Što je pad estrogena?
Pad estrogena je prirodno slabljenje ženskog hormona koje kreće u 40-ima, a menopauzom postaje trajno. Najčešći znakovi su valunzi, loš san, promjene raspoloženja i suha koža. Prehrana, vitamin D i kretanje mogu ublažiti tegobe, ali ne vraćaju estrogen na staro.
Nesanica, valunzi, loše raspoloženje i suha koža? Možda iza svega stoji pad estrogena, a počinje ranije nego što mislite.
Pad estrogena kod većine žena kreće već u 40-ima, dugo prije same menopauze, a prve znakove često pogrešno pripišemo stresu. Dobra vijest je da se tegobe često mogu ublažiti s pet malih promjena koje možete početi već ovaj tjedan. Evo što se događa u tijelu i koje su to promjene.
Što je estrogen i zašto je važan?
Estrogen je ženski hormon. Zato ga se obično veže uz trudnoću i ciklus, ali on radi puno više od toga.
Čuva kosti: bez njega kosti brže slabe.
Štiti srce: pomaže krvnim žilama i kolesterolu.
Drži kožu elastičnom i vlažnom.
Utječe na san i raspoloženje.
Izvor: Pexels
Kada počinje pad estrogena?
Većina žena primijeti prve promjene u 40-ima. To se razdoblje zove perimenopauza i može trajati nekoliko godina. Razina estrogena tada ne pada glatko, nego skače gore-dolje, pa su tegobe često nepredvidive.
Menopauza nastupi kad prođe 12 mjeseci bez menstruacije. Većina žena do nje dođe između 45. i 55. godine. Nakon toga je estrogen trajno nizak. Više o tom razdoblju pročitajte u članku Sve što trebate znati o menopauzi.
„Prirodna menopauza nastupila je nakon 12 uzastopnih mjeseci bez menstruacije.” Svjetska zdravstvena organizacija, Menopause fact sheet
Kako prepoznati pad estrogena?
Najčešći znakovi su ovi:
neredoviti ciklusi
valunzi i noćno znojenje
loš san
promjene raspoloženja i razdražljivost
suha koža i suhoća rodnice
debljanje oko struka
zaboravljivost i “magla u glavi”
Jedan znak ne znači da je pao estrogen. Ako ih imate nekoliko, razgovarajte s liječnikom.
5 malih promjena koje pomažu kod pada estrogena
Ništa od ovoga ne traži dijetu ni skupe dodatke. Dovoljno je krenuti s jednim korakom pa dodavati ostale.
Dodajte žlicu mljevenog lana dnevno. Stavite je u jogurt ili zobene pahuljice. Lan sadrži vlakna i zdrave masti, a više o njemu pročitajte u članku o lanenim sjemenkama.
Provjerite vitamin D. Bez estrogena kosti slabe brže. Pitajte liječnika za nalaz vitamina D, a o njemu čitajte u članku Sunce, ljeto i vitamin D.
Hodajte svaki dan, a dva puta tjedno dignite utege. Pola sata hoda i dvije kratke vježbe s utezima štite kosti i mišiće. Više o kostima pročitajte u članku o osteoporozi.
Pripremite se za dobar san. Spavajte u hladnijoj sobi, ostavite mobitel izvan kreveta i probajte manje kave i alkohola navečer, jer kod nekih žena izazivaju valunge. Pomoći može i magnezij.
Jedite masnu ribu dva puta tjedno. Nakon pada estrogena raste rizik za srce, a riba i orašasti plodovi su dobra zaštita. Pogledajte omega-3 masne kiseline.
Gubitak koštane mase u menopauzi značajno pridonosi većoj učestalosti osteoporoze i prijeloma. Svjetska zdravstvena organizacija, Menopause fact sheet
Stres pogoršava tegobe. Ako možete, uključite i desetak minuta opuštanja dnevno. Redovit san, šetnja i mir stvarno se osjete.
Pomaže li prehrana kod pada estrogena?
Pomaže, ali ne čini čuda. Hrana ne može vratiti estrogen na razinu iz mladosti. Može podržati kosti i srce, a to je puno.
Neke biljke sadrže spojeve slične estrogenu. Djeluju puno slabije od pravog hormona, pa ih zovemo biljni estrogeni. Najviše ih ima u:
Pozor: ako ste imali rak dojke ili neku hormonski osjetljivu bolest, prije soje, crvene djeteline ili bilo kojih dodataka obavezno pitajte liječnika.
Trebaju li mi dodaci prehrani?
Ne trebaju svima. Prvo srediti prehranu, san i kretanje. Ako vam nešto nedostaje, najčešće su to vitamin D, magnezij i B vitamini za energiju i raspoloženje. Kvalitetne dodatke možete pronaći u našem web shopu, a o izboru se uvijek možete posavjetovati s nama.
Ne znate što vam treba?
Pogledajte naše provjerene dodatke prehrani u web shopu.
Može, ali samo na preporuku liječnika. Hormonska terapija pomaže mnogim ženama s jakim valunzima i lošim snom. No nije za svaku ženu, pa liječnik prvo napravi pregled i prođe s vama povijest bolesti. Posebno pažljivo se razmatra ako ste imali rak dojke, krvne ugruške ili neobjašnjeno krvarenje. Estrogen nikad ne uzimajte na svoju ruku, ni u tabletama, ni u kremama ni u flasterima kupljenima bez recepta.
Kada se javiti liječniku?
ako su valunzi ili nesanica jaki i ne prolaze
ako menstruacija jako krvari ili se javlja nakon menopauze
ako vam je raspoloženje jako loše
ako u obitelji ima osteoporoze
Liječnik može provjeriti hormone i odlučiti je li terapija za vas dobra opcija.
Često postavljana pitanja o padu estrogena
Što je pad estrogena? To je prirodno slabljenje ženskog hormona koje počinje u 40-ima, a nakon menopauze ostaje trajno.
S koliko godina estrogen počinje padati? Obično u 40-ima, a ponekad i ranije.
Koji su prvi znakovi pada estrogena? Neredoviti ciklusi, valunzi, loš san i promjene raspoloženja.
Može li se estrogen podići prirodno? Ne bitno. Prehrana i način života mogu ublažiti tegobe, ali ne vraćaju razinu iz mladosti.
Mogu li sama uzimati estrogen? Ne. Estrogen kao lijek propisuje liječnik nakon pregleda.
Je li soja sigurna? Soja kao hrana je za većinu žena u redu. Kod hormonski osjetljivih bolesti prvo pitajte liječnika.
Koliko traje perimenopauza? Kod većine žena nekoliko godina, ali kod svake je drukčije.
Zaključak
Pad estrogena je prirodan dio života, ali ga ne morate samo trpjeti. Najviše pomažu jednostavne stvari: zdrava prehrana, dovoljno vitamina D, kretanje i dobar san. Većina žena već nakon nekoliko tjedana osjeti da se tijelo lakše nosi s promjenama.
Preporuka: Ne čekajte da tegobe postanu jake. Preporučujem vam da odmah počnete s malim koracima: šaka orašastih plodova ili žlica mljevenog lana svaki dan, šetnja i manje ekrana navečer. Ako tegobe traju ili vam otežavaju svakodnevicu, javite se liječniku. Rano rješavanje uvijek je lakše od kasnog.
Goitrogeni — što su i zašto su važni?
Goitrogeni su prirodni spojevi u hrani koji mogu ometati funkciju štitnjače blokiranjem apsorpcije joda i inhibicijom konverzije hormona T4 u aktivni T3. Nalaze se u kupusnjačama (brokula, kelj, prokulice, kupus), soji, špinatu i cikli. Za osobe s normalnom funkcijom štitnjače goitrogeni u umjerenim količinama nisu opasni. Osobe s hipotireozom trebaju ograničiti sirove goitrogene namirnice — kuhanje smanjuje goitrogenu aktivnost za 30 do 50%.
Brokula, kelj i špinat su superhrane — ali za osobe s problemima štitnjače mogu biti izazov. Razlog: goitrogeni.
Goitrogeni su prirodni kemijski spojevi koji se nalaze u određenim namirnicama i mogu interferirati s funkcijom štitnjače. Ime dolazi od riječi goitre — gušavost — jer prekomjerni unos goitrogena uz nedostatak joda može dovesti do povećanja štitnjače. Za većinu zdravih ljudi goitrogene namirnice u umjerenim količinama nisu problem. Ali za osobe s hipotireozom ili Hashimotovom bolešću, razumijevanje goitrogena može biti važno za upravljanje simptomima.
Dr. Diana Petričević objašnjava što su goitrogeni, kako utječu na štitnjaču, koje namirnice ih sadrže i kako ih pametno uključiti u prehranu.
Što su goitrogeni i kako utječu na štitnjaču?
Goitrogeni su kemijski spojevi koji mogu ometati funkciju štitnjače kroz dva glavna mehanizma:
1. Blokiranje apsorpcije joda
Jod je esencijalni mineral koji štitnjača koristi za sintezu hormona tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). Goitrogeni iz skupine tiocijanata i tioureja natječu se s jodom za apsorpciju u štitnjači — pri visokom unosu mogu smanjiti dostupnost joda i time inhibirati produkciju hormona štitnjače.
2. Inhibicija konverzije T4 u T3
Štitnjača producira pretežno neaktivni hormon T4 koji se u perifernim tkivima pretvara u aktivni T3. Određeni goitrogeni mogu inhibirati enzim dejodazu koji katalizira ovu konverziju — rezultat je smanjena razina aktivnog hormona T3 čak i uz normalnu produkciju T4.
Tri klase goitrogena
Tiourejni goitrogeni — blokiraju sintezu hormona štitnjače; nalaze se u kupusnjačama
Tiocijanati — blokiraju transport joda u štitnjači; nastaju razgradnjom glukozinolata iz kupusnjača
Flavonoidi— inhibiraju tiroidnu peroksidazu (enzim ključan za sintezu hormona); nalaze se u soji i nekom voću
Što su goitrogeni i kako djeluju?
Goitrogeni su prirodni spojevi koji ometaju funkciju štitnjače blokiranjem apsorpcije joda ili inhibicijom konverzije neaktivnog hormona T4 u aktivni T3. Dijele se na tiourejne goitrogene (kupusnjače), tiocijanate (kupusnjače, repa) i flavonoide (soja). Za zdrave osobe umjereni unos nije rizičan. Osobe s hipotireozom ili Hashimotovom bolešću trebaju ograničiti sirove goitrogene namirnice.
Goitrogene namirnice — koje namirnice sadrže goitrogene?
Kupusnjače — najviše goitrogena
Brokula — bogata vitaminom C i glukozinolatorima koji se razgrađuju u tiocijanate
Kelj— visok udio glukozinolata, popularni smoothie sastojak koji treba konzumirati umjereno kod hipotireoze
Prokulice — visoka goitrogena aktivnost, kuhanje značajno smanjuje
Manioka (tapioka) — cijanogetni glikozidi koji se pretvaraju u tiocijanate
Proso — blaga goitrogena aktivnost
Bademi i kikiriki — blagi goitrogeni u većim količinama
Goitrogene namirnice — popis
Namirnice bogate goitrogenima su: kupusnjače (brokula, kelj, prokulice, kupus, karfiol), soja i sojini proizvodi (tofu, tempeh, sojino mlijeko), špinat, cikla, manioka i proso. Kuhanje smanjuje goitrogenu aktivnost za 30 do 50%. Za zdrave osobe ove namirnice su nutritivno vrijedne i sigurne u umjerenim količinama.
Goitrogeni i štitnjača — Tko treba paziti?
Izvor: Pexels
Osobe s hipotireozom i Hashimotovom bolešću
Osobe s hipotireozom ili Hashimotovom tireoiditis trebaju biti svjesne goitrogenih namirnica — ali to ne znači potpunu eliminaciju. Kuhane kupusnjače i fermentirani sojini proizvodi imaju značajno smanjenu goitrogenu aktivnost. Ključno je:
Izbjegavati konzumaciju velikih količina sirovih kupusnjača (smoothiji s keljem svaki dan)
Kuhati goitrogene namirnice — kuhanje smanjuje aktivnost za 30 do 50%
Ne konzumirati sojine proizvode uz terapiju hormonima štitnjače (razmak minimalno 4 sata)
Osigurati dovoljan unos joda — morska riba, morski plodovi, jodirani sol
Konzultirati endokrinologa o individualnim ograničenjima
Zdrave osobe bez problema sa štitnjačom
Za zdrave osobe s normalnom funkcijom štitnjače goitrogene namirnice u uobičajenim količinama ne predstavljaju rizik. Tijelo ima dovoljno mehanizama kompenzacije i raznolike prehrane koja uključuje dovoljan jod. Brokula, kelj i špinat ostaju nutritivno iznimno vrijedne namirnice bogate antioksidansima, vitaminom K, C i vlaknima.
Kako Smanjiti Goitrogenu Aktivnost Namirnica?
Kuhanje — najefikasnija metoda
Toplinska obrada (kuhanje, blanširanje, pečenje, pirjanje) inaktivira mirozinozu — enzim koji katalizira razgradnju glukozinolata u tiocijanate. Kuhanje smanjuje goitrogenu aktivnost kupusnjača za 30 do 50%. Kratko blanširanje (2 do 3 minute u kipućoj vodi) učinkovitije je od dugog kuhanja koje uništava i korisne nutrijente.
Fermentacija
Fermentacija soje (miso, tempeh, natto) smanjuje goitrogenu aktivnost izoflavonoida. Fermentirani sojini proizvodi bolja su opcija od sirove soje za osobe s problemima štitnjače.
Kombiniranje s jodom
Adekvatni unos joda neutralizira goitrogeni učinak — tijelo ima dovoljno joda za sintezu hormona čak i uz prisutnost goitrogena. Morska riba, morski plodovi, alge i jodirani sol osiguravaju dovoljan unos joda.
Sojini proizvodi mogu smanjiti apsorpciju lijekova za štitnjaču (levotiroksin). Konzumirajte soju minimalno 4 sata nakon uzimanja terapije. Ako uzimate hormone štitnjače, konzultirajte liječnika o prehrani.
Imate probleme sa štitnjačom i ne znate što jesti?
Prehrana kod hipotireoze i Hashimotove bolesti nije jednaka za sve — ovisi o razini hormona, terapiji i individualnoj osjetljivosti na goitrogene namirnice. Individualni pristup jedini je koji daje pouzdane odgovore.
U ordinaciji dr. Diane Petričević moguće je provesti:
procjenu prehrane u kontekstu funkcije štitnjače
individualni prehrambeni plan prilagođen hipotireozi ili Hashimotovoj bolesti
savjetovanje o goitrogenima, jodu i interakcijama s terapijom
preporuke za prehranu koja podržava hormonsku ravnotežu
Pravilna prehrana može značajno podržati terapiju i poboljšati kvalitetu života kod bolesti štitnjače.
Goitrogeni su prirodni kemijski spojevi u hrani koji mogu ometati funkciju štitnjače blokiranjem apsorpcije joda ili inhibicijom konverzije hormona T4 u aktivni T3. Najzastupljeniji su u kupusnjačama (brokula, kelj, prokulice), soji i špinatu. Za zdrave osobe umjerni unos nije rizičan.
Koje namirnice sadrže goitrogene?
Goitrogene namirnice su kupusnjače (brokula, kelj, prokulice, kupus, karfiol), soja i sojini proizvodi (tofu, tempeh, sojino mlijeko), špinat, cikla, manioka i proso. Kuhanje smanjuje goitrogenu aktivnost za 30 do 50%.
Smiju li osobe s hipotireozom jesti brokulu i kelj?
Da, ali u umjerenim količinama i kuhanom obliku. Kuhanje smanjuje goitrogenu aktivnost kupusnjača za 30 do 50%. Problem nastaje kod svakodnevnog konzumiranja velikih količina sirovih kupusnjača — npr. kelj smoothie svaki dan. Uz adekvatni unos joda i terapiju hormonima štitnjače, kuhane kupusnjače su sigurne i nutritivno vrijedne.
Utječe li soja na štitnjaču?
Sojini izoflavonoidi mogu inhibirati tiroidnu peroksidazu i smanjiti apsorpciju joda. Posebno je važno ne konzumirati sojine proizvode uz terapiju levotiroksin om — razmak treba biti minimalno 4 sata. Fermentirani sojini proizvodi (miso, tempeh) imaju smanjenu goitrogenu aktivnost.
Kako smanjiti goitrogenu aktivnost namirnica?
Najefikasnija metoda je kuhanje — blanširanje 2 do 3 minute ili kuhanje smanjuje goitrogenu aktivnost za 30 do 50%. Fermentacija (miso, tempeh) također smanjuje aktivnost. Adekvatni unos joda (morska riba, jodirani sol) neutralizira goitrogeni učinak kod zdravih osoba.
Preporuka dr. Diane Petričević
Goitrogeni su jedna od tema oko kojih postoji puno straha i dezinformacija — posebno na internetu. Pacijenti s hipotireozom često dolaze s dugim listama namirnica koje su ‘zabranili’ sami sebi, a zapravo nisu morali. Brokula, kelj i špinat su iznimno vrijedne namirnice — i za osobe s hipotireozom, kuhane i u umjerenim količinama, one su sigurne. Problem nastaje kod ekstremnih navika — smoothiji s velikim količinama sirovog kelja svaki dan, uz nedostatak joda. Moja preporuka: kuhajte kupusnjače, ne jedite soju uz terapiju, osigurajte dovoljan jod i konzultirajte se s endokrinologom. Goitrogene namirnice nisu neprijatelji — ključna je umjerenost i pravilna priprema.
Čir na želucu i gastritis — što jesti?
Kod čira na želucu i gastritisa preporučuje se blaga, lako probavljiva hrana u manjim i češćim obrocima (5 do 6 dnevno). Smije se: kuhano povrće, nemasno meso, polutvrdo kuhana jaja, banana, kuhano voće, jogurt, dvopek, riža i kamiličin čaj. Izbjegavati: začinjenu hranu, alkohol, kavu, prženu hranu, kiseli kupus, rotkvice i jako masne namirnice.
Čir na želucu i gastritis nisu samo pitanje što izbjegavati — jednako je važno kako i kada jesti. Ritam prehrane ponekad je važniji od izbora namirnica.
Čir na želucu (želučani ulkus) i kronični gastritis danas su iznimno česta stanja — a prehrana igra ključnu ulogu u procesu smirivanja sluznice i cijeljenja, jednako važnu kao i lijekovi. Čir na želucu najčešće nastaje zbog infekcije bakterijom Helicobacter pylori ili dugotrajne primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova. Gastritis je upala želučane sluznice koja može imati slične uzroke, ali i autoimunu pozadinu.
Dr. Diana Petričević objašnjava što smijete jesti kod čira na želucu i gastritisa, smiju li se jesti jaja, banane i kiseli kupus, koji su kolači dopušteni i kako izgleda pravilni ritam obroka.
Čir na želucu i gastritis — osnovna načela prehrane
Cilj prehrane kod čira na želucu i gastritisa nije samo ublažiti bol — nego stvoriti uvjete za cijeljenje sluznice. Svaki iritans (kemijski ili mehanički) usporava oporavak i održava upalu.
Ritam obroka — ključ oporavka
5 do 6 manjih obroka dnevno — umjesto 2 do 3 velika
Obroci svakih 2 do 3 sata — sprječava nakupljanje suvišne kiseline
Odmor 30 minuta nakon svakog obroka
Ne jesti 2 do 3 sata prije spavanja
Jesti polako i dobro žvakati
Načini pripreme hrane
Kuhanje u vodi ili na pari — preporučeno
Pečenje u pećnici bez masnoće — dopušteno
Pirjanje i prženje — zabranjeno
Zaprška i prelijevanje masnoćom — zabranjeno
Hrana ne smije biti ni prevruća ni prehladna
Čir na želucu — osnovna načela prehrane
Kod čira na želucu i gastritisa jedite 5 do 6 manjih obroka dnevno svakih 2 do 3 sata. Hrana mora biti blaga, lako probavljiva i pripremljena kuhanjem ili pečenjem bez masnoće — prženje i zaprška su zabranjeni. Izbjegavajte prevruću i prehladnu hranu. Odmor 30 minuta nakon obroka pomaže probavi i smanjuje opterećenje sluznice.
Prehrana ima važnu ulogu u liječenju peptičkog ulkusa jer određene namirnice mogu spriječiti, ublažiti ili pomoći u kontroli simptoma ove bolesti. — NHS
Izbjegavati: crni kruh, svježi mekani kruh, tijesto s krumpirom, okruglice
Meso, riba i jaja kod čira na želucu
Jaja i čir na želucu — česta dilema. Jaja su dopuštena, ali način pripreme je ključan.
Preporučeno: polutvrdo ili meko kuhano jaje, jaje u vodenoj kupelji
Umjereno: jaje na oko bez masnoće
Izbjegavati: tvrdo kuhano jaje, prženo jaje, jaje u kajgani s maslacem
Meso: nemasna teletina, piletina, puretina — kuhano ili na žaru bez masnoće
Riba: nemasna riba kuhana ili na žaru (oslić, brancin, škarpina)
Izbjegavati: masnu ribu (skuša, srdela, tuna), prženo i pohano meso, salame i kobasice
Banane i čir na želucu — smiju li se jesti?
Da — banana je jedna od preporučenih namirnica kod čira na želucu i gastritisa. Banana ima alkalnu pH vrijednost koja neutralizira višak kiseline, sadrži pektin koji oblaže želučanu sluznicu i lako je probavljiva. Posebno su korisne zrele banane — nezrele mogu biti teže za probavu.
Banane i čir na želucu — smiju li se?
Da, banane su preporučene kod čira na želucu i gastritisa. Banana neutralizira višak kiseline, sadrži pektin koji oblaže sluznicu i lako je probavljiva. Birajte zrele banane — nezrele mogu biti teže za želudac. Banana je jedan od rijetkih voćnih plodova koji se može jesti sirov bez problema kod osjetljivog želuca.
Ne — kiseli kupus nije preporučen kod gastritisa i čira na želucu. Unatoč probiotičkim svojstvima, kiseli kupus je kiseo i može iritirati upaljenu sluznicu i povećati lučenje kiseline. Osobama s gastritisem i čirom na želucu preporučuju se drugi izvori probiotika — jogurt i kefir.
Kiseli kupus i gastritis — smije li se?
Ne, kiseli kupus nije preporučen kod gastritisa i čira na želucu. Unatoč probioticima, visoka kiselost kiselog kupusa može iritirati sluznicu i pojačati simptome. Za probiotike kod gastritisa koristite jogurt i kefir koji su blaži za želudac.
Oprez s mlijekom: privremeno smiruje pečenje, ali može uzrokovati rebound efekt — pojačano lučenje kiseline
Umjereno: svježe vrhnje
Izbjegavati: zreli masni sirevi, pikantni sirevi, staro vrhnje
Kolači za gastritis — Što je dopušteno?
Kolači su jedna od češćih pitanja pacijenata s gastritisem — i dobra vijest je da nisu svi zabranjeni.
Dopušteni kolači kod gastritisa
Biskvit — lagan, bez masnog nadjeva
Puding — mliječni, bez čokolade
Rolat — biskvitni bez masnog kreme
Riža na mlijeku — odličan izbor
Krupica s mlijekom
Voćne torte — bez masnog kreme
Šodo od jaja
Kisela tijesta — bez kore
Mliječni sladoled — povremeno
Zabranjeni kolači kod gastritisa
Kolači s masnim nadjevom — kremšnite, čokoladne torte
Pržena tijesta — krafne, uštipci
Palačinke — posebno s čokoladnim namazom
Pokladnice
Čokolada — posebno tamna, iritira sluznicu
Kolači s puno šećera i maslaca
Kolači za gastritis — što smijete jesti?
Kod gastritisa i čira na želucu dopušteni su: biskvit, puding, rolat, riža na mlijeku, krupica, voćne torte bez masnog kreme i mliječni sladoled. Zabranjeni su: pržena tijesta (krafne, palačinke), kolači s masnim nadjevom, čokolada i pokladnice. Ključno je izbjegavati masnoću i čokoladu.
Alkohol — posebno žestoka pića (rakija, whisky, rum)
Kava — pojačava lučenje kiseline; slaba kava uz obrok može biti tolerirana
Jaki čajevi — visok udio teina iritira sluznicu
Gazirana pića — povećavaju tlak u želucu
Pržena i masna hrana — usporava pražnjenje želuca
Kiselo voće — naranča, grejp, limun
Kiseli kupus i ukiseljeno povrće
Grašak i gastritis — smije li se?
Suhi grašak i leća nisu preporučeni kod gastritisa zbog visokog udjela vlakana i tendencije nadimanja. Mladi grašak (kuhani) u manjim količinama može biti toleriran. Ako primijetite da pogoršava simptome — izbjegavajte ga.
Čir na želucu — recepti i primjer jelovnika
Primjer dnevnog jelovnika kod čira na želucu
Doručak: zobena kaša na vodi ili mlijeku s kuhanom bananom
Međuobrok: dvopek s nemasnim svježim sirom
Ručak: pileća juha s rižom, kuhana piletina s kuhanom mrkvom i krumpirom
Međuobrok: jogurt ili puding
Večera: nemasna riba na žaru s kuhanim tikvicama
Večernji međuobrok: biskvit s čajem od kamilice
Recepti za čir na želucu — ideje
Pileća juha s rižom i mrkvom — kuhana bez zapraške, bez masnoće
Pečena piletina s kuhanim povrćem — bez začina, samo sol i malo maslinovog ulja
Riža na mlijeku s bananom — jednostavan, lako probavljiv desert
Imate čir na želucu ili gastritis i ne znate odakle početi?
Čir na želucu i gastritis zahtijevaju individualni pristup — ovisno o uzroku (H. pylori, NSAID, stres), simptomima i trenutnoj terapiji, prehrana se prilagođava svakom pacijentu posebno.
U ordinaciji dr. Diane Petričević moguće je provesti:
procjenu prehrane u kontekstu gastritisa ili čira na želucu
individualni prehrambeni plan koji podržava cijeljenje sluznice
savjetovanje o namirnicama koje smijete i koje trebate izbjegavati
preporuke za ritam obroka i način pripreme hrane
Pravilna prehrana uz terapiju ključna je za brže smirivanje simptoma i prevenciju recidiva.
Često Postavljana Pitanja o Prehrani kod Čira na Želucu
Smiju li se jesti jaja kod čira na želucu?
Da, ali samo kuhana — polutvrdo ili meko kuhano jaje. Prženo jaje i jaje u kajgani s maslacem nisu preporučeni jer masnoća iritira sluznicu. Tvrdo kuhano jaje može biti teže za probavu.
Smiju li se banane jesti kod gastritisa?
Da — banana je jedna od rijetkih namirnica koje su posebno preporučene kod gastritisa i čira na želucu. Neutralizira višak kiseline, oblaže sluznicu i lako se probavlja. Birajte zrele banane.
Smije li se kiseli kupus kod gastritisa?
Ne. Unatoč probioticima, kiseli kupus je previše kiseo za upaljenu sluznicu. Za probiotike koristite jogurt i kefir koji su blaži za želudac.
Koji kolači su dopušteni kod gastritisa?
Dopušteni su biskvit, puding, rolat, riža na mlijeku, krupica i voćne torte bez masnog kreme. Zabranjeni su pržena tijesta, kolači s čokoladom i masnim nadjevima.
Smije li se grašak kod gastritisa?
Suhi grašak nije preporučen zbog nadimanja. Mladi kuhani grašak u manjim količinama može biti toleriran — pratite vlastite reakcije.
Koliko dugo treba držati ovakvu prehranu?
Najmanje dok traju simptomi i dok se sluznica ne smiri — obično nekoliko tjedana do mjeseci. Ovisno o uzroku (H. pylori, NSAID) i liječničkom nalazu, prehrana se individualno prilagođava.
Preporuka dr. Diane Petričević
Iz dugogodišnje kliničke prakse vidim da se najbolji rezultati postižu kada se terapija lijekovima i pravilna prehrana provode zajedno. Pacijenti koji ozbiljno shvate preporuke o prehrani najčešće imaju brže smirivanje simptoma i manje recidiva. Ono što uvijek naglašavam: ritam obroka jednako je važan kao i izbor namirnica. Pet do šest manjih obroka svakih dva do tri sata daleko je važnije od savršenog jelovnika koji se jede u dva velika obroka. I jedna stvar koju mnogi ne znaju — mlijeko privremeno smiruje pečenje, ali potom pojačava lučenje kiseline. Jogurt je puno bolji izbor.
Kolesterol u krvi
Kolesterol je voštana tvar koju jetra prirodno proizvodi i neophodna je za stanične membrane, hormone i vitamin D. LDL kolesterol (‘loš’) nakuplja se u arterijama i povećava rizik od infarkta i moždanog udara. HDL kolesterol (‘dobar’) vraća LDL u jetru na razgradnju. Normalne vrijednosti: ukupni kolesterol ispod 5 mmol/L, LDL ispod 3 mmol/L, HDL iznad 1 mmol/L. Povišen kolesterol snižava se prehranom, tjelovježbom i po potrebi statinima.
Visok kolesterol nema simptome — i to je upravo ono što ga čini opasnim. Možete ga imati godinama, a da toga niste ni svjesni.
Kolesterol je jedna od najčešće spominjanih vrijednosti u medicinskim nalazima — i jedna od najčešće pogrešno shvaćenih. Nije sav kolesterol loš. Nije sva masna hrana kriva. I nije svaki povišen LDL jednak razlog za paniku ili tablete.
Dr. Diana Petričević objašnjava što je kolesterol, razliku između LDL i HDL, što znači blago povišen kolesterol, koje su normalne vrijednosti i kako sniziti kolesterol prehranom — prije nego što dođe do lijekova.
Što je kolesterol i zašto ga tijelo treba?
Kolesterol je lipid — voštana tvar nalik masti koju jetra prirodno proizvodi. Neophodan je za izgradnju staničnih membrana svake stanice u tijelu, sintezu spolnih hormona (estrogen, testosteron, progesteron), kortizola i vitamina D, te proizvodnju žučnih kiselina za probavu masti.
Kolesterol se ne otapa u vodi i ne može samostalno putovati krvotokom. Jetra ga pakira u lipoproteine — čestice sastavljene od masti i proteina — koji ga transportiraju do tkiva i nazad. Dva glavna tipa lipoproteina su LDL i HDL.
Zašto je važan?
Neophodan je za izgradnju staničnih membrana, sintezu hormona (estrogen, testosteron, kortizol), vitamina D i žučnih kiselina. Tijelo ne može funkcionirati bez kolesterola — problem nastaje tek kada je LDL kolesterol previsok ili HDL prenizak, što povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti.
LDL kolesterol — ‘loš’ kolesterol
LDL (lipoprotein niske gustoće) prenosi kolesterol iz jetre do tkiva i organa. Kada je LDL kolesterola previše u krvi, višak se taloži na stijenkama arterija i stvara aterosklerotske plakove — masne naslage koje postupno sužavaju arterije.
Sužene arterije smanjuju protok krvi i povećavaju rizik od:
Infarkta miokarda — kada plak blokira koronarnu arteriju
Moždanog udara — kada plak blokira arteriju prema mozgu
Angine pektoris — bol u prsima zbog smanjenog protoka krvi u srce
Bolesti perifernih arterija — suženje arterija u nogama
LDL kolesterol normalne vrijednosti
Optimalno: ispod 2,6 mmol/L (ispod 100 mg/dL)
Blago povišen: 2,6 do 3,3 mmol/L (100 do 129 mg/dL)
Granično visok: 3,4 do 4,1 mmol/L (130 do 159 mg/dL)
Visok: 4,1 do 4,9 mmol/L (160 do 189 mg/dL)
Vrlo visok: iznad 4,9 mmol/L (iznad 190 mg/dL)
Za osobe s dijabetesom, bolestima srca ili preboljelim infarktom ciljne vrijednosti LDL-a su strože — ispod 1,8 mmol/L ili čak ispod 1,4 mmol/L.
LDL kolesterol povišen — što znači?
LDL kolesterol povišen je kada prelazi 3,4 mmol/L (130 mg/dL). Blago povišen LDL (2,6 do 3,3 mmol/L) obično se liječi promjenom prehrane i tjelovježbom. Visok LDL (iznad 4,1 mmol/L) može zahtijevati lijekove — statine. Ciljne vrijednosti ovise o ukupnom kardiovaskularnom riziku — za osobe s dijabetesom ili bolestima srca cilj je LDL ispod 1,8 mmol/L.
HDL kolesterol — ‘dobar’ kolesterol
HDL (lipoprotein visoke gustoće) funkcionira kao ‘smetar’ — prikuplja višak LDL kolesterola iz arterija i tkiva i vraća ga u jetru na razgradnju i izlučivanje. Viši HDL znači bolju zaštitu od kardiovaskularnih bolesti.
HDL kolesterol normalne vrijednosti
Optimalno kod muškaraca: iznad 1,0 mmol/L (iznad 40 mg/dL)
Optimalno kod žena: iznad 1,2 mmol/L (iznad 50 mg/dL)
Zaštitni učinak: iznad 1,6 mmol/L (iznad 60 mg/dL)
Nizak HDL (rizičan): ispod 1,0 mmol/L kod muškaraca, ispod 1,2 kod žena
HDL kolesterol povišen — je li to problem?
Visok HDL generalno je zaštitni faktor. Međutim, ekstremno visoke vrijednosti HDL-a (iznad 2,3 mmol/L) u nekim istraživanjima nisu pokazale dodatnu zaštitu i mogu biti povezane s genetskim poremećajima. Ako vam je HDL povišen, liječnik će procijeniti kontekst i ukupni lipidni profil.
Ukupni kolesterol i trigliceridi
Normalne vrijednosti ukupnog kolesterola
Optimalno: ispod 5,0 mmol/L (ispod 200 mg/dL)
Granično visok: 5,0 do 6,2 mmol/L (200 do 239 mg/dL)
Visok: iznad 6,2 mmol/L (iznad 240 mg/dL)
Trigliceridi
Normalno: ispod 1,7 mmol/L (ispod 150 mg/dL)
Granično visok: 1,7 do 2,3 mmol/L
Visok: 2,3 do 5,6 mmol/L
Vrlo visok (rizik od pankreatitisa): iznad 5,6 mmol/L
Svako smanjenje LDL kolesterola za 1 mmol/L smanjuje rizik od velikih kardiovaskularnih događaja za oko 22% u petogodišnjem praćenju. – PubMed
Blago povišen kolesterol — trebate li se brinuti?
Blago povišen kolesterol (ukupni 5,0 do 6,2 mmol/L ili LDL 2,6 do 3,3 mmol/L) ne znači automatski da trebate lijekove. Odluka o liječenju ovisi o ukupnom kardiovaskularnom riziku — ne samo o jednoj izoliranoj vrijednosti.
Liječnik procjenjuje ukupni rizik na temelju: dobi i spola, vrijednosti krvnog tlaka, pušačkog statusa, dijabetesa, obiteljske anamneze kardiovaskularnih bolesti i prisutnosti već postojećih srčanih bolesti.
Za osobe s niskim ukupnim kardiovaskularnim rizikom, blago povišen kolesterol često se uspješno regulira promjenom prehrane i povećanjem tjelesne aktivnosti — bez lijekova.
Blago povišen kolesterol — što učiniti?
Blago povišen kolesterol (LDL 2,6 do 3,3 mmol/L ili ukupni 5,0 do 6,2 mmol/L) ne zahtijeva automatski lijekove. Prvo se primjenjuju promjene prehrane i tjelovježba kroz 3 do 6 mjeseci. Ako se vrijednosti ne normaliziraju ili je ukupni kardiovaskularni rizik visok (dijabetes, hipertenzija, pušenje), liječnik procjenjuje potrebu za statinima. Redovite kontrole lipidnog profila ključne su za praćenje učinka.
Kako sniziti kolesterol — prehrana i način života
Namirnice koje snižavaju LDL kolesterol
Masna riba (losos, skuša, sardine) — omega-3 snižavaju trigliceride i LDL
Orasi,bademi, lješnjaci — mononezasićene masti i vlakna
Voće bogato pektinom — jabuke, kruške, citrusno voće
Namirnice koje treba ograničiti ili izbjegavati
Crveno meso i prerađeno meso — visok udio zasićenih masti
Mliječni proizvodi s visokim udjelom masti — punomasni sir, maslac, vrhnje
Trans masti — industrijsko djelomično hidrogenizirana ulja u pekarskim proizvodima
Brza hrana i duboko pržena hrana
Rafinirani ugljikohidrati i šećer — povećavaju trigliceride
Tjelovježba i kolesterol
Redovita aerobna tjelovježba jedna je od najefikasnijih metoda za povećanje HDL kolesterola i snižavanje triglicerida. Preporuka je minimalno 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno (brzo hodanje, plivanje, bicikl) ili 75 minuta intenzivne aktivnosti. Tjelovježba smanjuje LDL umjereno, ali snažno povećava HDL i smanjuje trigliceride.
Ostale promjene načina života
Prestanak pušenja — pušenje snižava HDL i oštećuje stijenke arterija
Smanjenje tjelesne težine — gubitak 5 do 10% tjelesne mase značajno poboljšava lipidni profil
Umjeren unos alkohola — prekomjerni alkohol povećava trigliceride
Kontrola stresa — kronični stres povećava LDL i trigliceride
Kolesterol 7 — što znači?
Ukupni kolesterol od 7 mmol/L (oko 270 mg/dL) je značajno povišen i zahtijeva medicinsku procjenu. Na toj razini rizik od kardiovaskularnih bolesti je povećan — posebno ako je LDL visok, HDL nizak i prisutni su drugi faktori rizika (hipertenzija, pušenje, dijabetes, obiteljska anamneza).
Kolesterol 7 nije automatski indikacija za statine — liječnik procjenjuje ukupni 10-godišnji kardiovaskularni rizik i donosi odluku individualno. Ali svakako zahtijeva ozbiljnu promjenu prehrane i načina života, i redovite kontrole.
Imate povišen kolesterol i ne znate odakle početi?
Povišen LDL kolesterol često se može regulirati prehranom — bez lijekova. Ali svaka osoba ima drugačiji lipidni profil, drugačije faktore rizika i drugačije prehrambene navike. Individualni pristup jedini je koji daje dugoročne rezultate.
U ordinaciji dr. Diane Petričević moguće je provesti:
analizu lipidnog profila i ukupnog kardiovaskularnog rizika
individualni prehrambeni plan za snižavanje LDL kolesterola
preporuke za promjenu životnih navika prilagođene vašem stanju
praćenje vrijednosti i prilagodbu plana kroz vrijeme
Prehrana može sniziti LDL kolesterol za 10 do 30% — uz pravi plan i dosljednost.
Kolesterol nije uvijek loš — tijelo ga nužno treba za staničnih membrana, hormone i vitamin D. Problem nastaje kada je LDL kolesterol previsok ili HDL prenizak. LDL (‘loš kolesterol’) nakuplja se u arterijama, dok HDL (‘dobar kolesterol’) pomaže čišćenju arterija.
Koje su normalne vrijednosti kolesterola u krvi?
Normalne vrijednosti: ukupni kolesterol ispod 5,0 mmol/L, LDL ispod 3,0 mmol/L, HDL iznad 1,0 mmol/L kod muškaraca i iznad 1,2 mmol/L kod žena, trigliceridi ispod 1,7 mmol/L. Za osobe s dijabetesom ili kardiovaskularnim bolestima ciljne vrijednosti LDL-a su strože.
Što znači blago povišen kolesterol?
Blago povišen kolesterol (LDL 2,6 do 3,3 mmol/L ili ukupni 5,0 do 6,2 mmol/L) ne znači automatski da trebate lijekove. Liječnik procjenjuje ukupni kardiovaskularni rizik. Kod niskog rizika, promjena prehrane i tjelovježba kroz 3 do 6 mjeseci često su dovoljni za normalizaciju vrijednosti.
Kako sniziti LDL kolesterol bez lijekova?
LDL kolesterol možete sniziti prehranom bogatom omega-3 (masna riba), topivim vlaknima (mahunarke, zob, jabuke), orašastim plodovima i maslinovim uljem, uz istovremeno ograničenje zasićenih i trans masti. Redovita aerobna tjelovježba, prestanak pušenja i gubitak viška kilograma dodatno poboljšavaju lipidni profil.
Što je LDL kolesterol 4 — je li to visoko?
LDL kolesterol od 4 mmol/L (oko 155 mg/dL) je visok prema standardnim smjernicama. Za opću populaciju bez dodatnih faktora rizika, to zahtijeva ozbiljnu promjenu prehrane i tjelovježbu. Za osobe s dijabetesom, hipertenzijom ili preboljelim infarktom, LDL od 4 mmol/L zahtijeva farmakološku terapiju — statine.
Je li HDL kolesterol povišen problem?
Visoki HDL generalno je zaštitni faktor koji smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Međutim, ekstremno visoke vrijednosti (iznad 2,3 mmol/L) mogu biti povezane s genetskim poremećajima i ne znače automatski bolju zaštitu. Liječnik procjenjuje cijeli lipidni profil u kontekstu.
Zaključak
Kolesterol je jedna od vrijednosti koje pacijenti najčešće donose na konzultaciju — i jedna od onih oko kojih postoji najviše konfuzije. Ono što uvijek naglašavam: ne gledamo samo jednu vrijednost, gledamo cijeli lipidni profil u kontekstu osobe. Blago povišen LDL kod zdravog 35-godišnjaka koji ne puši i nema dijabetes — to je drugačija situacija od istog LDL-a kod 55-godišnjaka s hipertenzijom i dijabetesom. Prehrana uvijek dolazi prva — masna riba dva puta tjedno, mahunarke, orasi i zobene pahuljice uvrstite u jelovnik, zasićene masti i prerađenu hranu smanjite. Dajte prehrani 3 do 6 mjeseci. Ako se vrijednosti ne poprave — tada razgovaramo o statinima.
Prehrana kod upalnih bolesti crijeva važan je dio ukupne skrbi za osobe s Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom. Međutim, ne postoji jedna univerzalna dijeta koja odgovara svim oboljelima. Potrebe se razlikuju ovisno o vrsti bolesti, aktivnosti bolesti, zahvaćenosti crijeva, simptomima, eventualnim operacijama i nutritivnom statusu.
Prehrana može biti važna pomoć u upravljanju simptomima i nutritivnom statusu, ali ne zamjenjuje liječenje koje preporučuje gastroenterolog.
Kod nekih osoba određene namirnice mogu pogoršati simptome poput proljeva, nadutosti, grčeva ili bolova, ali to ne znači nužno da te namirnice uzrokuju samu upalu. Zato je cilj prehrane prvenstveno osigurati dovoljno energije, proteina, vitamina i minerala, održati tjelesnu masu te prehranu prilagoditi individualnoj toleranciji.
Prema smjernicama ESPEN-a, prehrambena procjena i pravodobno prepoznavanje nutritivnih nedostataka važan su dio skrbi za osobe s upalnim bolestima crijeva. Posebnu pozornost potrebno je obratiti na unos energije, proteina, vitamina i minerala, osobito tijekom aktivne bolesti. – PubMed
Zašto je prehrana važna kod upalnih bolesti crijeva?
Crohnova bolest i ulcerozni kolitis mogu otežati unos i apsorpciju hranjivih tvari. Aktivna bolest može biti praćena proljevom, gubitkom apetita, bolovima, krvarenjem i nenamjernim gubitkom tjelesne mase. Kod Crohnove bolesti koja zahvaća tanko crijevo mogu se pojaviti i problemi s apsorpcijom određenih nutrijenata.
Zbog toga osobe s upalnim bolestima crijeva imaju povećan rizik od nutritivnih nedostataka i pothranjenosti. Posebnu pažnju treba posvetiti željezu, vitaminu B12, folatu, vitaminu D, kalciju i drugim vitaminima i mineralima, ovisno o individualnoj situaciji.
nadoknaditi eventualne nedostatke vitamina i minerala
ublažiti simptome poput proljeva, nadutosti i bolova
prilagoditi teksturu i izbor hrane tijekom aktivne bolesti
dugoročno održavati što raznovrsniju prehranu.
Prehrana kod upalnih bolesti crijeva treba biti individualna
Jedna od najčešćih pogrešaka je pretpostavka da postoji univerzalni popis “zabranjene hrane” za sve osobe s Crohnovom bolešću ili ulceroznim kolitisom.
Ne postoji.
Namirnica koja jednoj osobi izaziva simptome drugoj može biti potpuno dobro podnošljiva. Čak se i kod iste osobe tolerancija hrane može mijenjati ovisno o tome nalazi li se bolest u aktivnoj fazi ili remisiji.
Suvremene preporuke zato naglašavaju individualizaciju prehrane i suradnju s liječnikom i nutricionistom koji ima iskustva s upalnim bolestima crijeva.
Ne postoji jedna univerzalna prehrana koja odgovara svim osobama s Crohnovom bolešću ili ulceroznim kolitisom. Prehrambene intervencije trebaju se prilagoditi aktivnosti bolesti, simptomima, nutritivnom statusu i individualnoj toleranciji hrane. – PubMed
Što jesti tijekom aktivne faze bolesti?
Tijekom pogoršanja simptoma neke osobe bolje podnose manje, češće obroke i hranu jednostavnije teksture. Ovisno o simptomima, može pomoći termička obrada hrane, guljenje voća i povrća, pasiranje ili usitnjavanje.
Kod proljeva posebno je važno voditi računa o unosu tekućine i elektrolita. Ako je prisutan gubitak tjelesne mase ili smanjen apetit, korisni mogu biti manji, ali nutritivno bogati obroci.
jogurt ili drugi fermentirani mliječni proizvodi ako se dobro podnose
tofu i drugi odgovarajući izvori proteina.
Važno: ovo nije univerzalni jelovnik za aktivnu fazu bolesti. Ako određena namirnica izaziva simptome, njezin unos treba prilagoditi individualnoj toleranciji.
Koju hranu ograničiti kod upalnih bolesti crijeva?
Ne treba automatski izbaciti cijele skupine namirnica samo zato što imate Crohnovu bolest ili ulcerozni kolitis.
Tijekom aktivne bolesti neke osobe mogu slabije podnositi:
vrlo masnu i prženu hranu
velike količine sirovog povrća
hranu s tvrdim korama i sjemenkama
vrlo začinjenu hranu
alkohol
veće količine kofeina
određene mliječne proizvode ako postoji intolerancija na laktozu.
Hrana koja izaziva simptome nije nužno hrana koja uzrokuje upalu. Zato je korisno voditi dnevnik prehrane i simptoma kako bi se utvrdilo postoji li stvarna povezanost između određene namirnice i tegoba.
Crohnova bolest i prehrana
Kod Crohnove bolesti prehrambene potrebe mogu biti posebno složene ako je zahvaćeno tanko crijevo, ako postoji suženje crijeva, nakon operacije ili kod izražene aktivne bolesti.
Kod dijela bolesnika može biti otežana apsorpcija pojedinih nutrijenata, a rizik nutritivnih nedostataka dodatno raste kod dugotrajnog proljeva, smanjenog unosa hrane ili gubitka tjelesne mase.
Kod aktivne Crohnove bolesti enteralna prehrana može imati važnu terapijsku ulogu, osobito kod djece i adolescenata. Enteralna prehrana podrazumijeva unos nutritivno kompletne formule kroz probavni sustav, oralno ili putem sonde.
Kod određenih bolesnika koriste se i specifične prehrambene intervencije, ali njih ne treba provoditi samostalno. Restriktivne dijete mogu povećati rizik od nedovoljnog unosa energije i mikronutrijenata.
Ulcerozni kolitis i prehrana
Kod ulceroznog kolitisa prehrana također treba biti prilagođena simptomima i fazi bolesti.
Tijekom pogoršanja proljev i učestale stolice mogu dovesti do gubitka tekućine i elektrolita, dok krvarenje može pridonijeti razvoju manjka željeza i anemije.
Kada se bolest nalazi u remisiji, cilj nije dugoročno ostati na vrlo restriktivnoj prehrani, nego postupno vratiti što raznovrsniji izbor namirnica koje osoba dobro podnosi.
Izvor: Pixabay
Vitamini i minerali kod upalnih bolesti crijeva
Jedan od najvažnijih dijelova prehrambene skrbi kod upalnih bolesti crijeva je praćenje nutritivnog statusa.
Posebnu pažnju mogu zahtijevati:
Željezo
Manjak željeza čest je problem kod osoba s upalnim bolestima crijeva, osobito kada postoji kronični gubitak krvi. Zato se kod odgovarajućih simptoma i nalaza procjenjuju status željeza i krvna slika.
Vitamin B12
Kod Crohnove bolesti koja zahvaća završni dio tankog crijeva može postojati veći rizik od manjka vitamina B12.
Folat
Folat je važan za stvaranje krvnih stanica, a njegov status može biti poremećen zbog bolesti, prehrane ili određenih lijekova.
Vitamin D i kalcij
Posebno su važni za zdravlje kostiju. Rizik za smanjenu gustoću kostiju može biti veći kod određenih bolesnika, među ostalim i kod dugotrajnije primjene kortikosteroida.
Cink i magnezij
Proljev i smanjen unos hrane mogu pridonijeti gubitku određenih minerala.
Suplementaciju ipak ne treba uvoditi naslijepo. Preporučuje se prvo procijeniti nutritivni status i eventualni deficit, a zatim odrediti odgovarajuću dozu.
Međutim, omega-3 suplementi ne bi se trebali predstavljati kao zamjena za standardnu terapiju upalnih bolesti crijeva. Prehrana bogata nutritivno vrijednim namirnicama može biti dio cjelokupnog pristupa, ali učinak pojedinačnih dodataka prehrani ovisi o konkretnoj osobi i njezinom zdravstvenom stanju.
Može li mediteranska prehrana pomoći kod upalnih bolesti crijeva?
Suvremene preporuke sve više naglašavaju obrazac prehrane umjesto velikog broja pojedinačnih zabrana. Mediteranski način prehrane uključuje povrće, voće, mahunarke, cjelovite žitarice, ribu, orašaste plodove i maslinovo ulje.
Kod osoba s uplanim bolestima crijeva mediteranski obrazac prehrane može biti koristan dio dugoročnog prehrambenog pristupa, uz prilagodbu individualnoj toleranciji. Međunarodne preporuke IOIBD-a podržavaju mediteranski stil prehrane kod osoba s upalnim bolestima crijeva, dok istraživanja pokazuju potencijalne koristi za nutritivni status, simptome i kvalitetu života.
Najčešće pogreške u prehrani kod Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa
Jedna od najvećih pogrešaka je previše restriktivna prehrana.
Strah od simptoma može dovesti do izbacivanja sve većeg broja namirnica. Dugoročno to može rezultirati manjkom energije, proteina, vitamina i minerala te gubitkom tjelesne mase. Restriktivne dijete zato trebaju biti uvedene samo kada za njih postoji opravdan razlog i uz stručni nadzor.
Druga je pogreška automatsko izbacivanje glutena, mliječnih proizvoda, voća ili povrća bez utvrđenog razloga.
Treća je oslanjanje samo na prehranu i zanemarivanje medicinske terapije. Prehrana je važan dio liječenja i nutritivne potpore, ali nije zamjena za terapiju koju propisuje gastroenterolog.
Najčešća pitanja
Što jesti kod upalnih bolesti crijeva?
Prehrana ovisi o vrsti bolesti, aktivnosti bolesti i individualnoj toleranciji. Tijekom aktivne faze često se bolje podnose jednostavnije pripremljeni i lakše probavljivi obroci, dok se u remisiji nastoji održati što raznovrsnija prehrana.
Što jesti kod Crohnove bolesti?
Kod Crohnove bolesti prehrana treba biti individualno prilagođena. Važno je osigurati dovoljan unos energije, proteina, vitamina i minerala, a kod aktivne bolesti prilagoditi teksturu i izbor hrane simptomima.
Što jesti kod ulceroznog kolitisa?
Kod ulceroznog kolitisa nema jedinstvenog jelovnika. Tijekom pogoršanja mogu pomoći manji obroci i prilagodba količine i vrste vlakana, masti i drugih namirnica prema individualnoj toleranciji.
Treba li izbaciti mliječne proizvode kod upalnih bolesti crijeva?
Ne nužno. Mliječne proizvode treba ograničiti ako uzrokuju simptome ili postoji intolerancija na laktozu. Ne preporučuje se njihovo automatsko izbacivanje bez razloga.
Je li mediteranska prehrana dobra kod upalnih bolesti crijeva?
Mediteranski obrazac prehrane smatra se korisnim prehrambenim pristupom za mnoge osobe s uplanim bolestima crijeva, ali izbor namirnica treba prilagoditi individualnoj toleranciji i aktivnosti bolesti.
Trebaju li osobe s upalnim bolestima crijeva uzimati vitamine i minerale?
Samo ako za to postoji potreba. Kodupalnih bolesti crijeva mogu se pojaviti nutritivni nedostaci, pa se suplementacija treba temeljiti na procjeni nutritivnog statusa i preporuci liječnika ili nutricionista.
Prehrana kod upalnih bolesti crijeva treba biti individualna
Ne postoji jedna „najbolja dijeta” za Crohnovu bolest niti univerzalni jelovnik za ulcerozni kolitis. Ono što jednoj osobi odgovara, drugoj može pogoršati simptome ili dovesti do nepotrebnih prehrambenih ograničenja.
Individualni plan prehrane uzima u obzir:
vrstu i aktivnost bolesti
simptome i mjesto zahvaćanja crijeva
tjelesnu masu i nutritivni status
laboratorijske nalaze i terapiju
individualnu toleranciju hrane
operacije i moguće komplikacije
Cilj nije nepotrebno izbacivati namirnice, već osmisliti prehranu koja odgovara vašem zdravstvenom stanju, nutritivnim potrebama i svakodnevnom životu.
Prehrana kod upalnih bolesti crijeva nije samo pitanje popisa namirnica koje treba izbjegavati. Cilj je osigurati dovoljno energije, proteina, vitamina i minerala, smanjiti prehrambene tegobe i istodobno održati što raznovrsniju prehranu.
Kod aktivne Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa prehrana se može privremeno prilagoditi simptomima, dok se u remisiji nastoji postupno proširiti izbor namirnica.
Najvažnije je izbjegavati nepotrebno restriktivne dijete i prehranu prilagoditi konkretnoj osobi. Kod nutritivnih nedostataka, gubitka tjelesne mase, čestih proljeva ili aktivne bolesti potrebno je uključiti liječnika i nutricionista u planiranje prehrane.
Anemija i prehrana — kratki odgovor: Anemija uzrokovana manjkom željeza može se poboljšati pravilnom prehranom bogatom željezom. Najbolji izvori željeza su crveno meso, riba, mahunarke, zeleno lisnato povrće i sjemenke. Apsorpcija željeza dodatno se poboljšava unosom vitamina C, dok kava i čaj neposredno nakon obroka mogu smanjiti njegovu iskoristivost.
Anemija i prehrana – zašto je prehrana važna?
Kod velikog broja osoba anemija je posljedica manjka željeza, zbog čega prehrana ima važnu ulogu u prevenciji i liječenju ovog stanja. Željezo je neophodno za stvaranje hemoglobina, proteina u crvenim krvnim stanicama koji prenosi kisik do svih tkiva i organa.
Kada organizam nema dovoljno željeza, smanjuje se proizvodnja hemoglobina i eritrocita, što može dovesti do simptoma poput umora, slabosti, bljedila kože, vrtoglavice i ubrzanog rada srca.
Pravilno planirana prehrana može pomoći u nadoknadi željeza i obnovi njegovih zaliha, osobito kod blažih oblika anemije uzrokovane nedostatkom željeza.
Hrana bogata željezom
Najbolji prirodni izvori željeza uključuju:
Crveno meso i iznutrice
Crveno meso, osobito junetina i teletina, te iznutrice poput jetre spadaju među najbogatije izvore željeza. Željezo iz namirnica životinjskog podrijetla (hem željezo) organizam apsorbira znatno učinkovitije nego željezo iz biljnih izvora.
Hem željezo iz mesa apsorbira se učinkovitije od ne-hem željeza iz biljnih izvora, a vitamin C povećava apsorpciju ne-hem željeza. – NIH
Riba i plodovi mora
Losos, sardine, tuna, školjke i dagnje također su dobar izvor željeza te mogu biti vrijedan dio prehrane kod anemije.
Špinat, blitva, kelj i drugo tamnozeleno povrće sadrže željezo, folnu kiselinu i druge nutrijente važne za stvaranje crvenih krvnih stanica.
Suho voće
Suhe marelice, grožđice i suhe šljive mogu biti praktičan dodatak prehrani kod osoba s manjkom željeza.
Koja je najbolja hrana protiv anemije? Najbolji izvori željeza su crveno meso, jetra, riba, školjke, leća, grah, špinat, blitva i suhe marelice. Za bolju apsorpciju željeza preporučuje se kombinirati ih s namirnicama bogatim vitaminom C.
Kako povećati apsorpciju željeza?
Nije dovoljno samo unositi željezo – jednako je važna i njegova apsorpcija.
Vitamin Cznačajno povećava iskoristivost željeza iz biljnih izvora. Zato se preporučuje kombinirati namirnice bogate željezom s:
Primjerice, salata od leće uz svježu papriku ili čaša soka od naranče uz obrok mogu poboljšati apsorpciju željeza.
S druge strane, određene namirnice i napici mogu smanjiti njegovu iskoristivost:
kava
crni čaj
veće količine kalcija uz obrok
Preporučuje se izbjegavati konzumaciju kave i čaja barem jedan do dva sata nakon obroka bogatog željezom.
Kako povećati željezo u krvi prirodnim putem? Povećanje željeza u krvi moguće je pravilnom prehranom, kombiniranjem hrane bogate željezom s vitaminom C te izbjegavanjem kave i čaja neposredno nakon obroka. Kod težeg manjka željeza potrebna je terapija prema preporuci liječnika.
Postoji li najbolji prirodni lijek za manjak željeza?
Ne postoji jedna namirnica koja može izliječiti anemiju. Najbolje rezultate daje kombinacija raznovrsne prehrane bogate željezom, dovoljnog unosa vitamina C i, prema potrebi, terapije željezom koju preporuči liječnik.
Iako se sok od cikle često spominje kao prirodni lijek za slabokrvnost, važno je naglasiti da sam po sebi ne može nadoknaditi ozbiljan manjak željeza. Slično vrijedi i za druge popularne prirodne pripravke.
Što kaže znanost?
Nedostatak željeza najčešći je nutritivni poremećaj u svijetu i vodeći uzrok anemije. – WHO
Najčešća pitanja
Što jesti kod anemije?
Preporučuju se namirnice bogate željezom poput crvenog mesa, ribe, mahunarki, zelenog lisnatog povrća i suhog voća.
Koje voće pomaže kod anemije?
Agrumi, kivi, jagode i drugo voće bogato vitaminom C mogu pomoći apsorpciji željeza.
Je li špinat dobar za anemiju?
Špinat sadrži željezo i folnu kiselinu, ali se željezo iz biljnih izvora slabije apsorbira nego iz mesa.
Smije li se piti kava kod anemije?
Da, ali se preporučuje izbjegavati kavu neposredno nakon obroka jer može smanjiti apsorpciju željeza.
Može li se anemija izliječiti samo prehranom?
Kod blažih oblika anemije prehrana može biti dovoljna, dok je kod izraženog manjka željeza često potrebna terapija koju propisuje liječnik.
Imate anemiju ili sumnjate na manjak željeza?
Anemija može imati različite uzroke, a pravilna prehrana važan je dio liječenja i oporavka. Individualni plan prehrane može pomoći kod nadoknade željeza, vitamina B12 i drugih važnih nutrijenata.
U Ordinaciji dr. Petričević izrađujemo personalizirane prehrambene preporuke prilagođene vašim laboratorijskim nalazima, zdravstvenom stanju i životnim navikama.
Prehrana kod anemije ima važnu ulogu u nadoknadi željeza i očuvanju zdravlja krvi. Najveću korist donosi uravnotežen način prehrane koji uključuje namirnice bogate željezom, dovoljan unos vitamina C i izbjegavanje čimbenika koji smanjuju apsorpciju željeza.
Budući da anemija može biti posljedica različitih bolesti i poremećaja, važno je utvrditi njezin točan uzrok te liječenje provoditi u suradnji s liječnikom.