Prehrana i dijeta kod dijabetesa

Kvalitetna prehrana jedan je od najvećih izazova s kojim se suočavaju osobe s dijabetesom. Ona je iznimno važna te je ključan čimbenik u dugoročnom uspješnom liječenju ove bolesti.

 

Dijabetes ili šećerna bolest jedna je od najčešćih endokrinoloških bolesti današnjice. Ona se primarno dijagnosticira povećanom razinom glukoze, odnosno šećera u krvi.

Naime riječ je o stanju kronične hiperglikemije, koja je ujedno povezana i s poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina.

Ova bolest je doživotna, a kao njezine posljedice mogu se razviti i dodatne komplikacije poput problema s bubrezima, hipertenzije, neuroloških poteškoća, itd. Pravilnim liječenjem osobe oboljele od dijabetesa mogu značajno poboljšati i produljiti kvalitetu svog života.

Prehrana i dijeta kod dijabetesa jedna su od glavnih stavki pravilnog liječenja dijabetesa.

Uz prehranu ključnima se smatraju još i terapija lijekovima, samokontrola i edukacija oboljelih, konzultacije i posjeta liječniku te tjelovježba.

Dijabetes tipa I i tipa II

Kod šećerne bolesti razlikujemo dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2.

1. Šećerna bolest tipa 1 poznata je još i kao inzulin ovisni tip šećerne bolesti i spada u autoimune bolesti. Uzrok ovom tipu dijabetesa jest potpuni izostanak lučenja hormona inzulina iz gušterače te ga se mora nadomjestiti adekvatnom terapijom lijekovima.
2. Šećerna bolest tip 2 je nešto drukčija situacija, ovaj tip bolesti uvjetovan je prvenstveno neadekvatnim načinom prehrane i stila života. Najčešće se javlja kod osoba koje boluju od pretilosti i imaju vrlo nisku tjelesnu aktivnost. Ovaj tip dijabetesa trenutno je u velikom porastu.

Simptomi ove bolesti variraju ovisno o tipu. Za tip 1 karakteristično je kako se simptomatika i bolest razvijaju naglo dok kod tipa 2 proces je umjereniji i dugotrajniji.

Među najčešće simptome ubrajaju se:

• suhoća kože i ustiju
• pojačana žeđ i glad
• gubitak tjelesne mase
• često mokrenje
• osjećaj umora i iscrpljenosti
• gubitak težine
• trnjenje stopala
• slabije zacijeljivanje rana

Kada govorimo o dijagnosticiranju bolesti onda se to čini analizom krvne slike. Vrijednosti glukoze u krvi za koje se smatraju indikatorom dijabetesa su od 7 mmol/L na tašte ili 11,1 mmol/L tijekom čitavog dana.

Reguliranje prehrane kod dijabetesa

Dijabetes je ozbiljna bolest, ali je isto tako i stanje koje se vrlo uspješno može regulirati ukoliko se na vrijeme krene s izvjesnim životnim promjenama. Pravilna prehrana i dijeta kod dijeabetesa je kao što smo spomenuli jedan od ključnih faktora u uspješnom tretiranju ove bolesti.

Treba biti svakako oprezniji prilikom odabira namirnica i jela. Nakon što se neke osnovne smjernice definiraju kasnije je vrlo lako održavati dijetu. Osnova prehrane kod dijabetesa je ustvari uravnotežena i zdrava prehrana.

Izbor pravilne dijete:

• Dijeta sa niskim glikemijskim indeksom (GI): Hrana sa niskim GI sporije podiže nivo šećera u krvi. Ovo uključuje integralne žitarice, povrće i mahunarke.
• Dijeta sa malo ugljikohidrata: Smanjen unos ugljikohidrata može pomoći u kontroli šećera u krvi. Keto dijeta je dobar primer takve dijete.
• Mediteranska prehrana: Ova dijeta, bogata voćem, povrćem, maslinovim uljem i ribom, može pomoći u kontroli šećera u krvi i smanjenju rizika od srčanih bolesti.

Među glavnim obilježjima mediteranske prehrane su vrlo visoka potrošnja voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova, sjemenki, kruha i žitarica. Umjerenije se konzumira riba i nešto manje meso, najčešće piletina, zatim punomasni sirevi i jogurt.

Važna karakteristika mediteranske prehrane je konzumacija maslinova ulja i raznog mediteranskog bilja u vidu začina te umjerena konzumacija vina, najčešće uz obroke.

Osnovne odrednice zdrave prahrane su u prvom redu raznolikost namirnica te njihova umjerena kalorijska vrijednost. Ona se sastoji u uravnoteženom unosu svih hranjivih sastojaka, ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća. Ujedno treba biti bogata hranjivim tvarima poput vitamina i minerala.

Jednostavni i složeni ugljkohidrati

U zdravoj prehrani ugljikohidrati bi trebali sačinjavati oko 50% dnevnog kalorijskog unosa.

Preporučeno je jesti u prvom redu složene ugljikohidrate. Glavni predstavnik složenih ugljikohidrata je škrob, a sadrže ga kruh, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica. Zatim tu su još i riža te različite vrste povrća kao što su krumpir ili mahunarke.

U složene ugljikohidrate spadaju također i vlakna, koja zauzimaju zasebno mjesto u prehrani. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja i smanjuje učinak povišenja glukoze u krvi.

Vlakna nalazimo isključivo u namirnicama biljnog porijekla, posebice u cjelovitim žitaricama, povrću, mahunarkama i voću.

Kad govorimo o jednostavnim ugljikohidratima kao što su saharoza, fruktoza ili laktoza poznati još kao i šećeri. Treba istaknuti kako oni imaju jednaku sposobnost podizanja glukoze u krvi kao i složeni. Nalazimo ih najviše u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima.

Suvremene smjernice dopuštaju osobama sa šećernom bolesti uzimanje slatkiša, ali svakako u umjerenim količinama i u sklopu cjelovitog obroka. Dakle nisu zabranjeni kao što je to uobičajeno mišljenje samo treba biti oprezniji s njihovim unosom i adekvatno ih kombinirati sa regularnom prehranom i dijetom kod dijabetesa.

Bjelančevine i masti

Bjelančevine trebaju sačinjavati oko 20% dnevnog unosa. Glavni izvori bjelančevina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke.

Danas su popularne i dijete s višim udjelom bjelančevina u svrhu bržeg gubitka težine. Takva prehrana se ipak općenito ne preporuča. Osnovna zamjerka je u tome što hrana bogata bjelančevinama većinom sadrži i viši udio masnoća pa to dovodi do njihovog pretjeranog unosa.

Mora se znati da višak bjelančevina u prehrani može doprinijeti i slabljenju bubrežne funkcije u bolesnika s šećernom bolešću.

Unos masnoća se preporuča maksimalnim količinama do 30% dnevno. One su vrlo  bogate energijom. Osim ukupne količine, vrlo je važna vrsta masnoća koja se jede.

Preporučljivo je većinu potreba podmirivati nezasićenim masnim kiselinama. Višestruko nezasićene masti nalazimo u biljnim uljima kao što je suncokretovo, sojino ili kukuruzno, a vrlo vrijedne jednostruko nezasićene masti u maslinovom ulju ili bademima.

Vrlo povoljan učinak na razinu masnoća u krvi imaju i nezasićene omega-3-masne kiseline iz ribe. Zasićene masti najviše su odgovorne za porast lošeg kolesterola u krvi, a nalazimo ih u namirnicama životinjskog podrijetla, posebice crvenom mesu, mliječnim proizvodima, svinjskoj masti i nekim vrstama ulja, kao što je palmino.

Za osobe sa šećernom bolešću vrijede preporuke što se tiče prehrane i dijete: jesti žitarice s puno voća i povrća, a malo masnoća, soli i šećera.

Diana Petričević, liječnik i nutricionist