Opći pojam kronični umor podrazumijeva mnogobrojne tegobe od gubitka koncentracije, poremećaja spavanja, bolova u mišićima. Dobra i kvalitetna terapija određuje se ovisno o individualnim uzrocima, zbog raznolikosti kliničke slike bolesti ne može se standardizirati.
Sindrom kroničnog umora je kompleksno i kontroverzno stanje koje karakterizira ekstremni umor koji ne nestaje nakon odmora ili spavanja, te ga prate različiti simptomi kao što su bolovi u mišićima, problemi s koncentracijom i osjećaj iscrpljenosti. Ovo stanje utječe na milijune ljudi širom svijeta i ima dubok utjecaj na njihovu kvalitetu života.
Istraživanje sindroma kroničnog umora
Sindrom kroničnog umora još uvijek predstavlja izazov za medicinske stručnjake zbog njegove ne potpuno razumljive prirode. Iako nisu potpuno jasni uzroci ovog sindroma, neka istraživanja sugeriraju kako bi mogao biti rezultat kombinacije genetskih, imunoloških, hormonalnih i psihosocijalnih faktora.
U početku je uvijek važno pronaći koji su točno simptomikroničnog umora. Tek nakon toga može se poduzeti dodatna terapija promjenom prehrambenih navika.
Simptomi:
Simptomi sindroma kroničnog umora mogu biti raznoliki i variraju od osobe do osobe. Klasični simptomi uključuju:
Izraženi umor: Osjećaj intenzivnog umora koji ne nestaje nakon odmora.
Bolovi i bolovi: Bolovi u mišićima i zglobovima koji se često opisuju kao “bolovi u tijelu”.
Teškoće s koncentracijom: Problemi s pamćenjem, koncentracijom i mentalnom jasnoćom.
Ekstremna iscrpljenost: Osjećaj iscrpljenosti nakon mentalnog ili fizičkog napora, poznat kao postnapora.
Nesanica: Problemi sa spavanjem, iako umor ostaje prisutan.
Dijagnoza
Nema specifičih testova za dijagnozu sindroma kroničnog umora, što čini dijagnosticiranje izazovnim. Obično se postavlja dijagnoza isključivanjem drugih mogućih uzroka simptoma. Liječnik će provesti temeljitu medicinsku povijest i fizički pregled kako bi isključio druge medicinske uvjete.
Liječenje sindroma kroničnog umora
Upravljanje sindromom kroničnog umora može biti izazovno i zahtijeva multidisciplinarni pristup. Evo nekoliko strategija za liječenje:
Pravilno spavanje: Uvođenje rutine spavanja i održavanje zdravih spavaćih navika može pomoći u smanjenju nesanice.
Pacijenti obrazovanje: Pacijenti trebaju razumjeti svoje stanje, učiti o tehnikama za upravljanje simptomima i postaviti realna očekivanja.
Psihološka podrška: Terapija i podrška psihologa ili psihijatra mogu pomoći pacijentima u suočavanju s depresijom i anksioznošću koja često prati.
Fizička aktivnost: Postupno uvođenje lagane tjelesne aktivnosti, uz savjetovanje s liječnikom, može pomoći u poboljšanju simptoma.
Dijeta i prehrambene promjene: Zdrava prehrana i prehrambene promjene mogu pomoći u poboljšanju energije i općeg zdravlja.
Vrlo često uzrokom kroničnog umora su psihički problemi, opterećenja i negativan stres, najčešće kao obrambena reakcija. U mnogim situacijama nije dovoljno tražiti samo uzrok tjelesne bolesti. Osobe koje pate od kroničnog umora osjećaju se demotivirano, umorno i depresivno.
Redovita tjelesna aktivnost s manjim, ali trajnim opterećenjem (najmanje 3 puta po 40 min, tjedno) može soloboditi analgetike endorfine koje luči sam organizam prirodnim putem. Endorfini se jo popularno nazivaju ”hormonima sreće” što dodatno ide u prilog bavljenju tjelovježbom.
Izvor: Pexels
Kako uvesti prehrambene promjene
Iz organizma treba ukloniti nakupljene otrove, a za to postoji cijeli niz konvencionalnih metoda. No treba reći da postoje i prirodne metode kojima se postiže isti učinak. Primjerice proces čišćenja može se obaviti odlaskom u saunu i pijenjem velikih količina tekućine.
U stručnim medicinskim krugovima u posljednje vrijeme sve se veća važnost pridaje intoleranciji namirnica. To nije alergija ili nepodnošljivost u užem smislu riječi, nego znači da se određene namirnice u probavnome sustavu ne mogu apsorbirati.
Takve supstancije ostaju u crijevu i pod utjecajem bakterija pretvaraju se u tvari štetne za organizam. Jedan od mnogih simptoma netolerancije namirnica jest i sindrom kroničnog umora.
Tegobe zbog intolerancije namirnica mogu se ukloniti tako da se iz jelovnika izostave sastojci namirnica koji su krivi za takvo stanje (fruktoza, laktoza).
Ukoliko ste primjetili određene tjelesne simptome koji se javljaju neposredno nakon što ste konzumirali određene namirnice svakako vam preporučamo da napravite test na intoleranciju namirnica.
Namirnice koje pomažu:
Znanstvenim istraživanjima je utvrđeno kako borovnice i brusnice sadrže veliku količinu antocijanidina, biljnog bojila koje se uzima hranom. Sadrži ga povrće i voće intenzivnijih boja, a posebno velike količine su u kupinama i borovnicama.
Ova tvar štiti živčani sustav i krvne stanice od nepovoljnih vanjskih utjecaja jer poništava štetni oksidativni učinak. Esencijalne masne kiseline i tvari koje nastaju njihovom razgradnjom pozitivno djeluju na stres.
Ako dođe do poremećaja, neravnoteže ili posebno manjka tih tvari, ugrožena je ravnoteža organizma, a posljedica može biti kronični umor.
Uravnotežena prehrana s obzirom na esencijalne masne kiseline izuzetno je važna. Budući da organizam ne može samostalno stvarati višestruko nezasićene masne kiseline, odnosno esencijalnim. One su uglavnom biljnog porijekla, ali se nalaze i u masti morskih riba, a dijele se na omega-3 i omega-6 masne kiseline.
Važne su za organizam jer se nalaze u stanicama kao njihov sastavni dio te kao supstancija za izlučivanje eikosanoida, tzv. ”hormon tkiva”, koji sudjeluje u mnogim metaboličkim procesima.
Proteinsko tijelo glutation koje se nalazi nalazi u gotovo svim stanicama vrlo je važno jer djeluje kao centrala za detoksikaciju. Uz njegovu pomoć teški metali i otrovne tvari pretvaraju se u neštetne. Ovakvo se djelovanje iskorištava u medicini kao potpora kempoterapiji i terapiji zračenjem. Ovi vrlo teški oblici liječenja lakše se podnose uz glutation.
Ovaj detokisikant važan je i kod kroničnog umora, a u velikim količinama se nalazi u svježem voću i povrću.
Još treba spomenuti i koenzim Q10 koji se preporuča uzimati ukoliko patite od kroničnog umora. On se nalazi u morskoj ribi, a najbolje se otapa u mastima, stoga se preporuča da jela od morske ribe uvijek poslužite s malo maslinova ulja.
Kratki zaključak
Sindrom kroničnog umora je kompleksno stanje koje ostaje predmetom istraživanja i razumijevanja u medicinskoj zajednici. Osobe koje pate od SKU često se suočavaju s izazovima u svakodnevnom životu, ali pravilno upravljanje simptomima i podrška zdravstvenih stručnjaka mogu značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata. Važno je razumjeti da je svaki pacijent jedinstven i da će tretman trebati prilagoditi njihovim specifičnim potrebama
Jeste li znali da upravo borovnica od svih testiranih povrća, trava, začina i voća ima najveći kapacitet antioksidansa. Za one koji ne znaju, antioksidansi su supstance koje usporavaju starenje svih dijelova tijela.
Borovnica je dugogodišnja biljka koja dolazi iz porodice koja je srodna brusnici. Uzgaja se po cijelom svijetu u umjerenijim klimama od Sjeverne i Južne Amerike, do Europe, Azije. Cvate od travnja do lipnja, a plodovi uglavnom dozrijevaju u kolovozu. Listovi, koji imaju ljekovita svojstva, beru se prije cvatnje.
Nutritivna vrijednost borovnice:
Borovnice su niskokalorične i sadrže malo masti, što ih čini odličnim izborom za zdravu prehranu. Evo pregleda ključnih hranjivih tvari koje se nalaze u borovnicama (na 100 grama):
Kalorije: 32 kcal
Ugljikohidrati: 9 grama
Vlakna: 2.4 grama
Šećeri: 5.4 grama
Proteini: 0.7 grama
Masti: 0.2 grama
Vitamin C: 16% preporučenog dnevnog unosa
Vitamin K: 24% preporučenog dnevnog unosa
Folna kiselina: 2% preporučenog dnevnog unosa
Kalij: 3% preporučenog dnevnog unosa
Borovnice su odličan izvor vitamina C pa tako jedno serviranje borovnica (150 g) osigurava 41% od preporučenih dnevnih potreba. Vitamin C iz borovnica djeluje kao snažniantioksidans koji, osim što ima povoljan učinak u slučaju prehlade, astme i nekih drugih bolesti, smanjuje rizik nastajanja nekih vrsta karcinoma: usta, ždrijela, želuca, jednjaka, debelog crijeva i pluća.
Dokazana je veća učinkovitost vitamina C prirodno sadržanog u namirnici od onoga uzetog u obliku vitaminskog dodatka (suplementa), jer se povezuje daleko efikasnije s drugim sastojcima iz same namirnice te takvim zajedničkim djelovanjem djeluje učinkovitije.
Ujedno borovnice djeluju antibaketrijski kod upalnih promjena probavnog sustava i protiv nadimanja. Borovnice su također bogate i dijetalnim vlaknima, ponajviše pektinom, koji je topiv u vodi, a djeluje blagotvorno kod snižavanja kolesterola u krvi.
Plava boja borovnica potječe od antocijana, također poznatog antioksidansa. Studije potvrđuju ulogu antocijanina u liječenju slabog vida i smanjenog vidnog polja.
Mrežnica oka trpi velik rizik od oksidativnog oštećenja, no borovnice pomažu i na tom planu. Antocijanini u borovnicama štite mrežnicu oka od oksidat ivnog stresa i negativnog utjecaja sunčevog zračenja.Antocijanini djeluju na kapilare u mrežnici tako što im pojačavaju funkciju, a ujedno sprječavaju degeneraciju žute pjege.
Osim samih plodova kao što smo već spomenuli i listovi borovnice imaju ljekovita svojstva. Bogati su taninima, glikozidima i flavonoidima. Čaj od listova borovnice služi u pučkoj medicini kod proljeva, upala usne šupljine i ždrijela, šećerne bolesti, pospješivanja rasta kose.
Izvor: Pexels
Koristi za zdravlje:
Antioksidativna snaga: Borovnice su bogate antioksidansima poput antocijana, koji štite stanice od oksidativnog stresa i slobodnih radikala. To može pomoći u prevenciji različitih bolesti, uključujući srčane bolesti i karcinom.
Zdravlje srca: Redovita konzumacija borovnica može smanjiti faktore rizika za srčane bolesti, uključujući povišeni krvni tlak i povišene razine lošeg kolesterola (LDL).
Očuvanje zdravlja mozga: Antioksidansi u borovnicama također podržavaju zdravlje mozga. Studije sugeriraju da konzumacija borovnica može poboljšati kognitivne funkcije i smanjiti rizik od neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti.
Upalne bolesti: Borovnice imaju protuupalna svojstva i mogu pomoći u smanjenju kroničnih upalnih procesa u tijelu, što je često povezano s različitim bolestima.
Potpora probavi:Vlakna u borovnicama podržavaju zdravlje probavnog sustava, smanjujući rizik od zatvora i potičući redovitu stolicu.
Konzumacija i čuvanje
Borovnice nalazimo na tržnicama tijekom mjeseca srpnja i kolovoza. Svježe su borovnice tamno plave boje, a površina im je “magličasta”.
“Magličavost” površine znak je da su borovnice svježe.
Borovnice su najmanje kvarljive od sveg bobičastog voća (malina, kupina, jagoda). U hladnjaku se mogu čuvati od 10-14 dana. Prije konzumiranja ili kuhanja svježe borovnice treba očistiti od eventualnih listića, isprati pod tekućom vodom te posušiti.
Kako uključiti borovnice u prehranu
Borovnice se mogu koristiti na mnogo načina u prehrani:
Svježe: Jedite ih kao grickalicu ili dodajte u voćnu salatu.
Smoothie: Dodajte borovnice u smoothie za ukusno i hranjivo piće.
Žitarice: Posipajte borovnice po svojoj omiljenoj žitarici ili jogurtu.
Kolači i pite: Koristite borovnice u pripremi kolača, pita i muffina.
Džem ili pahuljice: Napravite domaći džem od borovnica ili ih koristite kao dodatak pahuljicama.
Borovnice možete konzumirati svježe uz dodatak šećera, sladoleda ili s drugim voćem u voćnim salatama ili želeima. Dodaju se tijestu za pripremu kolača ili kao nadjev za pite od prhkog tijesta. Slatki umaci poslužuju se sa sladoledom ili čine bazu za pripremu sorbeta i voćnih jogurta. Umak od borovnica sa začinima poslužuje se uglavnom s divljači. Od borovnica se proizvode sokovi, sirupi i vino. Sušene borovnice koriste se u kombinaciji sa žitnim pahuljicama te za proizvodnju energetskih pločica i smrznutih pekarskih proizvoda.
Borovnice su nevjerojatno hranjive i zdrave bobice koje mogu pružiti brojne prednosti za zdravlje. Njihova bogata antioksidativna svojstva podržavaju zaštitu stanica, zdravlje srca, mozga i probavnog sustava. Uključivanje borovnica u prehranu može pomoći u očuvanju vitalnosti i promicanju dugoročnog zdravlja.
Ima jako puno puno različitih vrsta prehrane, ali samo jednu je odabrala i potvrdila znanost i struka. Nema sumnje, najzdravija je mediteranska prehrana. Zašto je tomu tako možete pročitati u novoizašloj knjizi dr. Diane Petričević, Mediteranskom prehranom do zdravlja.
Mediteranska prehrana je jedan od najprihvatljivijih sustava pravilne prehrane u međunarodnim okvirima. Nažalost, to u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno prisutna činjenica. Stoga moramo težiti ka cilju da ovakav način prehrane bude prihvaćen od što većeg broja stanovnika. To naravno nije lagan zadatak i zahtijeva angažiranje javno zdravstvenih djelatnika.
Pored organizacije znanstvenih i stručnih skupova, potrebno je pripremati i objavljivati prehrambene informacije u medijima. Treba promovirati filozofiju kako doći mediteranskom prehranom do zdravlja te poticati proizvodnju hrane.
Edukacijom treba poticati mediteranski način pravilne prehrane među mladim naraštajima kako bi im osigurali zdraviji i dulji život.
Što je mediteranska prehrana?
Mediteranskom prehranom se smatra određena vrsta prehrambenih navika, koje tradicijski prakticiraju ljudi koji žive na području Mediterana.
Među glavnim obilježjima mediteranske prehrane je visoka potrošnja voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova, sjemenki, kruha i žitarica. Umjerenije se konzumira riba i nešto manje meso, najčešće piletina, zatim punomasni sirevi i jogurt.
Važna karakteristika mediteranske prehrane je konzumacija maslinova ulja i raznog mediteranskog bilja u vidu začina te umjerena konzumacija vina, obično uz obroke. Uz to treba napomenuti jedan vrlo važan faktor, a to je dostupnost lokalnih sezonskih, svježih proizvoda te aktivan životni stil.
Prvo sustavnije istraživanje koje je potvrdilo korisne učinke mediteranske prehrane na ljudsko zdravlje – napravili su Amerikanci nakon II. svjetskog rata. Rezultati studije su bili iznenađujući. Studije o prehrani su se naravno nastavile i dalje, te su združeni podaci 12 međunarodnih studija provedenih na više od milijun stanovnika pokazali da sljedbenici mediteranske prehrane imaju 9% nižu stopu mortaliteta, 6% nižu učestalost pojavnosti raka, 9% manju smrtnost od kardiovaskularnih bolesti, te 13% nižu učestalost oboljevanja od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
Mediteranska prehrana ima pozitivan učinak u spriječavanju i liječenju slijedećih bolesti:
srčanih bolesti (prevencija ateroskleroze)
smanjivanje LDL i povećanje HDL kolesterola,oksidacije lipida,smanjivanje zgrušavanja krvi,smanjenje homocisteina
raka (radi se o vrstama raka tipičnima za razvijena društva čiji se nastanak povezuje sa nepravilnom prehranom: rak debelog crijeva,dojke i prostate)
šećerne bolesti (raznolikost prehrane,obilje prehrambenih vlakana,niski glikemijski indeksi,obilje antioksidansa u voću i povrću)
debljine
Odlomci iz knjige
Zanimljivo je da u popularizaciji mediteranske prehrane prednjače Amerikanci. Dr. Patric Quillin, autor knjige ”Pobijediti rak prehranom” i predsjednik Cancer Treatment Institutes of America, objavio je ”top listu” deset namirnica koje su najučinkovitije u borbi protiv raka.
Iz ovog pregleda je vidljivo kako se većina korisnih namirnica uzgaja na Mediteranu.
Povrće, duša mediteranske prehrane… Obilje i svježina povrća daju mediteranskoj kuhinji više od dobrog okusa i ljepote boja. Ono sadrži vitamine, minerale i moćne fitokemikalije. Fitokemikalije su tvari u biljkama koje imaju zaštitnu funkciju u organizmu blokirajući kancerogene tvari i potičući obrambeni sustav čovjeka. Povrće sadrži i vlakna koja povoljno utječu na rad probavnog sustava i na taj način smanjuju rizik oboljevanja od raka debelog crijeva. Istraživanja su pokazala da i u stanjima razvijene bolesti, veći unos povrća ima povoljan utjecaj na suzbijanje razvoja bolesti.
Više o mediteranskom voću, povrću, začinima i kuhinji pročitajte u knjizi dr. Diane Petričević, koja je tiskana u nakladi Centra za nutricionizam Petričević i pod posebnim pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije.
Vitamin C je veliki čistač slobodnih radikala i odličan je za naš imunitet. Zajedno s bioflavonoidima ovaj vitamin djeluje preventivno protiv raka, a ujedno štiti i vaš kardiovaskularni sustav. Njihovi najbolji i najpoznatiji izvori su citrusno voće.
Vitamin C, poznat i kao askorbinska kiselina, je esencijalni nutrijent koji ima važnu ulogu u održavanju zdravlja i normalnog funkcioniranja tijela. To je vodotopljivi vitamin koji se može naći u raznom voću i povrću.
Vitamin C ima vrlo bitnu ulogu povezivanja u enzimskoj lančanoj reakciji.
Biološka uloga vitamina C:
Vitamin C ima širok spektar funkcija u tijelu:
Antioksidativna zaštita: Jedno od najpoznatijih svojstava vitamina C jest njegovo antioksidativno djelovanje. On neutralizira slobodne radikale, nestabilne molekule koje mogu uzrokovati oštećenje stanica i tkiva. Ova svojstva čine vitamin C ključnim faktorom u prevenciji oksidativnog stresa i bolesti povezanih s njim.
Potpora imunološkom sustavu: Vitamin C igra važnu ulogu u poticanju imunološkog sustava. Povećava proizvodnju bijelih krvnih stanica i poboljšava njihovu funkciju, što pomaže tijelu u borbi protiv infekcija i bolesti.
Kolagen i zdravlje kože: Vitamin C je ključni faktor u sintezi kolagena, strukturnog proteina koji održava zdravlje kože, kostiju, hrskavice i krvnih žila. Doprinosi elastičnosti kože i ublažava znakove starenja.
Apsorpcija željeza: Vitamin C poboljšava apsorpciju željeza iz biljnih izvora hrane (non-hem željezo) i pomaže u prevenciji anemije.
Zdravlje Očiju: Neki istraživači sugeriraju da vitamin C može smanjiti rizik od očnih bolesti poput makularne degeneracije.
On također obnavlja vitamin E, stvara i zaštićuje kolagen (bjelančevinu koja povezuje stanice u tijelu). Također regulira razinu šećera u krvi, prevenira stvaranje nakupina kolesterola na stijenkama arterija, sprječava zgrušavanje krvi, poboljšava rad pluća. Zatim sprječava pretvaranje nitrata (iz konzervansa) u kancerogene nitrozamine, te sudjeluje u stvaranju hormona koji smanjuju stres i upale.
Nedostatak vitamina C može dovesti do smanjene proizvodnje kolagena, što rezultira suhom kožom, slabom zacjeljivanju rana i povećanom osjetljivošću na modrice.
Bioflavonoidi štite stjenke kapilara, smanjuju upale, uništavaju viruse, bakterije i gljivice, neutraliziraju karcenogene tvari te smanjuju rizik od očne mrene, šećerne bolesti te štite vitamin C od raspadanja. Zatim smanjuju histamin, smanjuju čir na želucu i smanjuju rizik od moždanog udara.
Ukratko bioflavonoidi i vitamin C su vrlo važni u antioksidativnim metaboličkim procesima.
Izvori vitamina C:
Najbolji izvor vitamina C su svježe voće i povrće. Evo nekoliko namirnica bogatih vitaminom C:
Među znakove graničnog nedostatka vitamina C spadaju osjetljivost, zabrinutost ili depresija. Zatim mršavljenje, gubitak zubi, gubitak apetita, bol u udovima ili zglobovima, suha koža, slabo zarastanje rana, manja potkožna krvarenja, slabost, grčenje mišića, povećana osjetljivost na infekcije i bolesti.
Ukoliko imate više od ovih navedenih simptoma onda morate svakako promijeniti svoj način prehrane.
Jedan od načina unosa vitamina C jeste ako u svoj dnevni jelovnik unesete više svježeg voća i povrća. Za dobro zdravlje treba svakog dana pojesti nekoliko obroka svježeg voća i povrća. Ukratko, ljudi su ovisni o uzimanju vitamina C putem hrane.
Dnevna preporučena doza je 10 miligrama, količina koja se nalazi u jednoj banani ili jednom gutljaju soka od naranče.
Vitamin C spada u vitamine koji se otapaju u vodi i s urinom se vrlo brzo izlučuju iz tijela pa je tijekom dana potrebno jesti mnogo voća i povrća, kako bi vaše stanice stalno dobivale potrebnu količinu tog vitamina.
Doziranje jest vrlo individualno, ukoliko dođe do predoziranja onda se to manifestira rijetkom stolicom. Ako ste zdravi, dnevna doza će biti mnogo manja nego ukoliko ste bolesni. Općenito da bi nam vitamin C koristio kao antioksidans treba uzimati najmanje 150 mg na dan. Doza bioflavonoida bi trebala biti oko 1000 mg na dan.
Ovaj vitamin djeluje kao antioksidans samo u kombinaciji s drugim vitaminima pri tom prvenstveno mislimo na vitamin E i bioflavonoide.
Bioflavonoidi pak čuvaju vitamin C od raspadanja, stoga ih svakako treba konzumirati zajedno.
Izvor: Pexels
Bioflavonoidi i vitamin C i njihovi prirodni izvori
Izvori bioflavonoida i vitamina C su ponekad isti:
Pod citrusno voće spadaju naranče, grejpfrut, limun, mandarine. Od ostalog voća i povrća bogatih vitaminom C tu su još kupus, zeleno lisnato povrće (kelj, blitva, peršin), dinje, cvjetača,šparoge.
Evo par savjeta koji će vam olakšati da unesete više vitamina C u svoju prehranu. Pripremite za grickanje između obroka izrezano voće (citrusi ili kivi); pripremite velike pečene krumpire za glavni obrok mijenjajući dodatak; dodajte zelenoj salati narezani kupus, peršin ili korijandar; začinite sirovo ili kuhano povrće preljevom za salate.
Kratki zaključak
Vitamin C je ključni nutrijent za podršku imunitetu, zdravlju kože i općem zdravlju tijela. Redovit unos hrane bogate vitaminom C može pomoći u održavanju snažnog imunološkog sustava, poticanju sinteze kolagena i održavanju zdrave kože.
Važno je imati raznoliku prehranu koja uključuje svježe voće i povrće kako biste osigurali adekvatan unos vitamina C.
U slučaju povećanih potreba ili specifičnih zdravstvenih stanja, uvijek se preporučuje konzultacija s liječnikom ili nutricionistom.
Tijekom zimskog perioda naša je koža sklona isušivanju i oštećenjima. Niske temperature i boravak u grijanim prostorijama imaju negativan učinak na vašu kožu. Evo par kućnih kozmetičkih pripravaka koji će vam pomoći da to spriječite.
Zima je dio godine koji zna ostaviti popriličan trag na našoj koži. Zbog hladnih temperatura i boravka u zagrijanim prostorijama s vrlo suhim zrakom, naša koža je u zimskim mjesecim sklonija oštećenjima.
Vrlo su česti slučajevi u kojim dolazi do ljuštenja ili perutanja kože, sušenja i općenito nezdravog izgleda kože. Kako bi se spriječilo isušivanje vaše kože tijekom zime, važno je u tom periodu posvetiti više vremena hidrataciji i zaštiti.
Stoga smo odabrali nekoliko kozmetičkih pripravaka koje možete izraditi sami kod kuće koristeći se određenim tipom sastojaka, koji su lako dostupni.
1. Maska za lice od jabuke
Jabuka kao voće je dragocjen izvor nutrijenata i vlakana te je vrlo često uvrštavamo u jelovnike našeg programa mršavljenja. Osim za jelo možete ju zbog njezinih svojstava koristiti i u kozmetičke svrhe.
One su idealne za tretiranje mješovite kože, dakle kože koja je na izvjesnim mjestima suha, a na izvjesnim mjestim masnija, mogućno čak i da imate akne.
Dakle ukoliko imate kakvu jabuku pri ruci, koja se već pomalo počela sušiti, nemojte ju bacati jer je ona u tom stadiju idealna za pripremu vaše maske za lice.
Priprema:
Uzmite jednu jabuku, ogulite i stavite u mikser. Potom miješajte dok ne dobijete gustu kašu, ali pazite da ne pretjerate. Smjesa mora biti gusta i ne previše rijetka. Zatim gustoj smjesi dodajte 2 žlice mlijeka i jednu žličicu meda i promiješajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Nakon toga dobivenu smjesu, odnosno masku nanesite ravnomjerno na lice. Ostavite masku da stoji nekih 15 do 20 minuta, zatim je dodatno utrljajte u kožu. Kad završite s tim procesom dobro isperite lice.
2. Ulje za ruke
Izvor: Pixabay
Vaše ruke su tijekom zime također izložene oštećenjima. Često se događa da vam ruke postanu vrlo suhe i hrapave. Kako se to ne bi dogodilo imamo za vas pripravak od ulja, koji možete sami napraviti kod kuće. Ovaj pripravak je vrlo hranjiv i ugodna je mirisa pa ga možete koristiti i kod masaže.
Sve sastojke dobro izmiješajte i njima namažite svoje ruke. Ostatak možete uvijek sačuvati u zatvorenoj posudici i upotrijebiti nekom drugom prilikom.
3. Kakao-banana maska za lice
Gledajući sam naziv pomislili bi ste da se radio o desertu. Iako su joj sastojci poput onih za prirpemu kolača, ovdje je ipak riječ o maski za lice. Glavni sastojci su banana, kokosovo ulje i kakao. Banana umiruje i omekšava vašu kožu, a uz to je bogata vitaminom C, koji ima anti-age učinak. Kakao prah je bogat antioksidansima i na taj način spriječava oštećenja koja nastaju od slobodnih radikala. Kokosovo ulje je odlično za hidrataciju, a ako imate kožu sklonu aknama, možete umjesto kokosovog upotrijebiti ulje lješnjaka.
Sastojci:
1 zrela banana
2 žličice kakao praha
2 žličice kokosovog ulja
1 žličica meda
Priprema:
Jednu zrelu bananu zgnječite u posudi i dodajte ostatak sastojaka. Izmješajte ih u posudi i nanesite na lice. Masku ostavite da stoji nekih 15-20 min i potom isperite mlakom vodom.
4. Balzam za usne
Sastojci:
šalica maslinova ulja
1/4 šalice pčelinjeg voska
3,5 g alkanet korijena u prahu
1 žličica meda
5 kapi esencijalnog ulja po izboru (vanilija, pepermint, kardamom)
Priprema:
Maslinovo ulje zagrijte na laganoj vatri i dodajte mu alkanet korijen, miješajte i kuhajte nekih 15 min. Potom procijedite u cijedaljki i odvojite korijen od ulja. Kad ste odvojili ulje u posudu stavite ostatke korijena, dodajte pčelinji vosak i grijte dok se ne otopi. Zatim u rastopljeni vosak dodajte esencijalna ulja i med. Ulijte smjesu u prethodno pripremljenu posudicu za balzam i ostavite da se dobro ohladi. Posudicu trebate držati zatvorenu tijekom daljnje upotrebe balzama.
Navedeni prirodni recepti, kao što su maske, losioni i hidratantni tretmani, nude jednostavan način za njegu kože bez potrebe za skupim proizvodima. Sastojci poput meda, maslinovog ulja, avokada mogu pružiti hidrataciju, umirujući učinak i zaštitu od vanjskih utjecaja.
Važno je napomenuti da svaka osoba ima jedinstvenu tip kože i reagira drugačije na različite tretmane. Stoga je preporučljivo provesti test osjetljivosti na manjem dijelu kože prije nego što se primijeni bilo koji novi proizvod ili kućni kozmetički recept.
Menopauza je prirodan proces u životu svake žene, ali mnoge nisu sigurne što mogu očekivati. U ovom članku objašnjavamo sve što trebate znati o menopauzi. Kako hormonalne promjene utječu na tijelo, koje su najčešći simptomi. Kako prilagoditi prehranu i stil života kako biste sačuvali zdravlje i energiju tijekom ovog razdoblja.
Menopauza predstavlja kraj fizioloških menstrualnih krvarenja, odnosno kraj reproduktivne faze žene. Prosječna žena u ovom razdoblju provede gotovo jednu trećinu svog života, a dob u kojoj obično nastupa menopauza je oko 50. godine života i stoljećima je relativno stabilna.
Menopauza je uglavnom genetski predodređena i neovisna je o broju trudnoća i porođaja, dojenju, korištenju hormonske kontracepcije ili socioekonomskom statusu.
Dijagnoza menopauze postavlja se tek nakon 12 mjeseci izostanka menstruacije (amenoreja). Postoje odstupanja od prosjeka, koja uključuju preranu, ranu i kasnu menopauzu, a ta varijabilnost može imati značajan utjecaj na zdravlje, uključujući rizik od osteoporoze, kardiovaskularnih bolesti i metaboličkih promjena. Maturitas
Direktno je povezana s pušenjem – studije pokazuju da kod žena koje puše menopauza u prosjeku nastupa dvije godine ranije nego kod nepušačica. Human Reproduction
Ovaj članak pomaže ženama da razumiju što menopauza znači za njihovo tijelo, kako prepoznati normalne i ranije promjene te kako prilagoditi stil života i prehranu za očuvanje zdravlja i vitalnosti tijekom ovog prirodnog životnog razdoblja.
Faze menopauze
Menopauza se ne događa preko noći, već prolazi kroz nekoliko faza:
Perimenopauza: Ovo je prijelazno razdoblje prije menopauze kada se počinju primjećivati promjene u menstrualnom ciklusu i simptomi poput valunga i noćnih znojenja postaju učestaliji. Može trajati nekoliko godina.
Menopauza: Točka kada žena nema menstruaciju najmanje 12 mjeseci.
Postmenopauza: Razdoblje koje slijedi nakon menopauze, tijekom kojeg se simptomi perimenopauze često smanjuju, ali žena je i dalje izložena rizicima povezanima s nedostatkom estrogena.
Prijevremena menopauza (menopausis praecox) nastupa prije 40. godine života. Ako menopauza nastupi nakon 55. godine, ona se naziva kasna menopauza (menopausis tarda).
Rana menopauza predstavlja menopauzu koja nastupa između 40. i 45. godine života. Perimenopauza je višegodišnje razdoblje oko menopauze, obilježeno poremećajima ciklusa, neurednim i neredovitim krvarenjima, kao i vazomotornim tegobama.
Počinje 4-5 godina prije menopauze te obuhvaća prvih 5 godina postmenopauze. Postmenopauza je razdoblje koje nastupa nakon posljednje menstruacije u životu žene, odnosno menopauze. Dijeli se ranu (prije 70. godine) i kasnu (nakon 70. godine) postmenopauzu. Kasna menopauza naziva se još i senij.
Klimakterij označava razdoblje koje počinje postepenim gašenjem reprodukcijske funkcije, a uključuje perimenopauzu i prvih deset godina postmenopauze.
Glavni simptomi menopauze
Menopauza može dovesti do niza fizičkih i emocionalnih simptoma, uključujući:
Valunzi i noćno znojenje: Nagli osjećaji vrućine često praćeni znojenjem.
Promjene u menstrualnom ciklusu: Nesređena ili izostala menstruacija.
Suhoća vagine: Može uzrokovati nelagodu tijekom seksualnih odnosa.
Promjene u tjelesnom sastavu: Povećanje tjelesne mase, posebno u trbušnom području.
Problemi s raspoloženjem: Depresija, anksioznost i promjene raspoloženja.
Problemi sa spavanjem: Poteškoće sa zaspanjem i buđenje tijekom noći.
Smanjenje gustoće kostiju: Povećan rizik od osteoporoze.
Promjene u razini hormona se prvenstveno reflektiraju na menstruacijskom ciklusu. Nekih 3 do 5 godina prije menopauze gotovo 70% žena ima poremećaje u ciklusu koje se očituju kao izrazito česti ili rijetki ciklusi uz jako obilna krvarenja, kao i izostanci ovulacije.
Neuredna krvarenja iz maternice u perimenopauzi najčešće su disfunkcijska krvarenja, odnosno ona uzrokovana izostankom ovulacije.
Rijetko se iza takvih krvarenja krije nekakav organski uzrok, najčešće poremećaji u funkciji štitnjače ili zloćudne bolesti genitalnog trakta ili miomi.
Kliničke simptome menopauze najlakše je podijeliti prema vremenu nastanka na rane, srednjoročne i kasne.
Kratkoročne i rane posljedice nastaju kao rezultat naglog pada u razini estrogena. To sve dovodi do smanjene kvalitete života, ali te promjene su prolazne i povlače se u vremenskom periodu od 3 do 5 godina. Kako bi otklonili sve nedumice, a i potencijalno otklonili druge moguće uzroke neregularnog menstruacijskog ciklusa poput spomenutih disfunkcija štitnjače ili kakve druge zloćudne bolesti preporučamo vam svakako da obavite testiranje za menopauzu.
Od drugih simptoma tu je umor i iscrpljenost, koji pronalazimo u gotovo 90% žena. Psihičke tegobe, najčešće u vidu depresije, nalazimo u oko 50-60% slučajeva, a poremećaje spavanja i loš san u oko 75% slučajeva. Osim umora i već spomenutih poremećaja, vazomotorne tegobe (valunzi) su praktički postale sinonim za ranu menopauzu. Pojavljuju se u 20 do 30% premenopauzalnih žena te čak u 85% slučajeva u ranoj postmenopauzi.
Zbog promjena aktivacije termoregulacijskog centra u hipotalalmusu dolazi do napadaja vrućine kao posljedice perifernog širenja krvnih žila.
Val vrućine završava znojenjem i s vremenom padom temperature. Napadaji su najčešći noću, za vrijeme sna i u toplijim krajevima. Ove tegobe se s vremenom smanjuju kad se organizam privikne, pri tom prvenstveno mislimo na hipotalamus, na smanjenu koncentraciju estrogena.
Posljedice nedostatka estrogena
Posljedice nedostatka estrogena nakon 5 do 10 godina menopauze, uglavnom se očituju kao urogenitalna atrofija, promjene kože i kose, smanjenje libida te pada kognitivnih funkcija. Simptome urogenitalne atrofije ima u prosjeku jedna trećina žena u dobi od 50 godina, dok kod žena u dobi od 60 godina se javlja čak u 80 do 90% slučajeva.
Zbog izrazitog stanjenja sluznice javljaju se tegobe u vidu suhoće, svrbeža i žarenja rodnice.
Česti su vaginalni iscjetci kao posljedica infekcija različitim uzročnicima. Spolni odnosi zbog svega navedenog postaju bolni. Što se tiče urinarnih tegoba, one su najčešće predstavljene u vidu učestalog mokrenja praćenog bolom kao posljedicom čestih infekcija.
Nedostatkom estrogena smanjuje se i debljina, vlažnost te elastičnost kože. Javlja se perutanje, sklonost ozljedama i stvaranju bora. Debljina kože smanjuje se za 7% godišnje, tako da se smatra kako je žena od 70 godina izgubila polovicu kvalitetnih osobina kože. Kosa postaje tanka, suha i lomljiva, te se prorjeđuje kod većine žena. Nadalje, gubi se genitalna dlakavost, a nokti postaju tanki i lomljivi. Nedostatak estrogena i androgena reflektira se negativno i na kognitivne funkcije mozga, što se očituje u slabljenju pamćenja i koncentracije.
Zdravstveni utjecaji
Menopauza također može utjecati na žensko zdravlje na razne načine:
Rizik od osteoporoze: Smanjenje gustoće kostiju povećava rizik od fraktura.
Kardiovaskularni rizici: Nedostatak estrogena može povećati rizik od srčanih bolesti.
Smanjenje libida: Promjene u hormonima mogu utjecati na seksualnu želju i užitak.
Problemi s mokrenjem: Suha vagine i smanjenje mišićne mase zdjelice mogu utjecati na funkciju mokraćnog sustava.
Upravljanje menopauzom
Upravljanje menopauzom uključuje različite strategije:
Hormonska terapija: Neki žene koriste hormonsku terapiju kako bi ublažile simptome menopauze, ali to ima i potencijalne rizike i nuspojave, pa je važno konzultirati se s liječnikom.
Zdrava prehrana: Uravnotežena prehrana bogata kalcijem i vitaminom D može pomoći u održavanju zdravlja kostiju.
Redovita tjelovježba: Tjelesna aktivnost pomaže u održavanju zdravog tjelesnog sastava i smanjenju rizika od srčanih bolesti.
Stres upravljanje: Tehnike opuštanja poput joge i meditacije mogu pomoći u upravljanju stresom i emocionalnim simptomima menopauze.
Posjetite liječnika: Redoviti pregledi i razgovor s liječnikom mogu pomoći u praćenju zdravlja tijekom menopauze i pravilnom upravljanju simptomima.
Prehrana tijekom menopauze
Svaki životni period nosi svoje pa tako shodno tome i prehrana treba biti prilagođena određenoj dobnoj skupini.
Prehrana zrele životne dobi je usmjerena na korištenje namirnica, osobito biljaka koje sa svojom aktivnim tvarima-fitonutritijentima optimiziraju funkciju probavnog sustava, detoksicirajući sustav jetre i drugih organa u tijelu uključujući imunološki sustav.
S nutricionističkim programom zasnovanom na paradigmi koja promovira obranu, odrasli štite svoje zdravlje i preveniraju nastanak bolesti. Također im pomaže da pravilnim unosom nutrijenata ublaže sam proces starenja i promjene u biokemiji organizma nastale prirodnim procesom starenja.
Prehranu je potrebno temeljiti na mediteranskoj dijeti. Mediteranska prehrana temelji se na obilju integralnih žitarica, sezonskom voću i povrću, uljima biljnog podrijetla (prvenstveno maslinovom ulju), ribe te umjerenim količinama crnog vina.
Integralne žitarice, voće i povrće se, osim što pružaju čitav spektar vitamina, minerala i fitokemikalija i zbog toga dokazano pružaju zaštitu od mnogih degenerativnih bolesti, nameću i kao odličan izvor prehrambenih vlakana. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima se inače preporuča svim osobama koje paze na tjelesnu masu i nastoje uspješno regulirati svoju težinu.
Kratki zaključak
Menopauza je prirodni dio životnog ciklusa svake žene. Iako može biti izazovna, uz pravilnu njegu i podršku, većina žena uspješno upravlja ovim životnim prijelazom. Važno je konzultirati se s liječnikom kako biste razgovarali o svojim specifičnim potrebama i prilagodili strategije upravljanja menopauzom vašem individualnom zdravstvenom stanju. Kroz promicanje zdravog načina života i samopomoć, žene mogu i dalje uživati u punom životu unatoč menopauzi.
