Tijekom zimskog perioda naša je koža sklona isušivanju i oštećenjima. Niske temperature i boravak u grijanim prostorijama imaju negativan učinak na vašu kožu. Evo par kućnih kozmetičkih pripravaka koji će vam pomoći da to spriječite.
Zima je dio godine koji zna ostaviti popriličan trag na našoj koži. Zbog hladnih temperatura i boravka u zagrijanim prostorijama s vrlo suhim zrakom, naša koža je u zimskim mjesecim sklonija oštećenjima.
Vrlo su česti slučajevi u kojim dolazi do ljuštenja ili perutanja kože, sušenja i općenito nezdravog izgleda kože. Kako bi se spriječilo isušivanje vaše kože tijekom zime, važno je u tom periodu posvetiti više vremena hidrataciji i zaštiti.
Stoga smo odabrali nekoliko kozmetičkih pripravaka koje možete izraditi sami kod kuće koristeći se određenim tipom sastojaka, koji su lako dostupni.
1. Maska za lice od jabuke
Jabuka kao voće je dragocjen izvor nutrijenata i vlakana te je vrlo često uvrštavamo u jelovnike našeg programa mršavljenja. Osim za jelo možete ju zbog njezinih svojstava koristiti i u kozmetičke svrhe.
One su idealne za tretiranje mješovite kože, dakle kože koja je na izvjesnim mjestima suha, a na izvjesnim mjestim masnija, mogućno čak i da imate akne.
Dakle ukoliko imate kakvu jabuku pri ruci, koja se već pomalo počela sušiti, nemojte ju bacati jer je ona u tom stadiju idealna za pripremu vaše maske za lice.
Priprema:
Uzmite jednu jabuku, ogulite i stavite u mikser. Potom miješajte dok ne dobijete gustu kašu, ali pazite da ne pretjerate. Smjesa mora biti gusta i ne previše rijetka. Zatim gustoj smjesi dodajte 2 žlice mlijeka i jednu žličicu meda i promiješajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Nakon toga dobivenu smjesu, odnosno masku nanesite ravnomjerno na lice. Ostavite masku da stoji nekih 15 do 20 minuta, zatim je dodatno utrljajte u kožu. Kad završite s tim procesom dobro isperite lice.
2. Ulje za ruke
Izvor: Pixabay
Vaše ruke su tijekom zime također izložene oštećenjima. Često se događa da vam ruke postanu vrlo suhe i hrapave. Kako se to ne bi dogodilo imamo za vas pripravak od ulja, koji možete sami napraviti kod kuće. Ovaj pripravak je vrlo hranjiv i ugodna je mirisa pa ga možete koristiti i kod masaže.
Sve sastojke dobro izmiješajte i njima namažite svoje ruke. Ostatak možete uvijek sačuvati u zatvorenoj posudici i upotrijebiti nekom drugom prilikom.
3. Kakao-banana maska za lice
Gledajući sam naziv pomislili bi ste da se radio o desertu. Iako su joj sastojci poput onih za prirpemu kolača, ovdje je ipak riječ o maski za lice. Glavni sastojci su banana, kokosovo ulje i kakao. Banana umiruje i omekšava vašu kožu, a uz to je bogata vitaminom C, koji ima anti-age učinak. Kakao prah je bogat antioksidansima i na taj način spriječava oštećenja koja nastaju od slobodnih radikala. Kokosovo ulje je odlično za hidrataciju, a ako imate kožu sklonu aknama, možete umjesto kokosovog upotrijebiti ulje lješnjaka.
Sastojci:
1 zrela banana
2 žličice kakao praha
2 žličice kokosovog ulja
1 žličica meda
Priprema:
Jednu zrelu bananu zgnječite u posudi i dodajte ostatak sastojaka. Izmješajte ih u posudi i nanesite na lice. Masku ostavite da stoji nekih 15-20 min i potom isperite mlakom vodom.
4. Balzam za usne
Sastojci:
šalica maslinova ulja
1/4 šalice pčelinjeg voska
3,5 g alkanet korijena u prahu
1 žličica meda
5 kapi esencijalnog ulja po izboru (vanilija, pepermint, kardamom)
Priprema:
Maslinovo ulje zagrijte na laganoj vatri i dodajte mu alkanet korijen, miješajte i kuhajte nekih 15 min. Potom procijedite u cijedaljki i odvojite korijen od ulja. Kad ste odvojili ulje u posudu stavite ostatke korijena, dodajte pčelinji vosak i grijte dok se ne otopi. Zatim u rastopljeni vosak dodajte esencijalna ulja i med. Ulijte smjesu u prethodno pripremljenu posudicu za balzam i ostavite da se dobro ohladi. Posudicu trebate držati zatvorenu tijekom daljnje upotrebe balzama.
Navedeni prirodni recepti, kao što su maske, losioni i hidratantni tretmani, nude jednostavan način za njegu kože bez potrebe za skupim proizvodima. Sastojci poput meda, maslinovog ulja, avokada mogu pružiti hidrataciju, umirujući učinak i zaštitu od vanjskih utjecaja.
Važno je napomenuti da svaka osoba ima jedinstvenu tip kože i reagira drugačije na različite tretmane. Stoga je preporučljivo provesti test osjetljivosti na manjem dijelu kože prije nego što se primijeni bilo koji novi proizvod ili kućni kozmetički recept.
Menopauza je prirodan proces u životu svake žene, ali mnoge nisu sigurne što mogu očekivati. U ovom članku objašnjavamo sve što trebate znati o menopauzi. Kako hormonalne promjene utječu na tijelo, koje su najčešći simptomi. Kako prilagoditi prehranu i stil života kako biste sačuvali zdravlje i energiju tijekom ovog razdoblja.
Menopauza predstavlja kraj fizioloških menstrualnih krvarenja, odnosno kraj reproduktivne faze žene. Prosječna žena u ovom razdoblju provede gotovo jednu trećinu svog života, a dob u kojoj obično nastupa menopauza je oko 50. godine života i stoljećima je relativno stabilna.
Menopauza je uglavnom genetski predodređena i neovisna je o broju trudnoća i porođaja, dojenju, korištenju hormonske kontracepcije ili socioekonomskom statusu.
Dijagnoza menopauze postavlja se tek nakon 12 mjeseci izostanka menstruacije (amenoreja). Postoje odstupanja od prosjeka, koja uključuju preranu, ranu i kasnu menopauzu, a ta varijabilnost može imati značajan utjecaj na zdravlje, uključujući rizik od osteoporoze, kardiovaskularnih bolesti i metaboličkih promjena. Maturitas
Direktno je povezana s pušenjem – studije pokazuju da kod žena koje puše menopauza u prosjeku nastupa dvije godine ranije nego kod nepušačica. Human Reproduction
Ovaj članak pomaže ženama da razumiju što menopauza znači za njihovo tijelo, kako prepoznati normalne i ranije promjene te kako prilagoditi stil života i prehranu za očuvanje zdravlja i vitalnosti tijekom ovog prirodnog životnog razdoblja.
Faze menopauze
Menopauza se ne događa preko noći, već prolazi kroz nekoliko faza:
Perimenopauza: Ovo je prijelazno razdoblje prije menopauze kada se počinju primjećivati promjene u menstrualnom ciklusu i simptomi poput valunga i noćnih znojenja postaju učestaliji. Može trajati nekoliko godina.
Menopauza: Točka kada žena nema menstruaciju najmanje 12 mjeseci.
Postmenopauza: Razdoblje koje slijedi nakon menopauze, tijekom kojeg se simptomi perimenopauze često smanjuju, ali žena je i dalje izložena rizicima povezanima s nedostatkom estrogena.
Prijevremena menopauza (menopausis praecox) nastupa prije 40. godine života. Ako menopauza nastupi nakon 55. godine, ona se naziva kasna menopauza (menopausis tarda).
Rana menopauza predstavlja menopauzu koja nastupa između 40. i 45. godine života. Perimenopauza je višegodišnje razdoblje oko menopauze, obilježeno poremećajima ciklusa, neurednim i neredovitim krvarenjima, kao i vazomotornim tegobama.
Počinje 4-5 godina prije menopauze te obuhvaća prvih 5 godina postmenopauze. Postmenopauza je razdoblje koje nastupa nakon posljednje menstruacije u životu žene, odnosno menopauze. Dijeli se ranu (prije 70. godine) i kasnu (nakon 70. godine) postmenopauzu. Kasna menopauza naziva se još i senij.
Klimakterij označava razdoblje koje počinje postepenim gašenjem reprodukcijske funkcije, a uključuje perimenopauzu i prvih deset godina postmenopauze.
Glavni simptomi menopauze
Menopauza može dovesti do niza fizičkih i emocionalnih simptoma, uključujući:
Valunzi i noćno znojenje: Nagli osjećaji vrućine često praćeni znojenjem.
Promjene u menstrualnom ciklusu: Nesređena ili izostala menstruacija.
Suhoća vagine: Može uzrokovati nelagodu tijekom seksualnih odnosa.
Promjene u tjelesnom sastavu: Povećanje tjelesne mase, posebno u trbušnom području.
Problemi s raspoloženjem: Depresija, anksioznost i promjene raspoloženja.
Problemi sa spavanjem: Poteškoće sa zaspanjem i buđenje tijekom noći.
Smanjenje gustoće kostiju: Povećan rizik od osteoporoze.
Promjene u razini hormona se prvenstveno reflektiraju na menstruacijskom ciklusu. Nekih 3 do 5 godina prije menopauze gotovo 70% žena ima poremećaje u ciklusu koje se očituju kao izrazito česti ili rijetki ciklusi uz jako obilna krvarenja, kao i izostanci ovulacije.
Neuredna krvarenja iz maternice u perimenopauzi najčešće su disfunkcijska krvarenja, odnosno ona uzrokovana izostankom ovulacije.
Rijetko se iza takvih krvarenja krije nekakav organski uzrok, najčešće poremećaji u funkciji štitnjače ili zloćudne bolesti genitalnog trakta ili miomi.
Kliničke simptome menopauze najlakše je podijeliti prema vremenu nastanka na rane, srednjoročne i kasne.
Kratkoročne i rane posljedice nastaju kao rezultat naglog pada u razini estrogena. To sve dovodi do smanjene kvalitete života, ali te promjene su prolazne i povlače se u vremenskom periodu od 3 do 5 godina. Kako bi otklonili sve nedumice, a i potencijalno otklonili druge moguće uzroke neregularnog menstruacijskog ciklusa poput spomenutih disfunkcija štitnjače ili kakve druge zloćudne bolesti preporučamo vam svakako da obavite testiranje za menopauzu.
Od drugih simptoma tu je umor i iscrpljenost, koji pronalazimo u gotovo 90% žena. Psihičke tegobe, najčešće u vidu depresije, nalazimo u oko 50-60% slučajeva, a poremećaje spavanja i loš san u oko 75% slučajeva. Osim umora i već spomenutih poremećaja, vazomotorne tegobe (valunzi) su praktički postale sinonim za ranu menopauzu. Pojavljuju se u 20 do 30% premenopauzalnih žena te čak u 85% slučajeva u ranoj postmenopauzi.
Zbog promjena aktivacije termoregulacijskog centra u hipotalalmusu dolazi do napadaja vrućine kao posljedice perifernog širenja krvnih žila.
Val vrućine završava znojenjem i s vremenom padom temperature. Napadaji su najčešći noću, za vrijeme sna i u toplijim krajevima. Ove tegobe se s vremenom smanjuju kad se organizam privikne, pri tom prvenstveno mislimo na hipotalamus, na smanjenu koncentraciju estrogena.
Posljedice nedostatka estrogena
Posljedice nedostatka estrogena nakon 5 do 10 godina menopauze, uglavnom se očituju kao urogenitalna atrofija, promjene kože i kose, smanjenje libida te pada kognitivnih funkcija. Simptome urogenitalne atrofije ima u prosjeku jedna trećina žena u dobi od 50 godina, dok kod žena u dobi od 60 godina se javlja čak u 80 do 90% slučajeva.
Zbog izrazitog stanjenja sluznice javljaju se tegobe u vidu suhoće, svrbeža i žarenja rodnice.
Česti su vaginalni iscjetci kao posljedica infekcija različitim uzročnicima. Spolni odnosi zbog svega navedenog postaju bolni. Što se tiče urinarnih tegoba, one su najčešće predstavljene u vidu učestalog mokrenja praćenog bolom kao posljedicom čestih infekcija.
Nedostatkom estrogena smanjuje se i debljina, vlažnost te elastičnost kože. Javlja se perutanje, sklonost ozljedama i stvaranju bora. Debljina kože smanjuje se za 7% godišnje, tako da se smatra kako je žena od 70 godina izgubila polovicu kvalitetnih osobina kože. Kosa postaje tanka, suha i lomljiva, te se prorjeđuje kod većine žena. Nadalje, gubi se genitalna dlakavost, a nokti postaju tanki i lomljivi. Nedostatak estrogena i androgena reflektira se negativno i na kognitivne funkcije mozga, što se očituje u slabljenju pamćenja i koncentracije.
Zdravstveni utjecaji
Menopauza također može utjecati na žensko zdravlje na razne načine:
Rizik od osteoporoze: Smanjenje gustoće kostiju povećava rizik od fraktura.
Kardiovaskularni rizici: Nedostatak estrogena može povećati rizik od srčanih bolesti.
Smanjenje libida: Promjene u hormonima mogu utjecati na seksualnu želju i užitak.
Problemi s mokrenjem: Suha vagine i smanjenje mišićne mase zdjelice mogu utjecati na funkciju mokraćnog sustava.
Upravljanje menopauzom
Upravljanje menopauzom uključuje različite strategije:
Hormonska terapija: Neki žene koriste hormonsku terapiju kako bi ublažile simptome menopauze, ali to ima i potencijalne rizike i nuspojave, pa je važno konzultirati se s liječnikom.
Zdrava prehrana: Uravnotežena prehrana bogata kalcijem i vitaminom D može pomoći u održavanju zdravlja kostiju.
Redovita tjelovježba: Tjelesna aktivnost pomaže u održavanju zdravog tjelesnog sastava i smanjenju rizika od srčanih bolesti.
Stres upravljanje: Tehnike opuštanja poput joge i meditacije mogu pomoći u upravljanju stresom i emocionalnim simptomima menopauze.
Posjetite liječnika: Redoviti pregledi i razgovor s liječnikom mogu pomoći u praćenju zdravlja tijekom menopauze i pravilnom upravljanju simptomima.
Prehrana tijekom menopauze
Svaki životni period nosi svoje pa tako shodno tome i prehrana treba biti prilagođena određenoj dobnoj skupini.
Prehrana zrele životne dobi je usmjerena na korištenje namirnica, osobito biljaka koje sa svojom aktivnim tvarima-fitonutritijentima optimiziraju funkciju probavnog sustava, detoksicirajući sustav jetre i drugih organa u tijelu uključujući imunološki sustav.
S nutricionističkim programom zasnovanom na paradigmi koja promovira obranu, odrasli štite svoje zdravlje i preveniraju nastanak bolesti. Također im pomaže da pravilnim unosom nutrijenata ublaže sam proces starenja i promjene u biokemiji organizma nastale prirodnim procesom starenja.
Prehranu je potrebno temeljiti na mediteranskoj dijeti. Mediteranska prehrana temelji se na obilju integralnih žitarica, sezonskom voću i povrću, uljima biljnog podrijetla (prvenstveno maslinovom ulju), ribe te umjerenim količinama crnog vina.
Integralne žitarice, voće i povrće se, osim što pružaju čitav spektar vitamina, minerala i fitokemikalija i zbog toga dokazano pružaju zaštitu od mnogih degenerativnih bolesti, nameću i kao odličan izvor prehrambenih vlakana. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima se inače preporuča svim osobama koje paze na tjelesnu masu i nastoje uspješno regulirati svoju težinu.
Kratki zaključak
Menopauza je prirodni dio životnog ciklusa svake žene. Iako može biti izazovna, uz pravilnu njegu i podršku, većina žena uspješno upravlja ovim životnim prijelazom. Važno je konzultirati se s liječnikom kako biste razgovarali o svojim specifičnim potrebama i prilagodili strategije upravljanja menopauzom vašem individualnom zdravstvenom stanju. Kroz promicanje zdravog načina života i samopomoć, žene mogu i dalje uživati u punom životu unatoč menopauzi.
Najbolje detoksikacijske namirnice ključne su za dobru detoksikaciju, a temeljito čišćenje organizma od toksina, slobodnih radikala i nezdravih masnoća preporuka je svakome.
Detoksikacija tijela postala je sve popularnija tema u svijetu zdravog načina života. Detoksikacija se odnosi na proces uklanjanja toksina i štetnih tvari iz tijela kako bi se očuvalo zdravlje. Jedan od najučinkovitijih načina za postizanje toga je kroz prehranu bogatu određenim namirnicama, koje tijelu pomažu u prirodnom ”čišćenju” i podržavaju rad jetre, crijeva i bubrega. Uključivanje najboljih detoksikacijskih namirnica u svakodnevnu prehranu može znatno poboljšati učinkovitost detoksikacijskih procesa.
Važno je naglasiti da detoksikacija organizma nije jednokratan proces, već kontinuirani metabolički mehanizam koji se odvija svakodnevno, prvenstveno u jetri, crijevima i bubrezima. Znanstvena literatura jasno pokazuje da tijelo već posjeduje vlastite detoksikacijske sustave, ali njihova učinkovitost izravno ovisi o prehrani, posebno o pravilnom unosu najboljih detoksikacijskih namirnica, koje potiču prirodne detoksikacijske procese i jačaju obrambene mehanizme organizma.
Detoksikacija počinje u jetri
Jetra ima ključnu ulogu u metabolizmu i eliminaciji toksina, a pravilna prehrana značajno utječe na njezinu funkciju. Nutrients – MDPI
Ovaj pristup detoksikaciji razlikuje se od popularnih „detoks dijeta“ jer se oslanja na nutritivnu podršku, a ne na gladovanje. Ključ su najbolje detoksikacijske namirnice koje pomažu organizmu u prirodnom čišćenju. Donosimo pregled 10 najmoćnijih namirnica za detoksikaciju.
Najboljih top 10 detokiskacijskih namirnica
1. Artičoka
Prva na popisu najboljih detoksikacijskih namirnica je artičoka, mediteranska biljka bogata vitaminima C i K, folnom kiselinom, bakrom, manganom i magnezijem. Aktivni sastojci poput cinarina i flavonoida čine artičoku moćnom za podršku zdravlju srca, krvnih žila i žuči.
Cinarin iz artičoke potiče lučenje žuči, koja je ključna za razgradnju i eliminaciju tvari topljivih u mastima. Time se podržava funkcija jetre i probava masti, zbog čega se artičoka često navodi kao jedna od namirnica koja podupire prirodne procese detoksikacije organizma.
Ekstrakt artičoke pokazuje hepatoprotektivna svojstva i može poboljšati funkciju jetre.
Avokado je jedna od najboljih detoksikacijskih namirnica jer je izuzetno je efikasan u borbi s povišenim kolesterolom. Ovo južnoameričko voće bogato je nutrijentima i masnim kiselinama, pri čemu se posebno ističe mononezasićena oleinska kiselina koja pomaže u snižavanju kolesterola. Sadrži i sterole koji smanjuju apsorpciju kolesterola, te kalij koji podržava pravilnu regulaciju krvnog tlaka.
Osim toga, avokado je bogat glutationom, jednim od ključnih antioksidansa u fazi II detoksikacije jetre. Upravo zahvaljujući glutationu, avokado je nezaobilazan jer pomaže jetri da učinkovito neutralizira i eliminira toksine iz tijela.
Glutation ima ključnu ulogu u detoksikacijskim procesima jetre. Nutrients
3. Brokula
Brokula je prava supernamirnica i nezaobilazna među najboljim detoksikacijskim namirnicama. Bogata je vitaminima C, provitaminom A, B6, kalcijem, magnezijem, željezom i kalijem, te sadrži fitokemikalije s jakim antioksidativnim djelovanjem.
Aktivne tvari poput indol karbinola i sulforafana pomažu detoksikaciji organizma, potiču prirodne obrambene mehanizme protiv nekih vrsta karcinoma, a sulforafan čak uništava bakteriju Helicobacter pylori, koja može pridonijeti problemima u želucu. Zbog toga brokula spada među najbolje detoksikacijske namirnice za zdravlje i čišćenje organizma.
Češnjak je jedna od najboljih namirnica, tisućljećima poznat kao univerzalni začin i prirodni lijek. Sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, pri čemu su ljekovite i začinske supstancije uglavnom koncentrirane u lukovici. Među njima su eterična ulja, vitamini (A, B1, B2 i C), minerali (kalij, željezo, sumpor, jod, kalcij, fosfor, selen), aminokiseline, enzimi i polioze poput inulina, adenozin i alicin. Sve ove tvari u malim količinama već imaju snažno detoksikacijsko djelovanje.
Bioaktivni spojevi češnjaka, osobito alicin, pokazuju snažna antioksidativna i detoksikacijska svojstva te doprinose zaštiti jetre od oksidativnog stresa. Nutrients
5. Đumbir
Đumbir je jedna od najboljih detoksikacijskih namirnica, gomoljasta biljka aromatičnog i vrlo jakog okusa. Bogata je eteričnim uljima i mirisnim smolama koje su zaslužne za njegova ljekovita svojstva. Osim toga, đumbir obiluje vitaminom C i vitaminima B skupine, a sadrži i pantotensku kiselinu i niacin u manjim količinama. Upravo kombinacija ovih nutrijenata čini đumbir nezaobilaznom namirnicom među najboljim detoksikacijskim namirnicama, jer podržava prirodne procese detoksikacije organizma.
Đumbir ima dokazano protuupalno i antioksidativno djelovanje te može poduprijeti detoksikacijske procese jetre i probavnog sustava. Phytotherapy Research
6. Grejp
Grejp je voće koje možemo nazvati pravim lijekom za naše tijelo jer sprječava infekcije i prehlade, jača imunitet. Pomaže kod tegoba s venama, proširenim žilama, pospješuje proizvodnju hormona, pročišćuje crijeva i stabilizira crijevnu floru. Aktivira izmjenu tvari u stanici i rast stanica te pomaže kod snižavanja tjelesne težine. Stoga potpuno opravdano spada među najbolje detoksikacijske namirnice.
Ovaj agrum bogat je bioflavonoidima koji zajedno sa vitaminom C jačaju slabe desni, arterije i kapilare. Bogat je vitaminima A i već spomenutim C te manjom količinom minerala. Razlikujemo dvije vrste crveni i bijeli grejp, crveni sadrži pet puta više vitamina A od bijeloga. Također sadrži i mnogo folne kiseline, važne za rast stanica, stoga se preporuča za djecu i mlade u razvoju.
Bioflavonoidi prisutni u grejpu djeluju antioksidativno i mogu pozitivno utjecati na metabolizam lipida i funkciju jetre. Journal of Nutrition
7. Kelj
Kelj je zeljasto, zeleno povrće i nezaobilazna među najboljim detoksikacijskim namirnicama. Bogat je glukozinolatom i karotenoidima koji pomažu detoksikaciji organizma. Štite stanice od slobodnih radikala i mogu preventivno djelovati protiv raka, uključujući rak dojke i jajnika.
Beta-karoten iz kelja u tijelu se pretvara u vitamin A, pokrivajući čak dvije trećine dnevnih potreba. Konzumacija hrane bogate karotenoidima dokazano smanjuje rizik od razvoja katarakte i jača imunološki sustav.
Povrće iz skupine kupusnjača, uključujući kelj, sadrži glukozinolate koji potiču enzime faze II detoksikacije i smanjuju rizik od kroničnih bolesti. Nutrients
8. Limun
Izvor: Pixabay
Limun je jedan od najboljih prirodnih izvora vitamina C. Redovita konzumacija limuna posebno je korisna tijekom sezone gripe i prehlade jer jača imunološki sustav i pomaže organizmu u prirodnoj detoksikaciji. Znanstvena istraživanja pokazuju da vitamin C iz limuna može usporiti razvoj raka debelog crijeva te smanjiti upalne procese povezane s astmom, osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.
Osim toga, limun je bogat fitonutrijentima i dijetalnim vlaknima koja potiču probavu, smanjuju kolesterol i konstipaciju te pružaju osjećaj sitosti, čime podržava uravnoteženu prehranu. Otopljen u vodi, limun učinkovito ublažava žgaravicu, nadutost i mučninu, istovremeno potičući rad jetre i crijeva, što ga čini nezaobilaznim među najboljim detoksikacijskim namirnicama za svakodnevnu prehranu.
Vitamin C i fitonutrijenti iz agruma doprinose smanjenju oksidativnog stresa i podržavaju imunološku i metaboličku funkciju organizma. Antioxidants
9. Maslinovo ulje
Maslinovo ulje jedan je od ključnih sastojaka mediteranske prehrane. Među najboljim detoksikacijskim namirnicama, maslinovo ulje se izdvaja zbog nezasićenih masnih kiselina, vitamina E, sterola i polifenola koji pomažu smanjiti razinu kolesterola i rizik od ateroskleroze te nekih vrsta raka. Konzumiranje maslinova ulja redovito, kao dio prehrane, pomaže tijelu u prirodnom procesu detoksikacije. Osim toga, nezasićene masne kiseline iz maslinova ulja snižavaju LDL kolesterol, tzv. loši kolesterol, dok ne utječu na HDL, tzv. dobar kolesterol, koji čisti arterije i podržava prirodne detoksikacijske procese tijela.
10. Zeleni čaj
Zeleni čaj je vrlo bogat i kompleksan, sadrži čak preko 300 različitih spojeva. Bogat je polifenolima čiji udio je od 5-27%, zatim proteinima 15%, vitaminima B skupine, askorbinskom kiselinom, kofeinom, aminokiselinama (teanin), itd. Jedna šalica zelenog čaja u prosjeku sadrži 50-100 mg kofeina i 300-400 mg polifenola. Polifenoli u ovoj kombinaciji poznati su po svom antioksidativnom i detoksikacijskom učinku, a manifestiraju se na području tankog crijeva, plućima i jetri. Zeleni čaj je idealan topli napitak za detoksikaciju organizma.
Katehini iz zelenog čaja, posebice EGCG, sudjeluju u detoksikaciji jetre i smanjuju oksidativna oštećenja stanica. Journal of Nutritional Biochemistry
Kako uključiti najbolje detoksikacijske namirnice u prehranu
Najbolje detoksikacijske namirnice možete jednostavno uključiti u svoju prehranu. Evo nekoliko ideja:
Pripremite smoothie sa svježim špinatom, keljom i avokadom.
Dodajte kurkumu i đumbir u juhu ili curry.
Napravite salatu sa svježom ciklom i artičokama.
Pripremite zdravi napitak od limuna i vode kako biste ga konzumirali ujutro.
Detoksikacija organizma prvenstveno ovisi o funkciji jetre, crijeva i bubrega, a prehrana bogata antioksidansima ima ključnu potporu tim procesima. British Journal of Nutrition
Najčešća pitanja o detoksikacijskim namirnicama
Što zapravo znači detoksikacija organizma? Detoksikacija je prirodan proces u kojem tijelo putem jetre, bubrega, crijeva i kože neutralizira i izlučuje štetne tvari. Najbolje detoksikacijske namirnice ne „čiste“ tijelo same po sebi, već podupiru rad tih organa.
Koliko često treba konzumirati detoksikacijske namirnice? Najbolje detoksikacijske namirnice trebale bi biti dio svakodnevne prehrane. Redovit unos važniji je od kratkotrajnih detoks programa.
Mogu li detoksikacijske namirnice zamijeniti medicinski detoks? Ne. Kod ozbiljnih zdravstvenih stanja detoksikacija prehrambenim putem nije zamjena za medicinsku terapiju, već dodatna podrška zdravlju.
Postoje li rizici detoksikacije prehranom? Kod uravnotežene prehrane rizici su minimalni. Problemi nastaju kod ekstremnih dijeta, gladovanja ili pretjeranog oslanjanja na dodatke prehrani.
Zaključak
Najbolje detoksikacijske namirnice su izvrsno sredstvo za podršku tijelu u procesu uklanjanja toksina i očuvanja zdravlja. Redovito uključivanje ovih namirnica u vašu prehranu i kombiniranje više njih može vam pomoći da se osjećate energičnije i zdravije. Prije nego što započnete bilo kakav detoksikacijski režim, uključujući ove najbolje detoksikacijske namirnice, konzultirajte se sa stručnjakom za prehranu ili liječnikom kako biste osigurali da je to prikladno za vas.
Problemi sa zglobovima se ubrajaju u najčešće, kronične i bolne bolesti pa stoga predstavljaju znatno financijsko opterećenje, kako za pojedinca tako i za čitav zdravstveni sustav.
Velik broj ljudi pati od bolova u različitim zglobovima, a bolovi mogu zahvatiti i cjelokupni motorički sustav. Uglavnom je riječ o kroničnim upalnim procesima pri kojima važnu ulogu imaju različiti, dijelom autoimuni, a dijelom još nedefinirani razlozi. Upalna reakcija osobito pogađa stanice unutarnje ovojnice, sinoviju. U tipične simptome ubrajaju se bolovi, jutarnja ukočenost, otjecanje, deformacija zglobova i ograničene funkcije.
Što su problemi sa zglobovima?
Problemi sa zglobovima obuhvaćaju širok spektar stanja i bolesti koje utječu na zglobove. To uključuje ozljede, upale, infekcije, autoimune bolesti i degenerativne promjene. Degenerativne zglobne bolesti, kao što su osteoartritis i reumatoidni artritis, često su najčešći uzrok problema sa zglobovima.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, problemi s artritisom nalaze se na 4. mjestu najučestalijih bolesti. Pritom bolest češće zahvaća žene nego nego muškarce.
Osteoartritis: najčešća degenerativna zglobna bolest
Osteoartritis je najčešća degenerativna zglobna bolest koja pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Ovu bolest karakterizira degeneracija hrskavice koja oblaže zglobove. Glavni simptomi osteoartritisa uključuju bol u zglobovima, ograničenu pokretljivost i oticanje. Osteoartritis se najčešće javlja s godinama, ali i ozljede ili prekomjerna upotreba zglobova mogu doprinijeti njegovom razvoju.
Reumatoidni artritis: autoimuna bolest zglobova
Reumatoidni artritis je autoimuna bolest koja utječe na zglobove, ali također može imati sistemski utjecaj na cijelo tijelo. Ova bolest uzrokuje upalu zglobova, što dovodi do oštećenja hrskavice i kostiju. Reumatoidni artritis obično pogađa oba zgloba simetrično i može uzrokovati bol, oticanje i oštećenje zglobova, što dovodi do smanjene pokretljivosti.
Dijagnoza i upravljanje
Rano prepoznavanje i dijagnoza degenerativnih zglobnih bolesti ključni su za uspješno upravljanje tim stanjima. Dijagnostički postupci uključuju fizički pregled, rendgenske snimke, magnetsku rezonancu (MRI) i krvne pretrage.
Lijekove: Lijekovi protiv bolova i protuupalni lijekovi često se koriste za kontrolu simptoma.
Fizikalnu terapiju: Terapeutske vježbe i fizioterapija mogu pomoći u jačanju mišića oko zglobova i poboljšanju pokretljivosti.
Promjene u načinu života: Gubitak težine, izbjegavanje prekomjerne upotrebe i pravilna prehrana mogu smanjiti simptome i spriječiti napredovanje bolesti.
Kirurške postupke: U težim slučajevima, kao što su ozbiljni oštećeni zglobovi, može biti potrebna operacija zamjene zglobova.
Alternativne terapije: Akupunktura, masaža i suplementacija mogu pružiti dodatno olakšanje.
Konvencionalna terapija sastoji se od analgetika, kortizona i citostatika. Kauzalna terapija još uvijek nije moguća. Zbog jakih popratnih pojava tih lijekova, mnogi su bolesnici prisiljeni tražiti alternativne i komplementarne načine liječenja.
Posebno se preporučuju određene namirnice u čijem su sustavu tvari koje spriječavaju upalu, ublažavaju bolove, pomažu u izgradnji hrskavice ili poboljšavaju strukturu tkiva. Takav vid komplementarnog liječenja naziva se klinički nutricionizam.
Liječenje i suplementacija
Izvor: Pexels
Esencijalne masne kiseline
Višestruko nezasićene masne kiseline, omega 3 koje nalazimo u ribi, ulju repice, soje i oraha smanjuju proizvodnju transmitora koji pospješuju nastanak upale i razgradnji hrskavice te bolove koji se pojavljuju pri takvim bolestima.
U tu skupinu ubrajaju se još i linolna i linolenska kiselina, djelotvorne tvari koje sprječavaju upalu, a koje zahvaćaju više točaka metabolizma arahidonske kiseline.
Nezasićene masne kiseline blokiraju enzimski sustav transmitora upale i sprječavaju pretvaranje arahidonske kiseline u eikosanoide koji pospješuju upalu. Količina nezsićenih masnih kiselina veća je u ribama koje žive u hladnim morima.
Kondroitin i glukozamin
Kondroitin i glukozamin pripadaju skupini proteoglikana. To su proteini koji vežu vodu u hrskavičnom tkivu, na taj način djeluju kao ”magneti za sprječavaju ”isušavanje” zgloba i pospješuju regeneraciju zglobne hrskavice. Istodobno kondroitin pomaže stanicama pri izgradnji hrskavice i sprječava enzime koji su odgovorni za njezinu i razgradnju.
Istraživanja su pokazala da bolovi, ukočenost i natečenost zglobova mogu biti smanjeni njihovom upotrebom, da je potrebno manje analgetika te da se produžava tzv. vrijeme hodanja.
Niacin
Ova tvar, koja je prije bila poznata kao nikotinska kiselina, sudjeluje u više od 200 enzimskih reakcija u ljudskom organizmu. Dokazano je da poboljšava pokretljivost zglobova, ublažava bol i upalne reakcije. Posebne potrebe za niacinom imaju žene za vrijeme trudnoće i dojenja te djeca koja rastu.
Vitamini C, D i E
Vitamin C sudjeluje u sintezi kolagena i stoga poboljšava strukturu kostiju i hrskavice. Povećana potraba za vitaminom Cpojavljuje se za vrijeme trudnoće i uzimanja pilula. Budući da je vitamin C vrlo osjetljiv na svjetlo i kisik, prigodom prerade i dugotrajnog skladištenja djelomično nastaju veliki gubici. Zbog toga namirnice koje sadrže vitamin C treba držati na hladnom i mračnom mjestu.
Pri manjku vitamina D znatno se povećava rizik od artritisa, jer je taj vitamin nužan za regenerativne procese u samoj hrskavici. Vitamin D stvara i sam organizam nakon izlaganja suncu. U zemljama koje imaju manji broj sunčanih sati preporuča se dodatan unos vitamina D. Od namirnica bogatih tim vitaminom izdvajaju se ribe, losos i tuna, zatim avokadi i jetra, a posebno je važan za trudnice, pušače, dojenčad, starije osobe i one koji imaju problema s hormonima.
Vitamin E ima vrlo izraženo antioksidativno djelovanje, čime povoljno djeluje i štiti stanične membrane, smanjuje bol i djeluje protuupalno, sprječava stvaranje transmitora odgovornih za bol (prostaglandini) i tako djeluje kao prirodni analgetik. Pozitivno djelovanj na imunosni sustav pomaže u djelovanju kod tegoba sa zglobovima.
Prevencija
Iako ne možemo potpuno izbjeći degenerativne zglobne bolesti, postoje načini kako smanjiti rizik od njih. Održavanje zdravog načina života, uključujući vježbanje, pravilnu prehranu, održavanje zdrave tjelesne mase i izbjegavanje pušenja, može pomoći u zaštiti zglobova od degeneracije.
Preporučene namirnice
Od namirnica koje sadrže spomenuta nutritivna svojstva potrebna za prevenciju razvoja degenerativnih bolesti zglobova izdvajamo prvenstveno ribe i morske plodove. Svakako u svoj jelovnik uključite bakalar, tunu, losos, skušu, grgeč, iverak, rakove, jastoge, škampe. Od školjaka preporučamo kamenice, dagnje i zelenousen školjke.
Od voća i povrća tu su svakako avokado, crni ribiz, masline i maslinovo ulje, brokule, koraba, špinat, paprika, đumbir. Zatim tu su i orašasti plodovi: lješnjaci, kikiriki, cashew orah, bademi. Kad govorimo o mesu onda je preporuka jesti što više bijelog mesa, dakle puretina i piletina, a po potrebi možete ubaciti i soju.
Zaključak
Problemi sa zglobovima, posebno degenerativne zglobne bolesti poput osteoartritisa i reumatoidnog artritisa, mogu značajno utjecati na kvalitetu života. Rana dijagnoza i upravljanje ovim stanjima ključni su za očuvanje funkcionalnosti zglobova i smanjenje bolova. Kroz kombinaciju medicinskih tretmana, fizioterapije i promjena u načinu života, osobe s problemima sa zglobovima mogu postići poboljšanje i bolju kontrolu svojih simptoma.
Problemi sa usporenim metabolizmom, danas su sve češća pojava. Jedete malo, vježbate umjereno ili u najmanju ruku dostatno, ali kilogrami jednostavno ne idu dole. Tu je najčešće riječ o usporenom metabolizmu.
Metabolizam igra ključnu ulogu u našem tijelu, utječući na našu sposobnost sagorijevanja kalorija i održavanje optimalne tjelesne mase. Usporeni metabolizam može dovesti do nakupljanja nepotrebnih kilograma i smanjene energije.
Što je metabolizam?
Metabolizam je proces u tijelu koji uključuje sve kemijske reakcije koje se događaju kako bi se održala životna funkcija organizma. To uključuje razgradnju hrane u energiju koja se koristi za rast, obnovu stanica, održavanje tjelesne temperature i druge vitalne funkcije. Glavni čimbenici koji utječu na brzinu metabolizma uključuju:
Bazalni metabolizam (BMR): Ovo je energetska potrošnja tijela u mirovanju, tj. koliko kalorija tijelo troši samo da bi održalo osnovne funkcije poput disanja i održavanja tjelesne temperature.
Termički efekt hrane (TEF): To je energija potrebna za probavu hrane i apsorpciju nutrijenata.
Fizička aktivnost: Aktivnosti poput vježbanja dodaju se ukupnom broju potrošenih kalorija.
Genetika: Naslijeđeni faktori igraju ulogu u tome koliko brzo ili sporo vaš metabolizam radi.
Zašto dolazi do usporenog metabolizma?
Usporeni metabolizam može biti posljedica različitih čimbenika:
Dob: S godinama, tijelo obično gubi mišićnu masu, što može usporiti metabolizam.
Nedostatak sna: Kronični nedostatak sna može negativno utjecati na hormonsku ravnotežu i metabolizam.
Nedostatak tjelesne aktivnosti: Nedostatak vježbanja može smanjiti mišićnu masu i smanjiti BMR.
Loša prehrana: Unos previše kalorija, nedostatak proteina i niski unos nutrijenata mogu usporiti metabolizam.
Hormonalni poremećaji: Poremećaji štitnjače i hormonska neravnoteža mogu usporiti metabolizam.
Kako popraviti usporeni metabolizam
Srećom, postoji niz strategija koje možete primijeniti kako biste potaknuli metabolizam i održali ga u optimalnom stanju:
Vježbanje: Redovita fizička aktivnost, uključujući kardiovaskularno vježbanje i trening snage, može povećati mišićnu masu i ubrzati metabolizam.
Uravnotežena prehrana: Unosite dovoljno proteina, vlakana i zdravih masti u prehranu. Izbjegavajte ekstremne dijete koje mogu smanjiti BMR.
Redovit unos obroka: Jedite manje, ali češće obroke kako biste održavali konstantnu razinu energije.
Kvalitetan san: Osigurajte da dobivate dovoljno sna kako biste podržali hormonsku ravnotežu.
Hidratacija: Pijte dovoljno vode jer dehidracija može usporiti metabolizam.
Smanjenje stresa: Stres može utjecati na hormone koji kontroliraju apetit i metabolizam. Prakticiranje tehnika opuštanja može pomoći.
Konzultacija s liječnikom: Ako sumnjate na hormonski poremećaj ili medicinske probleme, konzultirajte se s liječnikom.
Metabolizam i radikalne dijete
Vrlo uobičajen scenarij, pogotovo sada kad slijedi blagdanski period jest dobitak na kilaži. Najčešće se radi o dobitku svega nekoliko kilograma cca 3 ili 4 ili 5 kg. Kad se ustvrdi povećanje masnog tkiva, onda uobičajeno slijedi period tjeskobe kada smo nezadovoljni novom situacijom ili situacijom općenito u kojoj se nalazi naše tijelo. Potom obično slijedi period donošenja vrlo rezolutnih odluka, koje se najčešće zovu i ”novogodišnje odluke”.
Tada gotovo ritualno odlučujemo čvrsto kako će odsada sve biti drugačije i da će naše tijelo između ostalog izgledati bitno drugačije. Unatoč našoj čvrstoj odluci kako je došlo vrijeme promjenama i kako ćemo više vježbati i kvalitetnije se hraniti, pomaka nažalost u svim situacijama nema. Ili isprva krene dobro, počne gubiti kilograme, a onda najednom zastoj i jednostavno ne ide dalje. Zašto je tomu tako?
Što se događa s našim tijelom?!
Nakon što naše tijelo nije reagiralo na novi režim vježbanja i prehrane, individue se vrlo često u takvim trenucima odlučuju na još drastičnije postupke.
U većini slučajeva osobe najčešće iz svoje prehrane u potpunosti izbace ugljikohidrate, a unos masti se svede na minimum minimuma, nekih 25 g dnevno.
Sve ove drastične promjene i rezovi u prehrani najčešće nisu pokazali bolje rezultate i onda se osobe odlučuju na još intenzivnije vježbanje.
Odlaze u teretane ili u svoj uobičajeni raspored treninga dodaju još više kardio vježbanja, ukratko agresivniji treninzi. Kad je sve to napravljeno pa opet pomaka ima malo ili neznatno. Tada ljudi obično počnu gubiti i ideje i nadu u mogućnost ikakvih promjena.
Izvor: Pexels
Metabolički ”meltdown”
Ovakav oblik u najmanju ruku agresivno-restriktivnog vježbanja i prehrane dovodi do tzv. ”metaboličkog meltdowna”.
Organizam postane toliko iscrpljen od ovakvog pristupa da jednostavno dolazi do drastičnog usporavanja metabolizma. U većem postotku javlja se kod žena nego muškaraca. Kad dođe do ove situacije tada većina ili odustane (vrati se starim navikama) ili ustraje s još rigoroznijim režimima prehrane i vježbanja. Što nam je tada činiti?
Razumijevanje ljudskog metabolizma
Ono čega svaki pojednica treba biti svjestan jest činjenica kako je ljudski organizam vrlo prilagodljiv i dizajniran je da se nosi s vrlo ekstremnim situacijama. Treba prvo biti bolje upoznat s vlastitim tijelom kako bi se mogao provoditi efikasniji program mršavljenja. Svaka restriktivna dijeta kao rezultat u konačnici ima usporavanje metabolizma.
O čemu je ovdje riječ, zbog ovakvih naglih promjena, tijelo se nastoji što prije prilagoditi i održati stanje ravnoteže. Tada ono počinje lučiti manju količinu hormona štitnjače i usporava cijeli proces sagorijavanja i trošenja energije zbog nagle promjene unosa hrane i kalorija u organizam.
Vrlo često pojedinci tada uglavnom krenu s još ambicioznijim programom vježbanja i prehrane tijelo se ponovno prilagodi novom ”šoku” i stresu. Dakle dodatno se smanjuje lučenje hormona štitnjače i testosterona, a povećava lučenje kortizola, što u konačnici rezultira dodatnim usporavanjem metabolizma. Konačni rezultat je drastično gubljenje mišićne mase i zadržavanje masnog tkiva kao direktna prilagodba organizma stanju šoka.
Muškarci i žene izlažući svoja tijela vrlo zahtjevnim programima vježbe i restriktivne prehrane su na taj način i direktno odgovorni za uništavanje svog vlastitog metabolizma.
Tijelo u ovakvim ekstremnim situacijama reagira što je mogućom bržom prilagodbom i bori se za vlastiti opstanak u novonastaloj situaciji. To sve dovodi do jedne negativne spirale usporavanja metaboličkih procesa, koji se postupno lagano gase dok ne dođu do samog kraja.
Kako dalje nastaviti ?
Treba prije svega promijeniti svoj mentalni pristup cijeloj stvari. Treba biti svjestan da je gubitak kilaže jedan proces koji traje i da u cijeloj toj stvari treba biti strpljiv.
Optimalan gubitak kilaže jest 4 kg mjesečno, više od toga se ne smatra zdravim.
Dakle na tjednoj bazi to je nekih 1 do 1,5 kg maksimalno. Na taj način ste osigurali postupnu prilagodbu vašeg organizma na novonastalu situaciju i smanjili rizik od naglog gubitka mišićne mase.
Dakle naglasak je na uvođenju postupnih promjena. Kad govorimo o prehrani onda svakako zadržite ugljikohidrate nemojte ih u potpunosti izbaciti. Kod treninga nemojte pretjerivati sa kardio vježbama i s njima postupno, slušajte svoje tijelo ono s vama neprekidno komunicira. Tijelo će se na ove izmjene prilagoditi za svaki potez koji napravite budite sigurni da će vam tijelo na njega adekvatno odgovoriti. To vam je isto kao da igrate šah, svaki potez ima svoj protupotez.
Metaforički rečeno ako previše toga natrpate odjednom i radite ekstremne redukcije u prehrani ono što vam zagarantirano slijedi kao odgovor jest šah mat. Dakle postupno, dopustite tijelu da se prilagodi na promjene bez dodavanja dodatnog stresa.
Ugljikohidrati su uvijek prvi na meti kad govorimo o dijetama, ali to je krivo on su nužni za normalno i pravilno funkcioniranje vašeg organizma.
Prije svega oni su odgovorni za aktivaciju hormona koji sagorijeva masti, leptina. Masti također ne smijete izbaciti iz prehrane jer su one važne za razinu vaše testosterona, a ukoliko ih u potpunosti isključite vaš organizam će to primijetiti i smanjit će trošenje masti iz vlastitih naslaga, vaše tijelo zna kad ga izgladnjujete i borit će se protiv toga. Zapamtite, strpljivo i postupno do željenih rezultata!
Kratki zaključak
Usporeni metabolizam može predstavljati izazov, ali uz pravilan pristup i promjene u načinu života, možete ga popraviti. Kombinacija vježbanja, zdrave prehrane, sna i upravljanja stresom može pomoći ubrzati metabolizam i podržati vaše dugoročno zdravlje i dobrobit. Važno je napomenuti da brzi rezultati nisu ključni; dugoročna dosljednost je ključ uspjeha u održavanju metabolizma na optimalnoj razini.
Pasiflora, poznata i kao “cvijet strasti”, ima bogatu povijest korištenja u tradicionalnoj medicini i pokazala se kao učinkovit lijek za poboljšanje kvalitete sna i smanjenje stresa.
Rajski cvijet ili pasiflora (pasiflora incarnata) je vrlo dobro klinički istražena biljka i koristi se s velikom sigurnošću u medicinske svrhe, odnosno u fitoterapiji. Pasiflora je višegodišnja biljka penjačica mediteranskog podneblja. Najčešće je viđamo u Istri, Primorju i Dalmaciji. Porijeklom potiče iz Južne Amerike (područja Amazone), gdje može narasti i do 9 metara. Biljka ima tanku i dugačku stabljiku s koje se odvajaju grane na čijim se krajevima nalaze tamno zeleni listovi najčešće podijeljeni u tri do pet dubokih režnjeva.
Ljekoviti dio biljke koji se koristi u fitoterapiji jest čitav nadzemni dio, uključujući cvjetove i listove.
Ova biljka je vrlo dragocjena kemijska sastava te se najčešće koristi kod nervoze, nemira, nesanice, ali i kod težih poremećaja kao što su anksioznost i ovisnosti svih vrsta.
Osobito dobro se djeluje pasiflorom protivnesanice i buđenja usred noći pa čak i kao pomoć u liječenju postraumatskog stresnog sindroma (PTSP). Biljka sadrži 2,5% flavonoida koji uz šećerne spojeve i esencijalna ulja čine glavne farmakološki aktivne sastojke.
Od flavonoida prevladavaju: izoviteksin-2-glukozid, šaftozid, izoorientin-2-glukozid. Zatim tu su i jednostavni šećeri glukoza, fruktoza, sukroza i rafinoza, polisaharid arabinoglukan te slobodne aminokiseline i glikoproteini. Esencijalna se ulja nalaze u nešto manjim količinama i sastoje se od monoterpena limonena, alfa-pinena i kumena. Tu je još i prisutan cijanoglikozoid ginokardin te harmanski alkaloid u tragovima.
Izvor: Pixabay
Djelovanje i primjena
Glavni sastojci pasiflore koji doprinose njezinim ljekovitim svojstvima su flavonoidi, alkaloidi i glikozidi. Ovi spojevi imaju sedativno djelovanje, što znači da mogu pomoći opuštanju živčanog sustava.
Integralna otopina (SIPF-integralna suspenzija ljekovitog bilja) pasiflore ima sedativna svojstva pa je stoga indicirana kod nemira, napetosti, nervoze, stresa, neurovegetativne distonije, neurogenih tahikardija (ubrzanog rada srca) i problema sa spavanjem.
Idealan je pripravak jer sadrži u vodi topive spojeve i lipofilnije (u masti topive) spojeve, poput alkaloida i flavonoida.
Kako koristiti pasifloru
Pasifloru možete koristiti na nekoliko načina. Dostupna je u obliku čajeva, ekstrakata, kapsula ili tinktura. Preporučuje se konzultirati se s ljekarnikom ili stručnjakom za biljnu medicinu kako biste odabrali odgovarajući oblik i dozu za svoje potrebe.
Generalne smjernice
Koristi se u dozi od 3 do 5 mL dva do tri puta dnevno, u pola čaše vode između obroka. Može se koristiti kod odraslih i kod djece.
Za razliku od lijekova koji se koriste kod navedenih problema, pasiflora ne dovodi do razvoja ovisnosti i može se koristiti kroz dulji vremenski period.
Ljekovitost pasiflori daje sinergija djelovanja lipofilnih i hidrofilnih aktivnih sastojaka. Sve su ove komponente sadržane u cjelovitim otopinama pasiflore, dok nam čajevi i tinkture donose samo hidrofilne komponente koje kao takve nisu dovoljne za kvalitetan terapeutski učinak.
Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na osam dijelova 45 do 60-postotnog etanola. Pije se u dozi od 1 – 4 mL u pola čaše mlake vode, tri puta na dan.
Čaj se priprema tako da se 2 – 3 grama suhog lista prelije s 200 mL kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka. Budući da je riječ o sigurnom ljekovitom obliku primjene pasiflore, u slučaju nesanice može se uzeti dvostruka doza čaja.
Pasiflora se također može koristiti kod smanjena želučanih grčeva i grčenja mišića, može smanjiti osjećaj boli i crvenila, a vrlo je korisna i tijekom menopauze kada su žene sklonije depresiji i tjeskobi.
Osim prethodno navedenih zdravstvenih tegoba, Pasiflora pomaže i kod: muskulature glatkih mišića, parkinsonove bolesti, neurastenije, dismonoreje, alkoholizma, glavobolje, upalnih stanja (mokraćnih organa i puteva, kože), astme, hemeroida.
Moguće nuspojave i upozorenja
Unatoč svojim mnogim prednostima, pasiflora može uzrokovati nuspojave kod nekih osoba, uključujući mučninu, povraćanje i vrtoglavicu. Također, ne preporučuje se trudnicama i dojiljama te osobama koje uzimaju određene lijekove. Prije početka uzimanja pasiflore ili bilo kojeg dodatka prehrani, važno je konzultirati se s liječnikom.
Zaključak
Pasiflora je prirodna opcija koja može pomoći u borbi protiv nesanice, nervoze i anksioznosti. Iako nije lijek za teži oblik anksioznosti, može pružiti olakšanje i poboljšati kvalitetu života osobama koje pate od blagih do umjerenih simptoma. Prije nego što se odlučite za korištenje pasiflore, preporučujemo konzultaciju s stručnjakom kako biste osigurali da je to pravi izbor za vas. U kombinaciji s zdravim načinom života i drugim strategijama za upravljanje stresom, pasiflora može biti vaš prirodni saveznik u borbi protiv nesanice, nervoze i anksioznosti.
