+
Home Tag: "vitamin C"

Oznaka: vitamin C

Antioksidansi
19tra

Bilijun ili više stanica našeg tijela suočava se svakodnevno sa zastrašujućim prijetnjama, od nedostatka hrane do infekcije virusom. Još jedna stalna prijetnja dolazi od kemikalija koje se nazivaju slobodni radikali. U vrlo visokim razinama sposobni su oštetiti stanice i genetski materijal. Tijelo ih stvara kao neizbježne nusprodukte pretvaranja hrane u energiju. Tu na scenu stupaju antioksidansi.

 

Jedan od neizbježnih aspekata našeg života i životnih procesa jest nastajanje slobodnih radikala. Oni nastaju nakon vježbanja ili izlaganja cigaretnom dimu, zagađenju zraka i sunčevoj svjetlosti, prilikom hranjenja. Slobodni radikali imaju razne oblike, veličine i kemijske konfiguracije. Sve što oni dijele je proždrljivi apetit za elektronima, kradući ih od bilo kojih obližnjih tvari koje će ih stvoriti. Ova krađa elektrona može radikalno promijeniti strukturu ili funkciju “gubitnika”. Oštećenje slobodnim radikalima može promijeniti upute kodirane u lancu DNA. Može povećati vjerojatnost da će molekula lipoproteina niske gustoće (LDL, ponekad se naziva i loš kolesterol) u cirkulaciji zarobljena u stijenci arterije. Ili može promijeniti staničnu membranu, mijenjajući protok onoga što ulazi u stanicu i onoga što je napušta. Prekomjerna kronična količina slobodnih radikala u tijelu uzrokuje stanje koje se naziva oksidativni stres, što može oštetiti stanice i dovesti do kroničnih bolesti.

Nismo bespomoćni protiv slobodnih radikala. Tijelo, odavno naviknuto na ovaj neumoljivi napad, stvara mnoge molekule koje gase slobodne radikale sigurno kao što voda zalijeva vatru. Iz hrane vadimo i borce protiv slobodnih radikala. Ti su branitelji označeni kao “antioksidansi”. Djeluju tako što velikodušno daju elektrone slobodnim radikalima, a da se sami ne pretvore u tvari za uklanjanje elektrona. Također su uključeni u mehanizme koji popravljaju DNA i održavaju zdravlje stanica.

Postoje stotine, vjerojatno tisuće različitih tvari koje mogu djelovati kao antioksidansi. Najpoznatiji su im vitamin C, vitamin E, beta-karoten i drugi srodni karotenoidi, zajedno s mineralima selenom i manganom. Njima se pridružuju glutation, koenzim Q10, lipoična kiselina, flavonoidi, fenoli, polifenoli, fitoestrogeni i mnogi drugi. Većina se javlja prirodno, a njihova prisutnost u hrani vjerojatno će spriječiti oksidaciju ili poslužiti kao prirodna obrana od lokalnog okoliša.

Zdravstvene dobrobiti: u čemu je stvar?

Antioksidansi su došli na javnu scenu 1990-ih, kada su znanstvenici počeli shvaćati da je oštećenje slobodnih radikala uključeno u ranu fazu ateroskleroze koja začepljuje arterije. Također je povezan s rakom, gubitkom vida i nizom kroničnih stanja. Neke su studije pokazale da su ljudi s malim unosom voća i povrća bogatog antioksidantima izloženi većem riziku od razvoja ovih kroničnih stanja nego ljudi koji su jeli puno te hrane. Klinička ispitivanja započela su ispitivanje utjecaja pojedinačnih tvari u obliku suplementa, posebno beta-karotena i vitamina E, kao oružja protiv kroničnih bolesti.

Čak i prije nego što su došli rezultati ovih ispitivanja, mediji, farmaceutika i prehrambene industrija počeli su pretpostavljati blagodati “antioksidansa”. Smrznute bobice, zeleni čaj i druga hrana označena kao bogata antioksidansima počele su se pojavljivati ​​u trgovinama. Proizvođači dodataka hvalili su svojstva svih vrsta antioksidansa u borbi protiv bolesti.

Rezultati istraživanja bili su mješoviti, ali većina nije pronašla očekivane koristi. Većina istraživačkih timova izvijestila je da vitamin E i drugi antioksidativni dodaci ne štite od bolesti srca ili raka. Jedno je istraživanje čak pokazalo da je uzimanje dodataka beta-karotena zapravo povećalo šanse za razvoj raka pluća kod pušača. S druge strane, neka su ispitivanja zabilježila koristi; na primjer, nakon 18 godina praćenja, studija liječnika o zdravlju otkrila je da je uzimanje dodataka beta-karotena povezano s umjerenim smanjenjem stope kognitivnog pada.

Često su tvrdnje istegnule i iskrivile podatke: Iako je istina da paket antioksidansa, minerala, vlakana i drugih tvari koji se prirodno nalaze u voću, povrću i cjelovitim žitaricama pomaže u prevenciji raznih kroničnih bolesti, malo je vjerojatno da visoke doze antioksidativnih dodataka mogu postići isti rezultat.

 

Antioksidansi u hrani

Jedan od mogućih razloga zašto mnoge studije o dodacima antioksidansa ne pokazuju zdravstvenu korist jest taj što antioksidansi imaju tendenciju da najbolje djeluju u kombinaciji s drugim hranjivim tvarima, biljnim kemikalijama, pa čak i drugim antioksidansima.

Na primjer, šalica svježih jagoda sadrži oko 80 mg vitamina C, hranjive tvari koja je klasificirana kao visoko antioksidativna. No dodatak koji sadrži 500 mg vitamina C (667% RDA) ne sadrži biljne kemikalije (polifenole) koje se prirodno nalaze u jagodama poput proantocijanina i flavonoida, koje također posjeduju antioksidativno djelovanje i mogu se udružiti s vitaminom C u borbi protiv bolesti. Polifenoli imaju i mnoga druga kemijska svojstva, osim što imaju sposobnost antioksidansa. Postavlja se pitanje može li hranjiva tvar s antioksidativnim djelovanjem uzrokovati suprotan učinak s prooksidacijskom aktivnošću ako se uzima previše. Zbog toga upotreba antioksidativnog dodatka s jednom izoliranom tvari možda neće biti učinkovita strategija za sve.

Razlike u količini i vrsti antioksidansa u hrani u odnosu na one u dodacima također mogu utjecati na njihove učinke. Na primjer, u hrani je prisutno osam kemijskih oblika vitamina E. Međutim, dodaci vitamina E obično uključuju samo jedan oblik, alfa-tokoferol.

Epidemiološke prospektivne studije pokazuju da je veći unos voća, povrća i mahunarki bogatih antioksidansima povezan s manjim rizikom od kroničnih bolesti povezanih s oksidativnim stresom poput kardiovaskularnih bolesti, raka i smrtnih slučajeva iz svih uzroka. Vjeruje se da biljna prehrana štiti od kroničnih bolesti povezanih s oksidativnim stresom.  Nije jasno je li taj zaštitni učinak posljedica antioksidansa, drugih tvari u hrani ili njihove kombinacije.

Hranjive tvari s antioksidativnim djelovanjem i hrana u kojoj se nalaze:
  • Vitamin C: brokula, prokulica, dinja, karfiol, grejp, lisnato zelje (repa, senf, repa, ogrlice), medena rosa, kelj, kivi, limun, naranča, papaja, snježni grašak, jagode, batat, rajčica i paprika (sve boje)
  • Vitamin E: Bademi, avokado, blitva, lisnato zelje (repa, senf, repa), kikiriki, crvena paprika, špinat (kuhani) i sjemenke suncokreta
  • Karotenoidi uključujući beta-karoten i likopen: marelice, šparoge, cikla, brokula, dinja, mrkva, paprika, kelj, mango, zelje od repe i ogrlice, naranče, breskve, ružičasti grejp, bundeva, zimnica, špinat, batat, mandarine , rajčica i lubenica
  • Selen: brazilski orašasti plodovi, riba, školjke, govedina, perad, ječam, smeđa riža
  • Cink: govedina, perad, ostrige, škampi, sjemenke sezama, sjemenke bundeve, slanutak, leća, indijski orah, obogaćene žitarice
  • Fenolni spojevi: Quercetin (jabuke, crno vino, luk), katehini (čaj, kakao, bobičasto voće), resveratrol (crno i bijelo vino, grožđe, kikiriki, bobice), kumarska kiselina (začini, bobičasto voće), antocijani (borovnice, jagode)

 

Paprika
5kol

Jedna od svakako neizbježnih ljetnih namirnica je paprika. Ovo povrće egzotičnog porijekla bogato je vitaminima i odlično je za zdravlje vaše kože. Ima je u svim oblicima, bojama i veličinama, a i sveprisutna je u raznim kuhinjama diljem svijeta.

 

Ljeto je i sezona je paprika. Stoga smo odlučili vas malo bolje upoznati s ovim afričkim povrćem. Poznato je oko pedesetak različitih sorti ovog ukusnog povrća. Ima je u raznim oblicima bojama i okusima. Naći ćete ih od oblih do rogatih, od crvenih do žutih i zelenih, od ljutih do blagih. Sve su to različite sorte paprike. Osim njene vizualne i okusne raznolikosti onda je ujedno i vrlo hranjiva te sadrži  svega 20 kcal, a bogata je i vlaknima. Što ju čini idealnom namirnicom za svakog tko pokušava regulirati svoju težinu.

Svježa paprika u 100 g sadrži: 92 % vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana. Prehrana koja obiluje biljnim vlaknima utječe i na smanjenu potrebu inzulina te poboljšanje regulacije glukoze kod dijabetičara, zatim na sniženje lipida i kolesterola u krvi. Stoga je prehrana koja sadrži namirnice bogate biljnim vlaknima djelotvorna u liječenju srčanih oboljenja i dijabetesa. Od njezinih ostalih karakteristika treba svakako istaknuti bogatstvo vitaminima i mineralima te jak antioksidativni učinak.

Paprika i konzumacija

 

 

 

 

Paprika
Izvor: dnevno.hr

Paprika je povrće koja se konzumira na bezbroj razlitih načina i bez nje se niti jedna kuhinja ne može ni zamisliti. Pa ipak ako govorimo o idelnom načinu konzumacije, onda treba istaknuti kako je ona u sirovom izdanju ipak najzdravija. Zašto je tomu tako? Zahvaljujući visokom sadržaju vitamina C i bioflavonida, paprika predstavlja izvrstan antioksidans, međutim da bi se u potpunosti zadržali nivoi ovih važnih tvari, mora se jesti sirova i rezati neposredno prije same konzumacije jer su biološki vrijedni spojevi sadržani u njoj nestabilni na zraku.

Najčešće se koriste paprike zelene i crvene boje. Međutim, zanimljivo je istaći da između zelene odnosno crvene paprike postoji razlika u količini pojedinih hranjivih sastojaka, s tim što je po nutritivnom sastavu vrjednija crvena paprika. Ova razlika je utoliko veća ukoliko je boja paprike crvenija, a paprika zrelija, krupnija i mesnatija. Jedino je količina vitamina C približno ista u zelenoj i crvenoj paprici.

Količina vitamina C u svim dijelovima paprike nije podjednaka. Najviše ga ima u dijelu oko peteljke, a sve manje što smo bliži vrhu paprike. Kad govorimo o crvenoj boji paprike onda ona dolazi od pigmenta beta-karotena (provitamina vitamina A) i od dva karotenoida: kapsatina i kapsorubina, dok je karakterističan miris paprike posljedica prisustva eteričnog ulja kojeg u paprici ima 0,17 do 1,25 mg na 100 grama. Stoga je upravo ova dobitna kombinacija vitamina A i C  ono što papriku čini idealnom namirnicom za vašu kožu. Jer su upravo oni najvažniji za njezino zdravlje. Uz visok antioksidativni učinak, oni dirketno utječu svježinu na stvaranje stvaranja kolagena. Čime ujedno utječu na tonus odnosno čvrstoću te svjež i mladenački izgled. Stoga ju svakako preporučamo da ju konzumirate najčešće sirovu i u različitim salatama. Tako ćete  dobiti najviše od njezinih hranjivih sastojaka. Naravno i drugi oblici pripremanja su opcija samo uz manji nutritivni učinak.

 

 

 

13lis

Nar, odnosno šipak vitaminska je bomba i spada u jednu od top namirnica. Ova ukusna voćka vrlo je bogata nutritivna sastava te ima odličan učinak po vaše zdravlje. Sazrijeva upravo sada u jesenskom periodu.

 

Nar ili šipak (Punica granatum) spada u kategoriju supernamirnica zbog svog vrlo specifičnog nutritivnog sastava. Ova namirnica poznata je od pamtivijeka, prvi zapisi o ovoj ukusnoj voćki javljaju se već prije 5000.g. Porijeklom je iz Irana, ali vrlo uspješno se kultivira i na Mediteranu, zatim u Armeniji, Turskoj, Kavkazu, Indiji, itd. Biljka inače preferira suhu i toplu klimu, stoga se kod nas najviše uzgaja u Dalmaciji. Sam plod nara ima tvrdu  vanjsku koru (usplođa), a  u njegovoj unutrašnjosti se nalaze sjemenke okružene mesom i karakteristične su crvene ili crveno-ljubičaste boje te slatko-kiselo-trpkog okusa.

Zbog velike količine bioaktivnih tvari, prvenstveno polifenola, flavonoida i tanina, koji neutraliziraju razorni učinak slobodnih radikala, uzročnika starenja organizma, ali i zloćudnih bolesti, nar je vrlo jak antioksidans. Između ostalog odličan je izvor vitamina B5, kalija, prirodnih fenola te vitamina C. U sto miligrama sadrži čak 16 posto preporučene dnevne količine vitamina C. Sadrži također i fitokemikalije koje potiču stvaranje serotonina za bolje raspoloženje te estrogena za održavanje koštane mase, što je bitno za prevenciju osteoporoze. Znanstvenim istraživanjima dokazano jest kako tvari koje nalazimo samo u šipku, zvane punicalagini, pogoduju zdravlju srca i krvnih žila. Smanjuju kolesterol i tlak te ubrzavaju otapanje naslaga u žilama nastalih od ateroskleroze. Punicalagini su ujedno i glavni izvor njegova antioksidativnog djelovanja. Uz korist za srce i krvne žile, njegovi sastojci inhibiraju rast raka dojke, prostate, debelog crijeva, leukemiju te sprečavaju promjene koje potiču rast tumora. Dokazano je da čaša soka od nara dnevno ima snažnije antioksidativno djelovanje od čaše crnog vina ili zelenog čaja, a sam ekstrakt djeluje i do deset puta jače.

nar
Izvor: Shutterstock
Konzumacija i primjena

Najbolje  ga je konzumirati sirovog jer na taj način će sačuvati najviše svojih vrijednih sastojaka. Prilikom kupovine, ukoliko primjetite kako je dosta težak za svoju veličinu, tada je vrlo vjerojatno pun soka. Odaberite plod koji je sjajne kore, a izbjegavajte one čija kora izgleda tvrda i suha. Moguće ih je držati u hladnjaku i do dva mjeseca, očišćene  je najbolj konzumirati unutar tjedan dana.

Sok napravljen od njegova sočnog mesa vrlo je popularan i koristi se u tzv. funkcionalnim sokovima. Boja soka potječe od antocijana, spojeva kojima je dokazan antioksidativni i imunomodulatorni učinak. Svježe iscijeđeni sok iznimno je bogat vitaminom C te pantotenskom kiselinom. Premda sam za sebe sok nije lijek, dokazano je njegovo već spomenuto povoljno djelovanje na aterosklerozu, pa se preporučuje svim ljudima koji imaju neravnotežu lipida kolesterola u krvi. Zanimljiva je činjenica da neki spojevi iz soka potencijalno mogu pomoći kod tumorskih bolesti.

Ulje sjemenki najčešće se koristi u izradi vrlo skupe i luksuzne kozmetike. Razlog tomu je naravno njegov kemijski sastav. Sjemenke sadrže vrlo rijetku masna, punicična kiselina, koju ne nalazimo gotovo ni u jednom komercijalno dostupnom biljnom ulju. Punicična kiselina znanstveno dokazano ima iznimno protuupalno i antitumorsko djelovanje. Ulje također sadrži i visoku dozu tokoferola, te složeni lipid cerebrozid, inače potreban živčanim stanicama. Ulje sjemenki nara korisno je kao dodatak prehrani u slučaju različitih upalnih bolesti, problema s neravnotežom lipida u krvi te kod hormon-ovisnih tumora (poput tumora dojke).

 

30ruj

Ukusan, lagani rižoto s puretinom i paprikom, bogat visokokvalitetnim bjelančevinama pripremite za svega 20 min. Brzi, lagan i zdrav obrok bez puno muke bogat proteinima, žitaricama i vitaminom C!

 

Ukoliko ste u potrazi za nečim jednostavnim i brzim za pripremu današnjeg ručka, onda je ovo pravi recept za vas. Rižoto s puretinom i paprikom, vrlo je jednostavan recept s lako dostupnim namirnicama, ujedno visokovrijednog nutritivnog sasatava. Riža je uz pšenicu najvrednija žitarica na svijetu, osnovna je namirnica gotovo polovine čovječanstva. Uspoređujući je s ostalim žitaricama, riža ima najveću energetsku vrijednost. Ona se po svojim svojstvima ubraja u dijetalne namirnice. Hranjiva je i lako probavljiva. Brzo donosi energiju, dobro djeluje na crijevnu floru i ne izaziva alergije. Puretina je odličan izvor proteina, malo više od 100 g osigurava 65% dnevnih potreba za proteinima. Meso puretine ima manje masnoća od pilećeg mesa, svinjetine ili govedine. Također je osobita i po tome što je izvrstan izvor minerala selena. To je esencijalni mineral koji sudjeluje u mnogim metaboličkim reakcijama, primjerice metabolizmu hormona u gušterači, antioksidativnom obrambenom sustavu i imunološkim funkcijama. Paprika je vrlo hranjiva namirnica i odličan  izvor vitamina C, sadrži ga čak četiri puta više od naranče. Namirnica je niske energetske vrijednosti, sadrži svega 20 kcal.

Sastojci za pripremu
  • 1 veliki poriluk
  • 200 g purećih prsa
  • 1 velika crvena paprika
  • 1 češanj češnjaka
  • 2 dl temeljca
  • 3 dl vode
  • 1 šalica riže
  • pola žličice timijana
  • 1 žlica parmezana
  • 2 žlice maslinovog ulja
  • sol
  • papar
 rizoto-s-puretinom-i-paprikom
Priprema cca 20 min

Poriluk očistite od listova, razrežite po dužini pa dobro isperite između režnjeva – i zatim nasjeckajte na kolutove. Papriku operite i nasjeckajte na male kockice. Puretinu također narežite na kockice ili trakice, a češnjak što sitnije. Poriluk popržite 2-3 minute na maslinovom ulju, zatim mu dodajte češnjak i posoljenu puretinu. Dinstajte oko 5 minuta, tj. dok meso malo ne dobije boju. Sada umiješajte papriku i rižu i dinstajte oko 2-3 minute da se obloži sa svih strana. Podlijte temeljcem. Kuhajte uz povremeno miješanje i doljevanje vode ili temeljca sve dok se riža ne skuha, oko 20 minuta. Dodajte soli i papra po želji, te timijan. Kad je jelo gotovo, skinite s vatre i umiješajte parmezan. Neka odstoji 5 minuta pa poslužite. Dobar tek!

 

18tra

Iako je dostupna tijekom cijele godine, rotkvica najviše preplavi tržnice u pretproljetno i proljetno vrijeme. Lako su probavljive, izvrstan su izvor vitamina C, a obiluju i kalijem, folatom i dijetalnim vlakanima.

 

Rotkvica spada u onu rijetku skupinu biljaka koje nakon svega 20-30 dana sijanja daju vrlo sočan i hrustav korijen. On je ukusnog te pomalo reskog okusa. Smatra se da rotkvica potječe iz južne Azije, a sami korijen riječi njezina imena rudhira (sanskrt), znače krv ili obojiti crvenim. Otud ustvari  i dolazi naziv ove povrtne biljke, od boje njezina korijena. Ovo vrlo popularno proljetno povrće ima malo kalorija, hrskave teksture i punog okusa.

Kao što smo već spomenuli, izvrstan su izvor vitamina C i zadovoljavaju 31,25% njegove preporučene dnevne doze , a od ostalih minerala i vitamina ima u tragovima. Vitamin C pomaže u formiranju kolagena, pomaže u apsorpciji željeza iz biljaka, održava desni zdravima, ubrzava zacjeljivanje rana, poboljšava imunološki sustav, sudjeluje u sintezi neurotransmitera u mozgu. Nadalje, moćan je antioksidant koji iz tijela izbacuje kancerogene slobodne radikale. Od minerala i vitamina, rotkvica sadrži kalcij, zatim fosfor, kalij, željezo. Njezina intenzivna crvena boja upućuje na to da sadrži pigment antocijan, koji upučuje na antioksidativno djelovanje.

Rotkvica kao predjelo

Rotkvica se u prehrani koristi kao najčešće kao predjelo, radi mirisa i okusa, jer potiče lučenje želučanog soka. Olakšava probavu tako što potiče lučenje probavnih sokova i rad crijeva, pa se preporučuje osobama koje pate od zatvora. Povoljno djeluje na izlučivanje sluzi iz dišnih organa, te se preporučuje kod bronhitisa, prehlade, gripe, dišnih infekcija, te kašlja. Smanjuje glavobolju. Ne preporuča se osobama koje imaju upalu sluznice, želuca i crijeva, čir na želucu, kao ni bubrežnim bolesnicima.

Rotkvica
Izvor: Adobe stock

Svi oni koji se bore s kilogramima neka je uvrste na svoj meni jer nemaju puno kalorija, a brzo zadovoljavaju glad. Svježi sok dobiven od rotkvice stari je narodni lijek, a pomaže kod izlučivanja žuči i veoma je dobar za liječenje upale žučnog mjehura. Narezana na ploške, rotkvica i njeni zeleni listovi, može biti izvrstan dodatak složenim i miješanim salatama – hladnim salatama na bazi zelene salate, celera ili mahuna, kao i toplim salatama od krumpira, u kombinaciji s francuskim dressingom.

One se u pravilu ne gule se, a kada se izrežu na kriške, ne smiju dugo stajati jer gube aromu i vitamine. Mogu se još i pirjati  te glazirati i kao takve poslužiti uz mesno pečenje. Pomiješane sa sirom i začinskim biljem mogu biti izvrstan namaz za kruh, a od njih se uz dodatak luka, peršina, limunova soka, maslinova ulja, soli i papra može načiniti relish. Ima ih u svim nijansama crvene, mogu biti i ljubičaste, crveno-bijele i potpuno bijele, najpoznatije su dakako crvene.

9ožu

Jeste li znali da upravo borovnica od svih testiranih povrća, trava, začina i voća ima najveći kapacitet antioksidansa. Za one koji ne znaju, antioksidansi su supstance koje usporavaju starenje svih dijelova tijela.

 

Borovnica je dugogodišnja biljka koja dolazi iz porodice koja je srodna brusnici. Uzgaja se po cijelom svijetu u umjerenijim klimama od Sjeverne i Južne Amerike, do Europe, Azije. Cvate od travnja do lipnja, a plodovi uglavnom dozrijevaju u kolovozu. Listovi, koji imaju ljekovita svojstva, beru se prije cvatnje. Borovnice su odličan izvor vitamina C pa tako jedno serviranje borovnica (150 g) osigurava 41% od preporučenih dnevnih potreba. Vitamin C iz borovnica djeluje kao snažni antioksidans koji, osim što ima povoljan učinak u slučaju prehlade, astme i nekih drugih bolesti, smanjuje rizik nastajanja nekih vrsta karcinoma: usta, ždrijela, želuca, jednjaka, debelog crijeva i pluća.

Dokazana je veća učinkovitost vitamina C prirodno sadržanog u namirnici od onoga uzetog u obliku vitaminskog dodatka (suplementa), jer se povezuje daleko efikasnije s drugim sastojcima iz same namirnice te takvim zajedničkim djelovanjem djeluje učinkovitije. Ujedno borovnice djeluju antibaketrijski kod upalnih promjena probavnog sustava i protiv nadimanja. Borovnice su također bogate i dijetalnim vlaknima, ponajviše pektinom, koji je topiv u vodi, a djeluje blagotvorno kod snižavanja kolesterola u krvi.

Plava boja borovnica potječe od antocijana, također poznatog antioksidansa. Studije potvrđuju ulogu antocijanina u liječenju slabog vida i smanjenog vidnog polja. Mrežnica oka trpi velik rizik od oksidativnog oštećenja, no borovnice pomažu i na tom planu. Antocijanini u borovnicama štite mrežnicu oka od oksidativnog stresa i negativnog utjecaja sunčevog zračenja.Antocijanini djeluju na kapilare u mrežnici tako što im pojačavaju funkciju, a ujedno sprječavaju degeneraciju žute pjege. Namirnice bogate antioksidansima smanjuju rizik nastanka raka te bolesti srca i krvožilnog sustava. Od ostalih hranjivih tvari bogate su su manganom, vitaminom K te  kalijem, kalcijem i fosforom.

Osim samih plodova kao što smo već spomenuli i listovi borovnice imaju ljekovita svojstva. Bogati su taninima, glikozidima i flavonoidima. Čaj od listova borovnice služi u pučkoj medicini kod proljeva, upala usne šupljine i ždrijela, šećerne bolesti, pospješivanja rasta kose.

Supernamirnica borovnica
Izvor: Shutterstock
Konzumacija i čuvanje

Borovnice nalazimo na tržnicama tijekom mjeseca srpnja i kolovoza. Svježe su borovnice tamno plave boje, a površina im je “magličasta”. “Magličavost” površine znak je da su borovnice svježe. Borovnice su najmanje kvarljive od sveg bobičastog voća (malina, kupina, jagoda). U hladnjaku se mogu čuvati od 10-14 dana. Prije konzumiranja ili kuhanja svježe borovnice treba očistiti od eventualnih listića, isprati pod tekućom vodom te posušiti.

Borovnice možete konzumirati svježe uz dodatak šećera, sladoleda ili s drugim voćem u voćnim salatama ili želeima. Dodaju se tijestu za pripremu kolača ili kao nadjev za pite od prhkog tijesta. Slatki umaci poslužuju se sa sladoledom ili čine bazu za pripremu sorbeta i voćnih jogurta. Umak od borovnica sa začinima poslužuje se uglavnom s divljači. Od borovnica se proizvode sokovi, sirupi i vino. Sušene borovnice koriste se u kombinaciji sa žitnim pahuljicama te za proizvodnju energetskih pločica i smrznutih pekarskih proizvoda.