Što je giht? Otkrijte uzroke, simptome i načine kako da se uhvatite u koštac s ovom često neshvaćenom i vrlo neugodnom bolešću.
Giht je bolno i kronično stanje koje pogađa zglobove, uzrokovano nakupljanjem kristala mokraćne kiseline u tijelu. To je jedan od najstarijih poznatih reumatoloških poremećaja koji seže unazad tisućama godina. Giht je često povezan s nezdravim životnim stilom, prehrambenim navikama i nasljednim čimbenicima.
Što je giht?
Giht je tipično metabolički poremećaj koji proizlazi iz povećane razine mokraćne kiseline u krvi, što dovodi do formiranja kristala natrijevog urata u zglobovima i drugim tkivima.
Ovi kristali izazivaju akutni i upalni odgovor u tijelu, što uzrokuje iznenadne napade boli, oticanja i crvenila u zglobovima, obično u velikom palcu, ali također može utjecati na druge zglobove kao što su gležnjevi, koljena, lakat i ručni zglobovi.
Uzroci gihta
Giht je najčešće povezan s prekomjernim unosom purina, prirodnih spojeva koji se nalaze u mnogim namirnicama.
Kada se purini metaboliziraju, formira se mokraćna kiselina. Ako se tijelo ne može učinkovito riješiti viška mokraćne kiseline, ona se nakuplja u krvi i može dovesti do stvaranja kristala urata.
Osim prehrambenih navika, drugi čimbenici koji doprinose razvoju gihta uključuju:
Nasljednost, odnosno genetska predispozicija može igrati ključnu ulogu u sklonosti razvoju gihta.
Pretilost, odnosno prekomjerna tjelesna težina može povećati rizik od gihta jer povećava proizvodnju mokraćne kiseline.
Alkohol i pića s visokim udjelom fruktoze mogu povećati proizvodnju mokraćne kiseline i pogoršati giht.
Dijabetes i bolesti bubrega mogu povećati rizik od gihta jer ometaju normalan metabolizam mokraćne kiseline.
Simptomi gihta
Najkarakterističniji simptom gihta je akutni napad boli u zglobovima, koji se često javlja iznenada i noću. Simptomi gihta uključuju:
Intenzivna bol
Bol je obično najjača u zglobovima velikog palca, ali također može zahvatiti druge zglobove. Bol može biti toliko jaka da otežava kretanje zahvaćenog područja.
Oticanje i crvenilo
Zahvaćeni zglob postaje natečen, crven i osjetljiv na dodir.
Ograničena pokretljivost
Zbog boli i oticanja, pokretljivost zgloba može biti značajno ograničena.
Groznica
U nekim slučajevima, osobe s gihtom mogu razviti groznicu.
Napadi gihta mogu trajati nekoliko dana do nekoliko tjedana, a nakon toga simptomi obično nestaju, ali se mogu ponoviti ako se ne poduzmu mjere za kontrolu stanja.
Dijagnoza gihta
Dijagnoza gihta obično uključuje razgovor s liječnikom o simptomima i medicinskoj povijesti, fizikalni pregled, analizu krvi kako bi se utvrdile razine mokraćne kiseline, te moguće uzimanje uzorka tekućine iz zahvaćenog zgloba radi potvrde prisutnosti kristala urata.
Tretmani gihta
Cilj liječenja gihta je ublažavanje simptoma akutnih napada boli, sprečavanje ponovnih napada i smanjenje razine mokraćne kiseline u krvi. Tretmani gihta uključuju:
Lijekovi
Liječnici često propisuju nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) ili kortikosteroide za ublažavanje upale i boli tijekom akutnih napada. Također, mogu se koristiti i lijekovi za smanjenje proizvodnje mokraćne kiseline ili povećanje njezina izlučivanja iz tijela.
Promjene u prehrambenim navikama
Smanjenje unosa namirnica bogatih purinima, kao što su meso, riba i alkohol, može pomoći u smanjenju razine mokraćne kiseline.
Gubitak težine
Ako je pacijent pretili, gubitak težine može pomoći u smanjenju razine mokraćne kiseline.
Prevencija komplikacija
Ako giht nije pravilno kontroliran, može dovesti do komplikacija poput tofusa (nakupina kristala urata u tkivu) i oštećenja zglobova. U nekim slučajevima, kirurški zahvat može biti potreban za uklanjanje tofusa.
Prevencija gihta
Prevencija gihta uključuje pravilno upravljanje prehrambenim navikama, održavanje zdrave tjelesne težine i redovite kontrole kod liječnika kako bi se pratila razina mokraćne kiseline u krvi.
Kratki zaključak
Giht je bolno stanje koje može ozbiljno utjecati na kvalitetu života pacijenata.
Važno je razumjeti uzroke, simptome i dostupne opcije liječenja kako bi se giht mogao pravilno kontrolirati i smanjiti rizik od komplikacija.
Rana dijagnoza, promjene u prehrambenim navikama i odgovarajući tretmani ključni su za upravljanje gihtom i poboljšanje kvalitete života pacijenata. Redovite konzultacije s liječnikom i pravilno praćenje terapije ključni su za dugoročno upravljanje gihtom.