Patlidžan je svestrano povrće široko rasprostranjeno u svim svjetskim kuhinjama. Pomalo je neobična izgleda i nezobilazan dio jelovnika tijekom ljetnih mjeseci. Bogat je biljnim vlaknima i važnim nutrijentima, ali trebate biti oprezni prilikom kuhanja i pripreme.
Patlidžan, zdravo i hranjivo povrće poznato je po svom pomalo gorkastom okusu te karakterističnoj tamnoljubičastoj boji. Ova zanimljiva vrsta potječe iz Indije gdje je u upotrebi već tisućama godina. A potom se njegov uzgoj proširio na istok Azije, u Kinu i Japan te u konačnici i diljem Europe.
Iako ih možete nabaviti tijekom čitave godine, njihova sezona je od srpnja do listopada. Također trebate obratiti pozornost na njihovu svježinu jer ako su prezreli gorak okus je izrazit i neugodan te će takvi primjerci biti gotovo pa nejestivi. Patlidžan možete pripremati na različite načine – pirjanjem, prženjem, pohanjem, a osobito je popularna priprema na roštilju. Možete ga kiseliti ili pripremiti u obliku namaza, ali ono što je potrebno naglasiti kako je patlidžan neophodno termički obraditi. Sirovi patlidžan sadrži solanin – otrovnu tvar koju biljke proizvode kako bi se zaštitile od nametnika, Ona sea koja se nalazi u njegovoj koži i ispod nje. Ako dospije u organizam može uzrokovati glavobolju, probavne smetnje, znojenje te srčanu aritmiju. Stoga kako bi se ta tvar eliminirala potrebno ga je skuhati. Osim otrova u njegovoj koži sadržana je velika koncentracija hranjivih tvari te se prilikom pripreme ne preporučuje guljenje i bacanje kože jer se tako umanjuju njegove hranjive vrijednosti.
Nutritivna svojstva patlidžana
Osim gorčine i otrova, patlidžan je ustvari izvrsna namirnica. Bogat je vrijednim nutrijentima o kojima smo već i pisali. U sastavu patlidžana pronalazimo vitamin C, K, B6, tiamin, niacin, magnezij, fosfor, bakar, dijetalna vlakna, folnu kiselinu, kalij i mangan. Patlidžani sadrže jako malo zasićenih masnih kiselina. Mogu pomoći u prevenciji osteoporoze, ublažiti simptome anemije, poboljšati kognitivne funkcije i zdravlje kardiovaskularnog sustava. Patlidžani štite zdravlje probavnog sustava, potiču mršavljenje, pomažu u boljoj kontroli dijabetesa i mogu smanjiti rizik od nastanka raka. Stoga krenimo redom…
Patlidžani su, baš kao i druge vrste povrća, odličan izvor dijetalnih vlakana. Dijetalna vlakna su ključna za dobar i uravnotežen rad probavnog sustava, prevenciju bolesti i poremećaja probavnog sustava. S obzirom na to da patlidžani gotovo uopće ne sadrže masti i kolesterol, odličan su izbor za osobe koje žele regulirati svoju tjelesnu težinu. Vlakna potiču stvaranje osjećaja sitosti i reguliraju oslobađanje hormona koji povećavaju apetit.
Patlidžani su odličan izvor antioksidansa koji štite tijelo od niza različitih bolesti i poremećaja. Sadrže vitamin C, koji jača imunološki sustav i potiče oslobađanje bijelih krvnih stanica.
Odličan su izvor mangana, prirodnog antioksidanta i esencijalnog minerala. Slobodni radikali su spojevi koji napadaju zdrave tjelesne stanice i povećavaju rizik od nastanka kancerogenih stanica, a antioksidanti su ti koji štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala.
Patlidžan kod prevencija bolesti
Manjak željeza može biti opasan za zdravlje cjelokupnog organizma i uzrokovati anemiju. Najčešći simptomi anemije su glavobolje, migrene, kronični umor, osjećaj slabosti, depresija i slabljenje kognitivnih funkcija. Patlidžani su odličan izvor željeza i bakra, minerala ključnih za prevenciju anemije. Stoga se osobito preporuča osoba sklone anemiji ili koje su na vegetarijanskoj i veganskoj prehrani.
Patlidžani su dobri i kod regulacije razine kolesterola. Istovremeno povećavaju razinu dobrog (HDL) kolesterola i smanjuju razinu lošeg (LDL) kolesterola. Što je razina HDL kolesterola veća, niži je rizik od nastanka niza bolesti kardiovaskularnog sustava. Smanjenjem razine LDL kolesterola se smanjuje rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.
Zbog visokog udjela vlakana i niskog udjela ugljikohidrata, patlidžani su odlični za regulaciju razine šećera u krvi i inzulina. Ako je razina inzulina stabilna, prestat će nagle promjene razine šećera u krvi. Stoga se preporučuju osobama koje imaju problema s dijabetesom.
Patlidžani su jako dobar izvor željeza i kalcija, minerala koji su ključni za održavanje zdravlja koštanog sustava. Ujedno sadrže i kalij koji je ključan za adekvatnu apsorpciju kalcija. Istraživanja su pokazala da patlidžani mogu ublažiti simptome osteoporoze, ojačati kosti i povećati gustoću koštanog tkiva.
Stevia je prirodni zaslađivač i za razliku od šećera nema štetnih nuspojava. Ona ne sadrži kalorije i odličan je izbor za dijabetičare.
Stevija je grmolika biljka iz porodice Compositae. Ona se sadi u proljeće, a listovi se beru u kasnu jesen, prije cvatnje i suše na suncu nekoliko dana. Porijeklom je iz Paragvaja gdje se uzgaja više od 1500 godina i koristi kao zaslađivač gorkih ljekovitih pripravaka, čajeva te ranoraznih ostalih napitaka. Krajem 19. stoljeća steviju je “otkrio” talijanski botaničar Bertoni i tako omogućio njezin uzgoj i u drugim krajevima svijeta. Najčešće se upotrebljava u obliku praška dobivenog sušenjem lišća ili vodenog ekstrakta. Stevija je vrlo slatkog okusa. Njezini prirodni sastojci su glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) i čine čak 300 puta slađom od običnog šećera.
Dobrobiti stevije
Zbog svojih svojstava stevija je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin te snižava i visoki krvni tlak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu. Osim glikozida ova biljka sadrži i mnoštvo drugih važnih nutrijenata, poput vitamina; A, B, C, minerala kalija, kalcija, magnezija, željeza, cinka i kroma te polifenola, tanina i eteričnih ulja. Stevija je zacijelo najbolji izvor prirodnog šećera za sve one koji ne smiju ili ne žele jesti rafinirani šećer.
Pogodna je za one koji nastoje smršaviti, dijabetičare, osobe koje su oboljele od karcinoma i drugih bolesti u kojima je važno ograničiti unos rafiniranog šećera. Posebno povoljno svojstvo stevije je njezina visoka termostabilnost i relativna stabilnost u umjereno kiselim otopinama. Potencijalnu primjenu ima u slatkim i gaziranim napitcima, žvakaćim gumama, jogurtima, biskvitima i žitaricama. Zanimljivo je da se u Japanu stevija koristi kao sladilo u najrazličitijim prehrambenim proizvodima već više od 30 godina, a Europa je upoznaje tek posljednjih godina.
Izvor: Shutterstock
Upotreba stevije
Potvrđeni su njeni antioksidativni, antibakterijski i antiseptički učinci, a time i djelotvornost u suzbijanju i ublažavanju raznih kožnih problema. Pomaže kod akni, ekcema, osipa, svrbeža, ispucale i suhe kože i ožiljaka. Hrani, vlaži i zateže kožu, zaglađuje bore i prevenira prijevremene znakove starosti kože. Koncentrat stevije možete koristiti kao hranjivu masku za lice. Ova biljka ne može biti podloga za razvoj i rast bakterija pa je stoga odlična za prevenciju karijesa. Njena antibakterijska svojstva djelotvorna su i protiv gingivitisa te ostalih bolesti desni i usne šupljine. Za održavanje oralnog zdravlja možete ju koristiti u obliku tekućine. Dodajte 6-7 kapi stevije u šalicu mlake vode i tom tekućinom ispirite usnu šupljinu i grlo. Možete ju dodati pasti za zube i njome povremeno četkati zube.
Čaj od stevije stoljećima se koristi za eliminiranje probavnih smetnji i smirenje želuca. Učinkovit je i za ublažavanje žgaravice te bolova u trbuhu. Ispijanje čaja od ove biljke nakon obroka blagotvorno će djelovati na eventualne tegobe, a što je vrlo važno, bez štetnih nuspojava. Mnogobrojna istraživanja potvrdila su da stevija učinkovito pomaže u kontroli tjelesne težine. Iako je vrlo slatkog i bogatog okusa, stevija uopće ne sadrži kalorije. Osim što je beskalorična, ova biljka podiže energiju, što je od velike važnosti za one koji su na dijeti.
Kvalitetna prehrana jedan je od najvećih izazova s kojim se suočavaju osobe s dijabetesom. Ona je iznimno važna te je ključan čimbenik u dugoročnom uspješnom liječenju ove bolesti.
Dijabetes ili šećerna bolest jedna je od najčešćih endokrinoloških bolesti današnjice. Ona se primarno dijagnosticira povećanom razinom glukoze, odnosno šećera u krvi. Naime riječ je o stanju kronične hiperglikemije, koja je ujedno povezana i s poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Ova bolest je doživotna, a kao njezine posljedice mogu se razviti i dodatne komplikacije poput problema s bubrezima, hipertenzije, neuroloških poteškoća, itd. Pravilnim liječenjem osobe oboljele od dijabetesa mogu značajno poboljšati i produljiti kvalitetu svog života. Prehrana i dijeta kod dijabetesa jedna su od glavnih stavki pravilnog liječenja dijabetesa. Uz prehranu ključnima se smatraju još i terapija lijekovima, samokontrola i edukacija oboljelih, konzultacije i posjeta liječniku te tjelovježba.
Dijabetes tipa I i tipa II
Kod šećerne bolesti razlikujemo dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Šećerna bolest tipa 1 poznata je još i kao inzulin ovisni tip šećerne bolesti i spada u autoimune bolesti. Uzrok ovom tipu dijabetesa jest potpuni izostanak lučenja hormona inzulina iz gušterače te ga se mora nadomjestiti adekvatnom terapijom lijekovima. Kod dijabetesa tipa 2 imamo drukčiju situaciju, ovaj tip bolesti uvjetovan je prvenstveno neadekvatnim načinom prehrane i stila života. Najčešće se javlja kod osoba koje boluju od pretilosti i imaju vrlo nisku tjelesnu aktivnost. Ovaj tip dijabetesa trenutno je u velikom porastu.
Simptomi ove bolesti variraju ovisno o tipu. Za tip 1 karakteristično je kako se simptomatika i bolest razvijaju naglo dok kod tipa 2 proces je umjereniji i dugotrajniji. Među najčešće simptome ubrajaju se: suhoća kože i ustiju, pojačana žeđ i glad, gubitak tjelesne mase, često mokrenje, osjećaj umora i iscrpljenosti, gubitak težine, trnjenje stopala, slabije zacijeljivanje rana, itd. Kada govorimo o dijagnosticiranju bolesti onda se to čini analizom krvne slike. Vrijednosti glukoze u krvi za koje se smatraju indikatorom dijabetesa su od 7 mmol/L na tašte ili 11,1 mmol/L tijekom čitavog dana.
Izvor: Shutterstock
Reguliranje prehrane kod dijabetesa
Dijabetes je ozbiljna bolest, ali je isto tako i stanje koje se vrlo uspješno može regulirati ukoliko se na vrijeme krene s izvjesnim životnim promjenama. Pravilna prehrana i dijeta kod dijeabetesa je kao što smo spomenuli jedan od ključnih faktora u uspješnom tretiranju ove bolesti. Treba biti svakako oprezniji prilikom odabira namirnica i jela. Nakon što se neke osnovne smjernice definiraju kasnije je vrlo lako održavati dijetu. Osnova prehrane kod dijabetesa je ustvari uravnotežena i zdrava mediteranska prehrana koja se preporuča svima. Među glavnim obilježjima mediteranske prehrane su vrlo visoka potrošnja voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova, sjemenki, kruha i žitarica. Umjerenije se konzumira riba i nešto manje meso, najčešće piletina, zatim punomasni sirevi i jogurt. Važna karakteristika mediteranske prehrane je konzumacija maslinova ulja i raznog mediteranskog bilja u vidu začina te umjerena konzumacija vina, najčešće uz obroke.
Osnovne odrednice zdrave prahrane su u prvom redu raznolikost namirnica te njihova umjerena kalorijska vrijednost. Ona se sastoji u uravnoteženom unosu svih hranjivih sastojaka, ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća. Ujedno treba biti bogata hranjivim tvarima poput vitamina i minerala.
Jednostavni i složeni ugljkohidrati
U zdravoj prehrani ugljikohidrati bi trebali sačinjavati oko 50% dnevnog kalorijskog unosa. Preporučeno je jesti u prvom redu složene ugljikohidrate. Glavni predstavnik složenih ugljikohidrata je škrob, a sadrže ga kruh, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica. Zatim tu su još i riža te različite vrste povrća kao što su krumpir ili mahunarke. U složene ugljikohidrate spadaju također i vlakna, koja zauzimaju zasebno mjesto u prehrani. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja i smanjuje učinak povišenja glukoze u krvi. Vlakna nalazimo isključivo u namirnicama biljnog podrijetla, posebice u cjelovitim žitaricama, povrću, mahunarkama i voću.
Kad govorimo o jednostavnim ugljikohidratima kao što su saharoza, fruktoza ili laktoza poznati još kao i šećeri, onda treba istaknuti kako oni imaju jednaku sposobnost podizanja glukoze u krvi kao i složeni. Nalazimo ih najviše u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima. Suvremene smjernice dopuštaju osobama sa šećernom bolesti uzimanje slatkiša, ali svakako u umjerenim količinama i u sklopu cjelovitog obroka. Dakle nisu zabranjeni kao što je to uobičajeno mišljenje samo treba biti oprezniji s njihovim unosom i adekvatno ih kombinirati sa regularnom prehranom i dijetom kod dijabetesa.
Bjelančevine i masti
Bjelančevine trebaju sačinjavati oko 20% dnevnog unosa. Glavni izvori bjelančevina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke. Danas su popularne i dijete s višim udjelom bjelančevina u svrhu bržeg gubitka težine. Takva prehrana se ipak općenito ne preporuča. Osnovna zamjerka je u tome što hrana bogata bjelančevinama većinom sadrži i viši udio masnoća pa to dovodi do njihovog pretjeranog unosa. Mora se znati da višak bjelančevina u prehrani može doprinijeti i slabljenju bubrežne funkcije u bolesnika s šećernom bolešću.
Unos masnoća se preporuča maksimalnim količinama do 30% dnevno. One su vrlo bogate energijom. Osim ukupne količine, vrlo je važna vrsta masnoća koja se jede. Preporučljivo je većinu potreba podmirivati nezasićenim masnim kiselinama. Višestruko nezasićene masti nalazimo u biljnim uljima kao što je suncokretovo, sojino ili kukuruzno, a vrlo vrijedne jednostruko nezasićene masti u maslinovom ulju ili bademima.
Vrlo povoljan učinak na razinu masnoća u krvi imaju i nezasićene omega-3-masne kiseline iz ribe. Zasićene masti najviše su odgovorne za porast lošeg kolesterola u krvi, a nalazimo ih u namirnicama životinjskog podrijetla, posebice crvenom mesu, mliječnim proizvodima, svinjskoj masti i nekim vrstama ulja, kao što je palmino.
Za osobe sa šećernom bolešću vrijede preporuke što se tiče prehrane i dijete: jesti žitarice s puno voća i povrća, a malo masnoća, soli i šećera.
Jesen je poznata po bundevama. Ovo ukusno voće dolazi u raznoraznim oblicima i bojama. Bundeve mogu biti žute, narančaste, zelene, velike, male, duguljaste i okrugle. Poznato je čak 800 različitih vrsta i ne samo to one su jako, jako ukusne i zdrave.
Bundeve su ukusne i dijetne, sadrže više od 90% vode i vrlo malo masnoća. Od njih se spremaju razno razna variva, složenci i kolači, ali i kompoti i marmelade. Koštice bundeve su kao stvorene za grickanje, ulje se koristi za spremanje salata, a izdubljena kora za serviranje jela na prastari način. Mi smo za vas ovom prilikom izabrali ukusan i zdrav recept, krem juha od bundeve.
Zahvaljujući svojim sastojcima, bundeve su jako ljekovite, pa se one i njihovi pripravci odavna koriste u narodnoj medicini i kozmetici. Bundeve, sadrže obilje vitamina A, C, E i folne kiseline te minerala i elemenata u tragovima (primjerice, kalija, kalcija, selena i fosfora). Ulje dobiveno od koštica bundeve posebno je dragocjeno u ljekovitom smislu jer sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te vitamine A, B1, B2, B6, C i D.
Bundeva sadrži određenu količinu beta-karotena te obilje ostalih antioksidansa, poput već spomenutih vitamina C i E. Bogata je važnim aminokiselinama i mineralima, a posebno kalij i cink, koji svi zajedno imaju presudnu ulogu u borbi protiv slobodnih radikala i u podizanju cjelokupnog imuniteta. Ljekoviti sastojci iz bundeve štite organizam od različitih alergija i infekcija, što je posebno važno u jesenskom i zimskom razdoblju. Pomaže i kod artritisa te oboljenja srca i krvotoka (ateroskleroze i srčanog infarkta). Zbog spomenutih sastojaka, bundeva snižava kolesterol u krvi te štiti od različitih kancerogenih oboljenja. Bundevu bi u svoju ishranu svakako trebali uključiti bolesnici od šećerne bolesti, gihta, reumatizma ili pretili.
Izvor: Shutterstock
Recept za krem juhu od bundeve
Sastojci
4 osobe
oko 500 g bundeve
1 veći krumpir
oko 5 dl vode
1 glavica luka
3 češnja češnjaka
2 dl vrhnja za kuhanje
1 žličica Vegete (po izboru)
sol
papar
Priprema (30 min)
Operite, ogulite i očistite bundevu i krumpir te oboje narežite na kocke. Nasjeckajte luk i ogulite češnjak. Sve stavite kuhati u malo hladne, posoljene vode (treba pokriti povrće). Kada je povrće mekano, propasirajte ga ili usitnite električnom mješalicom, dodajte ostatak vode, vrhnje za kuhanje, soli i papra i grugih začina po želji i još jednom kratko prokuhajte.
Hladniji jesenski dani topliji su uz čaj od kadulje. Okrijepite se šalicom zdravlja koja vas ujedno smiruje i osvježava. Ona jača vaš krvožilni sustav, stimulira cirkulaciju te ujedno djeluje protiv krvarenja i upala.
Postoji mnogo vrsta kadulje, no u fitoterapiji se koristi samo salvia officinalis. Riječ je o biljci koja najbolje uspijeva u mediteranskom podneblju, voli sunčanu i suhu klimu te pjeskovito i slabo hranjivo tlo. Ona ima vrlo široku primjenu od gastronomije do kozmetičke i farmaceutske industrije. Može se koristiti u obliku čaja od kadulje, ulja, naljeva, vina, losiona, tinktura ili kao začin kod pripreme umaka, juha i jela od povrća. Praktički svi djelovi ove biljke se mogu kvalitetno iskoristiti s tim kad govorimo o samom čaju za njegovu pripremu najdragocijeniji su listovi. Oni se beru u proljeće ili ljeto i suše se u hladu.
Čaj od kadulje se priprema tako da se 1-2 žličice kadulje prelije s 2 dcl vruće vode i pusti da odstoji 10 minuta. Čaj je poprilično intenzivnog i aromatičnog okusa te isprva može biti i malo neugodan za piće. Okus je to na koji se treba naviknuti, ali benefiti za vaše zdravlje su zato daleko važniji.
Lijekovitost čaja od kadulje
Zbog svojeg jakog antiseptičkog djelovanja, čaj od kadulje se koristi u liječenju afti, problema s grlom, krajnicima, karijesom, neugodnim zadahom. Ona ima izraženo antibakterijsko i antigljivično djelovanje.
Jako je dobra i za vaš kardiovaskularni sustav, stimulira cirkulaciju, djeluje protiv krvarenja i upala. Istraživanja su pokazala kako ima više povoljnih učinaka na vaš organizam. Između ostalog dobar je regulator razine glukoze u krvi što je čini korisnom kod dijabetesa.
Zatim već se dulje vrijeme koristi za ublažavanje i liječenje groznice, prehlade, upale grla, glavobolje i probavnih smetnji. Pokazalo se ujedno kako ona ima odlično antioksidacijsko djelovanje te pomaže u borbi protiv slobodnih radikala.
Konzumacija ovog čaja kao što smo istaknuli ima mnoge benefite, a posebice za žene. Pomaže kod reguliracije menstruacijskog ciklusa, poboljšava tonus rodnice. Također efikasno djeluje na uspostavljanje hormonalne ravnoteže, sprječava tegobe kod menopauze te ima blagotvorno antigljivično djelovanje. Kadulja pomaže radu bubrega te sprječava nastanak edema.
Čaj od kadulje i konzumacija
Neželjene popratne pojave nastaju kada se spravljaju pripravci za konzumaciju s više od 15 g lista po dozi ili kod dugotrajnog korištenja. Samo lišće specifična je kemijska sastava, sadrže 1,5 do 2% eteričnog ulja koje se uglavnom sastoji od monoterpenskih ketona i to 35 do 60% tujona, 20 do 35% kamfora.
Tujon iz eteričnog ulja može biti toksičan ako se nepropisno dozira i može izazvati simptome poput ubrzanog rada srca, napada vrućine, grčeva i vrtoglavice. Kadulja se ne smije koristiti kod osoba s epilepsijom jer spojevi tujon, kamfor i cineol imaju epileptogena svojstva.
Kadulja se također ne preporuča koristiti tijekom trudnoće i tijekom dojenja.
Osim ako ne želite zaustavljanje lučenja mlijeka. Takođe izbjegavati je kod upale i zatajenja bubrega te kod estrogen ovisnih tumora (tumori dojke i jajnika).
Neke studije sugeriraju da spojevi prisutni u kadulji mogu imati blagotvoran učinak na kognitivne funkcije i pamćenje. Međutim, ova područja istraživanja su još uvijek u razvoju, i daljnja istraživanja su potrebna kako bi se bolje razumjeli mehanizmi i potencijalni učinci na mozak.
Važno je napomenuti da, kao i kod bilo kojeg biljnog čaja ili dodatka prehrani, individualni odgovor na čaj od kadulje može varirati. Osobe s određenim zdravstvenim stanjima ili koje uzimaju određene lijekove trebaju se posavjetovati sa svojim liječnikom prije redovitog konzumiranja čaja od kadulje kako bi bili sigurni da je siguran i prikladan za njihovu dijagnozu.
Hrana bogata biljnim vlaknima je važna za vaše zdravlje i nezaobilazan su sastojak svake prehrane. Posebno su važne u prehrani dijabetičara te osoba koje nastoje regulirati svoju tjelesnu težinu.
Biljna vlakna su složene mješavine tvari, koje se sastoje od različitih vrsta polisaharida (agara, biljnih smola, celuloze, pektina, gume, hemiceluloze). Razlikujemo ih prema topivosti u vodi, topiva i netopiva, a većina hrane biljnog podrijetla sadrži obje vrste vlakana. Naravno različite namirnice ih sadrže u različitim količinama i omjerima. Tako su zobene pahuljice bogate biljnim smolama te su dobar izvor viskoznih vlakana. S druge strane, pšenične mekinje sadrže više nerastvorljivih komponenata.
Važnost konzumiranja hrane bogate biljnim vlaknima jest naravno u nizu biokemijskih procesa koji se tijekom konzumacije odvijaju. Prehrana koja obiluje biljnim vlaknima utječe i na smanjenu potrebu inzulina te poboljšanje regulacije glukoze kod dijabetičara, zatim na sniženje lipida i kolesterola u krvi. Stoga je prehrana koja sadrži namirnice bogate biljnim vlaknima djelotvorna u liječenju srčanih oboljenja i dijabetesa. Vlakna djeluju na skraćenje vremena prolaza u crijevima i na taj način smanjuju vrijeme izloženosti debeloga crijeva potencijalnim kancerogenima. Hrana s visokim sadržajem vlakana tvori glavnu masu neprobavljive hrane, stimulira rad crijeva i pospješuje njihovo pražnjenje. Biljna su vlakna, stoga, neophodna za održavanje normalne funkcije probavnoga trakta. Takva hrana zahtijeva žvakanje, a žvakanje stimulira sekreciju želučanih sokova. Topiva vlakna povećavaju ljepljivost sadržaja u želucu, a viskozna vlakna usporavaju pražnjenje želuca i daju osjećaj sitosti. Ukratko, djeluju na brzinu prolaza hrane kroz debelo crijevo. Dolazi do povećanja volumena stolice s neprobavljivim i nefermentiranim materijalom, vezanjem vode i bakterijskih stanica i time se sprječava nastajanje zatvora. Preporuča se uzimati između 20 do 40 grama biljnih vlakana dnevno.
Izvor: Shutterstock
Biljna vlakna topiva u vodi
Topiva vlakna su specifična po tome što u dodiru s vodom stvaraju želatinastu masu, koja privlači mnoge štetne tvari. Također vrlo učinkovito privlači šećere i masnoće iz hrane. Istraživanja su pokazala kako osobe koje konzumiraju namirnice koje sadrže veće količine topivih vlakana lakše reguliraju tjelesnu težinu i vitkiji su. Činjenica da topiva vlakna privlače šećere i masnoće znači da ona snižavaju razinu šećera i triglicerida u krvi. Dobre bakterije u našim crijevima hrane se topivim vlaknima, stoga jedite hranu koja je bogata topivim vlaknima, kako bi vaš probavni sustav bio uravnotežen. Namirnice bogate topivim vlaknima su: jabuke, naranče, kruške, borovnice, jagode, orašasti plodovi, ječam, zob, leća, sjemenke lana, grah, mrkva, krastavci.
Biljna vlakna netopiva u vodi
Netopiva vlakna su specifična po tome što upijaju vodu i iznimno su važna za crijeva. Kao što smo već spomenuli potiču pražnjenje crijeva i čuvaju zdravlje probavnog sustava pomažući mu da se što prije riješi štetnih tvari. Netopiva vlakna upijaju vodu, stoga ćete obično osjetiti žeđ nedugo nakon što ste konzumirali hranu bogatu ovim vlaknima. Svakako morate nadoknaditi tekućinu, jer je ona vašem organizmu potrebna da bi besprijekorno funkcionirao. Namirnice bogate netopivim vlaknima su: orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke, cjelovite žitarice, pšenične i kukuruzne mekinje, smeđa riža, kus kus, zeleno lisnato i korijenasto povrće, kupus, brokula, tikvice, celer, rajčice, mahune, luk, grožđice i grožđe.
