Kroz otkrivanje uzroka, simptoma i najnovijih strategija liječenja, zaronimo zajedno u svijet gljivica na noktima i pronalaženja putova prema njihovom uspješnom prevladavanju.
Gljivice na noktima, poznate medicinski kao onikomikoza, često su podcijenjeni problem koji može značajno utjecati na estetiku noktiju, ali i na opće zdravstveno stanje pojedinca. Ovaj članak pruža dublji uvid u uzroke, simptome, dijagnostičke metode te raznolike terapijske pristupe kako bismo bolje razumjeli i efikasno se nosili s ovim čestim dermatološkim izazovom.
Uzroci gljivica na noktima
Gljivice na noktima najčešće uzrokuju dermatofiti, gljivice koje se hrane keratinom, proteinom koji se nalazi u noktima, koži i kosi. Ostali uzročnici uključuju kvasce i plijesni. Infekcija obično počinje kao mala mjesta ili bijele pruge ispod noktiju i postupno se širi, uzrokujući promjene u boji, obliku i teksturi nokta.
Simptomi gljivica na noktima
Simptomi gljivica na noktima, poznatih i kao onikomikoza, variraju ovisno o ozbiljnosti infekcije. Rani znakovi mogu biti blagi i lako se prepoznaju, dok napredniji slučajevi mogu uzrokovati ozbiljne estetske i funkcionalne promjene na noktima.
Jedan od karakterističnih simptoma onikomikoze je promjena u boji noktiju. Zaraženi nokti često postaju žuti, smeđi ili zeleni, odvajajući se od njihove uobičajene roza ili bijele boje. Ova promjena boje često se počinje pojavljivati ispod nokta ili duž ruba nokatne ploče.
Osim promjene boje, zaraženi nokti mogu postati zadebljani i krhki. Zadebljanje nokta često se primjećuje na rubovima, što može rezultirati neravnim i nepravilnim oblikom. Krhkost noktiju može dovesti do lomljenja ili listanja nokatne ploče, uzrokujući dodatnu nelagodnost i pogoršavajući estetski izgled.
Pacijenti također mogu doživjeti promjene u obliku nokta. Nokti se često izobličuju, postajući zakrivljeni ili nepravilni. Ovo izobličenje može rezultirati nepravilnim rubovima noktiju, čineći ih manje privlačnima.
Napredniji slučajevi onikomikoze mogu uzrokovati bol i nelagodnost. Osobe s ozbiljnom infekcijom mogu doživjeti bol tijekom hodanja ili pritiska na nokat, posebno kada se nose obuća. Ova nelagodnost može imati značajan utjecaj na svakodnevne aktivnosti i kvalitetu života.
Važno je napomenuti da simptomi onikomikoze mogu varirati ovisno o tipu gljivica koje uzrokuju infekciju i individualnim karakteristikama pacijenta.
Rano prepoznavanje simptoma i konzultacija s kvalificiranim dermatologom ključni su za postavljanje ispravne dijagnoze i započinjanje adekvatnog liječenja kako bi se spriječila progresija infekcije i minimalizirao utjecaj na nokte i opće zdravlje.
Dijagnoza onikomikoze obično se postavlja kliničkim pregledom i potvrđuje laboratorijskim testovima.
Liječnik može uzeti uzorak noktiju radi analize pod mikroskopom ili kulture kako bi identificirao uzročnika infekcije. Ova dijagnostička preciznost ključna je za određivanje adekvatnog tretmana.
Izvor: Unsplash
Terapijski pristupi
Antifungalni topički preparati
Krema, gel ili lakovi koji sadrže antifungalne tvari poput klotrimazola, terbinafina ili amorolfina koriste se za liječenje blagih do umjerenih infekcija.
Oralni antifungalni lijekovi
U težim slučajevima, liječnik može preporučiti oralne lijekove poput terbinafina ili itrakonazola, koji djeluju iznutra kako bi eliminirali gljivicu.
Kirurški zahvati
U nekim slučajevima, kirurško uklanjanje zaraženog nokta može biti potrebno kako bi se omogućila bolja penetracija antifungalnih lijekova.
Laser terapija
Inovativni pristup koristi lasersku tehnologiju kako bi ciljano eliminirao gljivice na noktima. Iako rezultati nisu uvijek jednako uspješni, laser terapija postaje sve češće korištena opcija.
Prevencija
Redovito rezanje noktiju, čišćenje noktiju i sušenje nakon izlaganja vodi ključni su koraci u prevenciji. Korištenje osobnih alata za manikuru i pedikuru te izbjegavanje dijeljenja obuće može smanjiti rizik od infekcije.
Nosite prozračnu, udobnu obuću kako biste smanjili vlažnost i stvaranje povoljnog okoliša za gljivice. Na javnim mjestima poput bazena, tuševa i svlačionica koristite papuče kako biste smanjili izloženost gljivicama.
Kratki zaključak
Gljivice na noktima nisu samo estetski problem; mogu značajno utjecati na svakodnevni život i samopouzdanje pojedinca. Rano prepoznavanje simptoma, pravilna dijagnoza i odgovarajući terapijski pristupi ključni su u postizanju uspješnog liječenja. Održavanje preventivnih mjera također je važno za sprječavanje ponovnog pojavljivanja. Kroz suradnju s kvalificiranim dermatolozima, pacijenti mogu očekivati poboljšanje stanja i povratak zdravom izgledu noktiju.
Zaronite s nama u fascinantni svijet mikrobioma, otkrijte kako mala promjena u prehrambenim navikama može donijeti velike promjene u vašem zdravlju?
Mikrobiom crijeva, kompleksna zajednica bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama, privukla je pažnju znanstvenika diljem svijeta zbog svog ključnog utjecaja na zdravlje. U ovom stručnom članku istražit ćemo dublje kako mikrobiom povezan s autoimunim bolestima, naglašavajući najnovija saznanja i perspektive iz istraživačke zajednice.
Dosadašnja istraživanja ukazuju na snažnu vezu između sastava crijevnog mikrobioma i razvoja autoimunih bolesti. Ovaj kompleksan ekosustav crijeva igra ključnu ulogu u regulaciji imunološkog sustava, a neravnoteža u mikrobiomu može potaknuti nepravilne imunološke reakcije.
Mikrobiom ima ključnu ulogu u oblikovanju imunološke tolerancije, procesa u kojem imunološki sustav razlikuje između vlastitih i stranih tvari. Neravnoteža u mikrobiomu može poremetiti ovu toleranciju, izazivajući autoimune odgovore protiv vlastitih stanica i tkiva.
Disbalans u mikrobiomu može doprinijeti povećanoj crijevnoj propusnosti, omogućavajući prolazak bakterija i njihovih produkata kroz crijevnu barijeru. Ovo stanje, poznato kao “proboj crijeva”, povezano je s razvojem autoimunih bolesti, gdje imunološki sustav odgovara napadom na tijelo.
Poveznice između mikrobioma i autoimunih bolesti
Istraživanja posljednjih godina sve više istražuju povezanost između metaboličkih procesa u mikrobiomu i razvoja autoimunih bolesti. Mikrobiom crijeva ima ključnu ulogu u metaboličkim procesima, uključujući probavu i apsorpciju hranjivih tvari, sintezu vitamina, te regulaciju energetskih metabolizama. Evo nekoliko ključnih autoimunih bolesti čija se povezanost s mikrobiomom proučava, zajedno s nekim od ključnih korelacija:
Reumatoidni artritis (RA): Istraživanja su pokazala da postoji jasna korelacija između sastava mikrobioma crijeva i razvoja reumatoidnog artritisa (RA). Disbalans u crijevnoj flori može potaknuti imunološke reakcije koje dovode do upale zglobova, karakteristične za RA. Specifične bakterije, poput Prevotella copri, pokazale su se povezanim s povećanim rizikom od RA, dok neki sojevi bakterija mogu imati i zaštitnu ulogu. Ova korelacija sugerira da bi modulacija mikrobioma mogla biti ključna u prevenciji ili upravljanju RA.
Lupus (Sistemski Lupus Eritematozus): Korelacija između mikrobioma crijeva i lupusa također je istraživana, s naglaskom na ulozi mikrobioma u regulaciji imunološkog sustava. Povećana propusnost crijevne barijere može doprinijeti prijenosu bakterija i njihovih produkata u krvotok, aktivirajući autoimune reakcije. Neki specifični mikrobiomski profili, uključujući smanjenje raznolikosti bakterija, povezani su sa sistemskim lupusom, pružajući uvid u potencijalne mete za terapijske intervencije.
Multipla skleroze (MS): Istraživanja su otkrila promjene u mikrobiomu crijeva kod osoba s multiplom sklerozom (MS). Specifične bakterije, poput Akkermansia muciniphila, povezane su s poboljšanjem simptoma MS-a. Crijevna mikroflora ima utjecaj na ravnotežu T-regulatornih stanica, ključnih za kontrolu autoimunih reakcija u MS-u. Ova korelacija pruža podatke o potencijalnim mikrobnim metama za buduće terapijske strategije.
Dijabetes tipa 1: Korelacija između mikrobioma crijeva i razvoja šećerne bolesti tipa 1 dobiva pažnju zbog uloge mikrobioma u modulaciji imunološkog sustava. Povezanost smanjene raznolikosti mikrobioma i povećanog rizika od šećerne bolesti tipa 1 istražuje se, pružajući uvid u važnost održavanja zdravog mikrobioma u ranoj dobi kako bi se smanjio rizik od autoimunih reakcija.
Celijakija: Disbalans u mikrobiomu crijeva povezan je s razvojem celijakije, autoimune bolesti izazvane unosom glutena. Istraživanja su identificirala specifične promjene u mikrobiomu kod osoba s celijakijom, uključujući smanjenje broja bakterija koje sudjeluju u regulaciji imunološkog sustava. Ova korelacija sugerira da bi intervencije usmjerene na obnavljanje zdravog mikrobioma mogle pružiti nove terapeutske pristupe u upravljanju celijakijom.
Izvor: Pixabay
Zdrava prehrana za zdrav mikrobiom
Zdrava prehrana igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže i raznolikosti mikrobioma crijeva. Evo nekoliko ključnih elemenata prehrane koji su poznati po podršci zdravom mikrobiomu:
Vlakna: Hrana bogata vlaknima iz cjelovitih žitarica, povrća, voća, orašastih plodova i sjemenki pruža izvrsno okruženje za rast korisnih bakterija u crijevima. Ova vlakna su prehrambeni izvor za probiotičke bakterije, pomažući u održavanju ravnoteže mikrobioma.
Probiotički dodaci i fermentirana hrana: Uključivanje probiotičkih dodataka ili hrane poput jogurta, kefira, kiselog kupusa i kimchija pomaže u unosu korisnih bakterija u crijevima. Ove bakterije pridonose ravnoteži mikrobioma i podržavaju probavni sustav.
Omega-3 masne kiseline: Ribe poput lososa, skuše, orasi i laneno sjeme bogati su omega-3 masnim kiselinama. Ove kiseline imaju protuupalna svojstva koja podržavaju zdravlje crijeva i doprinose održavanju ravnoteže mikrobioma.
Antioksidansi: Voće i povrće bogato antioksidansima, poput bobičastog voća, špinata, kelja i rajčica, pruža zaštitu od oksidativnog stresa. Oksidativni stres može negativno utjecati na ravnotežu mikrobioma, pa unos antioksidanata podržava zdravlje crijeva.
Fermentirani mliječni proizvodi: Kombinacija bakterija i bakterijskih proizvoda u fermentiranim mliječnim proizvodima, poput jogurta i kefira, može pomoći u održavanju ravnoteže bakterija u crijevima. Ovi proizvodi su izvor probiotika i drugih hranjivih tvari korisnih za crijevno zdravlje.
Zelena lisnata povrća: Povrće poput špinata, kelja, blitve i brokolija bogato je vlaknima, vitaminima i mineralima koji podržavaju rast korisnih bakterija u crijevima.
Crveno voće i povrće: Crveno voće i povrće, poput crvene paprike, jagoda, i trešanja, bogato je antioksidansima i fitonutrijentima koji podržavaju zdravlje crijevnog mikrobioma.
Voda: Dovoljan unos vode ključan je za održavanje hidratacije crijevnih stanica i olakšava prolazak hrane kroz probavni sustav.
Biljna ulja: Upotreba biljnih ulja, poput maslinovog ulja, bogatih mononezasićenim masnim kiselinama, može imati povoljan utjecaj na crijevni mikrobiom.
Orašasti plodovi i sjemenke: Orašasti plodovi i sjemenke su izvor vlakana, proteina, vitamina i minerala koji pridonose raznolikosti mikrobioma.
Uzimanje raznovrsne prehrane koja uključuje ove sastojke pridonosi održavanju ravnoteže i zdravlju crijevnog mikrobioma, što ima pozitivan utjecaj na opće zdravlje.
Važno je napomenuti da individualne potrebe mogu varirati, pa je prilagodba prehrambenih navika prema vlastitim potrebama preporučljiva.
Prije nego što napravite značajne promjene u prehrani, uvijek je korisno konzultirati se s nutricionistom ili stručnjakom za prehranu.
Hripavac kod djece postaje sve češći izazov. U našem najnovijem članku otkrijte sve što trebate znati o uzrocima, simptomima i, naravno, najvažnije – kako efikasno suzbiti hripavac kod vaših mališana.
U suvremenom svijetu gdje smo okruženi raznim zdravstvenim prijetnjama, hripavac se često čini kao manja briga. Međutim, ova zarazna bolest koja utječe na respiratorni sustav, posebno kod djece, ne smije biti potcijenjena. Iako se simptomi često javljaju slično kao kod obične prehlade, hripavac može imati ozbiljne posljedice ako se ne liječi pravilno. U ovom članku ćemo istražiti uzroke, simptome, liječenje i prevenciju hripavca kako bismo podigli svijest o ovoj bolesti.
Uzroci i simptomi
Uzročnik hripavca je Bordetella pertussis, bakterija koja napadaja respiratorni sustav. Bolest se lako širi kapljičnim putem, što znači da se može proširiti kašljanjem, kihanjem ili dodirivanjem zaraženih površina. Simptomi hripavca obično počinju kao blaga prehlada, ali se ubrzo razvijaju u snažan, paroksizmalni kašalj praćen karakterističnim zvukom koji podsjeća na “hripav” udah između napada kašlja. Dijete može imati poteškoća u disanju nakon dugog napada kašlja, što je znak nedostatka kisika.
Izvor: Pexels
Liječenje i komplikacije
Rano prepoznavanje simptoma i pravovremeno liječenje su ključni za upravljanje hripavcem. Liječnici obično propisuju antibiotike kao terapiju. U slučaju težih slučajeva, posebno kod male djece, hospitalizacija može biti potrebna. Međutim, čak i uz pravilno liječenje, hripavac može uzrokovati ozbiljne komplikacije, posebno kod dojenčadi i male djece.
Pneumonija, konvulzije i oštećenje mozga su neke od potencijalnih komplikacija koje se mogu pojaviti ako se bolest ne liječi adekvatno.
Prevencija
Najefikasniji način zaštite od hripavca je cijepljenje. Cjepivo protiv hripavca obično se daje kao dio kombinirane vakcine koja također pruža zaštitu od drugih bolesti kao što su difterija i tetanus. Cjepivo se prvo primjenjuje kod novorođenčadi, a zatim se ažurira kroz seriju pojačanja kako bi se održala imunost. Osim cijepljenja, važno je pridržavati se općih mjera higijene kao što su redovito pranje ruku, pokrivanje usta prilikom kašljanja ili kihanja te izbjegavanje bliskog kontakta s oboljelim osobama.
Zaključak
Hripavac može zvučati kao daleka prijetnja u današnje vrijeme, ali njegova sposobnost brzog širenja i ozbiljnih komplikacija ga čini važnim problemom za javno zdravlje. Edukacija o simptomima, liječenju i prevenciji ovog virusa ključna je kako bi se zaštitila naša djeca. Cijepljenje je najvažnija mjera prevencije koju svaki roditelj treba uzeti u obzir, ne samo za zaštitu vlastite djece, već i za doprinos zajednici i suzbijanje širenja ove opasne bolesti. Kroz svijest i odgovorno ponašanje, možemo smanjiti učestalost hripavca i osigurati sigurniju budućnost za naše najmlađe.
Spremite se za preokret u borbi s gripom? Otkrijte tajni arsenal top 10 namirnica koje čine vaš imunološki sustav nepojedivom tvrdokornom preprekom!
Gripa, poznata i kao influenca, predstavlja respiratornu bolest uzrokovanu virusima influence. Ova bolest redovito pogađa ljude diljem svijeta, a njezina sezonska pojava čini je posebno izazovnom za javno zdravstvo. Sezonska priroda gripe uvelike utječe na dinamiku njezine pojave, ozbiljnost epidemije te strategije prevencije i liječenja.
Sezonska pojava gripe: zašto dolazi svake godine?
Gripa je poznata po svojoj sezonskoj prirodi koja obično započinje u hladnijim mjesecima i traje kroz proljeće. Ova sezonska distribucija može se pripisati nekoliko faktora. Prvo, virusi influence opstaju i šire se lakše u hladnijim uvjetima, a suhi zrak zimi može dodatno olakšati njihovo preživljavanje. Drugo, zimski uvjeti dovode do češćeg boravka ljudi u zatvorenim prostorima, što povećava rizik od širenja virusa.
Dinamika epidemije gripe
Gripa ima tendenciju izazivanja godišnjih epidemija, a povremeno može doći i do pandemija kada se pojavljuju novi sojevi virusa koji su posebno agresivni ili na koje ljudi nemaju imunološki odgovor. Svake godine, novi sojevi virusa influence mogu dominirati, što čini razvoj učinkovitih cjepiva izazovnim. Ova dinamika čini gripu nepredvidivom i zahtijeva stalno praćenje od strane zdravstvenih autoriteta.
Strategije prevencije i liječenja gripe
Prevencija gripe ključna je u borbi protiv ove ozbiljne bolesti. Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih metoda, a javno zdravstvo diljem svijeta preporučuje redovito cijepljenje, posebice za one u rizičnim skupinama. Osim toga, osnovne higijenske prakse poput redovitog pranja ruku, izbjegavanja dodirivanja lica i održavanja socijalne distance igraju ključnu ulogu u smanjenju rizika od zaraze.
U liječenju gripe, važno je odmaranje, hidratacija i uzimanje lijekova koji ublažavaju simptome. Osobe s kompliciranim zdravstvenim stanjima ili s težim simptomima trebaju potražiti stručnu medicinsku pomoć.
Prehranom protiv gripe
Izvor: Pexels
Gripa, s godišnjim sezonskim izazovima, često zahtijeva snažan imunološki sustav kako bi se izbjegle ozbiljne komplikacije. Uz redovito pranje ruku i cjepiva, prehrana također igra ključnu ulogu u jačanju obrambenih mehanizama tijela. Ovo je top 10 namirnica koje se ističu po svojim nutritivnim svojstvima i potencijalu u borbi protiv gripe.
1. Citrusno Voće (naranče, mandarine, grejp): Ova voća su bogata vitaminom C, moćnim antioksidansom koji ima ključnu ulogu u jačanju imunološkog sustava. Vitamin C potiče proizvodnju bijelih krvnih stanica, koje su ključne za borbu protiv infekcija. Osim toga, flavonoidi prisutni u citrusima imaju protuupalna svojstva koja mogu pomoći u smanjenju simptoma gripe.
2. Češnjak: Češnjak nije samo ukusan dodatak jelima, već je i moćan saveznik u borbi protiv infekcija. Sadrži alicin, spoj s jakim antivirusnim i antibakterijskim svojstvima. Češnjak također potiče proizvodnju bijelih krvnih stanica, pomažući tijelu da se odupre infekcijama.
3. Đumbir: Osim što dodaje toplinu jelima, đumbir ima dugovječnu reputaciju kao prirodni lijek za respiratorne probleme. Aktivni spoj u đumbiru, gingerol, posjeduje protuupalna svojstva koja mogu ublažiti simptome gripe, poput bolova u grlu i kašlja.
4. Zeleno lisnato povrće (kelj, špinat, blitva): Ovo povrće bogato je vitaminima C, A i folnom kiselinom. Vitamini C i A igraju ključnu ulogu u podršci imunološkom sustavu, dok folna kiselina pridonosi pravilnom funkcioniranju stanica koje sudjeluju u imunološkom odgovoru.
5. Med: Prirodni antibiotik, med je pun antimikrobnih svojstava koja pomažu u borbi protiv bakterija i virusa. Također ima umirujući učinak na upaljeno grlo i potiče zacjeljivanje.
6. Orasi i sjemenke bundeve: Ove namirnice su bogate cinkom, mineralom koji podržava rad imunološkog sustava. Cink također igra ključnu ulogu u procesu ozdravljenja i obnavljanju stanica.
7. Jogurt s probioticima: Probiotici u jogurtu podržavaju zdravlje crijevne flore, što je povezano s jačim imunološkim sustavom. Zdrava crijevna flora važna je za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava.
8. Kurkuma: Aktivni spoj u kurkumi, kurkumin, ima snažna protuupalna i antivirusna svojstva. Kurkuma može pomoći u smanjenju simptoma gripe i potaknuti opće zdravlje.
9. Peršin: Ovo zeleno lisnato povrće bogato je vitaminima A i C, ključnim za održavanje jakog imunološkog sustava. Osim toga, peršin pruža i antioksidansekoji štite stanice od oksidativnog stresa.
10. Losos: Omega-3 masne kiseline prisutne u lososu potiču protuupalne procese i pomažu u održavanju zdravlja dišnog sustava. Omega 3 masne kiseline također podržavaju ravnotežu imunološkog sustava.
Uključivanje ovih namirnica u redovitu prehranu može pružiti snažan temelj za održavanje imunološkog sustava otpornog tijekom sezonskih izazova poput gripe. Osim toga, raznolika i uravnotežena prehrana pridonosi općem zdravlju organizma.
Dijabetes tipa 2 je složena metabolička bolest koja se sve više širi diljem svijeta, predstavljajući ozbiljan izazov za javno zdravstvo. Nažalost, brzi način života, nedostatak tjelesne aktivnosti te loše prehrambene navike sve su veći poticaj za ovu bolest.
Dijabetes tipa 2 je kronična metabolička bolest koja se javlja kada tijelo postaje otporno na inzulin ili ne proizvodi dovoljno inzulina kako bi reguliralo razinu šećera u krvi. Ova bolest postala je globalni javnozdravstveni izazov i predstavlja jedan od glavnih uzroka obolijevanja. I to redom od srčanih bolesti, moždanog udara, oštećenja bubrega, sljepoće i amputacije ekstremiteta.
Dobra vijest je da se mnogi slučajevi dijabetesa tipa 2 mogu spriječiti ili odgoditi pravilnom prehranom i zdravim životnim stilom.
U svijetu se procjenjuje da preko 400 milijuna ljudi ima dijabetes, a taj broj kontinuirano raste.
Glavni faktori rizika za dijabetes tipa 2 uključuju pretilost, neaktivan način života, loše prehrambene navike i obiteljsku anamnezu bolesti. Srećom, prehrana ima ključnu ulogu u prevenciji i upravljanju ovom bolešću.
Proučimo detaljnije kako prehrambene navike mogu utjecati na razvoj dijabetesa tipa 2 i kako možemo usvojiti prehrambene smjernice za očuvanje zdravlja.
Prehrambene navike i rizik od dijabetesa tipa 2
Prehrambene navike igraju ključnu ulogu u razvoju dijabetesa tipa 2. Dugotrajno konzumiranje hrane bogate šećerima i nezdravim mastima može dovesti do pretilosti i otpornosti na inzulin.
Kada se tijelo ne može pravilno nositi s inzulinom, šećer ostaje u krvi umjesto da se apsorbira u stanice i koristi kao izvor energije. To može dovesti do kronično visoke razine glukoze u krvi, što je karakteristično za dijabetes tipa 2.
Vlakna kao saveznik
Hrana bogata vlaknima, poput cjelovitih žitarica, voća i povrća, ključna je za prevenciju dijabetesa tipa 2. Vlakna su neprobavljive tvari koje prolaze kroz probavni sustav, a ima ih dva tipa: topljiva i netopljiva. Topljiva vlakna mogu smanjiti apsorpciju šećera, dok netopljiva vlakna pridonose boljoj regulaciji šećera u krvi te poboljšavaju funkciju crijeva i probavu. Uključivanje cjelovitih žitarica, mahunarki, orašastih plodova, voća i povrća u prehranu može pomoći u smanjenju rizika od dijabetesa tipa
Kontrola unosa šećera i zasićenih masti
Prekomjerni unos šećera u prehrani povezan je s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2. Kada konzumiramo velike količine šećera, gušterača mora proizvesti više inzulina kako bi smanjila razinu šećera u krvi.
Vremenom, stalno visoke razine šećera i veliki zahtjevi za inzulinom mogu dovesti do otpornosti na inzulin.
Osim toga, konzumacija hrane bogate zasićenim mastima može povećati rizik od pretilosti i razvoja dijabetesa tipa 2. Umjesto toga, preporučuje se zamjena ovih štetnih sastojaka s nezasićenim mastima poput onih koje se nalaze u maslinovom ulju, orašastim plodovima i avokadu.
Izvor: Pixabay
Kontrola porcija i redoviti obroci
Prejedanje može povećati rizik od pretilosti i, samim time, razvoja dijabetesa tipa 2. Kontrola veličine porcija i postupno jedenje mogu pomoći u održavanju zdrave tjelesne mase. Također, važno je konzumirati redovite i uravnotežene obroke. Preskakanje obroka može dovesti do nepravilnih razina glukoze u krvi, što može pogoršati problem inzulinske rezistencije.
Tjelesna aktivnost kao sastavni dio prevencije
Uz pravilnu prehranu, redovita tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u prevenciji dijabetesa tipa 2. Tjelesna aktivnost poboljšava osjetljivost na inzulin, što znači da tijelo bolje koristi inzulin kako bi apsorbiralo glukozu. Aktivnosti poput brze šetnje, trčanja, plivanja ili vježbanja snage mogu smanjiti rizik od razvoja bolesti.
Preporučuje se najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti ili 75 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti tjedno kako bi se održala tjelesna masa i poboljšala osjetljivost na inzulin.
Važnost educiranja o prehrani i dijabetesu
Važno je educirati ljude o vezi između prehrane i dijabetesa tipa 2 kako bi bili svjesni rizika i mogućnosti prevencije. Svijest o zdravim prehrambenim izborima, pravilnoj pripremi hrane i značaju tjelesne aktivnosti ključna je za promicanje zdravog načina života i smanjenje incidencije dijabetesa tipa 2 u zajednici.
Individualizirani pristup prevenciji
Svaka osoba je jedinstvena i može imati različite potrebe i izazove u prevenciji dijabetesa tipa 2. Stoga je važno pristupiti prevenciji individualizirano, uzimajući u obzir prehrambene navike, tjelesnu aktivnost, obiteljsku anamnezu, genetske faktore i zdravstveno stanje pojedinca. Nutricionisti, liječnici i drugi stručnjaci mogu pomoći u stvaranju personaliziranih planova prevencije.
Dijabetes tipa 2 predstavlja značajan javnozdravstveni izazov, ali većina slučajeva ove bolesti se može potencijalno izbjeći.
Prehrana ima ključnu ulogu u prevenciji dijabetesa tipa 2, a promicanje zdravih prehrambenih navika i tjelesne aktivnosti može smanjiti rizik od razvoja ove bolesti.
Uključivanje cjelovitih žitarica, voća, povrća i zdravih masti, kontrola unosa šećera i zasićenih masti, redoviti obroci i tjelesna aktivnost samo su neki od važnih aspekata prevencije. Edukacija o prehrani i individualizirani pristup ključni su u borbi protiv dijabetesa tipa 2. Održavanjem zdrave prehrane i životnog stila, možemo se zaštititi od ove bolesti te poboljšati kvalitetu života.
Rak nastaje kada genetske mutacije u abnormalnim stanicama uzrokuju njihovu brzu diobu. Možete naslijediti mutacije ili ih razviti zbog čimbenika okoliša.
Rak je velika skupina bolesti koje nastaju kada se abnormalne stanice brzo dijele i mogu se proširiti na druga tkiva i organe.
Ove stanice koje brzo rastu mogu uzrokovati tumore. Također mogu poremetiti redovnu funkciju tijela.
Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Prema pouzdanom izvoru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2020, 1 od 6 smrtnih slučajeva je uzrokovan rakom.
Rak i njegovi uzroci
Glavni uzrok raka su mutacije ili promjene DNK u vašim stanicama. Genetske mutacije mogu biti naslijeđene. Mogu se pojaviti i nakon rođenja kao rezultat utjecaja okoliša.
Ovi vanjski uzroci, koji se nazivaju karcinogeni, mogu uključivati:
fizički karcinogeni poput zračenja i ultraljubičastog (UV) svjetla
kemijski karcinogeni poput cigaretnog dima, azbesta, alkohola, onečišćenja zraka te kontaminirane hrane i vode za piće
biološki karcinogeni poput virusa, bakterija i parazita
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko 33 posto smrti od raka može biti uzrokovano duhanom, alkoholom, visokim indeksom tjelesne mase (BMI), malom konzumacijom voća i povrća i nedovoljno tjelesne aktivnosti.
Najčešći faktori rizika
Određeni čimbenici rizika mogu povećati šanse za razvoj raka. Ti čimbenici rizika mogu uključivati:
korištenje duhana
visoka konzumacija alkohola
nezdrava prehrana koju karakteriziraju crveno i prerađeno meso, slatki napici i slani grickalice, škrobna hrana i rafinirani ugljikohidrati uključujući šećere i prerađene žitarice
nedostatak fizičke aktivnosti
izloženost onečišćenju zraka
izloženost zračenju
nezaštićeno izlaganje UV svjetlu, poput sunčeve svjetlosti
infekcija određenim virusima uključujući H. pylori, humani papiloma virus (HPV), hepatitis B, hepatitis C, HIV i Epstein-Barr virus, koji uzrokuje infektivnu mononukleozu
Rizik od razvoja raka također raste s godinama. Općenito, rizik od razvoja povećava se u dobi od 70 do 80 godina, a zatim se smanjuje.
Između ostalog razlozi zašto je tomu tako su:
manje učinkoviti mehanizmi popravljanja stanica koji dolaze sa starenjem
nakupljanje faktora rizika tijekom života
trajanje izloženosti karcinogenima
Neka postojeća zdravstvena stanja koja uzrokuju upalu također mogu povećati rizik od raka. Primjer je ulcerozni kolitis, kronična upalna bolest crijeva.
Vrste raka
Rakovi su nazvani prema području u kojem nastaju i vrsti stanica od kojih su sačinjeni, čak i ako se šire na druge dijelove tijela. Na primjer, rak koji počinje u plućima i širi se na jetru i dalje se naziva rak pluća.
Također postoji nekoliko kliničkih izraza koji se koriste za određene općenite tipove raka:
Karcinom je rak koji počinje u koži ili tkivu koje oblaže druge organe
Sarkom je rak vezivnog tkiva kao što su kosti, mišići, hrskavica i krvne žile
Leukemija je rak koštane srži, koji stvara krvne stanice
Limfom i mijelom su karcinomi imunološkog sustava
Važnost rane detekcije raka
Rano otkrivanje je kada se rak pronađe u ranoj fazi. To može povećati učinkovitost liječenja i smanjiti stopu smrtnosti.
Pregledi raka mogu pomoći u ranom otkrivanju znakova raka. Neki uobičajeni pregledi raka mogu otkriti:
Rak vrata maternice i rak prostate. Neki pregledi, poput raka grlića maternice i raka prostate, mogu se obaviti kao dio rutinskih pregleda.
Rak pluća. Probiri za rak pluća mogu se provoditi redovito za one koji imaju određene čimbenike rizika.
Rak kože. Preglede raka kože može obaviti dermatolog ako imate problema s kožom ili ste pod rizikom od raka kože.
Rak debelog crijeva. Pouzdani izvor Američkog društva za rak (ACS) preporučuje redovite preglede za rak debelog crijeva počevši od 45. godine. Ti se pregledi obično izvode tijekom kolonoskopije. Kompleti za testiranje kod kuće također bi mogli otkriti neke oblike raka debelog crijeva, prema pregledu istraživanja iz 2017. godine.
Rak dojke. Mamografije za testiranje na rak dojke preporučuju se ženama u dobi od 45 godina i starijima, ali možete odlučiti započeti probire u dobi od 40 godina. Kod osoba s visokim rizikom probiri se mogu preporučiti ranije.
Ako imate obiteljsku povijest raka ili imate visok rizik od razvoja raka, važno je slijediti preporuke liječnika za probir.
Dok prepoznavanje znakova upozorenja na rak može pomoći osobama s rakom da potraže dijagnozu i liječenje, neke vrste raka može biti teže otkriti rano i možda neće pokazivati simptome sve do kasnijih faza.
Određene vrste raka često imaju vlastite znakove upozorenja. Ako imate neobjašnjive simptome, najbolje je da se obratite liječniku radi dijagnoze.
Izvor: Pexels
Kako rak nastaje i raste
1. Abnormalna dioba stanica
Normalne stanice u vašem tijelu rastu i dijele se. Svaka od njih ima životni ciklus određen vrstom stanice. Kako se stanice oštećuju ili odumiru, nove stanice zauzimaju njihovo mjesto.
Rak remeti ovaj proces i uzrokuje nenormalan rast stanica. Uzrokovana je promjenama ili mutacijama u DNK stanice.
DNK u svakoj stanici ima upute koje govore stanici što da radi i kako da raste i dijeli se. Mutacije se često događaju u DNK, ali obično stanice ispravljaju te pogreške. Kada se greška ne ispravi, stanica može postati kancerogena.
Mutacije mogu uzrokovati da stanice koje bi se trebale zamijeniti prežive umjesto da umru, a nove stanice mogu nastati kada nisu potrebne. Ove dodatne stanice mogu se nekontrolirano dijeliti, uzrokujući nastanak tumora.
2. Nastanak tumora
Tumori mogu uzrokovati zdravstvene probleme, ovisno o tome gdje rastu u tijelu.
Nisu svi tumori kancerogeni. Benigni tumori nisu kancerogeni i ne šire se na obližnja tkiva.
Ali ponekad tumori mogu narasti i uzrokovati probleme kada pritišću susjedne organe i tkiva. Maligni tumori su kancerogeni i mogu zahvatiti druge dijelove tijela.
3. Metastaze
Neke stanice raka također se mogu proširiti krvotokom ili limfnim sustavom do udaljenih dijelova tijela. To se zove metastaza.
Karcinomi koji su metastazirali smatraju se naprednijim od onih koji nisu. Metastatski karcinomi često su teži za liječenje i smrtonosniji.
Liječenje raka
Liječenje raka može uključivati različite opcije, ovisno o vrsti raka i koliko je uznapredovao.
Lokalizirano liječenje. Lokalizirano liječenje obično uključuje korištenje tretmana poput operacije ili lokalne terapije zračenjem na određenom području tijela ili tumora.
Sustavno liječenje. Sustavno liječenje lijekovima, poput kemoterapije, ciljane terapije i imunoterapije, može utjecati na cijelo tijelo.
Palijativno liječenje. Palijativna skrb uključuje ublažavanje zdravstvenih simptoma povezanih s rakom, kao što su problemi s disanjem i bol.
Različiti tretmani raka često se koriste zajedno kako bi se uklonilo ili uništilo što više kancerogenih stanica.
Kiruška operacija – operativno se uklanja što je više moguće raka. Kirurgija se često koristi u kombinaciji s nekom drugom terapijom kako bi se osiguralo da su sve stanice raka nestale.
Kemoterapija – oblik agresivnog liječenja raka koji koristi lijekove koji su otrovni za stanice kako bi ubili stanice raka koje se brzo dijele. Može se koristiti za smanjenje veličine tumora ili broja stanica u vašem tijelu i smanjenje vjerojatnosti širenja raka.
Terapija zračenjem – koristi snažne, fokusirane zrake zračenja za ubijanje stanica raka. Terapija zračenjem unutar tijela naziva se brahiterapija, dok se terapija zračenjem izvan tijela naziva vanjskim snopom zračenja.
Transplantacija matičnih stanica (koštane srži) –
ovaj tretman obnavlja bolesnu koštanu srž zdravim matičnim stanicama. Matične stanice su nediferencirane stanice koje mogu imati različite funkcije. Ove transplantacije omogućuju liječnicima da koriste veće doze kemoterapije za liječenje raka. Transplantacija matičnih stanica obično se koristi za liječenje leukemije.
Imunoterapija – koristi imunološki sustav vašeg tijela za napad na stanice raka. Ove terapije pomažu vašim antitijelima da prepoznaju rak, tako da mogu koristiti prirodnu obranu vašeg tijela za uništavanje stanica raka.
Hormonska terapija – uklanja ili blokira hormone koji potiču određene vrste raka kako bi zaustavili rast stanica raka. Ova terapija je uobičajeni tretman za rakove koji mogu koristiti hormone za rast i širenje, kao što su određene vrste raka dojke i raka prostate.
Ciljana terapija lijekovima – koristi lijekove za ometanje određenih molekula koje pomažu stanicama raka rasti i preživjeti. Genetsko testiranje može otkriti imate li pravo na ovu vrstu terapije. To može ovisiti o vrsti raka koji imate i genetskim mutacijama i molekularnim karakteristikama vašeg tumora.
Prevencija raka
Poznavanje čimbenika koji doprinose nastanku raka može vam pomoći da živite stilom života koji smanjuje rizik od raka.
Preventivne mjere za smanjenje rizika od razvoja raka mogu uključivati:
izbjegavanje duhana i pasivnog pušenja
ograničavanje unosa prerađenog mesa
prehrana koja se uglavnom fokusira na hranu biljnog podrijetla, nemasne bjelančevine i zdrave masti, poput mediteranske prehrane
izbjegavanje alkohola ili umjereno pijenje
održavanje umjerene tjelesne težine i BMI
obavljanje redovite umjerene tjelesne aktivnosti 150 do 300 minuta
zaštititi se od sunca izbjegavanjem izravnog izlaganja suncu i nošenjem kreme za sunčanje širokog spektra, šešira i sunčanih naočala
izbjegavanje solarija
cijepljenje protiv virusnih infekcija koje mogu dovesti do raka, kao što su hepatitis B i HPV
Redovit posjet liječniku i redovita kontrola uvelike povećavaju vaše šanse da identificirate sve moguće vrste raka na vrijeme i prevenirate njegov dalji razvoj.
