U današnjem svijetu prehrambenih izazova, sve veći broj ljudi traži načine kako unaprijediti svoje zdravlje kroz ishranu. Jedan od trenutno najvećih trendova je i dijeta bez šećera.
Dijeta bez šećera usredotočuje se na smanjenje ili potpunu eliminaciju primarno dodanog šećera iz prehrane. Za početak, važno je razumjeti razlike između prirodnog šećera i dodanog šećera. Prirodni šećeri prisutni su u voću, povrću i mliječnim proizvodima, a pružaju tijelu potrebnu energiju i hranjive tvari. Međutim, dodani šećeri su oni koji se umjetno dodaju hrani tijekom procesa prerade ili pripreme, kao što su šećer u prahu, sirupi ili koncentrirani sokovi. Dodani šećeri obično nemaju prehrambenu vrijednost i često su povezani s prekomjernom potrošnjom kalorija te zdravstvenim problemima poput pretilosti, dijabetesa i bolesti srca.
Nekoliko je razloga zašto se preporuča smanjeni unos dodanih šećera. Prvo, jednim dijelom može pomoći u regulaciji razine glukoze u krvi. Prekomjerni unos šećera može uzrokovati nagli porast razine šećera u krvi, što dovodi do osjećaja energije i pada energije. Ova nagle promjene mogu biti štetne za zdravlje, a dugotrajna izloženost visokoj razini šećera povezana je s razvojem dijabetesa tipa 2.
Drugo, izbjegavanje dodanih šećera može potaknuti gubitak kilograma i održavanje zdrave tjelesne težine. Dodani šećeri često su visokokalorični, ali nisko hranjivi sastojci. Zamjenom tih šećera s hranjivim cjelovitim namirnicama, možete smanjiti unos kalorija i povećati unos vlakana, vitamina i minerala. To može rezultirati osjećajem sitosti i smanjenom potrebom za prejedanjem, što je ključno za postizanje i održavanje zdrave tjelesne težine.
Prekomjerni unos dodanog šećera povezan je s povećanim rizikom od srčanih bolesti, visokog krvnog tlaka, lošeg kolesterola i upalnih stanja u tijelu. Smanjenje unosa šećera može pomoći u održavanju zdravog srca i smanjenju rizika od kroničnih bolesti.
Osnovna pravila dijete bez šećera
Dijeta bez šećera usredotočuje se na smanjenje ili potpunu eliminaciju dodanog šećera iz prehrane. To uključuje izbjegavanje slatkih gaziranih pića, sokova, slatkiša, peciva i drugih industrijskih proizvoda koji sadrže skrivene šećere. Umjesto toga, ova dijeta potiče konzumaciju cjelovitih namirnica poput voća, povrća, orašastih plodova, mahunarki, nemasnih proteina i cjelovitih žitarica.
Međutim kao i svaka dijeta i ova ima svojih izazova. Mnogi ljudi se bore s problemom odvikavanja od šećera tijekom prvog tjedna, pa ako se osjećate nervozno ili žudite za šećerom, znajte da niste jedini. Stoga za efikasnije rezultate preporuča se postupno uvođenje malih promjena kako bi se ublažila vaša žudnja za slatkim.
Ključno je napraviti dobar plan prehrane kojeg ćete se pridržavati. Preporuka je postupno početi s prehrambenim promjenama. Prvih nekoliko tjedana krenite s procesom prilagodbe vašeg organizma – razdoblje nižeg šećera umjesto totalno bez šećera. Dajte svom tijelu vremena da se prilagodi jer šećer može stvoriti ovisnost. Stoga krenite postupno i polako.
Tijekom tog vremena možete slobodno jesti hranu s prirodnim šećerima, poput voća, jer je ono prepuno hranjivih tvari i vlakana.
Unositi male promjene u svoju prehranu kako biste smanjili unos šećera.
Osim rezanja hrane za koje očito znate da sadrže više šećera poput, peciva, sladoleda, kolača, čokolade, gaziranih sokova – morat ćete obratiti pozornost i na neke namirnice koje sadrže skrivene šećere.
Na primjer, skriveni šećeri se mogu pronaći:
zapečeni grah
krekeri
tacosi
smrznuta predjela
žitarice, poput kruha, riže i tjestenina
voćni sokovi
kava s okusom
mlijeko s okusom
čaj s okusom
voda s okusom
kokteli
likeri
vino
Jedan od način eliminiranja skrivenih izvora šećera je i čitanje podataka o hranjivim vrijednostima i popisa sastojaka koji se nalaze na etiketi hrane. Stoga ćete morati obratiti malo više pozornosti i na taj dio.
Šećer u različitim oblicima
Šećer ima mnogo različitih naziva i morat ćete ih sve naučiti kako biste ga mogli ukloniti iz prehrane.
Generalno pravilo je da pripazite na sastojke koji završavaju na “oza” – to su obično oblici šećera.
Na primjer:
glukoza
maltroza
saharoza
dekstroza
fruktoza
laktoza
Osim jasno označenih šećera, kao što je sladni šećer, on može doći i u mnogim drugim oblicima.
To uključuje:
melasa
agava
sirupi, kao što su kukuruzni, rižin, sladni i javorov
koncentrat voćnog soka
maltodekstrin
Ako vam je ovo zastrašujuće puno podataka, bez brige. Nakon što naučite prepoznati šećer u svim njegovim oblicima, bit će vam lakše izbjegavati ga i držati se svog plana.
Iako dijeta bez šećera ima brojne prednosti, važno je napomenuti da nije prikladna za svakoga.
Osobe s posebnim prehrambenim potrebama, poput dijabetičara, trebaju konzultirati svakako svog liječnika ili nutricionista prije nego što se odluče za takvu dijetu. Također je važno naglasiti da se ne radi o potpunom izbacivanju šećera iz prehrane, već o smanjenju ili eliminaciji dodanih šećera.
Kada je riječ o sportskoj izvedbi i postizanju ciljeva u tjelesnom treningu, mnogi prepoznaju važnost pravilne prehrane. Ali uz adekvatnu prehranu, suplementacija može biti također važna za optimiziranje rezultata treninga.
Suplementi koji se uzimaju prije i poslije treninga mogu pomoći u poboljšanju izdržljivosti, oporavku mišića, snazi i općem sportskom rezultatu. U ovom članku, istražit ćemo popularne suplemente koji se koriste prije i poslije treninga te kako ih optimalno koristiti za maksimalne rezultate.
Suplementi koji se koriste prije treninga
Suplementacija prije treninga može biti korisna kako bi se osiguralo da tijelo ima dovoljno energije, hranjivih tvari i potpora za izdržavanje visokog intenziteta treninga.
1. KREATIN
Kreatin je jedan od najpoznatijih i najistraživanijih suplemenata za poboljšanje sportske izvedbe. Kreatin se nalazi u mišićima i može pomoći u povećanju snage, izdržljivosti i oporavka mišića. Djeluje tako što povećava vašu sposobnost proizvodnje ATP energije (unutarstanični prijenos energije). Dajući vašim mišićima više energije, dovodi do promjena u funkciji stanica koje povećavaju rast mišića. Može se uzeti kao dodatak prije treninga kako bi se osiguralo da tijelo ima dovoljno kreatina za optimalnu sportsku izvedbu.
2. BETA ALANIN
Beta-alanin je aminokiselina koja se koristi u svrhu povećanju izdržljivosti tijekom visokointenzivnih treninga. Beta-alanin se može uzeti prije treninga kako bi se povećala količina karnozina u mišićima, što može smanjiti nakupljanje mliječne kiseline i odgoditi umor tijekom treninga. Beta-alanin pruža brzu stimulaciju i povećanje energije, stoga je pogodan za osobe usredotočene natrening snage koje žele steći mišićnu masu i povećati snagu. Doziranje je vrlo važno kako bi se postigao optimalan učinak.
3. UGLJIKOHIDRATI
Uzimanje ugljikohidrata prije treninga može pomoći u povećanju glikogenskih rezervi u mišićima, što može poboljšati izdržljivost i smanjiti umor tijekom treninga. Najveći dio ih se dobiva iz redovite prehrane, ali postoje određeni ugljikohidrati koji mogu pospješiti rezultate vašeg treninga. Primjerice BCAA (aminokiseline razgranatog lanca) aminokiseline koje se sastoje od leucina, izoleucina i valina. BCAA su važne za oporavak mišića i mogu pomoći u smanjenju razgradnje mišića tijekom treninga. Mogu se uzeti prije treninga kako bi se osiguralo da mišići imaju potrebne aminokiseline za oporavak i zaštitu mišićne mase.
4. KOFEIN
Kofein je stimulans koji može poboljšati mentalnu budnost, fizičku izdržljivost i smanjiti osjećaj umora. Može se uzeti prije treninga kako bi se poboljšala izvedba tijekom treninga. Međutim, važno je napomenuti da treba prilagoditi dozu prema vlastitim potrebama i toleranciji.
Svako tijelo može drugačije reagirati na suplemente, pa je važno pratiti vlastite reakcije. Ako primijetite bilo kakve neželjene učinke ili promjene u zdravstvenom stanju, odmah prekinite s upotrebom suplemenata i konzultirajte se s liječnikom.
Suplementacija poslije treninga
Suplementacija poslije treninga može biti jednako važna kao i suplementacija prije treninga. Nakon treninga, tijelo se nalazi u fazi oporavka i obnove mišića. Stoga suplementacija može pomoći u potpori i bržem oporavku organizma, smanjenju upale i poboljšanju sinteze proteina.
1. GLUTAMIN
Glutamin je aminokiselina koja igra važnu ulogu u obnovi i jačanju imunološkog sustava te može pomoći u smanjenju upale i poticanju oporavka mišića. Tijekom intenzivnog treninga, razina glutamina u tijelu može se smanjiti, stoga dodatna suplementacija glutaminom može biti korisna za potporu oporavku nakon treninga. Glutamin je direktni regulator izgradnje i razgradnje proteina u mišićnoj stanici. Mišićno tkivo je glavno mjesto nastajanja i skladištenja glutamina. da bismo maksimalizirali oporavak i rast, trebamo uvijek držati rezerve glutamina u mišiću na najvišoj razini. Iz toga se da zaključiti da to nije suplement koji bi trebalo uzimati periodički. Kada se uzima zajedno s kreatinom, njihovi učinci na hidraciju stanice se zbrajaju.
2. ANTIOKSIDANSI (VITAMIN C i VITAMIN E)
Tijekom treninga, tijelo može proizvoditi slobodne radikale koji mogu oštetiti stanice i uzrokovati upalu. Antioksidansi su vrlo učinkoviti protiv slobodnih radikala i smanjiti upalu u tijelu. Možete uzeti dodatke koji sadrže antioksidanse kao što su vitamin C, vitamin E, koenzim Q10, zeleni čaj ili resveratrol kako biste podržali oporavak mišića i smanjili upalu.
3. PROTEINI
Proteini su ključni za oporavak mišića nakon treninga. Proteini pomažu u obnovi oštećenih mišićnih vlakana i potiču sintezu proteina, što je ključno za izgradnju mišićne mase. Možete uzeti proteinski napitak ili konzumirati proteine iz drugih izvora poput jaja, mliječnih proizvoda, mesa, ribe, mahunarki i orašastih plodova.
Možete kombinirati više suplemenata nakon treninga, poput proteina, BCAA-a, glutamina i kreatina, kako biste postigli maksimalne prednosti. Međutim, svakako se posavjetujte s nutricionistom ili stručnjakom kako biste osigurali da su ove kombinacije sigurne i odgovaraju vašim individualnim potrebama.
Također hidracija je vrlo bitna, pijete dovoljno vode kako biste nadoknadili tekućinu koju ste izgubili tijekom treninga i osigurali optimalnu hidrataciju za oporavak mišića.
Za kraj još samo napomena – Pratite upute na pakiranju suplementa ili se posavjetujte s nutricionistom ili stručnjakom kako biste odredili optimalnu dozu za vaše individualne potrebe.
Intolerancija na laktozu je stanje koje karakteriziraju simptomi poput bolova u trbuhu, nadutosti, plinova i dijareje, koji su uzrokovani malapsorpcijom laktoze.
Ako ste ikada nakon jela mliječnih proizvoda osjetili određene probavne poteškoće možda ste se zapitali podnosite li laktozu.
Intolerancija na laktozu je probavni poremećaj uzrokovan nemogućnošću probave laktoze, glavnog ugljikohidrata u mliječnim proizvodima. Vrlo je čest i pogađa najmanje dvije trećine svjetske odrasle populacije. Ovo stanje nastaje ako vaše tijelo ne proizvodi dovoljno enzima laktaze, koji vam je potreban za probavu laktoze. Laktoza se sastoji od jednostavnih šećera glukoze i galaktoze.
Potreban vam je enzim laktaza za razgradnju laktoze u glukozu i galaktozu, koje vaše tijelo zatim apsorbira u vaš krvotok za energiju. Bez dovoljno laktaze, laktoza se kreće kroz crijeva neprobavljena i uzrokuje probavne simptome.
Intolerancija na laktozu je nemogućnost probave laktoze, glavnog ugljikohidrata u mliječnim proizvodima. To je uzrokovano smanjenom proizvodnjom enzima laktaze u vašim crijevima.
Najčešći simptomi intolerancije na laktozu
Simptomi intolerancije mogu se pojaviti već 30-60 minuta nakon jela. Ako se ne tretiraju, intolerancija na laktozu može uzrokovati ozbiljne probavne probleme.
Najčešći simptomi su:
nadutost
grčevi u trbuhu
plin
proljev
mučnina
Neki ljudi također imaju hitnu potrebu za odlaskom na toalet, povraćanje, bol u donjem dijelu trbuha i zatvor.
Do proljeva dolazi zbog neprobavljene laktoze u vašem tankom crijevu, što uzrokuje kretanje vode u vaš probavni trakt. Jednom kada dođe do vašeg debelog crijeva, laktozu fermentiraju bakterije u vašim crijevima, stvarajući kratkolančane masne kiseline (SCFA) i plin. To uzrokuje nadutost, plinove i bol.
Ozbiljnost simptoma ovisi o tome koliko laktoze možete tolerirati i koliko ste pojeli.
Na sreću, ti simptomi traju samo kratko. Također obično niste pogođeni osim ako konzumirate velike količine laktoze ili imate neko drugo stanje koje je pogoršano probavnom iritacijom uzrokovanom intolerancijom na laktozu.
Vrste intolerancije na laktozu
1. PRIMARNA LAKTOZA
Primarna intolerancija na laktozu — najčešći tip — uzrokovana je smanjenjem proizvodnje laktaze s godinama. Kao takav, s vremenom gubite sposobnost apsorpcije laktoze. Ovaj oblik intolerancije na laktozu može biti djelomično genetski jer je češći u nekim populacijama nego u drugima.
Studije procjenjuju da ovo stanje pogađa manje od 10% stanovnika sjeverne Europe, oko 50% ljudi iz Latinske Amerike i Bliskog istoka te 80-99% ljudi iz Afrike i Azije.
2. SEKUNDARNA LAKTOZA
Sekundarna intolerancija na laktozu razvija se kao rezultat drugog stanja koje zahvaća tanko crijevo, gdje se proizvodi laktaza. To je zato što upala stijenke vašeg crijeva može dovesti do privremenog smanjenja proizvodnje laktaze.
Mogući uzroci sekundarne intolerancije na laktozu uključuju Crohnovu bolest, celijakiju, kemoterapiju, ulcerozni kolitis i starenje.
3. UROĐENA INTOLERANCIJA NA LAKTOZA
Kod novorođenčadi je prisutna kongenitalna intolerancija na laktozu. To je rijedak, nasljedni tip ovog stanja, a oba roditelja moraju posjedovati određenu gensku mutaciju za urođenu intoleranciju na laktozu da bi se dijete rodilo s njom.
Ta dojenčad ne može dojiti zbog sadržaja laktoze u majčinom mlijeku, a ovo stanje može biti čak i kobno ako se brzo ne otkrije. Nuspojave mogu uključivati teški proljev i visoke razine kalcija. Ovo stanje je također doživotno.
4. RAZVOJNA INTOLERANCIJA NA LAKTOZA
Razvojna intolerancija na laktozu javlja se i kod dojenčadi. Obično se viđa samo kod nedonoščadi, koja su rođena prije nego što je njihov probavni sustav u potpunosti razvijen, i uzrokuje simptome poput probavnih smetnji.
Ovo stanje obično nestaje samo od sebe kako beba raste, ali u međuvremenu će vašem djetetu možda trebati formula bez laktoze umjesto majčinog mlijeka.
Namirnice koje sadrže laktozu
Neke od ovih namirnica sadrže više laktoze od drugih. Na primjer, sadržaj laktoze u siru značajno varira ovisno o vrsti. Meki sirevi poput briea imaju visok udio laktoze, dok tvrdi sirevi poput parmezana sadrže samo male količine.
kravlje mlijeko (sve vrste)
kozje mlijeko
sir (uključujući tvrde i meke sireve)
sladoled
jogurt
vrhnje
maslac
Zamjenske namirnice bez laktoze
Za većinu namirnica koje sadrže laktozu postoje alternative bez laktoze. Neki mliječni proizvodi mogu biti bez laktoze uklanjanjem laktoze, koja se obično razgrađuje tijekom proizvodnje na glukozu i galaktozu. Većina mliječnih proizvoda bez laktoze istaknuta je oznaka “bez laktoze”.
Mliječni proizvodi biljnog podrijetla – poput bademovog mlijeka, kokosovog jogurta, sojinog sladoleda i indijskog sira – također su prirodno bez laktoze.
Sva mliječna hrana sadrži laktozu, ali to ne znači da je potpuno zabranjena ako imate intoleranciju na laktozu.
Većina ljudi s ovim stanjem može tolerirati male količine laktoze. Na primjer, neki ljudi mogu probaviti malo mlijeka u čaju, ali ne i količinu koju biste dobili od zdjelice žitarica.
Smatra se da osobe s intolerancijom na laktozu mogu podnijeti do 18 grama laktoze tijekom dana. Zapravo, istraživanja otkrivaju da mnogi ljudi mogu podnijeti do 12 grama u jednom obroku, što je otprilike količina u 1 šalici (240 ml) mlijeka.
Neki mliječni proizvodi imaju i prirodno nizak sadržaj laktoze kada se jedu u uobičajenim porcijama.
Određeni sirevi kao što su parmezan, cheddar i švicarski također imaju manje od 1 grama laktoze po porciji od 1 unce (28 grama). Zanimljivo je da jogurt uzrokuje manje simptoma od drugih vrsta mliječnih proizvoda kod osoba s intolerancijom na laktozu. To može biti zato što probiotici — ili korisne bakterije — u jogurtu posjeduju enzim laktazu, pomažući vašem tijelu da razgradi laktozu.
Mogućnosti liječenja intolerancije na laktozu
Ako se ne želite odreći mliječnih proizvoda, nekoliko prirodnih tretmana može ublažiti intoleranciju na laktozu.
1. Enzimski suplementi
Enzimski dodaci mogu pomoći vašem tijelu da probavi laktozu. Međutim, učinkovitost ovih proizvoda može uvelike varirati, od nikakvog vidljivog učinka do smanjenih simptoma intolerancije.
2. Probiotici i prebiotici
Probiotici su mikroorganizmi koji pružaju zdravstvene prednosti, dok su prebiotici vrste vlakana koja funkcioniraju kao hrana za te mikroorganizme, hraneći korisne bakterije u vašim crijevima.
Pokazalo se da i probiotici i prebiotici smanjuju simptome intolerancije na laktozu, iako je većina studija mala.
Neke vrste probiotika i prebiotika mogu biti učinkovitije od drugih. Smatra se da su najkorisniji probiotici sojevi Bifidobacteria i Lactobacillus, koji se često nalaze u probiotičkim jogurtima i dodacima prehrani.
If you’re concerned that you can’t tolerate dairy, rest assured that there are numerous foods and beverages you can have, along with a number of treatment options to help prevent or alleviate symptoms.
Namirnice bogate proteinima su vrlo važne za izgradnju i održavanje vaše muskulature. S godinama vaša muskulatura neizbježno propada, ali to možete spriječiti. Ovo su namirnice koje će vam pomoći da ju sačuvate.
I prehrana i tjelesna aktivnost ključni su za zdravlje vaše muskulature. Ovisno o tome želite li zadržati već postojeću muskulaturu ili ju želite povećati trebate tomu prilagoditi vašu prehranu kao i tjelesnu aktivnost. Za vas smo pripremili listu top 20 namirnica bogatih proteinima koje se preporučuju za zdravlje i izgradnju vaših mišića.
Namirnice bogate proteinima
1. JAJA
Jaja sadrže visokokvalitetne proteine, zdrave masti i druge važne hranjive tvari poput vitamina B i kolina. Proteini se sastoje od aminokiselina, a jaja sadrže velike količine aminokiseline leucina, koja je osobito važna za povećanje mišićne mase. Također, vitamini B skupine su kritično važni za razne procese u vašem tijelu, uključujući proizvodnju energije.
2. LOSOS
Losos je odličan izbor za izgradnju mišića i cjelokupno zdravlje. Svaka porcija lososa od 85 grama sadrži oko 17 grama proteina, gotovo 2 grama omega-3 masnih kiselina i nekoliko važnih vitamina B skupine.
3. PILEĆA PRSA
Postoji vrlo dobar razlog zašto se pileća prsa smatraju top namirnicom za dobivanje mišića. Prepuni su proteina, a svaka porcija od 85 grama sadrži oko 26 grama visokokvalitetnih proteina. Također sadrže velike količine vitamina B niacina i B6, što može biti osobito važno ako ste aktivni. Ovi vitamini pomažu vašem tijelu da pravilno funkcionira tijekom tjelesne aktivnosti i vježbe koja je neophodna za optimalan dobitak mišića.
Štoviše, neka su istraživanja pokazala da visokoproteinske dijete koje sadrže piletinu mogu pomoći pri gubitku masnoće (masnog tkiva).
4. GRČKI JOGURT
Mliječni proizvodi ne sadrže samo visokokvalitetne proteine, već i mješavinu brzo probavljivih proteina sirutke i sporo probavljivih proteina kazeina.
Neka su istraživanja pokazala da ljudi ostvaruju povećanje mišićne mase kada konzumiraju kombinaciju brzo i sporo probavljivih mliječnih proteina. Međutim, nisu svi mliječni proizvodi jednaki. Na primjer, grčki jogurt često sadrži približno dvostruko više proteina od običnog jogurta.
Mada je grčki jogurt dobar međuobrok u bilo kojem trenutku, pojesti ga nakon treninga ili prije spavanja može biti korisno zbog mješavine brzo i sporo probavljivih proteina.
5. TUNA
Tuna po obroku od 85 grama, sadrži visokih 20 grama proteina. Također ima i velike količine vitamina A i nekoliko vitamina B, uključujući B12, niacin i B6. Ove su hranjive tvari važne za optimalno zdravlje, energiju i izvedbu vježbanja. Osim toga, tuna sadrži velike količine omega-3 masnih kiselina koje mogu podržati zdravlje mišića.
Ovo može biti osobito važno za starije odrasle osobe. Istraživanja su pokazala da omega-3 masne kiseline mogu usporiti gubitak mišićne mase i snage do kojeg dolazi s godinama.
6. GOVEDINA
Izvor: Pexels
Govedina je prepuna visokokvalitetnih proteina, vitamina B, minerala i kreatina. Neka su istraživanja čak pokazala da konzumacija nemasnog crvenog mesa može povećati količinu nemasne mase dobivene treningom s utezima. Međutim i kada pokušavate dobiti mišiće, najbolje je odabrati govedinu koja podržava dobitak mišića, a ne daje previše dodatnih kalorija. Dakle govedinu bez masti.
7. ŠKAMPI
Škampi su gotovo čisti proteini. Svaka porcija od 85 grama sadrži 18 grama proteina, 1 gram masti i nula ugljikohidrata. Dok su zdrave masti i ugljikohidrati važni u vašoj cjelokupnoj prehrani, dodavanje malo račića jednostavan je način da dobijete proteine za izgradnju mišića bez previše dodatnih kalorija.
Kao i mnogi drugi životinjski proteini, škampi sadrže veliku količinu aminokiseline leucin, koja je neophodna za optimalan rast mišića.
8. SOJA
Pola šalice (86 grama) kuhane soje sadrži 14 grama proteina, zdrave nezasićene masti i nekoliko vitamina i minerala. Soja je posebno dobar izvor vitamina K, željeza i fosfora. Željezo se koristi za skladištenje i prijenos kisika u vašoj krvi i mišićima, a nedostatak može narušiti te funkcije.
Mlade žene mogu biti posebno izložene riziku od nedostatka željeza zbog gubitka krvi tijekom menstruacije.
9. SVJEŽI SIR
Jedna šalica (226 grama) nemasnog svježeg sira sadrži 28 grama proteina, uključujući obilnu dozu važne aminokiseline leucina za izgradnju mišića. Kao i ostali mliječni proizvodi, svježi sir može se kupiti s različitim sadržajem masti. Inačice s visokim udjelom masti poput svježeg sira sadrže više kalorija.
Odabir najbolje vrste svježeg sira jednostavno ovisi o tome koliko dodatnih kalorija želite dodati svojoj prehrani. Bez obzira koju vrstu odabrali, izvrstan je međuobrok za izgradnju mišića.
10. PUREĆA PRSA
Porcija purećih prsa od 85 grama sadrži oko 25 grama proteina i gotovo nimalo masti ili ugljikohidrata. Puretina je također dobar izvor vitamina B niacina, koji pomaže u preradi masti i ugljikohidrata u vašem tijelu. Optimalne razine vitamina B mogu vam pomoći da s vremenom dobijete mišiće podupirući sposobnost vašeg tijela da vježba.
11. TOFU
Izvor: Pexels
Tofu se proizvodi od sojinog mlijeka i često se koristi kao zamjena za meso. Svaka porcija od pola šalice (124 grama) sirovog tofua sadrži 10 grama proteina, 6 grama masti i 2 grama ugljikohidrata. Tofu je također dobar izvor kalcija, koji je važan za pravilan rad mišića i zdravlje kostiju. Sojin protein, koji se nalazi u hrani poput tofua i soje, smatra se jednim od najkvalitetnijih biljnih proteina.
Zbog svih ovih razloga, hrana koja sadrži sojin protein odlična je opcija za vegane i vegetarijance.
12. SVINJSKI FILE
Svinjski file nemasni je komad mesa koji sadrži 18 grama proteina i samo dva grama masti na 85 grama. Neka su istraživanja pokazala da svinjetina ima učinke slične onima druge hrane za izgradnju mišića, poput govedine i piletine.
13. MLIJEKO
Mlijeko pruža mješavinu proteina, ugljikohidrata i masti. Slično drugim mliječnim proizvodima, mlijeko sadrži i brzo i sporo probavljive proteine. Smatra se da je to korisno za rast mišića. Zapravo, nekoliko je studija pokazalo da ljudi mogu povećati svoju mišićnu masu ako piju mlijeko u kombinaciji s vježbama s utezima.
14. GRAH
Mnoge različite vrste graha mogu biti dio dijete za povećanje mišićne mase. Popularne sorte, poput crnog, pinto graha i graha, sadrže oko 15 grama proteina po šalici (oko 172 grama) kuhanog graha. Štoviše, izvrsni su izvori vlakana i vitamina B, uz visok sadržaj magnezija, fosfora i željeza. Iz tih razloga, grah je dobar izvor biljnih proteina koje možete dodati svojoj prehrani.
15. KVINOJA
Hrana bogata proteinima prioritet je za izgradnju mišića, ali također je važno imati gorivo za tjelesnu aktivnost. Hrana s ugljikohidratima može pomoći u osiguravanju te energije. Kuhana kvinoja sadrži oko 40 grama ugljikohidrata po šalici (185 grama), uz 8 grama proteina, 5 grama vlakana i velike količine magnezija i fosfora. Magnezij igra važnu ulogu u funkcioniranju vaših mišića i živaca, a oba se koriste svaki put kad se krećete.
16. SLANUTAK
Izvor: Pexels
Slanutak, poznat i kao garbanzo grah, dobar je izvor i ugljikohidrata i proteina. Svaka porcija od 1 šalice (240 grama) konzerviranog slanutka sadrži oko 12 grama proteina i 50 grama ugljikohidrata, uključujući 10 grama vlakana. Kao i kod mnogih biljaka, proteini u slanutku smatraju se manje kvalitetnim od proteina životinjskog porijekla. Međutim, još uvijek može biti dio uravnotežene prehrane za izgradnju mišića.
17. KIKIRIKI
Kikiriki sadrži mješavinu proteina, masti i ugljikohidrata. Pola šalice (73 grama) porcije sadrži 17 grama proteina, 16 grama ugljikohidrata i velike količine nezasićenih masti. Također sadrže veće količine aminokiseline leucin od mnogih drugih biljnih proizvoda. Svaka porcija od pola šalice (73 grama) kikirikija sadrži oko 425 kalorija. Dakle, ako vam je teško unijeti dovoljno kalorija za povećanje mišićne mase, jedenje kikirikija moglo bi biti dobar način da unesete dodatne kalorije i hranjive tvari.
Generalno, smatra se da orašasti plodovi igraju važnu ulogu u cjelokupnoj zdravoj prehrani.
18. BADEMI
Pola šalice (oko 172 grama) blanširanih badema daje 16 grama proteina i velike količine vitamina E, magnezija i fosfora. Među ostalim ulogama, fosfor pomaže vašem tijelu da koristi ugljikohidrate i masti za energiju u mirovanju i tijekom vježbanja. Kao i kod kikirikija, bademe treba konzumirati umjereno zbog visokog sadržaja kalorija. Pola šalice blanširanih badema sadrži više od 400 kalorija.
19. SMEĐA RIŽA
Iako kuhana smeđa riža sadrži samo 5 grama proteina po šalici (195 grama), ona ima ugljikohidrate koji su vam potrebni za poticanje vaše tjelesne aktivnosti. Razmislite o unosu zdravih izvora ugljikohidrata poput smeđe riže ili kvinoje u satima prije vježbanja. To vam može omogućiti jače vježbanje, dajući vašem tijelu veći poticaj za rast mišića. Nadalje, neka su istraživanja pokazala da dodaci proteina riže mogu proizvesti onoliko povećanja mišićne mase koliko i protein sirutke tijekom programa vježbanja s utezima.
20. SVINJSKI FILE
Svinjetina se široko konzumira u mnogim zemljama. Svinjski file nemasni je komad mesa koji sadrži 18 grama proteina i samo dva grama masti na 3 unce (85 grama). Neka su istraživanja pokazala da svinjetina ima učinke slične onima druge hrane za izgradnju mišića, poput govedine i piletine.
Brojne namirnice mogu vam pomoći da dobijete mišiće. Mnogi od njih sadrže proteine i omogućuju vašim mišićima oporavak i rast nakon što ste bili aktivni.
Međutim, također je važno konzumirati ugljikohidrate i masti kako bi se osiguralo gorivo za vježbanje i tjelesnu aktivnost.
Štoviše, mnoge namirnice bogate proteinima na ovom popisu sadrže vitamine i minerale koji su potrebni vašem tijelu za najbolje funkcioniranje.
Rak nastaje kada genetske mutacije u abnormalnim stanicama uzrokuju njihovu brzu diobu. Možete naslijediti mutacije ili ih razviti zbog čimbenika okoliša.
Rak je velika skupina bolesti koje nastaju kada se abnormalne stanice brzo dijele i mogu se proširiti na druga tkiva i organe.
Ove stanice koje brzo rastu mogu uzrokovati tumore. Također mogu poremetiti redovnu funkciju tijela.
Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Prema pouzdanom izvoru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2020, 1 od 6 smrtnih slučajeva je uzrokovan rakom.
Rak i njegovi uzroci
Glavni uzrok raka su mutacije ili promjene DNK u vašim stanicama. Genetske mutacije mogu biti naslijeđene. Mogu se pojaviti i nakon rođenja kao rezultat utjecaja okoliša.
Ovi vanjski uzroci, koji se nazivaju karcinogeni, mogu uključivati:
fizički karcinogeni poput zračenja i ultraljubičastog (UV) svjetla
kemijski karcinogeni poput cigaretnog dima, azbesta, alkohola, onečišćenja zraka te kontaminirane hrane i vode za piće
biološki karcinogeni poput virusa, bakterija i parazita
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko 33 posto smrti od raka može biti uzrokovano duhanom, alkoholom, visokim indeksom tjelesne mase (BMI), malom konzumacijom voća i povrća i nedovoljno tjelesne aktivnosti.
Najčešći faktori rizika
Određeni čimbenici rizika mogu povećati šanse za razvoj raka. Ti čimbenici rizika mogu uključivati:
korištenje duhana
visoka konzumacija alkohola
nezdrava prehrana koju karakteriziraju crveno i prerađeno meso, slatki napici i slani grickalice, škrobna hrana i rafinirani ugljikohidrati uključujući šećere i prerađene žitarice
nedostatak fizičke aktivnosti
izloženost onečišćenju zraka
izloženost zračenju
nezaštićeno izlaganje UV svjetlu, poput sunčeve svjetlosti
infekcija određenim virusima uključujući H. pylori, humani papiloma virus (HPV), hepatitis B, hepatitis C, HIV i Epstein-Barr virus, koji uzrokuje infektivnu mononukleozu
Rizik od razvoja raka također raste s godinama. Općenito, rizik od razvoja povećava se u dobi od 70 do 80 godina, a zatim se smanjuje.
Između ostalog razlozi zašto je tomu tako su:
manje učinkoviti mehanizmi popravljanja stanica koji dolaze sa starenjem
nakupljanje faktora rizika tijekom života
trajanje izloženosti karcinogenima
Neka postojeća zdravstvena stanja koja uzrokuju upalu također mogu povećati rizik od raka. Primjer je ulcerozni kolitis, kronična upalna bolest crijeva.
Vrste raka
Rakovi su nazvani prema području u kojem nastaju i vrsti stanica od kojih su sačinjeni, čak i ako se šire na druge dijelove tijela. Na primjer, rak koji počinje u plućima i širi se na jetru i dalje se naziva rak pluća.
Također postoji nekoliko kliničkih izraza koji se koriste za određene općenite tipove raka:
Karcinom je rak koji počinje u koži ili tkivu koje oblaže druge organe
Sarkom je rak vezivnog tkiva kao što su kosti, mišići, hrskavica i krvne žile
Leukemija je rak koštane srži, koji stvara krvne stanice
Limfom i mijelom su karcinomi imunološkog sustava
Važnost rane detekcije raka
Rano otkrivanje je kada se rak pronađe u ranoj fazi. To može povećati učinkovitost liječenja i smanjiti stopu smrtnosti.
Pregledi raka mogu pomoći u ranom otkrivanju znakova raka. Neki uobičajeni pregledi raka mogu otkriti:
Rak vrata maternice i rak prostate. Neki pregledi, poput raka grlića maternice i raka prostate, mogu se obaviti kao dio rutinskih pregleda.
Rak pluća. Probiri za rak pluća mogu se provoditi redovito za one koji imaju određene čimbenike rizika.
Rak kože. Preglede raka kože može obaviti dermatolog ako imate problema s kožom ili ste pod rizikom od raka kože.
Rak debelog crijeva. Pouzdani izvor Američkog društva za rak (ACS) preporučuje redovite preglede za rak debelog crijeva počevši od 45. godine. Ti se pregledi obično izvode tijekom kolonoskopije. Kompleti za testiranje kod kuće također bi mogli otkriti neke oblike raka debelog crijeva, prema pregledu istraživanja iz 2017. godine.
Rak dojke. Mamografije za testiranje na rak dojke preporučuju se ženama u dobi od 45 godina i starijima, ali možete odlučiti započeti probire u dobi od 40 godina. Kod osoba s visokim rizikom probiri se mogu preporučiti ranije.
Ako imate obiteljsku povijest raka ili imate visok rizik od razvoja raka, važno je slijediti preporuke liječnika za probir.
Dok prepoznavanje znakova upozorenja na rak može pomoći osobama s rakom da potraže dijagnozu i liječenje, neke vrste raka može biti teže otkriti rano i možda neće pokazivati simptome sve do kasnijih faza.
Određene vrste raka često imaju vlastite znakove upozorenja. Ako imate neobjašnjive simptome, najbolje je da se obratite liječniku radi dijagnoze.
Kako rak nastaje i raste
1. Abnormalna dioba stanica
Normalne stanice u vašem tijelu rastu i dijele se. Svaka od njih ima životni ciklus određen vrstom stanice. Kako se stanice oštećuju ili odumiru, nove stanice zauzimaju njihovo mjesto.
Rak remeti ovaj proces i uzrokuje nenormalan rast stanica. Uzrokovana je promjenama ili mutacijama u DNK stanice.
DNK u svakoj stanici ima upute koje govore stanici što da radi i kako da raste i dijeli se. Mutacije se često događaju u DNK, ali obično stanice ispravljaju te pogreške. Kada se greška ne ispravi, stanica može postati kancerogena.
Mutacije mogu uzrokovati da stanice koje bi se trebale zamijeniti prežive umjesto da umru, a nove stanice mogu nastati kada nisu potrebne. Ove dodatne stanice mogu se nekontrolirano dijeliti, uzrokujući nastanak tumora.
2. Nastanak tumora
Tumori mogu uzrokovati zdravstvene probleme, ovisno o tome gdje rastu u tijelu.
Nisu svi tumori kancerogeni. Benigni tumori nisu kancerogeni i ne šire se na obližnja tkiva.
Ali ponekad tumori mogu narasti i uzrokovati probleme kada pritišću susjedne organe i tkiva. Maligni tumori su kancerogeni i mogu zahvatiti druge dijelove tijela.
3. Metastaze
Neke stanice raka također se mogu proširiti krvotokom ili limfnim sustavom do udaljenih dijelova tijela. To se zove metastaza.
Karcinomi koji su metastazirali smatraju se naprednijim od onih koji nisu. Metastatski karcinomi često su teži za liječenje i smrtonosniji.
Liječenje raka
Liječenje raka može uključivati različite opcije, ovisno o vrsti raka i koliko je uznapredovao.
Lokalizirano liječenje. Lokalizirano liječenje obično uključuje korištenje tretmana poput operacije ili lokalne terapije zračenjem na određenom području tijela ili tumora.
Sustavno liječenje. Sustavno liječenje lijekovima, poput kemoterapije, ciljane terapije i imunoterapije, može utjecati na cijelo tijelo.
Palijativno liječenje. Palijativna skrb uključuje ublažavanje zdravstvenih simptoma povezanih s rakom, kao što su problemi s disanjem i bol.
Različiti tretmani raka često se koriste zajedno kako bi se uklonilo ili uništilo što više kancerogenih stanica.
Kiruška operacija – operativno se uklanja što je više moguće raka. Kirurgija se često koristi u kombinaciji s nekom drugom terapijom kako bi se osiguralo da su sve stanice raka nestale.
Kemoterapija – oblik agresivnog liječenja raka koji koristi lijekove koji su otrovni za stanice kako bi ubili stanice raka koje se brzo dijele. Može se koristiti za smanjenje veličine tumora ili broja stanica u vašem tijelu i smanjenje vjerojatnosti širenja raka.
Terapija zračenjem – koristi snažne, fokusirane zrake zračenja za ubijanje stanica raka. Terapija zračenjem unutar tijela naziva se brahiterapija, dok se terapija zračenjem izvan tijela naziva vanjskim snopom zračenja.
Transplantacija matičnih stanica (koštane srži) –
ovaj tretman obnavlja bolesnu koštanu srž zdravim matičnim stanicama. Matične stanice su nediferencirane stanice koje mogu imati različite funkcije. Ove transplantacije omogućuju liječnicima da koriste veće doze kemoterapije za liječenje raka. Transplantacija matičnih stanica obično se koristi za liječenje leukemije.
Imunoterapija – koristi imunološki sustav vašeg tijela za napad na stanice raka. Ove terapije pomažu vašim antitijelima da prepoznaju rak, tako da mogu koristiti prirodnu obranu vašeg tijela za uništavanje stanica raka.
Hormonska terapija – uklanja ili blokira hormone koji potiču određene vrste raka kako bi zaustavili rast stanica raka. Ova terapija je uobičajeni tretman za rakove koji mogu koristiti hormone za rast i širenje, kao što su određene vrste raka dojke i raka prostate.
Ciljana terapija lijekovima – koristi lijekove za ometanje određenih molekula koje pomažu stanicama raka rasti i preživjeti. Genetsko testiranje može otkriti imate li pravo na ovu vrstu terapije. To može ovisiti o vrsti raka koji imate i genetskim mutacijama i molekularnim karakteristikama vašeg tumora.
Prevencija raka
Poznavanje čimbenika koji doprinose nastanku raka može vam pomoći da živite stilom života koji smanjuje rizik od raka.
Preventivne mjere za smanjenje rizika od razvoja raka mogu uključivati:
izbjegavanje duhana i pasivnog pušenja
ograničavanje unosa prerađenog mesa
prehrana koja se uglavnom fokusira na hranu biljnog podrijetla, nemasne bjelančevine i zdrave masti, poput mediteranske prehrane
izbjegavanje alkohola ili umjereno pijenje
održavanje umjerene tjelesne težine i BMI
obavljanje redovite umjerene tjelesne aktivnosti 150 do 300 minuta
zaštititi se od sunca izbjegavanjem izravnog izlaganja suncu i nošenjem kreme za sunčanje širokog spektra, šešira i sunčanih naočala
izbjegavanje solarija
cijepljenje protiv virusnih infekcija koje mogu dovesti do raka, kao što su hepatitis B i HPV
Redovit posjet liječniku i redovita kontrola uvelike povećavaju vaše šanse da identificirate sve moguće vrste raka na vrijeme i prevenirate njegov dalji razvoj.
Proteini su osnovni hranjivi sastojak, a ujedno i gradivni elementi ljudskog organizma. Ono što vrlo vjerojatno niste znali da postoji više vrsta proteina i to različite kvalitete.
Proteini su osnovni hranjivi sastojak koji se većinskim dijelom sastoji od amino-kiselina. Dobio je ime po grčkoj riječi protos koja znači prvi. Ljudski organizam je pun proteina i nalaze se u manje više svim našim stanicama. Primjerice ljudski mišići su građeni od proteina kao i kosa, nokti, kosti, itd.
Organizam koristi proteine kako bi izgradio nove stanice, obnavlja tkiva i pravi nove proteine koji omogućavaju osnovne tjelesne funkcije. Polovica proteina koju unosimo hranom upotrebljava se za stvaranje enzima, posebnih proteina koji obavljaju specifične zadatke poput razgradnje hrane i sintetiziranja novih stanica i kemijskih supstanci. Proteinima za to vrlo često trebaju određeni vitamini i minerali.
Vrste proteina
Nisu svi proteini jednaki. Spomenuli smo da su proteini građeni od amino-kiselina, ali ne sadrže svi sve potrebne amino-kiseline. Otkrijmo koji su proteini najkorisniji.
Proteine dijelimo na one životinjskog i biljnog porijekla.
S obzirom da su životinjski organizmi vrlo slični našem, njihovi proteini sadrže slične kombinacije amino-kiselina kao u ljudskom organizmu. Zato kažemo da su proteini životinjskog porijekla poput mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda visokokvalitetni proteini. Odnosno takve proteine ljudsko tijelo lakše apsorbira i efikasnije koristi za izgradnju drugih proteina. S druge strane proteini biljnog porijekla poput žitarica, voća, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki često sadrže ograničene količine aminokiselina, odnosno nisu jednako hranjivi.
Namirnice koje sadrže visokokvalitetne proteine
Iako je udio proteina u namirnici važan, nije važan koliko i kvaliteta proteina. Neke namirnice mogu imati velik udio proteina, ali nemaju dovoljne količine aminokiselina te se ne mogu kvalitetno apsorbirati (biljni proteini).
Proteini životinjskog porijekla poput jaja, ribe, junetine, mlijeka imaju vrlo visoku vrijednost amino-kiselina što znači da su najkorisniji za ljudsko tijelo.
Među proteinima biljnog porijekla izuzetak je soja, koja sadrži sve važne aminokiseline te je izvrstan izvor visokokvalitetnih proteina za vegetarijance i vegane.
Potpuni i nepotpuni proteini
Već smo spomenuli kako niskokvalitetni proteini ne sadrže sve važne amino-kiseline, odnosno nepotpuni su. No to ne znači da ih ne trebamo koristiti u našoj prehrani. Kako bi nadoknadili nedostatke takvih nepotpunih proteina, možemo ih koristiti u kombinaciji s visokokvalitetnim proteinima, odnosno potpunim proteinima.
mahunarke (grašak, bob, kikiriki, varivo, maslac od kikirikija)
jezgrasto voće i sjemenke (bademi, orasi, sjemenke suncokreta, bundeve i sezama, brazilski i indijski orah)
Kombinacije namirnica koje dopunjavaju proteine
Postoje određene kombinacije namirnica koje će vam omogućiti da dobijete više i apsorbirate više proteina.
jelo od palente i graška (žitarična zrna + grašak)
špageti sa parmezanom (žitarična zrna + mliječni proizvodi)
palačinke (žitarična zrna + mliječni proizvodi)
varivo sa chilijem i sezamom (sjemenke + mahunarke)
varivo sa chilijem i sirom (mahunarke + mliječni proizvodi)
jogurt sa oršastim plodovima (mliječni proizvodi + orašasto voće)
Kako spriječiti nedostatak proteina
Proteini bi trebali činiti od 10-35% dnevnog kalorijskog unosa hrane. To znači da je svakoj zdravoj odrasloj osobi potrebno oko 0.8 g visokokvalitetnog proteina na svaki kilogram tjelesne težine. Npr. ako je osoba teška 80 kg trebala bi unijeti oko 64 g proteina.
Ukoliko ne uzimamo dovoljne količine proteina to se može manifestirati na više načina. Primjerice kao osjećaj slabosti u mišićima ili kao gubitak kose.
Također potrebno je i pripaziti na prekomjerni unos proteina. Naime, kod osoba koje imaju problema sa jetrom i bubrezima može doći do stvaranja bubrežnog kamenca, bolova u zglobovima, itd.
Istraživanja pokazuju da se kod pojačanih sportskih aktivnosti svakodnevni unos proteina može povećati i do 1,3 g proteina po kilogramu, a u određenim slučajevim preporuča se i više.
Skupine kojima se preporuča povećan unos proteina
dojenčad (2 g po kilogramu na dan)
mladi do 18 god. ( 1,2 g po kilogramu na dan)
trudnicama ovisno o težini osobe doda se još 10-15 g extra
Također kod ozljeda koje zahtijevaju obnovu tkiva, kostiju se preporuča povećanje unosa proteina kako bi se ubrzao oporavak.
