Zamislite da pijete nešto što vam svakodnevno šteti zdravlju, a ni ne znate! Gazirana pića, iako popularna, skrivaju opasnosti koje mogu ozbiljno utjecati na vaše tijelo. Ako ste jedan od onih koji misle da su nevina, pripazite – posljedice mogu biti šokantne!
Gazirana pića su već dugo omiljeni izbor u prehrani ljudi diljem svijeta, od bezalkoholnih gaziranih napitaka do energetski napunjenih verzija. Iako su mnogi obožavatelji ovih pića zbog njihovog okusa i osvježavajuće prirode, važno je razumjeti kako gazirana pića utječu na naše zdravlje, nutritivnu vrijednost i općenito na tjelesnu funkciju. U ovom članku detaljno ćemo istražiti sastav gaziranih pića, njihov učinak na tijelo te koje posljedice konzumacija tih napitaka može imati na dugoročno zdravlje.
Što su gazirana pića?
Gazirana pića, poznata i kao gazirani napici ili “sode”, su tekućine koje sadrže ugljični dioksid (CO₂), što im daje karakterističnu pjenušavu teksturu i mjehuriće. To uključuje razne vrste pića, kao što su obične kole, limunade, energetska pića, tonic i razni voćni napici. Mnoge od ovih vrsta pića sadrže visok udio šećera, a postoji i niz verzija sa zaslađivačima koji ne sadrže kalorije. Osim šećera, gazirana pića često sadrže kofein, umjetne boje, konzervanse i aditive, koji mogu imati negativne učinke na zdravlje ako se konzumiraju u velikim količinama.
Nutritivna vrijednost gaziranih pića
Kada govorimo o nutritivnoj vrijednosti gaziranih pića, većina ovih napitaka ima vrlo malo nutritivnih koristi. Dok pića poput obične kole ili voćnih gaziranih napitaka pružaju samo prazne kalorije (uglavnom od dodanih šećera), većina ne sadrži vlakna, vitamine ili minerale koji bi podržali zdravlje tijela. Gazirana pića često sadrže visok udio šećera, koji u kombinaciji s visokim glikemijskim indeksom može izazvati nagli porast razine glukoze u krvi, a zatim nagli pad energije.
Međutim, postoje i neke vrste gaziranih pića koje koriste zaslađivače bez kalorija, kao što su pića bez šećera. Iako se čini da su zdravija alternativa, važno je napomenuti da zaslađivači mogu imati svoje vlastite nuspojave, poput negativnog utjecaja na ravnotežu crijevne flore i apetit.
Utjecaj gaziranih pića na zdravlje
Gazirana pića mogu imati različite učinke na tijelo, od pozitivnih do negativnih, ovisno o količini koja se konzumira i vrsti napitka.
Izvor: Pexels
1. Povećanje rizika od pretilosti i dijabetesa tipa 2
Jedan od najznačajnijih rizika povezanih s konzumacijom gaziranih pića, osobito onih koja sadrže visok udio šećera, je povećanje rizika od pretilosti i dijabetesa tipa 2. Visok udio šećera može izazvati povećanje tjelesne mase i smanjenje osjetljivosti na inzulin, što dovodi do povećanja razine glukoze u krvi. Količine šećera u nekim gaziranim pićima mogu biti alarmantne; na primjer, jedna limenka obične kole može sadržavati više od 30 grama šećera, što je više od dnevne preporučene količine za odraslu osobu.
2. Utjecaj na zdravlje zuba
Gazirana pića mogu značajno utjecati na zdravlje zuba zbog svoje kiselosti i visokog sadržaja šećera. Kiselina u gaziranim pićima može oštetiti zubnu caklinu, dok šećer služi kao hrana za bakterije koje uzrokuju karijes. Redovita konzumacija gaziranih pića povećava rizik od karijesa, pa se preporučuje ograničiti njihov unos ili barem nakon konzumacije isprati usta vodom.
3. Problemi s probavom
Dok neki ljudi uživaju u osjećaju “pjenjenja” kada piju gazirana pića, ta pjenušavost može uzrokovati probavne smetnje. Ugljični dioksid koji se koristi za gaziranje pića može povećati nadutost. Oobito kod osoba koje imaju osjetljiv probavni sustav. Dugotrajna konzumacija gaziranih pića također može izazvati refluks kiseline, čime se povećava iritacija jednjaka i želuca.
4. Utjecaj na kosti
Neka istraživanja sugeriraju da konzumacija gaziranih pića može imati negativan utjecaj na zdravlje kostiju. Ovaj fenomen je posebno izražen u napicima koji sadrže kofein. Kofein može povećati izlučivanje kalcija putem urina. Dugotrajna konzumacija može povećati rizik od smanjenja gustoće kostiju i razvoja osteoporoze. Iako ovo nije uvijek pravilo, važno je konzumirati gazirana pića u umjerenim količinama. Osobito ako ste skloniji problemima s kostima.
Zdravstvene alternative gaziranim pićima
Postoji mnogo zdravijih alternativa gaziranim pićima koje mogu zadovoljiti vašu želju za okusa i osvježavajućim napitkom, a istovremeno biti korisnije za vaše zdravlje. Neke od tih alternativa uključuju:
Voda s okusom – Ako vam obična voda nije dovoljno zanimljiva, možete dodati kriške limuna, mente, krastavca ili bobičastog voća kako biste joj poboljšali okus.
Kombucha– Ovo fermentirano piće nudi osvežavajući okus s dodatnim probiotskim prednostima za probavni sustav.
Biljni čajevi – Bez dodanog šećera, biljni čajevi mogu pružiti osvježenje i mnoge zdravstvene koristi, kao što su poboljšanje probave i smanjenje stresa.
Svježi sokovi – Svježe iscjeđeni sokovi od povrća ili voća mogu biti nutritivna alternativa, iako treba paziti na količinu šećera u njima.
Zaključak
Iako gazirana pića mogu pružiti trenutačno zadovoljstvo i osvježenje, važno je biti svjestan njihovih učinaka na zdravlje. Konzumacija gaziranih napitaka s visokim udjelom šećera može povećati rizik od pretilosti. Zatim oštetiti zube i izazvati probavne smetnje. Uzimanje gaziranih pića u umjerenim količinama može biti prihvatljiv. Ali je nužno potražiti zdravije alternative, poput vode s okusom ili biljnih čajeva.
U dubokim korijenima tradicionalne kineske medicine i ayurvede leži ginseng, malo čudo biljke s velikim zdravstvenim obećanjem. Otkrijte s nama tajanstvene prednosti ginsenga.
Ginseng, porijeklom iz porodice Araliaceae, predstavlja klasičnu biljku koja je duboko ukorijenjena u tradicionalnoj kineskoj medicini i ayurvedi. Raznolika skupina biljaka pripada rodu Panax, u kojem dominiraju Panax ginseng (azijski ili korejski ginseng), Panax quinquefolius (američki ginseng) te Panax notoginseng, svaki sa svojim jedinstvenim karakteristikama i potencijalnim zdravstvenim koristima.
Kemijski satav ginsenga: ključni aktivni sastojci
Ginseng se izdvaja po bogatom kemijskom sastavu koji uključuje ginsenoside, polisaharide, peptidne frakcije, antioksidanse i esencijalne uljne spojeve. Međutim, najistaknutiji i najistraženiji sastojci su ginsenosidi, spojevi koji se pripisuju mnogim terapeutskim učincima.
Adaptogeni učinak: prilagodljivost na stres
Ginseng je često klasificiran kao adaptogen, što znači da posjeduje sposobnost povećanja otpornosti organizma na različite stresne faktore. Kroz regulaciju razine stresa, ginseng može potaknuti općenitu ravnotežu u tijelu, poboljšavajući mentalnu jasnoću i emocionalni odgovor na izazove svakodnevnog života.
Povećanje energetskih razina i smanjenje umora
Ginseng se tradicionalno koristi za povećanje energetskih razina i smanjenje umora. Istraživanja sugeriraju da ginsenosidi potiču proizvodnju energije u stanicama, poboljšavajući izdržljivost i vitalnost. Ova svojstva čine ginseng popularnim izborom među sportašima i onima koji teže poboljšanju fizičke izdržljivosti.
Potencijalna pomoć u kontroli šećera u krvi
Ginseng pokazuje obećavajuće značajke u podršci kontroli razine šećera u krvi, čime pridonosi potencijalnom smanjenju rizika od dijabetesa tipa 2. Ključni sastojci ginsenga, posebno ginsenosidi, pokazali su se u nekim studijama kao korisni u regulaciji glukoze.
Istraživanja su sugerirala da ginsenosidi mogu poboljšati osjetljivost na inzulin, hormon odgovoran za regulaciju razine šećera u krvi. Povećana osjetljivost na inzulin znači da stanice bolje reagiraju na inzulin, čime se poboljšava metabolizam glukoze. Ovo svojstvo može biti korisno za one s inzulinskom rezistencijom ili preddijabetesom.
Ginseng također može pridonijeti smanjenju apsorpcije glukoze u crijevima, što dodatno podržava kontrolu razine šećera u krvi. Ovaj mehanizam može biti koristan u prevenciji naglih porasta glukoze nakon obroka.
Važno je napomenuti da, iako su istraživanja obećavajuća, još uvijek postoje kontroverze u vezi s dosljednošću rezultata i optimalnom dozom ginsenga.
Individualni odgovor može varirati, a upotreba ginsenga za kontrolu šećera u krvi uvijek bi trebala biti praćena savjetima zdravstvenih stručnjaka, posebno ako osoba ima dijabetes ili uzima lijekove za regulaciju šećera. Samo s pažljivim praćenjem i stručnim smjernicama moguće je sigurno iskoristiti potencijalne prednosti ginsenga u kontroli razine šećera u krvi.
Izvor: Pixabay
Poticanje imunološkog sustava
Poticanje imunološkog sustava ključno je za očuvanje zdravlja i sposobnosti tijela da se odupre infekcijama i bolestima. Ginseng se ističe među prirodnim sredstvima koja su povezana s poboljšanjem imunološkog sustava, a evo kako ginseng može pridonijeti jačanju vaše obrane:
Antioksidativno djelovanje: Ginsenosidi, ključni aktivni spojevi u ginsengu, posjeduju snažna antioksidativna svojstva. Antioksidanti pomažu neutralizirati slobodne radikale, nestabilne molekule koje mogu oštetiti stanice i uzrokovati upale. Ovo smanjenje oksidativnog stresa potiče zdravlje stanica imunološkog sustava.
Povećava aktivnost bijelih krvnih stanica: Ginseng može potaknuti povećanu aktivnost bijelih krvnih stanica, poput makrofaga i prirodnih ubojica. Ove stanice ključne su za prepoznavanje i uništavanje stranih tijela, uključujući bakterije, viruse i tumorske stanice.
Regulira upalne procese: Ginseng ima antiinflamatorna svojstva, što znači da može pomoći u regulaciji upalnih procesa u tijelu. Kontrolirane upale važne su za odgovor imunološkog sustava, ali prekomjerna upala može izazvati negativne učinke. Ginseng može pridonijeti održavanju ravnoteže.
Povećava proizvodnju imunoloških molekula: Ginsenosidi također mogu poticati proizvodnju različitih imunoloških molekula, uključujući interferone, interleukine i TNF-alfa. Ovi molekuli igraju ključnu ulogu u komunikaciji između različitih dijelova imunološkog sustava, poboljšavajući koordinaciju odgovora na patogene.
Podrška smanjenju stresa: Stres može negativno utjecati na imunološki sustav, čineći ga ranjivijim na infekcije. Poznat je kao adaptogen, pomaže tijelu da se bolje nosi sa stresom, štiteći tako imunološki sustav od negativnih utjecaja.
Primjena i mjere opreza
Unatoč mnogim zdravstvenim prednostima, upotreba ginsenga zahtijeva oprez. Preporučuje se konzultacija s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom, posebno ako osoba uzima lijekove ili ima određene zdravstvene dijagnoze.
Ginseng može izazvati nuspojave poput nesanice, nervoze i promjena krvnog tlaka.
Kratki zaključak
Ginseng, s bogatom poviješću i raznolikom primjenom u tradicionalnoj medicini, predstavlja iznimno vrijednu biljku u suvremenom kontekstu zdravlja. Istraživanja o njegovim terapeutskim učincima i dalje napreduju, otkrivajući nove aspekte njegove primjene. Međutim, važno je pristupiti upotrebi ginsenga s odgovornošću, uzimajući u obzir individualne potrebe i specifičnosti zdravstvenog stanja. Ginseng ostaje fascinantan izvor prirodnih spojeva s potencijalom za podršku različitim aspektima ljudskog zdravlja.
Patlidžan je svestrano povrće široko rasprostranjeno u svim svjetskim kuhinjama. Pomalo je neobična izgleda i nezobilazan dio jelovnika tijekom ljetnih mjeseci. Bogat je biljnim vlaknima i važnim nutrijentima, ali trebate biti oprezni prilikom kuhanja i pripreme.
Patlidžan, zdravo i hranjivo povrće poznato je po svom pomalo gorkastom okusu te karakterističnoj tamnoljubičastoj boji. Ova zanimljiva vrsta potječe iz Indije gdje je u upotrebi već tisućama godina. A potom se njegov uzgoj proširio na istok Azije, u Kinu i Japan te u konačnici i diljem Europe.
Iako ih možete nabaviti tijekom čitave godine, njihova sezona je od srpnja do listopada. Također trebate obratiti pozornost na njihovu svježinu jer ako su prezreli gorak okus je izrazit i neugodan te će takvi primjerci biti gotovo pa nejestivi.
Patlidžan možete pripremati na različite načine – pirjanjem, prženjem, pohanjem, a osobito je popularna priprema na roštilju.
Možete ga kiseliti ili pripremiti u obliku namaza, ali ono što je potrebno naglasiti kako je patlidžan neophodno termički obraditi.
Sirovi patlidžan sadrži solanin – otrovnu tvar koju biljke proizvode kako bi se zaštitile od nametnika, Ona se nalazi u njegovoj koži i ispod nje. Ako dospije u organizam može uzrokovati glavobolju, probavne smetnje, znojenje te srčanu aritmiju. Stoga kako bi se ta tvar eliminirala potrebno ga je skuhati.
Osim otrova u njegovoj koži sadržana je velika koncentracija hranjivih tvari te se prilikom pripreme ne preporučuje guljenje i bacanje kože jer se tako umanjuju njegove hranjive vrijednosti.
Izvor: Pexels
Nutritivna svojstva patlidžana
Osim gorčine i otrova, patlidžan je ustvari izvrsna namirnica. Bogat je vrlo vrijednim nutrijentima. U sastavu patlidžana pronalazimo vitamin C, K, B6, tiamin, niacin, magnezij, fosfor, bakar, dijetalna vlakna, folnu kiselinu, kalij i mangan. Patlidžani sadrže jako malo zasićenih masnih kiselina.
Evo nekoliko ključnih nutritivnih vrijednosti patlidžana:
Vlakna: Patlidžan je bogat vlaknima, koja podržavaju zdravlje probavnog sustava i pomažu u regulaciji šećera u krvi.
Antioksidansi: Sadrži antioksidanse poput vitamina C i fenola koji štite tijelo od oštećenja slobodnih radikala i podržavaju imunološki sustav.
Vitamini i minerali: Patlidžan je izvor vitamina K, vitamina B6, folata, kalija i mangana, koji su važni za različite biološke procese u tijelu.
Niski sadržaj masti: Patlidžan sadrži vrlo malo masti, što ga čini prikladnim za ljude koji paze na unos masti u prehrani.
Lijekovitost patlidžana
Mogu pomoći u prevenciji osteoporoze, ublažiti simptome anemije, poboljšati kognitivne funkcije i zdravlje kardiovaskularnog sustava. Patlidžani štite zdravlje probavnog sustava, potiču mršavljenje, pomažu u boljoj kontroli dijabetesa i mogu smanjiti rizik od nastanka raka.
Patlidžani su, baš kao i druge vrste povrća, odličan izvor dijetalnih vlakana. Dijetalna vlakna su ključna za dobar i uravnotežen rad probavnog sustava, prevenciju bolesti i poremećaja probavnog sustava. S obzirom na to da patlidžani gotovo uopće ne sadrže masti i kolesterol, odličan su izbor za osobe koje žele regulirati svoju tjelesnu težinu. Vlakna potiču stvaranje osjećaja sitosti i reguliraju oslobađanje hormona koji povećavaju apetit.
Patlidžani su odličan izvor antioksidansa koji štite tijelo od niza različitih bolesti i poremećaja. Sadrže vitamin C, koji jača imunološki sustav i potiče oslobađanje bijelih krvnih stanica.
Odličan su izvor mangana, prirodnog antioksidanta i esencijalnog minerala. Slobodni radikali su spojevi koji napadaju zdrave tjelesne stanice i povećavaju rizik od nastanka kancerogenih stanica, a antioksidansi su ti koji štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala.
Patlidžani su odličan izvor željeza i bakra, minerala ključnih za prevenciju anemije. Stoga se osobito preporuča osoba sklone anemiji ili koje su na vegetarijanskoj i veganskoj prehrani.
Patlidžani su dobri i kod regulacije razine kolesterola. Istovremeno povećavaju razinu dobrog (HDL) kolesterola i smanjuju razinu lošeg (LDL) kolesterola. Što je razina HDL kolesterola veća, niži je rizik od nastanka niza bolesti kardiovaskularnog sustava. Smanjenjem razine LDL kolesterola se smanjuje rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.
Zbog visokog udjela vlakana i niskog udjela ugljikohidrata, patlidžani su odlični za regulaciju razine šećera u krvi i inzulina. Ako je razina inzulina stabilna, prestat će nagle promjene razine šećera u krvi. Stoga se preporučuju osobama koje imaju problema s dijabetesom.
Patlidžani su jako dobar izvor željeza i kalcija, minerala koji su ključni za održavanje zdravlja koštanog sustava. Ujedno sadrže i kalij koji je ključan za adekvatnu apsorpciju kalcija. Istraživanja su pokazala da patlidžani mogu ublažiti simptome osteoporoze, ojačati kosti i povećati gustoću koštanog tkiva.
Patlidžan u kuhinji
Patlidžan se može pripremati na mnogo načina, uključujući prženje, pečenje, kuhanje i griliranje. Evo nekoliko popularnih jela s patlidžanom:
Parmigiana di Melanzane: Klasično talijansko jelo koje uključuje slojeve pečenih patlidžana, umaka od rajčice i sira.
Baba Ganoush: Bliskoistočka poslastica koja se priprema od pečenih patlidžana, tahinija, češnjaka i limunovog soka.
Ratatouille: Francuska jela s povrćem, u kojem patlidžan igra važnu ulogu zajedno s tikvicama, paprikama i rajčicama.
Kratki zaključak
Patlidžan je izvanredno raznovrstan i hranjiv povrtni sastojak koji može poboljšati prehranu i doprinijeti zdravlju. S bogatstvom vlakana, vitamina i minerala, te mogućnostima za raznovrsne pripreme, patlidžan je idealan za ljude koji žele uživati u ukusnim obrocima koji istovremeno brinu o njihovom zdravlju. Stoga, eksperimentirajte s različitim receptima i uživajte u svim prednostima koje patlidžan može ponuditi vašem tijelu i okusu.
Stevia je prirodni zaslađivač i za razliku od šećera nema štetnih nuspojava. Ona ne sadrži kalorije i odličan je izbor za dijabetičare.
Stevija je grmolika biljka iz porodice Compositae. Ona se sadi u proljeće, a listovi se beru u kasnu jesen, prije cvatnje i suše na suncu nekoliko dana. Porijeklom je iz Paragvaja gdje se uzgaja više od 1500 godina i koristi kao zaslađivač gorkih ljekovitih pripravaka, čajeva te ranoraznih ostalih napitaka.
Krajem 19. stoljeća steviju je “otkrio” talijanski botaničar Bertoni i tako omogućio njezin uzgoj i u drugim krajevima svijeta. Najčešće se upotrebljava u obliku praška dobivenog sušenjem lišća ili vodenog ekstrakta.
Stevija je vrlo slatkog okusa. Njezini prirodni sastojci su glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) i čine čak 300 puta slađom od običnog šećera.
Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin te snižava i visoki krvni tlak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu.
Osim glikozida ova biljka sadrži i mnoštvo drugih važnih nutrijenata, poput vitamina; A, B, C, minerala kalija, kalcija, magnezija, željeza, cinka i kroma te polifenola, tanina i eteričnih ulja.
Stevija je zacijelo najbolji izvor prirodnog šećera za sve one koji ne smiju ili ne žele jesti rafinirani šećer.
Pogodna je za one koji nastoje smršaviti, dijabetičare, osobe koje su oboljele od karcinoma i drugih bolesti u kojima je važno ograničiti unos rafiniranog šećera. Posebno povoljno svojstvo stevije je njezina visoka termostabilnost i relativna stabilnost u umjereno kiselim otopinama.
Zdravstvene prednosti stevije:
Regulacija razine šećera u krvi: Stevija može pomoći u regulaciji razine šećera u krvi, što je korisno za osobe s dijabetesom i one koji žele smanjiti unos šećera.
Niskokalorična alternativa: Stevija omogućuje uživanje u slatkim okusima bez dodatnih kalorija, što je korisno za kontrolu težine i smanjenje unosa kalorija.
Zdravlje zuba: Za razliku od šećera, stevija ne doprinosi karijesima i može pridonijeti zdravlju zuba.
Potencijalno antiupalno djelovanje: Neka istraživanja sugeriraju da spojevi u steviji mogu imati blago antiupalno djelovanje i pomoći u smanjenju upalnih procesa u tijelu.
Potvrđeni su njeni antioksidativni, antibakterijski i antiseptički učinci, a time i djelotvornost u suzbijanju i ublažavanju raznih kožnih problema. Pomaže kod akni, ekcema, osipa, svrbeža, ispucale i suhe kože i ožiljaka.
Hrani, vlaži i zateže kožu, zaglađuje bore i prevenira prijevremene znakove starosti kože. Koncentrat stevije možete koristiti kao hranjivu masku za lice. Ova biljka ne može biti podloga za razvoj i rast bakterija pa je stoga odlična za prevenciju karijesa.
Njena antibakterijska svojstva djelotvorna su i protiv gingivitisa te ostalih bolesti desni i usne šupljine. Za održavanje oralnog zdravlja možete ju koristiti u obliku tekućine. Dodajte 6-7 kapi stevije u šalicu mlake vode i tom tekućinom ispirite usnu šupljinu i grlo. Možete ju dodati pasti za zube i njome povremeno četkati zube.
Kako koristiti steviju
Steviju možete koristiti kao zamjenu za šećer ili umjetne zaslađivače u različitim jelima i pićima. Dostupna je u nekoliko oblika:
Svježe lišće: Možete koristiti svježe lišće stevije za prirodno zaslađivanje napitaka ili čajeva.
Ekstrakt: Stevija u tekućem ekstraktu ili obliku praha može se dodati jelima, napicima, smoothieima ili receptima za pečenje.
Paketići ili tablete: Stevija je dostupna u obliku paketića ili tableta koje se mogu koristiti za zaslađivanje napitaka ili jela.
Važno je napomenuti da je stevija znatno slađa od šećera, pa vam može trebati manje da postignete željeni slatki okus.
Potencijalnu primjenu ima u slatkim i gaziranim napitcima, žvakaćim gumama, jogurtima, biskvitima i žitaricama. Zanimljivo je da se u Japanu stevija koristi kao sladilo u najrazličitijim prehrambenim proizvodima već više od 30 godina, a Europa je upoznaje tek posljednjih godina.
Čaj od stevije stoljećima se koristi za eliminiranje probavnih smetnji i smirenje želuca. Učinkovit je i za ublažavanje žgaravice te bolova u trbuhu. Ispijanje čaja od ove biljke nakon obroka blagotvorno će djelovati na eventualne tegobe, a što je vrlo važno, bez štetnih nuspojava. Mnogobrojna istraživanja potvrdila su da stevija učinkovito pomaže u kontroli tjelesne težine. Iako je vrlo slatkog i bogatog okusa, stevija uopće ne sadrži kalorije. Osim što je beskalorična, ova biljka podiže energiju, što je od velike važnosti za one koji su na dijeti.
Zaključak
Stevija je prirodna i niskokalorična alternativa šećeru i umjetnim zaslađivačima koja nudi mnoge zdravstvene prednosti. Njezina sposobnost reguliranja razine šećera u krvi, niskokaloričnost i potencijalno antiupalno djelovanje čine je atraktivnom opcijom za ljude koji žele poboljšati svoju prehranu i smanjiti unos šećera. Integriranje stevije u svoju prehranu može vam pomoći u postizanju ravnoteže između slatkih okusa i brige za svoje zdravlje.
Kvalitetna prehrana jedan je od najvećih izazova s kojim se suočavaju osobe s dijabetesom. Ona je iznimno važna te je ključan čimbenik u dugoročnom uspješnom liječenju ove bolesti.
Dijabetes ili šećerna bolest jedna je od najčešćih endokrinoloških bolesti današnjice. Ona se primarno dijagnosticira povećanom razinom glukoze, odnosno šećera u krvi.
Naime riječ je o stanju kronične hiperglikemije, koja je ujedno povezana i s poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina.
Ova bolest je doživotna, a kao njezine posljedice mogu se razviti i dodatne komplikacije poput problema s bubrezima, hipertenzije, neuroloških poteškoća, itd. Pravilnim liječenjem osobe oboljele od dijabetesa mogu značajno poboljšati i produljiti kvalitetu svog života.
Prehrana i dijeta kod dijabetesa jedna su od glavnih stavki pravilnog liječenja dijabetesa.
Uz prehranu ključnima se smatraju još i terapija lijekovima, samokontrola i edukacija oboljelih, konzultacije i posjeta liječniku te tjelovježba.
Dijabetes tipa I i tipa II
Kod šećerne bolesti razlikujemo dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2.
Šećerna bolest tipa 1 poznata je još i kao inzulin ovisni tip šećerne bolesti i spada u autoimune bolesti. Uzrok ovom tipu dijabetesa jest potpuni izostanak lučenja hormona inzulina iz gušterače te ga se mora nadomjestiti adekvatnom terapijom lijekovima.
Šećerna bolest tip 2 je nešto drukčija situacija, ovaj tip bolesti uvjetovan je prvenstveno neadekvatnim načinom prehrane i stila života. Najčešće se javlja kod osoba koje boluju od pretilosti i imaju vrlo nisku tjelesnu aktivnost. Ovaj tip dijabetesa trenutno je u velikom porastu.
Simptomi ove bolesti variraju ovisno o tipu. Za tip 1 karakteristično je kako se simptomatika i bolest razvijaju naglo dok kod tipa 2 proces je umjereniji i dugotrajniji.
Među najčešće simptome ubrajaju se:
suhoća kože i ustiju
pojačana žeđ i glad
gubitak tjelesne mase
često mokrenje
osjećaj umora i iscrpljenosti
gubitak težine
trnjenje stopala
slabije zacijeljivanje rana
Kada govorimo o dijagnosticiranju bolesti onda se to čini analizom krvne slike. Vrijednosti glukoze u krvi za koje se smatraju indikatorom dijabetesa su od 7 mmol/L na tašte ili 11,1 mmol/L tijekom čitavog dana.
Reguliranje prehrane kod dijabetesa
Dijabetes je ozbiljna bolest, ali je isto tako i stanje koje se vrlo uspješno može regulirati ukoliko se na vrijeme krene s izvjesnim životnim promjenama. Pravilna prehrana i dijeta kod dijeabetesa je kao što smo spomenuli jedan od ključnih faktora u uspješnom tretiranju ove bolesti.
Treba biti svakako oprezniji prilikom odabira namirnica i jela. Nakon što se neke osnovne smjernice definiraju kasnije je vrlo lako održavati dijetu. Osnova prehrane kod dijabetesa je ustvari uravnotežena i zdrava prehrana.
Izbor pravilne dijete:
Dijeta sa niskim glikemijskim indeksom (GI): Hrana sa niskim GI sporije podiže nivo šećera u krvi. Ovo uključuje integralne žitarice, povrće i mahunarke.
Dijeta sa malo ugljikohidrata: Smanjen unos ugljikohidrata može pomoći u kontroli šećera u krvi. Keto dijeta je dobar primer takve dijete.
Mediteranska prehrana: Ova dijeta, bogata voćem, povrćem, maslinovim uljem i ribom, može pomoći u kontroli šećera u krvi i smanjenju rizika od srčanih bolesti.
Među glavnim obilježjima mediteranske prehrane su vrlo visoka potrošnja voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova, sjemenki, kruha i žitarica. Umjerenije se konzumira riba i nešto manje meso, najčešće piletina, zatim punomasni sirevi i jogurt.
Važna karakteristika mediteranske prehrane je konzumacija maslinova ulja i raznog mediteranskog bilja u vidu začina te umjerena konzumacija vina, najčešće uz obroke.
Osnovne odrednice zdrave prahrane su u prvom redu raznolikost namirnica te njihova umjerena kalorijska vrijednost. Ona se sastoji u uravnoteženom unosu svih hranjivih sastojaka, ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća. Ujedno treba biti bogata hranjivim tvarima poput vitamina i minerala.
Izvor: Unsplash
Jednostavni i složeni ugljkohidrati
U zdravoj prehrani ugljikohidrati bi trebali sačinjavati oko 50% dnevnog kalorijskog unosa.
Preporučeno je jesti u prvom redu složene ugljikohidrate. Glavni predstavnik složenih ugljikohidrata je škrob, a sadrže ga kruh, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica. Zatim tu su još i riža te različite vrste povrća kao što su krumpir ili mahunarke.
U složene ugljikohidrate spadaju također i vlakna, koja zauzimaju zasebno mjesto u prehrani. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja i smanjuje učinak povišenja glukoze u krvi.
Vlakna nalazimo isključivo u namirnicama biljnog porijekla, posebice u cjelovitim žitaricama, povrću, mahunarkama i voću.
Kad govorimo o jednostavnim ugljikohidratima kao što su saharoza, fruktoza ili laktoza poznati još kao i šećeri. Treba istaknuti kako oni imaju jednaku sposobnost podizanja glukoze u krvi kao i složeni. Nalazimo ih najviše u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima.
Suvremene smjernice dopuštaju osobama sa šećernom bolesti uzimanje slatkiša, ali svakako u umjerenim količinama i u sklopu cjelovitog obroka. Dakle nisu zabranjeni kao što je to uobičajeno mišljenje samo treba biti oprezniji s njihovim unosom i adekvatno ih kombinirati sa regularnom prehranom i dijetom kod dijabetesa.
Bjelančevine i masti
Bjelančevine trebaju sačinjavati oko 20% dnevnog unosa. Glavni izvori bjelančevina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke.
Danas su popularne i dijete s višim udjelom bjelančevina u svrhu bržeg gubitka težine. Takva prehrana se ipak općenito ne preporuča. Osnovna zamjerka je u tome što hrana bogata bjelančevinama većinom sadrži i viši udio masnoća pa to dovodi do njihovog pretjeranog unosa.
Mora se znati da višak bjelančevina u prehrani može doprinijeti i slabljenju bubrežne funkcije u bolesnika s šećernom bolešću.
Unos masnoća se preporuča maksimalnim količinama do 30% dnevno. One su vrlo bogate energijom. Osim ukupne količine, vrlo je važna vrsta masnoća koja se jede.
Preporučljivo je većinu potreba podmirivati nezasićenim masnim kiselinama. Višestruko nezasićene masti nalazimo u biljnim uljima kao što je suncokretovo, sojino ili kukuruzno, a vrlo vrijedne jednostruko nezasićene masti u maslinovom ulju ili bademima.
Vrlo povoljan učinak na razinu masnoća u krvi imaju i nezasićene omega-3-masne kiselineiz ribe. Zasićene masti najviše su odgovorne za porast lošeg kolesterola u krvi, a nalazimo ih u namirnicama životinjskog podrijetla, posebice crvenom mesu, mliječnim proizvodima, svinjskoj masti i nekim vrstama ulja, kao što je palmino.
Za osobe sa šećernom bolešću vrijede preporuke što se tiče prehrane i dijete: jesti žitarice s puno voća i povrća, a malo masnoća, soli i šećera.
Jesen je poznata po bundevama. Ovo ukusno voće dolazi u raznoraznim oblicima i bojama. Bundeve mogu biti žute, narančaste, zelene, velike, male, duguljaste i okrugle. Poznato je čak 800 različitih vrsta i ne samo to one su jako, jako ukusne i zdrave.
Bundeve su ukusne i dijetne, sadrže više od 90% vode i vrlo malo masnoća. Od njih se spremaju razno razna variva, složenci i kolači, ali i kompoti i marmelade. Koštice bundeve su kao stvorene za grickanje, ulje se koristi za spremanje salata, a izdubljena kora za serviranje jela na prastari način. Mi smo za vas ovom prilikom izabrali ukusan i zdrav recept, krem juha od bundeve.
Zahvaljujući svojim sastojcima, bundeve su jako ljekovite, pa se one i njihovi pripravci odavna koriste u narodnoj medicini i kozmetici.
Nutritivna svojstva bundeve
Bundeve, sadrže obilje vitamina A, C, E i folne kiseline te minerala i elemenata u tragovima (primjerice, kalija, kalcija, selena i fosfora). Ulje dobiveno od koštica bundeve posebno je dragocjeno u ljekovitom smislu jer sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te vitamine A, B1, B2, B6, C i D.
Bundeva sadrži određenu količinu beta-karotena te obilje ostalih antioksidansa, poput već spomenutih vitamina C i E. Bogata je važnim aminokiselinama i mineralima, a posebno kalij i cink, koji svi zajedno imaju presudnu ulogu u borbi protiv slobodnih radikala i u podizanju cjelokupnog imuniteta.
Ljekoviti sastojci iz bundeve štite organizam od različitih alergija i infekcija, što je posebno važno u jesenskom i zimskom razdoblju. Pomaže i kod artritisa te oboljenja srca i krvotoka (ateroskleroze i srčanog infarkta). Zbog spomenutih sastojaka, bundeva snižava kolesterol u krvi te štiti od različitih kancerogenih oboljenja. Bundevu bi u svoju ishranu svakako trebali uključiti bolesnici od šećerne bolesti, gihta, reumatizma ili pretili.
Ostavimo sad bolesti po strani i pripremimo tu ukusnu juhu od bundeve!
Izvor: Pexels
Recept za krem juhu od bundeve
serviranje za 4 osobe
Sastojci:
oko 500 g bundeve
1 veći krumpir
oko 5 dl vode
1 glavica luka
3 češnja češnjaka
2 dl vrhnja za kuhanje
1 žličica Vegete (po izboru)
sol
papar
Priprema (30 min)
Operite, ogulite i očistite bundevu i krumpir te oboje narežite na kocke. Nasjeckajte luk i ogulite češnjak. Sve stavite kuhati u malo hladne, posoljene vode (treba pokriti povrće). Kada je povrće mekano, propasirajte ga ili usitnite električnom mješalicom, dodajte ostatak vode, vrhnje za kuhanje, soli i papra i grugih začina po želji i još jednom kratko prokuhajte.
