Kategorija: Nutricionizam

U svijetu kuhinje i prehrane, postoji jedna voćka koja je osvojila srca mnogih svojim svježim i sočnim okusom, a istovremeno obogatila jelovnike širom svijeta svojom raznolikom primjenom – rajčica. To je kraljica Mediterana, s bogatom poviješću i nutritivnom vrijednošću.

Rajčica (Solanum lycopersicum) je jedna od najpopularnijih i najrasprostranjenijih biljaka na svijetu. Poznata po svom osvježavajućem okusu i raznolikoj primjeni u kuhinji, rajčica je neizostavan sastojak mnogih jela diljem svijeta. Ova sočna kraljica Mediterana osvojila je srca mnogih ljubitelja hrane i postala je simbol ljeta i ukusnih obroka. No, iza njenog osvježavajućeg okusa krije se i niz blagodati za zdravlje.

Povijest i porijeklo rajčice

Iako se danas rajčica čini neizbježnim dijelom mnogih kuhinja, zanimljiva je njezina povijest. Rajčica potječe iz Srednje i Južne Amerike, gdje su je prvi put kultivirali drevni narodi, poput Azteka i Inka, prije više od 2.000 godina.

Europa je rajčicu prvi put upoznala tek u 15. stoljeću kada su je španjolski osvajači donijeli s američkog kontinenta.

Unatoč brzom širenju, rajčica je u početku bila više ukrasna biljka nego prehrambeni sastojak, jer su se strahovali od njezine otrovnosti.

Tek su tijekom 19. stoljeća počeli cijeniti njezinu prehrambenu vrijednost i okus. Otada je u upotrebi u raznoraznim europskim kuhinjama, posebice je neizostavna u mediteranskoj prehrani.

Rajčica (Solanaceae) je poznata kao ukusno i hranjivo povrće, ali ustvari riječ je o voću. Naziva se još pomidor, paradajz, paradižnik, zlatna jabuka, tomat, jabučica. Njezini plodovi u početku su zeleni, a sazrijevanjem poprimaju tamnocrvenu boju. Današnjim uzgojem dobilo se više sorti rajčica raznih oblika i boja.

Kad govorimo o prehrani, onda treba istaknuti kako su rajčica i različiti proizvodi od rajčice vrlo važan izvor mnogobrojnih nutrijenata, posebice karotenoida.

Sadrži čak oko 600 različitih karotenoida, a posebno se ističu: alfa-karoten, beta-karoten, lutein, zeaksantin i likopen kao jedan od najznačajnijih predstavnika.

Likopen je biljni pigment koji daje crvenu boju rajčici, lubenici, crvenom grejpu. On ima najjače antioksidativno djelovanje (neutraliziraju slobodne radikale) od svih ostalih karotenoida, čak dvostruko snažnije od beta-karotena i deset puta snažnije od alfa-tokoferola.

Najmanje 85% likopena  dolazi iz rajčice i proizvoda na bazi rajčice. Od ostalih nutrijenata ona je jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C. Sadrži i znatne količine vitamina B te vitamin E i K.

Bogata je kalijem, natrijem, magnezijem, kalcijem i željezom, bakrom te elementima u tragovima. Rajčice ima malu energetsku vrijednost, svega 18 kcal, a sadrže i dijetalna vlakna što ih čini jednom od top namirnica za osobe koje žele smršaviti.

Blagodati za zdravlje

Konzumacija rajčice može imati čitav niz koristi za vaše zdravlje. Evo i nekoliko najznačajnijih:

• Zaštita srca

Rajčica pomaže u snižavanju krvnog tlaka i kolesterola, što može smanjiti rizik od srčanih bolesti. Kalij u rajčici igra važnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka.

• Jačanje imuniteta

Vitamin C u rajčici poznat je po svojoj ulozi u jačanju imunološkog sustava i borbi protiv infekcija.

• Pomoć u probavi

Vlakna u rajčici potiču zdravu probavu i pomažu u sprečavanju zatvora.

• Zdravlje kože

Antioksidansi u rajčici mogu pomoći u zaštiti kože od oštećenja uzrokovanih UV zrakama i smanjenju vidljivosti bora.

Rajčica ne sadrži oksalnu kiselinu, stoga se preporučuje i u dijetama kod osoba oboljelih od reume, gihta, srčanih i bubrežnih bolesti. Ona povećava i izlučivanje vode iz organizma, dobro djeluje na srce i krvotok, regulira probavu i snizuje krvni tlak.

Bogata je pektinima i mnogim organskim kiselinama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija.

Znanstvene studije  pokazuju vezu između prehrane bogate rajčicom i pojave nekih oblika karcinoma i kardiovaskularnih oboljenja. Smanjenje rizika oboljenja od karcinoma od 35% povezano je s konzumiranjem 10 ili više serviranja proizvoda rajčice tjedno.

Također treba istaknuti kako dragocjeni likopen ima mnogo veću iskoristivost u proizvodima rajčice ili ako se rajčica skuha, nego u svježoj rajčici.

Rajčica u kuhinji

Plodovi rajčica često se koriste u pripremi salata, umaka ili priloga. Možete ih peći na roštilju ili u pećnici, pržiti, kuhati, puniti i pirjati. Svako će jelo obogatiti svojom crvenom bojom i ugodnim slatkasto-kiselkastim okusom Bilo da je hladno poslužena s mozzarellom ili topla u nekom umaku, veoma se dobro slaže s maslinovim uljem i bosiljkom. Rajčica povrtnim jelima daje punoću, a mesnima svježinu, dok u kombinaciji s ribama i morskim plodovima pruža pravi gurmanski doživljaj.

Sezona rajčica je ljeti. Prilikom kupovine treba pripaziti da plodovi budu čisti, zdravi, cijeli, bez napuklina i mrlja. Plodovi ne smiju biti prezreli, no ako su zeleno-žuto-crveni, mogu se konzumirati. Zreli se plodovi čuvaju u hladnjaku nekoliko dana, a nezreli na sobnoj temperaturi ili čak na suncu kako bi se pospješilo njihovo dozrijevanje. Rajčice se konzerviraju smrzavanjem, pasteriziraju cijeli plodovi bez kožica u limenkama, pasirane u tetrabriku, u obliku koncentrata ili kao sok.

Rajčica je neizostavan dio mediteranske kuhinje, te nudi bogatstvo okusa i nutritivnih blagodati. Njezina prisutnost u svakodnevnoj prehrani može donijeti brojne zdravstvene prednosti, čineći je izvrsnom opcijom za sve koji teže zdravoj i ukusnoj prehrani.

Prirodna biljna ulja osim što su dobra za svakodnevnu njegu i zdravlje vaše kože i kose, dobra su i zaštita od sunca. Tijekom ljetnih mjeseci potreba za zaštitom vaše epiderme jest najizraženija. Pažljivom upotrebom biljnih ulja sačuvajte zdravlje i mladolikost svoje kože i kose.

Već smo svi dobro upoznati s činjenicom kako sunce u ljetnom vremenskom periodu može biti vrlo štetno po naše zdravlje. Izlaganje suncu treba svakako izbjegavati i ograničiti u određenim vremenskim periodima. Ukoliko smo mu već izloženi onda treba paziti na hidraciju, kako unosom tekućine, tako i adekvatnom njegom naše kože i kose.

Sunčanje može biti uživanje, ali je važno osigurati zaštitu od štetnih sunčevih zraka kako biste izbjegli opekline i oštećenje kože.

Dok mnogi ljudi koriste komercijalne kreme za sunčanje, postoje i prirodne alternative u obliku prirodnih ulja koja pružaju prirodnu zaštitu od sunca.

Kako pravilno koristiti prirodna ulja za sunčanje

Korištenje prirodnih ulja za sunčanje zahtijeva pažljiv pristup kako bi se osigurala učinkovita zaštita od sunca. Evo nekoliko koraka za pravilno korištenje:

1. Izbor odgovarajućeg ulja: Odaberite prirodno ulje koje odgovara vašem tipu kože i potrebama. Kokosovo ulje je odlično za većinu tipova kože, dok je ulje mrkve posebno dobro za osobe s osjetljivom kožom.
2. Nanesite ravnomjerno: Nanesite ulje ravnomjerno na kožu otprilike 15-30 minuta prije izlaganja suncu.
3. Ponovno nanošenje: Ponovno nanesite ulje svaka 2 sata ili češće, osobito nakon plivanja ili znojenja.
4. Izbjegavajte najjače sunce: Izbjegavajte izlaganje suncu tijekom najtoplijeg dijela dana, obično između 10 i 16 sati.
5. Nosite dodatnu zaštitu: Uz prirodna ulja za sunčanje, nosite šešire, sunčane naočale i odjeću koja pokriva kožu kako biste dodatno smanjili rizik od opeklina.

1. Ulje čileanskog lješnjaka

• Ovo ulje je vrlo specifična kemijskog sastava koji je vrlo djelotvoran kod zaštite kože od UV zračenja. Najčešće se koristi za njegu suhe ili mješovite kože.
• Ono ima vrlo sličan učinak na kožu kao vitamin E, brzo se upija te hrani i omekšava kožu. Nanosi se vrlo izdašno, a procijenjeni prirodni SPF se kreće između 10 i 30.

2. Ulje sjemenki čileanske maline

• Riječ je o vrlo hranjivom ulju, koje ima izraženo protuupalno i antioksidativno djelovanje. Odlično je za osjetljivu kožu jer je duboko njeguje i omekšava. Sastavni je dio većine kozmetičkih pripravaka jer učinkovito vlaži i poboljšava elastičnost kože.
• Blagotvorno djeluje na smanjenje bora, odnosno pomaže u regeneriranju stanica kože. Može pomoći u ublažavanju svrbeži, psorijaze i ekcema. Sadrži visoku razinu gama-tokoferola u slobodnom obliku koji sprečava oštećivanje kože izazvane UV zrakama. Šta ga čini idealnim za upotrebu prilikom sunčanja, a njegov SPF se procijenjuje između 25 i 50.

3. Ulje sjemenki nara

Iz sjemenki nara dobiva se mala količina biljnog ulja vrlo neobičnog sastava, kojeg ne nalazimo gotovo ni u jednom komercijalno dostupnom biljnom ulju. Njegova primjena je najčešće u kozmetici, i to vrlo luksuznoj, skupoj kozmetici.

• Djeluje vrlo povoljno na zacjeljivanje rana, na pomlađivanje kože i u tretmanima protiv bora. Ono je vrlo gusto i teško razmazivo te ga se najčešće miješa s drugim baznim uljima kako bi mu se ubrzala apsorpcija. Znanstveno je dokazano kako ulje nara potiče regeneraciju i  doprinosi jačanju epiderme. Također postoje indicije da ulje nara pomaže u prevenciji karcinoma kože.
• Njegov kemijski sastav uključuje omegu- 5, fitosterol i vitamin E , evidentno usporava starenje kože i nastajanje bora. Zbog svih navedenih svojstava, ulje nara se najčešće koristiti kod oštećene, upaljene ili iritirane kože, kod akni, ekcema, kožnih alergija, psorijaze, seboreje te opuštene i umorne zrele kože.

4. Sezamovo ulje

Ovo ulje je idealno za tretiranje osjetljive kože sklone upalama. Ono je po svom sastavu bogato vitaminima, antioksidansima, mineralima, lecitinom, linolnom i oleinskom kiselinom.

• Ono je vrlo učinkovito kod smanjivanja vidljivosti ožiljaka na koži. Često se koristi prilikom masaže te kao sastojak raznih macerata i emulzija. Zbog njegove lagane teksture vrlo je pogodno za korištenje prilikom njege kose i vlasišta.
• Prirodni je UV filter tako da vrlo djelotvorno djeluje protiv štetnosti sunčevih zraka. U kozmetici sezamovo ulje se koristi ponajviše za hidrataciju. Ono hrani kožu zahvaljujući vitaminu A i E te se stoga koristi u mnogobrojnim kremama za lice.

5. Kokosovo ulje

Kokosovo ulje ima prirodni SPF od otprilike 4-6 i bogato je antioksidansima. Osim toga, kokosovo ulje hidratizira kožu i čini je mekom.

6. Ulje crvene maline

Ulje crvene maline ima visoki prirodni SPF (oko 30-40) i bogato je vitaminom A i E, koji štite kožu od oštećenja uzrokovanog suncem.

7. Ulje pšeničnih klica

Ovo ulje ima SPF oko 20 i bogato je vitaminom E, koji štiti kožu od UV zračenja i hidratizira je.

8. Ulje mrkve

Ulje mrkve ima prirodni SPF od oko 38-40 i bogato je beta-karotenom, koji pomaže u zaštiti kože od sunčevih oštećenja.

9. Ulje sjemenki šipka

Sadrži prirodni SPF od 6 i obiluje antioksidansima i vitaminom C, koji štite kožu od UV oštećenja i potiču obnovu kože.

Kratki zaključak

Prirodna ulja za sunčanje nude prirodnu i učinkovitu alternativu komercijalnim kremama za sunčanje. Međutim, važno je napomenuti da prirodna ulja ne pružaju točno definiran SPF kao kreme za sunčanje, pa je potrebno biti posebno oprezan i osigurati redovito ponovno nanošenje kako bi se očuvala zaštita od sunčevih zraka. Bez obzira na odabir proizvoda za sunčanje, važno je brinuti se o koži i zaštititi je od potencijalno štetnih učinaka sunca kako biste očuvali zdravlje i ljepotu kože.

Sol je kuhinjska namirnica neophodna za pravilan rad i funkciju našeg mišićnog i živčanog sustava. Moramo ju unositi u organizam svakodnevno, stoga zašto ne unijeti sol u svom najrafiniranijem obliku. Himalajska sol jest jedan od najkvalitetnijih izvor NaCl, saznajte zašto!

Kuhinjska sol je jedan od glavnih izvor iona Na⁺ i Cl^– kako za ljude tako i za životinje. Potonji ioni imaju ključnu ulogu u mnogim fiziološkim procesima od održanja stalnog krvnog tlaka do održanja rada živčanog sustava. Zato je unošenje kuhinjske soli neophodno za život. Ljudske dnevne potrebe za kuhinjskom soli iznose oko 5g, to je otprilike količina u 1 kg kruha.

Današnjim načinom života unosimo u tijelo nekoliko puta veću količinu kuhinjske soli od one koja je potrebna našem tijelu. Prekomjerna upotreba soli može izazvati neke bolesti. Povišen unos soli povezuje se s povišenim tlakom, razvojem osteoporoze, stradavanjem bubrega. Stoga stručnjaci preporučaju, da se unos soli ograniči na 6 grama dnevno i da se pripazi na skrivenu sol koja se nalazi u  drugim namirnicama poput tvrdih sireva, umaka, kruha,  kukuruznim pahuljicama, itd.

Dakle trebamo pripaziti na dnevni unos soli, ali i na kvalitetu.  Velika je razlika u kvaliteti između prerađene, odnosno rafinirane i prirodne soli. U svakodnevnoj uporabi najčešće koristimo rafiniranu, kuhinjsku sol čija je kemijska struktura  tijekom procesa prerade i sušenja na visokim temperaturama promijenjena. Takva sol više ne sadrži vrijedne elemente i minerale, te u konačnici organizmu donosi više štete nego koristi.

Kuhinjska sol sastoji se od 97,5% natrijevog klorida i dodataka poput joda, te različitih kemikalija, između ostalog i aluminija kojem je svrha sol očuvati suhom. Aluminij je toksični metal i dovodi se u vezu s bolestima poput Parkinsona i Alzheimera.

Nerafinirana morska ili kamena sol su svakako bolji izbor, ali po svojoj kristalnoj strukturi nisu i optimalan izbor. Naime kristalna struktura morske i kamene soli jest nepravilna pa je stoga iz biofizičkog i biokemijskog stajališta za nas neupotrebljiva, odnosno  nemamo puno koristi od vrijednih elemenata koji se u njoj nalaze jer ih organizam u tom obliku ne može apsorbirati.

Bogatstvo sastojaka himalajske soli

Himalajska sol je jedina sol koja ima savršenu kristalnu strukturu. Iz takve kristalne strukture naše tijelo bez velikog napora može lako i jednostavno apsorbirati sve vrijedne minerale i elemente u tragovima.

Himalajska sol je ujedno i najčišća sol na svijetu te posjeduje 84 minerala i elementa istovjetnih onima u ljudskom tijelu.

Kao što smo već spomenuli dostatna količina minerala, elemenata u tragovima i elektrolita nužna je za očuvanje zdravlja. Ona pripada u skupinu kamenih soli, no za razliku od ostalih, nastala je pod golemim tektonskim pritiskom u trajanju od 250 milijuna godina. Ona je potpuno ekološki čistog sustava, ručno se melje, pere i suši na suncu, čime su u potpunosti očuvani svi njezini vrijedni sastojci, a dobiva se u podnožju Himalaje. Himalajska sol je prepoznatljiva po toplim nijansama ružičaste boje što je ujedno i znak da je bogata različitim mineralima. Konzumiranje prirodne, cjelovite soli poput himalajske blagotvorno djeluje na kompletan organizam.

Od povoljnijih učinaka na organizam himalajska sol djeluje na reguliranje i zadržavanje vode u tijelu. Opskrbljava organizam vrijednim nutrijentima te pospješuje apsorpciju hrane u crijevima.

Djeluje pozitivno na regulaciju razine šećera u krvi, krvnog tlaka te čuva zdravlje srca i krvnih žila. Djeluje povoljno u detoksikacijskim procesima, izbacuje višak kiseline iz stanica. Spriječava grčenje mišića pa se vrlo često koristi za pripremu opuštajućih, detoksikacijskih kupki. Ona djeluje opuštajuće i pomaže zdravom snu. Prirodni je antihistaminik što ju čini upotrebljivom kod alergija. Također djeluje pozitivno na zdravlje vaših pluća i dišnih funkcija i dobra je kod sprječavanja upale sinusa.

Diana Petričević, liječnik i nutricionist