potražite pomoć kako biste smanjili količinu koju pijete ili potpuno prestali. Alkohol može povisiti krvni tlak.

Koronavirus
20ožu

Prema dosadašnjim analizama slučajeva, infekcija koronavirusom u oko 80% slučajeva uzrokuje blagu bolest (bez pneumonije ili blagu upalu pluća) i većina oboljelih se oporavlja, 14% ima težu bolest, a 6% ima teški oblik bolesti.

 

Koronavirus koji se pojavio krajem 2019. godine u Kini, nazvan je SARS—CoV-2. Radi se o novom soju koronavirusa koji prije nije bio otkriven kod ljudi. Bolest uzrokovana tim virusom naziva se COVID-2019. Koronavirusi inače cirkuliraju među životinjama, ali neki od njih mogu prijeći na ljude. Nakon što prijeđu sa životinje na čovjeka mogu se prenositi među ljudima. Velik broj životinja su nositelji koronavirusa. Nije dokazano da kućni ljubimci (npr. psi i mačke) imaju veći rizik zaraze nego ljudi. Kao mjera opće predostrožnosti, u kontaktu sa životinjama pridržavajte se osnovnih načela higijene.

Novi koronavirus genetski je usko povezan s virusom SARS iz 2003. i ta dva virusa imaju slične karakteristike, ali podaci o ovom virusu još uvijek nepotpuni. Važno je istaknuti iako se nCoV i virusi gripe prenose s osobe na osobu i mogu imati slične simptome, ali ta dva virusa su vrlo različita te se stoga i ponašaju drugačije.

 

Kako se prenosi koronavirus?

Iako virus potječe od životinja, on se sada širi s osobe na osobu. Trenutno se procjenjuje da vrijeme inkubacije koronavirusa, dakle od izlaganja virusu i pojave simptoma, traje između 2 i 12 dana. Iako su ljudi najzarazniji kada imaju simptome nalik gripi, postoje naznake da su neki ljudi prijenosnici, bez da imaju simptome ili prije nego se oni pojave. Potvrdi li se ovaj podatak, to će otežati rano otkrivanje zaraze koronavirusom. Sustavna provedba mjera za prevenciju i kontrolu pokazala se učinkovitom u kontroli SARSCoV i MERS-CoV virusa. Stoga su i uvedene mjere dodatne mjere predostrožnosti i samoizolacije.

Najčešći simptomi:
  • povišena tjelesne temperatura
  • kašalj
  • kratki dah
  • bolovi u mišićima
  • umor

U težim slučajevima javlja se teška upala pluća, sindrom akutnog otežanog disanja, sepsa i septički šok koji mogu uzrokovati smrt pacijenta. Osobe koje boluju od kroničnih bolesti podložnije su težim oboljenjima. U posebno rizičnu skupinu spadaju starije osobe i osobe s kroničnim bolestima (poput povišenog tlaka, srčanih bolesti, dijabetesa, bolesti jetre i bolesti dišnih puteva) imaju veći rizik razvoja težih simptoma zaraznih bolesti.

Liječenje i prevencija

Ne postoji posebno liječenje za ovu bolest. Pristup liječenju pacijenata s infekcijama vezanim za koronaviruse je liječenje kliničkih simptoma (npr. povišene temperature). Potporno liječenje može biti vrlo učinkovito kod zaraženih osoba. Virus gripe i koronavirusa su vrlo različiti i cjepivo protiv sezonske gripe ne štiti od bolesti uzrokovane virusom SARS—CoV-2.

Trenutno ne postoji cjepivo protiv koronavirusa. Zato je važno spriječiti infekciju ili njeno daljnje širenje. Pranje i dezinfekcija ruku ključni su za sprječavanje infekcije. Ruke treba prati često i temeljito sapunom i vodom najmanje 20 sekundi. Kada sapun i voda nisu dostupni možete koristiti dezinficijens koji sadrži najmanje 60% alkohola. Virus ulazi u tijelo kroz oči, nos i usta. Stoga ih nemojte dirati neopranim rukama. Ne preporučuje se nositi kirurške maske za zaštitu, kirurške maske se prvenstveno koriste
za sprječavanje širenja infekcije s bolesnih ljudi na druge.

 Opće mjere zaštite:

• redovito perite ruke sapunom i vodom ili koristite dezinficijens na bazi alkohola
• kada kašljete i kišete prekrijte usta i nos papirnatom maramicom i poslije ju
odbacite u koš za otpad te operite ruke
• izbjegavajte bliski kontakt (održavajte udaljenost od najmanje 1 metar, a po
mogućnosti dva metra) s osobama koji imaju simptome infekcije dišnih putova,
odnosno koji imaju najmanje jedan od sljedećih simptoma: povišena tjelesna emperatura, kašalj, grlobolja i kratak dah.

Što ako ste bili u kontaktu s oboljelom osobom?

Osoba koja je tijekom zadnjih 14 dana bila u bliskom kontaktu s oboljelim od koronavirusa treba se javiti  epidemiologu ili liječniku i bit će stavljena pod aktivni zdravstveni nadzor u samoizolaciji. Ako osoba pod zdravstvenim nadzorom razvije znakove respiratorne bolesti, epidemiolog koji provodi nadzor postupit će u skladu sa sumnjom na koronavirus (dogovara se prijevoz u bolnicu radi dijagnostike i liječenja), a kontakti se stavljaju pod zdravstveni nadzor. Ako osoba po završetku zdravstvenog nadzora ne razvije simptome respiratorne bolesti, epidemiolog šalje obavijest o završetku zdravstvenog nadzora nadležnim ustanovama.

 

13sij

Menopauza je dio prirodnog procesa starenja žene. Fiziološki gledano to je proces u kojem dolazi do smanjene funkcije jajnika i smanjenog lučenja hormona estrogena i progesterona.

 

Menopauza predstavlja kraj fizioloških menstrualnih krvarenja, odnosno kraj reproduktivne faze žene. Smatra se da prosječna žena u tom razdoblju provede gotovo jednu trećinu svog života. Dob žene u kojoj u prosjeku nastupa menopauza jest oko 50. godine života i već je stoljećima stabilna. Ona je genetski predodređena, ne ovisi o broju trudnoća i porođaja, dojenju, korištenju hormonske kontracepcije, socioekonomskom stanju. Doduše direktno je povezana s pušenjem pa će stoga kod žena pušaća ona nastupiti nešto prije, u prosjeku dvije godine ranije.Dijagnoza menopauze postavlja se tek nakon 12 mjeseci izostanka menstruacije (amenoreja). Kad govorimo o nekakvim devijacijama od prosjeka onda možemo još izdvojiti prijevermena, rana i kasna menopauza. Prijevremena menopauza (menopausis praecox) nastupa prije 40. godine života. Ako menopauza nastupi nakon 55. godine, ona se naziva kasna menopauza (menopausis tarda).

Rana menopauza predstavlja menopauzu koja nastupa između 40. i 45. godine života. Perimenopauza je višegodišnje razdoblje oko menopauze, obilježeno poremećajima ciklusa, neurednim i neredovitim krvarenjima, kao i vazomotornim tegobama. Počinje 4-5 godina prije menopauze te obuhvaća prvih 5 godina postmenopauze. Postmenopauza je razdoblje koje nastupa nakon posljednje menstruacije u životu žene, odnosno menopauze. Dijeli se ranu (prije 70. godine) i kasnu (nakon 70. godine) postmenopauzu. Kasna menopauza naziva se još i senij. Klimakterij označava razdoblje koje počinje postepenim gašenjem reprodukcijske funkcije, a uključuje perimenopauzu i prvih deset godina postmenopauze.

Glavni simptomi menopauze

Promjene u razini hormona se prvenstveno reflektiraju na menstruacijskom ciklusu. Nekih 3 do 5 godina prije menopauze gotovo 70% žena ima poremećaje u ciklusu koje se očituju kao izrazito česti ili rijetki ciklusi uz jako obilna krvarenja, kao i izostanci ovulacije. Neuredna krvarenja iz maternice u perimenopauzi najčešće su disfunkcijska krvarenja, odnosno ona uzrokovana izostankom ovulacije. Rijetko se iza takvih krvarenja krije nekakav organski uzrok, najčešće poremećaji u funkciji štitnjače ili zloćudne bolesti genitalnog trakta ili miomi. Kliničke simptome menopauze najlakše je podijeliti prema vremenu nastanka na rane, srednjoročne i kasne.

Kratkoročne i rane posljedice nastaju kao rezultat naglog pada u razini estrogena.  To sve dovodi do smanjene kvalitete života, ali te promjene su prolazne i povlače se u vremenskom periodu od 3 do 5 godina. Kako bi otklonili sve nedumice, a i potencijalno otklonili druge moguće uzroke neregularnog menstruacijskog ciklusa poput spomenutih disfunkcija štitnjače ili kakve druge zloćudne bolesti preporučamo vam svakako da obavite testiranje za menopauzu. Takav vid testiranja dostupan je u našoj ponudi Ordinacije Petričević.

Od drugih simptoma tu je umor i iscrpljenost, koji pronalazimo u gotovo 90% žena. Psihičke tegobe, najčešće u vidu depresije, nalazimo u oko 50-60% slučajeva, a poremećaje spavanja i loš san u oko 75% slučajeva. Osim umora i već spomenutih poremećaja, vazomotorne tegobe (valunzi) su praktički postale sinonim za ranu menopauzu. Pojavljuju se u 20 do 30% premenopauzalnih žena te čak u 85% slučajeva u ranoj postmenopauzi. Zbog promjena aktivacije termoregulacijskog centra u hipotalalmusu dolazi do napadaja vrućine kao posljedice perifernog širenja krvnih žila. Val vrućine završava znojenjem i s vremenom padom temperature. Napadaji su najčešći noću, za vrijeme sna i u toplijim krajevima. Ove tegobe se s vremenom smanjuju kad se organizam privikne, pri tom prvenstveno mislimo na hipotalamus, na smanjenu koncentraciju estrogena.

Posljedice nedostatka estrogena

Posljedice nedostatka estrogena nakon 5 do 10 godina menopauze, uglavnom se očituju kao urogenitalna atrofija, promjene kože i kose, smanjenje libida te pada kognitivnih funkcija. Simptome urogenitalne atrofije ima u prosjeku jedna trećina žena u dobi od 50 godina, dok kod žena u dobi od 60 godina se javlja čak u 80 do 90% slučajeva. Zbog izrazitog stanjenja sluznice javljaju se tegobe u vidu suhoće, svrbeža i žarenja rodnice. Česti su vaginalni iscjetci kao posljedica infekcija različitim uzročnicima. Spolni odnosi zbog svega navedenog postaju bolni. Što se tiče urinarnih tegoba, one su najčešće predstavljene u vidu učestalog mokrenja praćenog bolom kao posljedicom čestih infekcija.

Nedostatkom estrogena smanjuje se i debljina, vlažnost te elastičnost kože. Javlja se perutanje, sklonost ozljedama i stvaranju bora. Debljina kože smanjuje se za 7% godišnje, tako da se smatra kako je žena od 70 godina izgubila polovicu kvalitetnih osobina kože. Kosa postaje tanka, suha i lomljiva, te se prorjeđuje kod većine žena. Nadalje, gubi se genitalna dlakavost, a nokti postaju tanki i lomljivi. Nedostatak estrogena i androgena reflektira se negativno i na kognitivne funkcije mozga, što se očituje u slabljenju pamćenja i koncentracije.

Prehrana tijekom menopauze
Mediteranska prehrana
Izvor: Shutterstock

Svaki životni period nosi svoje pa tako shodno tome i prehrana treba biti prilagođena određenoj dobnoj skupini. Prehrana zrele životne dobi je usmjerena na korištenje namirnica, osobito biljaka koje sa svojom aktivnim tvarima-fitonutritijentima optimiziraju funkciju probavnog sustava, detoksicirajući sustav jetre i drugih organa u tijelu uključujući imunološki sustav. S nutricionističkim programom zasnovanom na paradigmi koja promovira obranu, odrasli štite svoje zdravlje i preveniraju nastanak bolesti. Također im pomaže da pravilnim unosom nutrijenata ublaže sam proces starenja i promjene u biokemiji organizma nastale prirodnim procesom starenja.

Prehranu je potrebno temeljiti na mediteranskoj dijeti. Mediteranska prehrana temelji se na obilju integralnih žitarica, sezonskom voću i povrću, uljima biljnog podrijetla (prvenstveno maslinovom ulju), ribe te umjerenim količinama crnog vina. Integralne žitarice, voće i povrće se, osim što pružaju čitav spektar vitamina, minerala i fitokemikalija i zbog toga dokazano pružaju zaštitu od mnogih degenerativnih bolesti, nameću i kao odličan izvor prehrambenih vlakana. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima se inače preporuča svim osobama koje paze na tjelesnu masu i nastoje uspješno regulirati svoju težinu.

13srp

Hormonska aktivnost žlijezde štitnjače igra veliku ulogu u očuvanju vašeg zdravlja i svakodnevnog života. Poremećaj rada štitnjače ne mora uvijek i nužno biti povezan s vidljivim promjenama na samoj žlijezdi. Stoga je vrlo važno prepoznati različite simptome bolesti štitnjače.

Štitnjača je žlijezda čiji izgled pomalo podsječa na leptira, smještena je s prednje strane dušnika, u donjoj polovici vrata, ispod grkljana. Građena je od dva režnja koja su međusobno spojena središnjim suženim dijelom. Spada u žlijezde s unutarnjim izlučivanjem te je jako dobro prokrvljena. Svoje hormone tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i kalcitonin izlučuje u krv i preko njih djeluje na sva i najudaljenija tkiva i organe u ljudskom organizmu. Ne postoji gotovo niti jedno tkivo ili organ u našem tijelu koji nije pod utjecajem hormona štitnjače. Radom same štitnjače upravljaju hipotalamus i hipofiza. U nadzoru rada štitnjače najvažnija je hipofiza koja pomoću tireotropina (TSH) potiče štitnjaču na stvaranje hormona, ali i na rast što u pojedinim slučajevima može dovesti do povećanja štitnjače odnosno gušavosti.

Hormoni štitnjače

Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa. Bez njih nema normalnog razvoja ni rada središnjeg živčanog sustava. Važni su za održavanje tjelesne temperature i održavanje normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu i potrošnju energije i kisika. Djeluju i na rad srčanog mišića i ubrzanja rada srca, a također, pojačavaju pokretljivost crijeva, utječu na pregradnju kosti, homeostazu šećera i masnoća u krvi. Hormoni štitnjače u organizmu djeluju tako da povećavaju opću razinu metabolizma, što znači da će u slučaju viška hormona štitnjače potrošnja metabolizma biti povećana. Hormoni štitne žlijezde djeluju i na cjelokupni neuroendokrini sustav pa je utjecaj na ponašanje i opće raspoloženje vrlo velik. Stoga je normalna razina hormona štitne žlijezde – eutireoza, jedan od ključnih preduvjeta za normalno funkcioniranje organizma. Poremećaj lučenja hormona štitnjače može se očitovati kao višak, ili manjak hormona. U slučaju suviška hormona – hipertireoze, dolazi do prejakog djelovanja na ciljna tkiva s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje. U slučaju manjka hormona štitnjače – hipotireoze, sva tkiva pate od nedostatka energije, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave.

Poremećaji rada štitnjače
Izvor: Adobe stock
Bolesti štitnjače
Hipotireoza

Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotov tireoiditis) koja nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava uz izvjesnu genetsku predispoziciju. Može nastati i nakon samog liječenja hipertireoze lijekovima koji spriječavaju stvaranje hormona štitnjače poput terapije radioaktivnim jodom ili operacije štitnjače. Uzrok hipotireoze može biti manjak joda, poremećaj u stvaranju i izlučivanju hormona štitnjače, bolest hipofize odnosno hipotalamusa te smanjen periferni odgovor na hormone štitnjače. S obzirom da hormoni štitnjače utječu na sve stanice u tijelu, prisutni su simptomi i znakovi iz različitih organa i organskih sustava: koža je suha, nokti zadebljali i lomljivi, kosa je tanka i prorjeđuje se. S napredovanjem bolesti lice postaje podbuhlo, javlja se otok kapaka, zadebljanje jezika, glas postaje dubok, govor usporen. Javlja se kroničan umor i iscrpljenost, poremećaji živčanog sustava, poremećaji pamćenja i raspoloženja, depresija te mišićna slabost, bolovi u mišićima i zglobovima kao i zatvor. Dolazi do umjerenog povećanje tjelesne mase, uglavnom zbog zadržavanja tekućine. Kod žena dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, neplodnosti, spontanih pobačaja i prijevremenih poroda te smetnje libida u oba spola.

Hipertireoza

Hipertireoza je stanje pojačanog stvaranja hormona štitnjače koje dovodi do povišene razine hormona štitnjače u krvi. Hipertireoza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a posebno je česta kod žena između 20. i 50. godine života. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna bolest štitnjače (Basedowljeva ili Gravesova bolest), a ostali češći uzroci su bolesti TSH receptora: toksična multinodozna struma i toksični adenom. Do suviška hormona štitnjače dovode i subakutna upala štitnjače, tihi tireoiditis, postpartalni tireoiditis. Bolesnici se najčešće žale na nervozu, razdražljivost, umor, lupanje srca, ispadanje kose. Unatoč pojačanom apetitu mršave. Mokrenje i stolica su učestali. Mogu se javiti poremećaji menstrualnog ciklusa i smanjen libido. Česte su promjene na očima: ukočen pogled, vlažne i sjajne oči, ispupčene očne jabučice. Srčani ritam je ubrzan, a ponekad se javlja i nepravilan ritam (osobito u starijih osoba). Povišeni su hormoni štitnjače uz jako snižen TSH. Hipertireoza se u početku liječi lijekovima, a kasnije, ukoliko je potrebno, operacijom ili radioaktivnim jodom.

Guša ili Struma

Guša ili struma označava povećanu štitnjaču. Eutireotična odnosno netoksična guša je ona koja nije uzrokovana poremećajem rada štitnjače, autoimunom bolesti, upalom ili tumorom. Najčešći uzrok endemske guše je manjak joda, a sporadično naslijeđe. Unutarnji čimbenik važan za razvoj guše je spol; guša je 5-10 puta češća u žena. Od okolišnih čimbenika ističu se: količina joda, lijekovi, stres, infekcije i pušenje. Guša obično ne izaziva smetnje, ali ako je velika može izazvati nelagodu i stezanje u vratu, rijetko smetnje gutanja, disanja ili promuklost. Hormonski status štitnjače je uredan. Dijagnoza guše se postavlja klinički, a ultrazvučni pregled će dati uvid u veličinu štitnjače, strukturu tkiva i prisutnost čvorova.

Tumori štitnjače

Tumori štitnjače su novotvorine stanica štitnjače i mogu biti dobroćudni ili zloćudni. Češće se javljaju u žena. Dobroćudni tumori su folikularni adenomi i adenomi Hurthleovih stanica, a zloćudni papilarni, folikularni, medularni i anaplastički karcinom. Tumor štitnjače obično se javlja u obliku čvora u štitnjači ili pojavom uvećanog limfnog čvora na vratu. U postavljanju dijagnoze najčešće koristimo citološku punkciju čvora pod kontrolom ultrazvuka, a definitivna dijagnoza se postavlja histološkim pregledom. Kod dobroćudnih tumora se kirurški odstrani jedan režanj štitnjače, a kod zloćudnih tumora cijela štitnjača. Postoperativna hipotireoza nakon totalnog odstranjivanja štitnjače se liječi nadomjesnom terapijom. U praćenju bolesnika preporučuju se redovne kontrole specijalista nuklearne medicine, ultrazvuk vrata uz eventualnu citološku punkciju.

Prehrana

Tijelo ima složeni mehanizam za podešavanje razine hormona štitnjače u krvi za potrebe organizma. Potrebno je naglasiti kako je za stvaranje hormona, štitnjači potreban jod. To je neophodan element za sintezu hormona štitnjače, a nalazi se u hrani i vodi. Štitnjača ima receptore za prihvaćanje joda u krvi, kojeg kasnije ugrađuje u svoje hormone. U trenutku kada se hormoni štitnjače potroše, preostali jod koji je sadržan u hormonima vraća se u štitnjaču i zatim ponovno upotrebljava za proizvodnju nove količine hormona štitnjače. Hrana bogata jodom: morska riba, alge, jaja, jogurt, sir i dr. Hrana koja smanjuje apsorpciju joda iz crijeva jest cvjetača, kelj, prokulice, repa, kirikiriki i stoga ju osobe s problemima štitnjače trebaju izbjegavati.