Smilje (Helichrysum) je nadzemna mediteranska biljka iz porodice glavočika koja u prosjeku naraste do visine 0,3 m i prepoznatljiva je po svojim žutim cvjetovima. Raste na područjima kamenjara, a cvjeta u ljetnom periodu. Može se naći na području južne Europe, sjeverozapadne Afrike, Male Azije. Kod nas se može naći na području Istre i Kvarnera te Dalmacije. Poznato je čak 500 – tinjak različitih vrsta smilja, a među najpoznatijim je vrsta (Helichrysum italicum). Sam naziv potječe od grčkih riječi helios (sunce) i chryson (sunce), što bi značilo zlatno sunce. Na što i asociraju njegovi zlatno žuti cvjetovi.
Od korisnih tvari sadrži flavonoide, djeluje protuupalno, antioksidativno, antihematomatično, antikoagulorno. Također je dobar analgetik, smanjuje kolesterol, pomaže kod nadutosti, bolesti jetre i žućnog mjehura (osobe koje imaju žućne kamence ga trebaju izbjegavati). Osim što djeluje na žuć također potiče i lučenje probavnih sokova i enzima stoga se preopruča ljudima koji imaju poteškoća sa probavom.
Izvor: Pixabay
Lijekovitost smilja
Smilje zbog svojih kemijskih svojstava i karakteristična mirisa ima široku primjenu u kozmetičkoj industriji. Posebno je dragocjeno eterično ulje koje sadrži kemijske spojeve poput nerola, neril-acetata, italidiona. Koristi se u kozmetici prevnstveno zbog svog protuupalnog i anti-age učinka.
Na tržištu ćete ga naći u obliku tinktura, macerata, eteričnog ulja i čaja.
Macerat smilja se dobiva potapanjem cvjetova smilja u nekom biljnom (masnom ulju), i tako dobivena smjesa se može samostalno koristiti na koži.
Eterično ulje se može koristiti u tretiranju hematoma, proširenih i upaljenih vena, tromboze, popucalih kapilara, ožiljaka, keloida, psorijaze, strija, kožnih alergija, atopijskog dermatitisa, reumatoidnog artritisa, sportskih ozljeda.
Smilje sadrži vrlo malo eteričnog ulja (manje od 0,05 posto), pa je potrebno više od tone biljke da bi se dobio kilogram eteričnog ulja. Mora se destilirati svježa biljka, stoga je njegova cijena vrlo visoka. Kao nusprodukt destilacije eteričnog ulja dobiva se još i hidrolat ili cvjetna vodica smilja. Posebno je cijenjeno eterično ulje s Korzike. Najpoznatije je kao ulje koje djeluje protiv bora, mrlja i ožiljaka te ostalih kožnih nepravilnosti.
15 mL biljnog ulja argana, hladno prešanog i nerafiniranog
15 mL biljnog ulja ploda divlje ruže, hladno prešanog i nerafiniranog
Nanosi se u tankom sloju, najčešće navečer, iznimno je hranjivo, rezultati su vidljivi već nakon prvog nanošenja.
Ulje protiv strija:
40 mL ulja ploda divlje ruže
23 mL macerata centele
10 mL ulja pšeničnih klica
20 mL tamanu ulja
2 mL eteričnog ulja španjolske lavande
2 mL eteričnog ulja smilja
3 mL eteričnog ulja ružmarin verbenon
10 kapi prirodnog vitamina e
Sve sastojke pomiješajte u odgovarajućoj bočici. Mješavina se nanosi isključivo na striju, u tankom sloju. Mješavinu je zabranjeno koristiti na većim površinama tijela, te tijekom trudnoće i dojenja.
Hidrolat ili cvjetna vodica smilja
Tijekom proizvodnje eteričnog ulja nastaje još jedan zanimljiv proizvod, hidrolat ili cvjetna vodica smilja.
Hidrolate na kožu možemo nanositi nerazrijeđene, a u aromakozmetici se obično koriste prije nanošenja uljnih mješavina.
Hidrolat smilja vlaži kožu i smiruje upale pa je izvrstan za osjetljivu i zrelu kožu. Koristi se i kod svih tipova kože kojoj je potrebna regeneracija, a posebno je zanimljiva njegova upotreba kod podočnjaka (jača mikrocirkulaciju).
Za podočnjake ga možete koristiti u obliku kompresa (blazinice namočite hidrolatom smilja, položite na zaklopljene kapke i odmarajte oči 10-15 minuta).
Sezamovo ulje poznato još i kao kraljica uljarica, izrađeno je od sirovih, prešanih sjemenki sezama. Ima kulinarsku, ljekovitu i kozmetičku uporabu. Posebice je poznato je po svojim protuupalnim i antioksidativnim svojstvima.
Sezam pripada obitelji Pedaliaceae, skupini biljaka koje se beru zbog jestivih sjemenki, a znanstveno ime joj je Sesamum indicum. Sjeme sezama sićušno je sjeme bogato uljem koje raste u mahunama na biljci. Neoljušteno sjeme ima vanjsku, jestivu ljusku netaknutu, dok oljušteno sjeme dolazi bez ljuske. Trup daje sjemenkama zlatno-smeđu boju. Oljušteno sjeme ima prljavo bijelu boju, ali kad se prži, postane smeđe. Dakle, nerafinirani sezam svijetle je boje, nudi orašast okus i najbolje se koristi kada se kuha na laganoj do srednje jakoj vatri. Rafinirano sezamovo ulje, koje je više obrađeno, neutralnog je okusa i najbolje je za prženje u dubokom ili miješanju. Postoji nekoliko sorti ovog ulja, od kojih svaka nudi malo drugačiji okus i aromu. Primjerice uz rafinirano tu je i tostirano sezamovo ulje. Ima tamno smeđu boju i nježnog je okusa što ga čini najprikladnijim za preljeve i marinade. Ovo ulje dodaje ukusan i orašast okus širokom izboru jela. Popularni je sastojak azijske i bliskoistočne kuhinje. Iako na istoku ima svoju dugogodišnju tradiciju upotrebe, na zapadu je nešto drugačija situacija. Stoga smo vam odlučili malo približiti ovu namirnicu i dati valjane razloge zašto bi ga svakako trebali uvrstiti u svoju prehranu.
Zahvaljujući sadržaju antioksidansa i protuupalnim svojstvima, može koristiti vašem srcu, zglobovima, koži, kosi i još mnogo toga. Međutim, potrebno je više istraživanja na ljudima kako bi se istražili ti potencijalni učinci.
Nutritivna svojstva i benefiti ulja
Izvor: Shutterstock
Sezamovo ulje sadrži sesamol i sesaminol, dva antioksidansa koja mogu imati snažne učinke na vaše zdravlje. Antioksidansi su tvari koje pomažu u smanjenju oštećenja stanica uzrokovanih slobodnim radikalima. Nakupljanje slobodnih radikala u stanicama može dovesti do upale i bolesti. Jednomjesečno istraživanje pokazalo je da je uzimanje dodataka sezamovog ulja zaštićuje od oštećenja srčanih stanica. U toj istoj studiji povećala se antioksidativna aktivnost kod dnevnog uzimanja ulja.
Također je u nekim testiranjima primjećeno kako postoji mogućnost protuupalnog djelovanja. Kronična upala može biti štetna i dovesti do bolesti, zbog čega je važno ograničiti je što je više moguće.Konzumacija ovog ulja smanjuje upalne markere, poput proizvodnje dušikovog oksida.
S druge pak strane odavno je poznato kako prehrana bogata nezasićenim masnoćama je dobra za zdravlje srca. Ovaj tip ulja sadrži 82% nezasićenih masnih kiselina. Konkretno, bogat je omega-6 masnim kiselinama. Omega-6 masne kiseline vrsta su polinezasićenih masnoća koja je bitna za vašu prehranu i igra važnu ulogu u prevenciji bolesti srca. Stoga bi ovo ulje moglo pomoći u prevenciji srčanih bolesti, pa čak i usporiti razvoj plaka u arterijama.Može smanjiti razinu kolesterolakada se koristi umjesto ulja s visokim udjelom zasićenih masti. Jednomjesečno istraživanje na 48 odraslih otkrilo je da oni koji su svakodnevno konzumirali 4 žlice (59 ml) ulja od sezama imaju veće smanjenje LDL (lošeg) kolesterola i triglicerida, u usporedbi s onima koji su konzumirali maslinovo ulje. Također može podržati zdravu regulaciju šećera u krvi, što je posebno važno za osobe s dijabetesom. Studija na 46 odraslih osoba s dijabetesom tipa 2 otkrila je da je uzimanje ulja od sezama tijekom 90 dana je značajno smanjila šećer u krvi i hemoglobin.
Vanjska primjena ulja
Iako se ulje može konzumirati oralno zbog svojih zdravstvenih dobrobiti, može se koristiti i lokalno za rane i opekline. Primjerice izvjesne studije pokazale su da je topikalno liječenje uljem od sezama kod miševa smanjilo vrijeme opeklina i zacjeljivanja rana, iako nedostaju još ljudska istraživanja. Sposobnost ulja da ubrza zacjeljivanje rana i opeklina vjerojatno se može pripisati njegovim antioksidativnim i protuupalnim svojstvima.
Koenzim Q 10 je vrlo jak antioksidans, koji se nalazi u našem organizmu. Glavna funkcija mu je stvaranje energije, pomaže cirkulaciju, stimulira imunološki sustav te ima značajan u utjecaj protiv starenja.
Q 10 jedan je od osnovnih tjelesnih koenzima, i vrlo rasprostranjen u prirodi. Osim u ljudskom tijelu nalazimo ga i kvascima, bilju te životinjama. Radi se o neesencijalnoj supstanciji koja je po svojoj strukturi vrlo slična vitaminima. Odnosno najsličniji po svom djelovanju vitaminu E, koji također ima vrlo jako antioksidativno djelovanje. Njegova zasigurno najvažnija uloga jest proizvodnja energije u svakoj stanici našeg tijela. Posebno ima povoljan učinak u stimuliranju rada imunološkog sustava, kardiovaskularnog sustava te ima anti-age učinak. Tijelo ga može samo sintetizirati, ali nažalost s vremenom se ta sposobnost smanjuje. Unosimo ga prvenstveno hranom, a može se naći u namirnicama poput mesa i ribe. Najviše ga ima u govedini, špinatu, kikirikiju, zatim vrstama ribe poput skuše, srdele i lososa. Obično u hrani konzumiramo između 10 i 15 mg dnevno, uglavnom iz ribe i mesa. Vegetarijanci i vegani bi trebali biti oprezniji jer je njihov unos koenzima vrlo vjerojatno manji od optimalnog. Stoga bi trebali razmotriti uzimanje koenzima Q10 kao dodatka prehrani, kao i starije osobe. Koenzim Q10 je topiv u ulju i mastima i najbolje se apsorbira uz hranu koja sadrži ulja ili masnu hranu, primjerice kao što se servira riba.
Q 10 i njegova lijekovita svojstva
Brojne su tegobe i bolesti kod kojih koenzim Q10 može biti od koristi, međutim, najviše je istraživanja rađeno o ulozi koenzima Q10 kod prevencije i potporne terapije bolesti srca. U literaturi se spominje povoljan učinak kod povišenog krvnog tlaka, kardiomiopatija, angine pectoris te prevencije infarkta miokarda. Njegovo najznačajnije djelovanje na kardiovaskularno zdravlje temelji se upravo na njegovu antioksidativnom učinku.
Zatim tu su i neurodegenerativne bolesti poput Parkinsonove i Alzhemerove bolesti imaju specifična biokemijska obilježja – oksidativni stres i posljedična oštećenja te disfunkciju mitohondrijskog respiratornog lanca. Dosadašnje studije pokazale su da Q 10 može usporiti progresiju Parkinsonove bolesti kada se primjenjuje u vrlo visokim dozama, a opsežna istraživanja koja su u tijeku trebala bi potvrditi njegovu terapijsku učinkovitost.
Izvor: Shutterstock
Koenzim Q10 također ima iznimno povoljno djelovanje na kožu, posebice zbog antioksidativnog djelovanja kojemu zahvaljuje svojstvo zaštite od štetnog sunčevog zračenja. Nadalje, taj koenzim zauzima važno mjesto u tzv. anti-aging medicini, jer dokazano smanjuje nastanak bora – primijenjen izvana (obično u kremama) i iznutra (u dodacima prehrani). Mehanizam koji je odgovoran za takvo djelovanje je poticanje sinteze kolagena i elastina, obnavljanje kože i antioksidativno djelovanje.
Doziranje i upotreba
Uobičajena dnevna doza koenzima Q10 za odrasle iznosi 30-120 mg, iako pojedina zdravstvena stanja mogu zahtijevati i veće doze. Nema podataka o toksičnosti ili neželjenim popratnim pojavama prilikom uzimanja, a istraživanja pokazuju da je sasvim siguran u dozama od 500-1200 mg/dan. Može se kombinirati s drugim tvarima porijeklom iz hrane i bilja bez straha od interakcija. Najpoželjniji oblik za kupovinu koenzima je tekući oblik ili vezan s uljima. Svi dodaci koenzima Q10 nalaze se u obliku softgel kapsula (raspršen u tekućini). Njegova prirodna boja je između tamno-žute i narančaste i nema skoro nikakav okus u obliku praha. Potrebno ga je držati podalje od topline i svijetla. Čisti koenzim Q10 se razlaže na višim temperaturama.
Brusnica spada u bobičasto voće koje je danas popularno u prehrani. Vrlo je učinkovita kod infekcija mokraćnih puteva te ima antibakterijski, antiseptički, protuuplani i diuretički učinak.
Brusnica spada među top pet namirnica s najvećim udjelom antioksidansa, koji štite stanice organizma od oksidativnog stresa. Osim što je jak antioksidans, može se koristiti i kao preventiva protiv gripe jer sadrži veliku količinu vitamina C. Ali prije nego krenemo s njezinim ljekovitim svojstvima, spomenut ćemo nešto o njezinoj povijesti i vrstama. Razlikujemo dvije vrste biljke brusnica, europska brusnica (Vaccinum vitis-idaea) i američka brusnica (Vaccinum Macrocarpon – Cranberry). Američka je grmolika biljka koja potječe iz Sjeverne Amerike. Njezin plod su crvene zaobljene bobice koje se mogu konzumirati. Oni se mogu jesti i sirovi, ali je češća primjena u obliku soka. Plodovi američke brusnice su puno krupniji od onih europske , a sazrijevaju u jesen. Još su starosjedioci Amerike znali za njezina ljekovita svojstva, koja su koristili za upalu mokraćnog mjehura. Europska brusnica je niski grm, vrlo je slična američkoj. Razlike postoje u načinu uzgoja biljke te vanjskom izgledu biljke i ploda.
Nutritivna svojstva i djelovanje
Kad govorimo o nutritivnom sastavu brusnica, bogate su uz spomenuti vitamin C još i vitaminima A,B,E,K skupine. Od minerala su tu kalij, kalcij, magnezij, fosfor i željezo. Sa svim svojim nutritivnim vrijednostima brusnice vašem organizmu mogu dati gotovo sve što je potrebno za njegovo zdravlje. Može se konzumirati u bilo kojem obliku kao voće, kao sok, kao čaj ili u obliku suplemenata kao dodaci prehrani. Međutim, znanstvenici ističu da se termičkom ili mehaničkom obradom brusnica gubi veći dio proantocijanidina te da ispijanje čaja ili soka od brusnice neće moći pomoći pri liječenju mokraćnih infekcija. Za najbolji učinak na liječenje infekcija mokraćnog mjehura potrebno je piti ekstrakt brusnica u kapsulama, koji sadrži značajne koncentracije proantocijanidina i ostalih fitokemikalija.
Izvor: Shutterstock
Čaj od brusnice ima raznolika ljekovita svojstva, koje pruža zbog biološki aktivnih fitokemikalija u sastavu.
Znanstveno istraživanje, objavljeno 2013. godine u časopisu Advances in Nutrition, donosi pregled aktivnih spojeva koje brusnica sadrži:
proantocijanidini – npr. epikatehin i katehin,
antocijanini – npr. cijanidin, peonidin, malvidin, pelargonidin, delfinidin, petunidin,
fenolne kiseline – npr. hidroksibenzojeva i hidroksicimetna kiselina,
terpeni – npr. ursolična kiselina,
flavonoli – npr. kvercetin, mircetin i kempferol.
Jedan od najznačajnijih spojeva u plodovima brusnice je ursolična kiselina, koja ima jaka protuupalna svojstva. Dakle upravo je ona odgovorna za sprječavanje upala mokraćnog sustava. Ona u mokraćnom mjehuru sprečava prianjanje E. Coli za epitelne stanice stijenke mokraćnog mjehura. Osim E. Coli, brusnica može smanjiti i prianjanje drugih patogena koji se često nalaze u mokraćnom traktu. Preporuka je da se preparati brusnice uzimaju uz terapiju antibiotika i nakon završetka terapije. Novije studije ukazuju i na mogućnost povoljnog djelovanja brusnice i u probavnom traktu. I to na Helicobacter pylori, te kao takva pomaže u liječenju čira na želucu. Brusnica ima djelovanje i u usnoj šupljini, gdje smanjuje rizik bolesti zubi i zubnog mesa. Ona inhibira rast bakterija u ustima koje uzrokuju zubne naslage. Smatra se da sprečava bakterije da se zadržavaju na zubima.
Kardiovaskularne bolesti postaju sve češći uzročnik smrti u današnjem vremenu. Kožica brusnice je bogata fitokemikalijama koje dokazano smanjuju loš kolesterol. Kako se u čaju (ako govorimo o onom iz ploda) nalaze bobice on je idealan način dobivanja fitokemikalija. Polifenoli spojevi mogu djelovati na smanjenje krvnog tlaka svojim protuupalnim djelovanjem.
Ukratko brusnica je malo bobičasto super voće i preporučamo da je svakako uvrstite u svoju prehranu.
Cimet je zahvaljujući svojim svojstvima te slatkastom mirisu i okusu omiljeni sastojak vrućih zimskih napitaka te kolača. No on nudi puno više od toga i zaista bi bila šteta koristiti ga samo kao dodatak jelima.
Cimet je začin, koji se dobiva od cimetovca, vrste drva iz porodice lovora. Riječ je zapravo o osušenoj unutarnjoj kori mladih stabala cimetovca ili njegovih grančica. One se potom suše te uvijaju u male štapiće, koji su vrlo popularni i koriste se najčešće prilikom dekoracije i serviranja hrane. Osim što je poznat u ulozi začina, on ima i specifična nutritivna svojstva. Zbog kojih se kroz povijest primjenjivao i u medicinske svrhe. U srednjem vijeku je bio cjenjeniji od zlata te se smatrao luksuzom i statusnim simbolom. U drevnoj kineskoj medicini cimet se primjenjivao kao zagrijavajući i pročišćavajući sastojak koji izvrsno pomaže kod srčanih i plućnih oboljenja, kao i kod tegoba mokraćnog mjehura. S time da je naglasak na cejlonskom cimetu kao najoptimalnijoj verziji, koji se dobiva iz stabla vrste Cinnamomum verum (ili Cinnamomum zeylanicum), a porijeklom je naravno iz Šri Lanke (nekadašnji Cejlon).
Nutritivna svojstva cimeta
Cimet je poznat i po tome što sadrži obilje vlakana i mangana tepo mnogobrojnim antioksidativnim svojstvima.
Jedna (jušna) žlica cimeta sadrži:
19 kcal
0,3 g bjelančevina
6,2 g ugljikohidrata
4,1 g dijetalnih vlakana
0,1 g masnoća
1,4 mg mangana (68% dnevno preporučene doze)
77,7 mg kalcija (8% dnevno preporučene doze)
0,6 mg željeza (4% dnevno preporučene doze)
Osim toga, sadrži i vitamine K, E i B6, te minerale magnezij, kalij, cink i bakar.
Istraživanjima se potvrdilo, kako cimet ima antioksidativan učinak tekotira vrlo visoko na ljestvici začina. Po svojim svojstvima značajniji je od češnjaka, ružmarina, origana i timijana. Zahvaljujući sastojcima kao što su polifenoli, flavonoidi i fenolna kiselina, cimet prevenira oksidativni stres i oštećenja nastala djelovanjem slobodnih radikala. Zbog toga je dobar saveznik u borbi protiv kroničnih oboljenja. Pokazalo se da cimet smanjuje nakupljanje dušikova oksida u krvi te sprečava lipidnu peroksidaciju. Riječ je o procesima koji povećavaju rizik od raka, oštećenja mozga i srčanih oboljenja.
Izvor: Shutterstock
Kako koristiti cimet u zdravstvene svrhe
Sigurno ste već negdje čuli da je cimet odlična hrana ili začin za dijabetičare. Povećava osjetljivost na hormon inzulin te regulira glukozu u krvi. Konzumirate li svega 1/2 žličice cimeta na dan, možete uravnotežiti razinu šećera u krvi. Također čaj od cimeta je dobar načina da regulirate razinu šećera u krvi. Pustite vodu da proključa i dodajte 1 žličicu cimeta. Pustite da odstoji 15 minuta. Voda će postati smeđa. Ocijedite ju i popijte. Također postoje istraživanja koja idu u prilog povoljnom djelovanju cimeta na prvenciju Alzheimerove bolesti.
Naime, pokazalo se kako cimet blokira djelovanje tau proteina u mozgu.Tau protein uništava moždane stanice i njegovo gomilanje u mozgu dovodi do demencije i Alzheimerove bolesti. Stoga probajete 1 žličicu cimetapomiješati s malo meda. Pojedite svaki dan prije doručka također možete smjesu kombinirati s čajem po izboru.
Zahvaljujući antioksidansima, cimet može spriječiti mutacije u stanicama te oštećenja koja dovode do pojave tumora i raka u organizmu. Cimet se danas uvelike uzima u obzir kao začin koji može pomoći u prirodnom liječenju tumora i raka te se vezano uz to provodi sve veći broj istraživanja. Pokazalo se i da ovaj mirisni začin poboljšava zdravlje crijeva, a samim time i smanjuje rizik od raka debelog crijeva.
Plodovi aronije u sebi sadrže pravu malu riznicu biološki aktivnih spojeva. Spadaju među najbogatijie biljne izvore fitokemikalija koji su odgovorni za širok raspon ljekovitih učinaka. To je upravo i razlog zašto smo odabrali recept za smoothie od aronije.
Svježi plodovi aronije imaju vrlo visok antioksidativni kapacitet u usporedbi s ostalim bobičastim voćem. Mnogobrojne epidemiološke studije ukazuju na snažnu povezanost između unosa aronije te smanjenja smrtnosti ili čak odgađanje samog razvoja srčanih oboljenja, tumora i drugih degenerativnih bolesti kao i vrlo jak antiage učinak. Aronija je bogata antioksidansima, flavonoidima, mineralima u tragovima, vitaminima B, C i E i folnom kiselinom. Zbog visokog udjela antioksidanasa i vitamina C i E, ona djeluje protuupalno, antivirusno, antibakterijski. Aronija je bogata antioksidantom antocijanom koji povoljno djeluje na imunitet te smanjuje rizik od raka i usporava starenje.
Priprema smoothija od aronije brza je i jednostavna, svega 5 minuta miksanja u blenderu. Ukusan napitak prepun vitamina i drugih dragocijenih sastojaka, koji će vas okrijepiti i osvježiti.
