U današnjem svijetu prehrambenih izazova, sve veći broj ljudi traži načine kako unaprijediti svoje zdravlje kroz ishranu. Jedan od trenutno najvećih trendova je i dijeta bez šećera.
Dijeta bez šećera usredotočuje se na smanjenje ili potpunu eliminaciju primarno dodanog šećera iz prehrane. Za početak, važno je razumjeti razlike između prirodnog šećera i dodanog šećera. Prirodni šećeri prisutni su u voću, povrću i mliječnim proizvodima, a pružaju tijelu potrebnu energiju i hranjive tvari. Međutim, dodani šećeri su oni koji se umjetno dodaju hrani tijekom procesa prerade ili pripreme, kao što su šećer u prahu, sirupi ili koncentrirani sokovi. Dodani šećeri obično nemaju prehrambenu vrijednost i često su povezani s prekomjernom potrošnjom kalorija te zdravstvenim problemima poput pretilosti, dijabetesa i bolesti srca.
Nekoliko je razloga zašto se preporuča smanjeni unos dodanih šećera. Prvo, jednim dijelom može pomoći u regulaciji razine glukoze u krvi. Prekomjerni unos šećera može uzrokovati nagli porast razine šećera u krvi, što dovodi do osjećaja energije i pada energije. Ova nagle promjene mogu biti štetne za zdravlje, a dugotrajna izloženost visokoj razini šećera povezana je s razvojem dijabetesa tipa 2.
Drugo, izbjegavanje dodanih šećera može potaknuti gubitak kilograma i održavanje zdrave tjelesne težine. Dodani šećeri često su visokokalorični, ali nisko hranjivi sastojci. Zamjenom tih šećera s hranjivim cjelovitim namirnicama, možete smanjiti unos kalorija i povećati unos vlakana, vitamina i minerala. To može rezultirati osjećajem sitosti i smanjenom potrebom za prejedanjem, što je ključno za postizanje i održavanje zdrave tjelesne težine.
Prekomjerni unos dodanog šećera povezan je s povećanim rizikom od srčanih bolesti, visokog krvnog tlaka, lošeg kolesterola i upalnih stanja u tijelu. Smanjenje unosa šećera može pomoći u održavanju zdravog srca i smanjenju rizika od kroničnih bolesti.
Osnovna pravila dijete bez šećera
Dijeta bez šećera usredotočuje se na smanjenje ili potpunu eliminaciju dodanog šećera iz prehrane. To uključuje izbjegavanje slatkih gaziranih pića, sokova, slatkiša, peciva i drugih industrijskih proizvoda koji sadrže skrivene šećere. Umjesto toga, ova dijeta potiče konzumaciju cjelovitih namirnica poput voća, povrća, orašastih plodova, mahunarki, nemasnih proteina i cjelovitih žitarica.
Međutim kao i svaka dijeta i ova ima svojih izazova. Mnogi ljudi se bore s problemom odvikavanja od šećera tijekom prvog tjedna, pa ako se osjećate nervozno ili žudite za šećerom, znajte da niste jedini. Stoga za efikasnije rezultate preporuča se postupno uvođenje malih promjena kako bi se ublažila vaša žudnja za slatkim.
Ključno je napraviti dobar plan prehrane kojeg ćete se pridržavati. Preporuka je postupno početi s prehrambenim promjenama. Prvih nekoliko tjedana krenite s procesom prilagodbe vašeg organizma – razdoblje nižeg šećera umjesto totalno bez šećera. Dajte svom tijelu vremena da se prilagodi jer šećer može stvoriti ovisnost. Stoga krenite postupno i polako.
Tijekom tog vremena možete slobodno jesti hranu s prirodnim šećerima, poput voća, jer je ono prepuno hranjivih tvari i vlakana.
Unositi male promjene u svoju prehranu kako biste smanjili unos šećera.
Osim rezanja hrane za koje očito znate da sadrže više šećera poput, peciva, sladoleda, kolača, čokolade, gaziranih sokova – morat ćete obratiti pozornost i na neke namirnice koje sadrže skrivene šećere.
Na primjer, skriveni šećeri se mogu pronaći:
zapečeni grah
krekeri
tacosi
smrznuta predjela
žitarice, poput kruha, riže i tjestenina
voćni sokovi
kava s okusom
mlijeko s okusom
čaj s okusom
voda s okusom
kokteli
likeri
vino
Jedan od način eliminiranja skrivenih izvora šećera je i čitanje podataka o hranjivim vrijednostima i popisa sastojaka koji se nalaze na etiketi hrane. Stoga ćete morati obratiti malo više pozornosti i na taj dio.
Šećer u različitim oblicima
Šećer ima mnogo različitih naziva i morat ćete ih sve naučiti kako biste ga mogli ukloniti iz prehrane.
Generalno pravilo je da pripazite na sastojke koji završavaju na “oza” – to su obično oblici šećera.
Na primjer:
glukoza
maltroza
saharoza
dekstroza
fruktoza
laktoza
Osim jasno označenih šećera, kao što je sladni šećer, on može doći i u mnogim drugim oblicima.
To uključuje:
melasa
agava
sirupi, kao što su kukuruzni, rižin, sladni i javorov
koncentrat voćnog soka
maltodekstrin
Ako vam je ovo zastrašujuće puno podataka, bez brige. Nakon što naučite prepoznati šećer u svim njegovim oblicima, bit će vam lakše izbjegavati ga i držati se svog plana.
Iako dijeta bez šećera ima brojne prednosti, važno je napomenuti da nije prikladna za svakoga.
Osobe s posebnim prehrambenim potrebama, poput dijabetičara, trebaju konzultirati svakako svog liječnika ili nutricionista prije nego što se odluče za takvu dijetu. Također je važno naglasiti da se ne radi o potpunom izbacivanju šećera iz prehrane, već o smanjenju ili eliminaciji dodanih šećera.
Kada je riječ o sportskoj izvedbi i postizanju ciljeva u tjelesnom treningu, mnogi prepoznaju važnost pravilne prehrane. Ali uz adekvatnu prehranu, suplementacija može biti također važna za optimiziranje rezultata treninga.
Suplementi koji se uzimaju prije i poslije treninga mogu pomoći u poboljšanju izdržljivosti, oporavku mišića, snazi i općem sportskom rezultatu. U ovom članku, istražit ćemo popularne suplemente koji se koriste prije i poslije treninga te kako ih optimalno koristiti za maksimalne rezultate.
Kreatin je jedan od najpoznatijih i najistraživanijih suplemenata za poboljšanje sportske izvedbe. Kreatin se nalazi u mišićima i može pomoći u povećanju snage, izdržljivosti i oporavka mišića. Djeluje tako što povećava vašu sposobnost proizvodnje ATP energije (unutarstanični prijenos energije). Dajući vašim mišićima više energije, dovodi do promjena u funkciji stanica koje povećavaju rast mišića. Može se uzeti kao dodatak prije treninga kako bi se osiguralo da tijelo ima dovoljno kreatina za optimalnu sportsku izvedbu.
2. BETA ALANIN
Beta-alanin je aminokiselina koja se koristi u svrhu povećanju izdržljivosti tijekom visokointenzivnih treninga. Beta-alanin se može uzeti prije treninga kako bi se povećala količina karnozina u mišićima, što može smanjiti nakupljanje mliječne kiseline i odgoditi umor tijekom treninga. Beta-alanin pruža brzu stimulaciju i povećanje energije, stoga je pogodan za osobe usredotočene natrening snage koje žele steći mišićnu masu i povećati snagu. Doziranje je vrlo važno kako bi se postigao optimalan učinak.
3. UGLJIKOHIDRATI
Uzimanje ugljikohidrata prije treninga može pomoći u povećanju glikogenskih rezervi u mišićima, što može poboljšati izdržljivost i smanjiti umor tijekom treninga. Najveći dio ih se dobiva iz redovite prehrane, ali postoje određeni ugljikohidrati koji mogu pospješiti rezultate vašeg treninga. Primjerice BCAA (aminokiseline razgranatog lanca) aminokiseline koje se sastoje od leucina, izoleucina i valina. BCAA su važne za oporavak mišića i mogu pomoći u smanjenju razgradnje mišića tijekom treninga. Mogu se uzeti prije treninga kako bi se osiguralo da mišići imaju potrebne aminokiseline za oporavak i zaštitu mišićne mase.
4. KOFEIN
Kofein je stimulans koji može poboljšati mentalnu budnost, fizičku izdržljivost i smanjiti osjećaj umora. Može se uzeti prije treninga kako bi se poboljšala izvedba tijekom treninga. Međutim, važno je napomenuti da treba prilagoditi dozu prema vlastitim potrebama i toleranciji.
Svako tijelo može drugačije reagirati na suplemente, pa je važno pratiti vlastite reakcije. Ako primijetite bilo kakve neželjene učinke ili promjene u zdravstvenom stanju, odmah prekinite s upotrebom suplemenata i konzultirajte se s liječnikom.
Suplementacija poslije treninga
Suplementacija poslije treninga može biti jednako važna kao i suplementacija prije treninga. Nakon treninga, tijelo se nalazi u fazi oporavka i obnove mišića. Stoga suplementacija može pomoći u potpori i bržem oporavku organizma, smanjenju upale i poboljšanju sinteze proteina.
1. GLUTAMIN
Glutamin je aminokiselina koja igra važnu ulogu u obnovi i jačanju imunološkog sustava te može pomoći u smanjenju upale i poticanju oporavka mišića. Tijekom intenzivnog treninga, razina glutamina u tijelu može se smanjiti, stoga dodatna suplementacija glutaminom može biti korisna za potporu oporavku nakon treninga. Glutamin je direktni regulator izgradnje i razgradnje proteina u mišićnoj stanici. Mišićno tkivo je glavno mjesto nastajanja i skladištenja glutamina. da bismo maksimalizirali oporavak i rast, trebamo uvijek držati rezerve glutamina u mišiću na najvišoj razini. Iz toga se da zaključiti da to nije suplement koji bi trebalo uzimati periodički. Kada se uzima zajedno s kreatinom, njihovi učinci na hidraciju stanice se zbrajaju.
2. ANTIOKSIDANSI (VITAMIN C i VITAMIN E)
Tijekom treninga, tijelo može proizvoditi slobodne radikale koji mogu oštetiti stanice i uzrokovati upalu. Antioksidansi su vrlo učinkoviti protiv slobodnih radikala i smanjiti upalu u tijelu. Možete uzeti dodatke koji sadrže antioksidanse kao što su vitamin C, vitamin E, koenzim Q10, zeleni čaj ili resveratrol kako biste podržali oporavak mišića i smanjili upalu.
3. PROTEINI
Proteini su ključni za oporavak mišića nakon treninga. Proteinipomažu u obnovi oštećenih mišićnih vlakana i potiču sintezu proteina, što je ključno za izgradnju mišićne mase. Možete uzeti proteinski napitak ili konzumirati proteine iz drugih izvora poput jaja, mliječnih proizvoda, mesa, ribe, mahunarki i orašastih plodova.
Možete kombinirati više suplemenata nakon treninga, poput proteina, BCAA-a, glutamina i kreatina, kako biste postigli maksimalne prednosti. Međutim, svakako se posavjetujte s nutricionistom ili stručnjakom kako biste osigurali da su ove kombinacije sigurne i odgovaraju vašim individualnim potrebama.
Također hidracija je vrlo bitna, pijete dovoljno vode kako biste nadoknadili tekućinu koju ste izgubili tijekom treninga i osigurali optimalnu hidrataciju za oporavak mišića.
Za kraj još samo napomena – Pratite upute na pakiranju suplementa ili se posavjetujte s nutricionistom ili stručnjakom kako biste odredili optimalnu dozu za vaše individualne potrebe.
Intolerancija na laktozu je stanje koje karakteriziraju simptomi poput bolova u trbuhu, nadutosti, plinova i dijareje, koji su uzrokovani malapsorpcijom laktoze.
Ako ste ikada nakon jela mliječnih proizvoda osjetili određene probavne poteškoće možda ste se zapitali podnosite li laktozu.
Intolerancija na laktozu je probavni poremećaj uzrokovan nemogućnošću probave laktoze, glavnog ugljikohidrata u mliječnim proizvodima. Vrlo je čest i pogađa najmanje dvije trećine svjetske odrasle populacije. Ovo stanje nastaje ako vaše tijelo ne proizvodi dovoljno enzima laktaze, koji vam je potreban za probavu laktoze. Laktoza se sastoji od jednostavnih šećera glukoze i galaktoze.
Potreban vam je enzim laktaza za razgradnju laktoze u glukozu i galaktozu, koje vaše tijelo zatim apsorbira u vaš krvotok za energiju. Bez dovoljno laktaze, laktoza se kreće kroz crijeva neprobavljena i uzrokuje probavne simptome.
Intolerancija na laktozu je nemogućnost probave laktoze, glavnog ugljikohidrata u mliječnim proizvodima. To je uzrokovano smanjenom proizvodnjom enzima laktaze u vašim crijevima.
Najčešći simptomi intolerancije na laktozu
Simptomi intolerancije mogu se pojaviti već 30-60 minuta nakon jela. Ako se ne tretiraju, intolerancija na laktozu može uzrokovati ozbiljne probavne probleme.
Najčešći simptomi su:
nadutost
grčevi u trbuhu
plin
proljev
mučnina
Neki ljudi također imaju hitnu potrebu za odlaskom na toalet, povraćanje, bol u donjem dijelu trbuha i zatvor.
Do proljeva dolazi zbog neprobavljene laktoze u vašem tankom crijevu, što uzrokuje kretanje vode u vaš probavni trakt. Jednom kada dođe do vašeg debelog crijeva, laktozu fermentiraju bakterije u vašim crijevima, stvarajući kratkolančane masne kiseline (SCFA) i plin. To uzrokuje nadutost, plinove i bol.
Ozbiljnost simptoma ovisi o tome koliko laktoze možete tolerirati i koliko ste pojeli.
Na sreću, ti simptomi traju samo kratko. Također obično niste pogođeni osim ako konzumirate velike količine laktoze ili imate neko drugo stanje koje je pogoršano probavnom iritacijom uzrokovanom intolerancijom na laktozu.
Vrste intolerancije na laktozu
Izvor: Pexels
1. PRIMARNA LAKTOZA
Primarna intolerancija na laktozu — najčešći tip — uzrokovana je smanjenjem proizvodnje laktaze s godinama. Kao takav, s vremenom gubite sposobnost apsorpcije laktoze. Ovaj oblik intolerancije na laktozu može biti djelomično genetski jer je češći u nekim populacijama nego u drugima.
Studije procjenjuju da ovo stanje pogađa manje od 10% stanovnika sjeverne Europe, oko 50% ljudi iz Latinske Amerike i Bliskog istoka te 80-99% ljudi iz Afrike i Azije.
2. SEKUNDARNA LAKTOZA
Sekundarna intolerancija na laktozu razvija se kao rezultat drugog stanja koje zahvaća tanko crijevo, gdje se proizvodi laktaza. To je zato što upala stijenke vašeg crijeva može dovesti do privremenog smanjenja proizvodnje laktaze.
Mogući uzroci sekundarne intolerancije na laktozu uključujuCrohnovu bolest, celijakiju, kemoterapiju, ulcerozni kolitis i starenje.
3. UROĐENA INTOLERANCIJA NA LAKTOZA
Kod novorođenčadi je prisutna kongenitalna intolerancija na laktozu. To je rijedak, nasljedni tip ovog stanja, a oba roditelja moraju posjedovati određenu gensku mutaciju za urođenu intolerancijuna laktozu da bi se dijete rodilo s njom.
Ta dojenčad ne može dojiti zbog sadržaja laktoze u majčinom mlijeku, a ovo stanje može biti čak i kobno ako se brzo ne otkrije. Nuspojave mogu uključivati teški proljev i visoke razine kalcija. Ovo stanje je također doživotno.
4. RAZVOJNA INTOLERANCIJA NA LAKTOZA
Razvojna intolerancija na laktozu javlja se i kod dojenčadi. Obično se viđa samo kod nedonoščadi, koja su rođena prije nego što je njihov probavni sustav u potpunosti razvijen, i uzrokuje simptome poput probavnih smetnji.
Ovo stanje obično nestaje samo od sebe kako beba raste, ali u međuvremenu će vašem djetetu možda trebati formula bez laktoze umjesto majčinog mlijeka.
Namirnice koje sadrže laktozu
Neke od ovih namirnica sadrže više laktoze od drugih. Na primjer, sadržaj laktoze u siru značajno varira ovisno o vrsti. Meki sirevi poput briea imaju visok udio laktoze, dok tvrdi sirevi poput parmezana sadrže samo male količine.
kravlje mlijeko (sve vrste)
kozje mlijeko
sir (uključujući tvrde i meke sireve)
sladoled
jogurt
vrhnje
maslac
Zamjenske namirnice bez laktoze
Za većinu namirnica koje sadrže laktozu postoje alternative bez laktoze. Neki mliječni proizvodi mogu biti bez laktoze uklanjanjem laktoze, koja se obično razgrađuje tijekom proizvodnje na glukozu i galaktozu. Većina mliječnih proizvoda bez laktoze istaknuta je oznaka “bez laktoze”.
Mliječni proizvodi biljnog podrijetla – poput bademovog mlijeka, kokosovog jogurta, sojinog sladoleda i indijskog sira – također su prirodno bez laktoze.
Sva mliječna hrana sadrži laktozu, ali to ne znači da je potpuno zabranjena ako imate intoleranciju na laktozu.
Većina ljudi s ovim stanjem može tolerirati male količine laktoze. Na primjer, neki ljudi mogu probaviti malo mlijeka u čaju, ali ne i količinu koju biste dobili od zdjelice žitarica.
Smatra se da osobe s intolerancijom na laktozu mogu podnijeti do 18 grama laktoze tijekom dana. Zapravo, istraživanja otkrivaju da mnogi ljudi mogu podnijeti do 12 grama u jednom obroku, što je otprilike količina u 1 šalici (240 ml) mlijeka.
Neki mliječni proizvodi imaju i prirodno nizak sadržaj laktoze kada se jedu u uobičajenim porcijama.
Određeni sirevi kao što su parmezan, cheddar i švicarski također imaju manje od 1 grama laktoze po porciji od 1 unce (28 grama). Zanimljivo je da jogurt uzrokuje manje simptoma od drugih vrsta mliječnih proizvoda kod osoba s intolerancijom na laktozu. To može biti zato što probiotici — ili korisne bakterije — u jogurtu posjeduju enzim laktazu, pomažući vašem tijelu da razgradi laktozu.
Izvor: Pixabay
Mogućnosti liječenja intolerancije na laktozu
Ako se ne želite odreći mliječnih proizvoda, nekoliko prirodnih tretmana može ublažiti intoleranciju na laktozu.
1. Enzimski suplementi
Enzimski dodaci mogu pomoći vašem tijelu da probavi laktozu. Međutim, učinkovitost ovih proizvoda može uvelike varirati, od nikakvog vidljivog učinka do smanjenih simptoma intolerancije.
2. Probiotici i prebiotici
Probiotici su mikroorganizmi koji pružaju zdravstvene prednosti, dok su prebiotici vrste vlakana koja funkcioniraju kao hrana za te mikroorganizme, hraneći korisne bakterije u vašim crijevima.
Pokazalo se da i probiotici i prebiotici smanjuju simptome intolerancije na laktozu, iako je većina studija mala.
Neke vrste probiotika i prebiotika mogu biti učinkovitije od drugih. Smatra se da su najkorisniji probiotici sojevi Bifidobacteria i Lactobacillus, koji se često nalaze u probiotičkim jogurtima i dodacima prehrani.
Ukoliko ste zabrinuti jer ne možete jesti mliječne proizvode, bez brige postoje brojne namirnice i pića koja možete konzumirati. Ujedno postoje i brojne mogućnosti liječenja koje pomažu u sprječavanju ili ublažavanju simptoma.
Rak nastaje kada genetske mutacije u abnormalnim stanicama uzrokuju njihovu brzu diobu. Možete naslijediti mutacije ili ih razviti zbog čimbenika okoliša.
Rak je velika skupina bolesti koje nastaju kada se abnormalne stanice brzo dijele i mogu se proširiti na druga tkiva i organe.
Ove stanice koje brzo rastu mogu uzrokovati tumore. Također mogu poremetiti redovnu funkciju tijela.
Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Prema pouzdanom izvoru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2020, 1 od 6 smrtnih slučajeva je uzrokovan rakom.
Rak i njegovi uzroci
Glavni uzrok raka su mutacije ili promjene DNK u vašim stanicama. Genetske mutacije mogu biti naslijeđene. Mogu se pojaviti i nakon rođenja kao rezultat utjecaja okoliša.
Ovi vanjski uzroci, koji se nazivaju karcinogeni, mogu uključivati:
fizički karcinogeni poput zračenja i ultraljubičastog (UV) svjetla
kemijski karcinogeni poput cigaretnog dima, azbesta, alkohola, onečišćenja zraka te kontaminirane hrane i vode za piće
biološki karcinogeni poput virusa, bakterija i parazita
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko 33 posto smrti od raka može biti uzrokovano duhanom, alkoholom, visokim indeksom tjelesne mase (BMI), malom konzumacijom voća i povrća i nedovoljno tjelesne aktivnosti.
Najčešći faktori rizika
Određeni čimbenici rizika mogu povećati šanse za razvoj raka. Ti čimbenici rizika mogu uključivati:
korištenje duhana
visoka konzumacija alkohola
nezdrava prehrana koju karakteriziraju crveno i prerađeno meso, slatki napici i slani grickalice, škrobna hrana i rafinirani ugljikohidrati uključujući šećere i prerađene žitarice
nedostatak fizičke aktivnosti
izloženost onečišćenju zraka
izloženost zračenju
nezaštićeno izlaganje UV svjetlu, poput sunčeve svjetlosti
infekcija određenim virusima uključujući H. pylori, humani papiloma virus (HPV), hepatitis B, hepatitis C, HIV i Epstein-Barr virus, koji uzrokuje infektivnu mononukleozu
Rizik od razvoja raka također raste s godinama. Općenito, rizik od razvoja povećava se u dobi od 70 do 80 godina, a zatim se smanjuje.
Između ostalog razlozi zašto je tomu tako su:
manje učinkoviti mehanizmi popravljanja stanica koji dolaze sa starenjem
nakupljanje faktora rizika tijekom života
trajanje izloženosti karcinogenima
Neka postojeća zdravstvena stanja koja uzrokuju upalu također mogu povećati rizik od raka. Primjer je ulcerozni kolitis, kronična upalna bolest crijeva.
Vrste raka
Rakovi su nazvani prema području u kojem nastaju i vrsti stanica od kojih su sačinjeni, čak i ako se šire na druge dijelove tijela. Na primjer, rak koji počinje u plućima i širi se na jetru i dalje se naziva rak pluća.
Također postoji nekoliko kliničkih izraza koji se koriste za određene općenite tipove raka:
Karcinom je rak koji počinje u koži ili tkivu koje oblaže druge organe
Sarkom je rak vezivnog tkiva kao što su kosti, mišići, hrskavica i krvne žile
Leukemija je rak koštane srži, koji stvara krvne stanice
Limfom i mijelom su karcinomi imunološkog sustava
Važnost rane detekcije raka
Rano otkrivanje je kada se rak pronađe u ranoj fazi. To može povećati učinkovitost liječenja i smanjiti stopu smrtnosti.
Pregledi raka mogu pomoći u ranom otkrivanju znakova raka. Neki uobičajeni pregledi raka mogu otkriti:
Rak vrata maternice i rak prostate. Neki pregledi, poput raka grlića maternice i raka prostate, mogu se obaviti kao dio rutinskih pregleda.
Rak pluća. Probiri za rak pluća mogu se provoditi redovito za one koji imaju određene čimbenike rizika.
Rak kože. Preglede raka kože može obaviti dermatolog ako imate problema s kožom ili ste pod rizikom od raka kože.
Rak debelog crijeva. Pouzdani izvor Američkog društva za rak (ACS) preporučuje redovite preglede za rak debelog crijeva počevši od 45. godine. Ti se pregledi obično izvode tijekom kolonoskopije. Kompleti za testiranje kod kuće također bi mogli otkriti neke oblike raka debelog crijeva, prema pregledu istraživanja iz 2017. godine.
Rak dojke. Mamografije za testiranje na rak dojke preporučuju se ženama u dobi od 45 godina i starijima, ali možete odlučiti započeti probire u dobi od 40 godina. Kod osoba s visokim rizikom probiri se mogu preporučiti ranije.
Ako imate obiteljsku povijest raka ili imate visok rizik od razvoja raka, važno je slijediti preporuke liječnika za probir.
Dok prepoznavanje znakova upozorenja na rak može pomoći osobama s rakom da potraže dijagnozu i liječenje, neke vrste raka može biti teže otkriti rano i možda neće pokazivati simptome sve do kasnijih faza.
Određene vrste raka često imaju vlastite znakove upozorenja. Ako imate neobjašnjive simptome, najbolje je da se obratite liječniku radi dijagnoze.
Izvor: Pexels
Kako rak nastaje i raste
1. Abnormalna dioba stanica
Normalne stanice u vašem tijelu rastu i dijele se. Svaka od njih ima životni ciklus određen vrstom stanice. Kako se stanice oštećuju ili odumiru, nove stanice zauzimaju njihovo mjesto.
Rak remeti ovaj proces i uzrokuje nenormalan rast stanica. Uzrokovana je promjenama ili mutacijama u DNK stanice.
DNK u svakoj stanici ima upute koje govore stanici što da radi i kako da raste i dijeli se. Mutacije se često događaju u DNK, ali obično stanice ispravljaju te pogreške. Kada se greška ne ispravi, stanica može postati kancerogena.
Mutacije mogu uzrokovati da stanice koje bi se trebale zamijeniti prežive umjesto da umru, a nove stanice mogu nastati kada nisu potrebne. Ove dodatne stanice mogu se nekontrolirano dijeliti, uzrokujući nastanak tumora.
2. Nastanak tumora
Tumori mogu uzrokovati zdravstvene probleme, ovisno o tome gdje rastu u tijelu.
Nisu svi tumori kancerogeni. Benigni tumori nisu kancerogeni i ne šire se na obližnja tkiva.
Ali ponekad tumori mogu narasti i uzrokovati probleme kada pritišću susjedne organe i tkiva. Maligni tumori su kancerogeni i mogu zahvatiti druge dijelove tijela.
3. Metastaze
Neke stanice raka također se mogu proširiti krvotokom ili limfnim sustavom do udaljenih dijelova tijela. To se zove metastaza.
Karcinomi koji su metastazirali smatraju se naprednijim od onih koji nisu. Metastatski karcinomi često su teži za liječenje i smrtonosniji.
Liječenje raka
Liječenje raka može uključivati različite opcije, ovisno o vrsti raka i koliko je uznapredovao.
Lokalizirano liječenje. Lokalizirano liječenje obično uključuje korištenje tretmana poput operacije ili lokalne terapije zračenjem na određenom području tijela ili tumora.
Sustavno liječenje. Sustavno liječenje lijekovima, poput kemoterapije, ciljane terapije i imunoterapije, može utjecati na cijelo tijelo.
Palijativno liječenje. Palijativna skrb uključuje ublažavanje zdravstvenih simptoma povezanih s rakom, kao što su problemi s disanjem i bol.
Različiti tretmani raka često se koriste zajedno kako bi se uklonilo ili uništilo što više kancerogenih stanica.
Kiruška operacija – operativno se uklanja što je više moguće raka. Kirurgija se često koristi u kombinaciji s nekom drugom terapijom kako bi se osiguralo da su sve stanice raka nestale.
Kemoterapija – oblik agresivnog liječenja raka koji koristi lijekove koji su otrovni za stanice kako bi ubili stanice raka koje se brzo dijele. Može se koristiti za smanjenje veličine tumora ili broja stanica u vašem tijelu i smanjenje vjerojatnosti širenja raka.
Terapija zračenjem – koristi snažne, fokusirane zrake zračenja za ubijanje stanica raka. Terapija zračenjem unutar tijela naziva se brahiterapija, dok se terapija zračenjem izvan tijela naziva vanjskim snopom zračenja.
Transplantacija matičnih stanica (koštane srži) –
ovaj tretman obnavlja bolesnu koštanu srž zdravim matičnim stanicama. Matične stanice su nediferencirane stanice koje mogu imati različite funkcije. Ove transplantacije omogućuju liječnicima da koriste veće doze kemoterapije za liječenje raka. Transplantacija matičnih stanica obično se koristi za liječenje leukemije.
Imunoterapija – koristi imunološki sustav vašeg tijela za napad na stanice raka. Ove terapije pomažu vašim antitijelima da prepoznaju rak, tako da mogu koristiti prirodnu obranu vašeg tijela za uništavanje stanica raka.
Hormonska terapija – uklanja ili blokira hormone koji potiču određene vrste raka kako bi zaustavili rast stanica raka. Ova terapija je uobičajeni tretman za rakove koji mogu koristiti hormone za rast i širenje, kao što su određene vrste raka dojke i raka prostate.
Ciljana terapija lijekovima – koristi lijekove za ometanje određenih molekula koje pomažu stanicama raka rasti i preživjeti. Genetsko testiranje može otkriti imate li pravo na ovu vrstu terapije. To može ovisiti o vrsti raka koji imate i genetskim mutacijama i molekularnim karakteristikama vašeg tumora.
Prevencija raka
Poznavanje čimbenika koji doprinose nastanku raka može vam pomoći da živite stilom života koji smanjuje rizik od raka.
Preventivne mjere za smanjenje rizika od razvoja raka mogu uključivati:
izbjegavanje duhana i pasivnog pušenja
ograničavanje unosa prerađenog mesa
prehrana koja se uglavnom fokusira na hranu biljnog podrijetla, nemasne bjelančevine i zdrave masti, poput mediteranske prehrane
izbjegavanje alkohola ili umjereno pijenje
održavanje umjerene tjelesne težine i BMI
obavljanje redovite umjerene tjelesne aktivnosti 150 do 300 minuta
zaštititi se od sunca izbjegavanjem izravnog izlaganja suncu i nošenjem kreme za sunčanje širokog spektra, šešira i sunčanih naočala
izbjegavanje solarija
cijepljenje protiv virusnih infekcija koje mogu dovesti do raka, kao što su hepatitis B i HPV
Redovit posjet liječniku i redovita kontrola uvelike povećavaju vaše šanse da identificirate sve moguće vrste raka na vrijeme i prevenirate njegov dalji razvoj.
Nije uvijek moguće utvrditi uzrok bolnih menstruacija. Neke su osobe jednostavno izloženije većem riziku od bolnih mjesečnica. Zašto je tomu tako i kako si pomoći?
Menstruacija se javlja kada maternica jednom mjesečno odbaci svoju sluznicu. Izvjesna bol, grčevi i nelagoda tijekom menstruacije su normalni. Ali pretjerana bol zbog koje ne možete uopće funkcionirati ili raditi nije.
Bolna menstruacija naziva se i dismenoreja. Postoje dvije vrste dismenoreje: primarna i sekundarna.
Primarna dismenoreja javlja se kod osoba koje osjećaju bolove prije i tijekom menstruacije. Ako ste imale normalne mjesečnice koje su kasnije u životu postale bolne, to može biti sekundarna dismenoreja. Stanje koje utječe na maternicu ili druge zdjelične organe, poput endometrioze ili fibroida maternice, može uzrokovati ovo.
Kao što smo naveli nije uvijek moguće ustvrditi koji su sve razlozi menstrualnih bolova, ali ipak postoje osobe koje imaju veće sklonosti. Primjerice veću sklonost imaju osobe koje u obitelji imaju već takve slučajeve, osobe koje imaju obilnijie ili neregularne menstruacije. Zatim osobe koje su mlađe dobi do 20 g., pušačice, ili nisu imale djecu, itd.
Menstrualni bolovi i uzroci
Hormon koji se zove prostaglandin pokreće kontrakcije mišića u vašoj maternici koje izbacuju sluznicu. Ove kontrakcije mogu izazvati bol i upalu. Razina prostaglandina raste neposredno prije početka menstruacije.
Menstrualni bolovi također mogu biti rezultat određene medicinske dijagnoze, poput:
Predmenstrualni sindrom (PMS) – PMS je uobičajeno stanje koje je uzrokovano hormonalnim promjenama u tijelu koje se javljaju 1 do 2 tjedna prije početka menstruacije. Simptomi obično nestaju nakon početka krvarenja.
Endometrioza – ovo je bolno medicinsko stanje u kojem stanice iz sluznice maternice rastu u drugim dijelovima tijela, obično na jajovodima, jajnicima ili tkivu koje oblaže zdjelicu.
Fibroidi u maternici – fibroidi su nekancerogeni tumori koji mogu vršiti pritisak na maternicu ili uzrokovati abnormalnu menstruaciju i bol, iako često ne uzrokuju simptome.
Upalna bolest zdjelice – je infekcija maternice, jajovoda ili jajnika često uzrokovana spolno prenosivim bakterijama koje uzrokuju upalu reproduktivnih organa i bol.
Adenomioza – rijetko stanje u kojem sluznica maternice urasta u mišićnu stijenku maternice, uzrokujući upalu, pritisak i bol. Također može uzrokovati dulje ili obilnije mjesečnice.
Cervikalna stenoza – rijetko stanje u kojem je cerviks toliko malen ili uzak da usporava menstrualni protok, uzrokujući povećanje pritiska unutar maternice što uzrokuje bol.
Kako sami možete olakšati menstrualne bolove
Izvor: Pexels
Određeni kućni tretmani mogu pomoći u ublažavanju bolnih menstruacija. Određene stvari koje možete isprobati kod kuće uključuju:
fitoterapija, uzimanje preparata na biljnoj bazi (konopljika)
Ako menstrualni bolovi ometaju vašu sposobnost obavljanja osnovnih zadataka svaki mjesec, možda je vrijeme da razgovarate s ginekologom.
Medicinsko liječenje
Kada liječnik pokušava saznati koji je temeljni uzrok bolne menstruacije, onda će vjerojatno uzeti u obzir vašu povijest bolesti i obaviti fizički pregled. To će uključivati pregled zdjelice kako bi se provjerilo ima li abnormalnosti u vašem reproduktivnom sustavu i kako bi se potražili znakovi infekcije. Liječenje će ovisiti o težini i temeljnom uzroku vaše boli.
Vaš liječnik također može propisati lijekove koji uključuju:
Nesteroidni protuupalni lijekovi
Ostali lijekovi protiv bolova – to uključuje opcije koje se izdaju bez recepta poput ili jačih lijekova protiv bolova na recept.
Antidepresivi – ponekad se propisuju antidepresivi kako bi se ublažile neke promjene raspoloženja povezane s PMS-om.
Hormonalna kontracepcija – hormoni sprječavaju ovulaciju, što može kontrolirati vaše menstrualne grčeve.
Kirurgijom se mogu liječiti endometrioza ili miomi maternice. Ovo je opcija ako drugi tretmani nisu bili uspješni. Operacijom se uklanjaju svi endometriozni implantati, fibroidi maternice ili ciste.
Kruška se često smatra voćem koje može pomoći u održavanju zdrave tjelesne težine. No koliko zapravo ima kalorija i koja je nutritivna vrijednost kruške?
Kruška je voće koje se često preporučuje u prehrani usmjerenoj na održavanje zdrave tjelesne težine. Bogata je prehrambenim vlaknima, vitaminima i antioksidansima koji mogu podržati zdravlje probavnog sustava i doprinijeti osjećaju sitosti.
Ovo voće potječe iz Azije i uzgaja se već tisućama godina. Danas postoji više od tisuću različitih sorti kruške koje se razlikuju po obliku, boji i okusu, ali sve imaju sličan nutritivni profil.
Nutritivna vrijednost kruške
Kruška je voće relativno niske energetske vrijednosti, ali sadrži niz važnih nutrijenata koji mogu pridonijeti uravnoteženoj prehrani. Osim prirodnih šećera koji daju blagu slatkoću, kruška je posebno bogata prehrambenim vlaknima, ponajviše pektinom – vrstom topljivih vlakana koja može pomoći u regulaciji probave i održavanju stabilne razine šećera u krvi.
Nutrijent
Količina
Energija
57 kcal
Proteini
0.4 g
Ugljikohidrati
15 g
Prehrambena vlakna
3.1 g
Masti
0.1 g
Vitamin C
4.3 mg
Kalij
116 mg
Sličan nutritivni profil imaju i jabuka, mango i banana, koje također sadrže vlakna, vitamine i antioksidanse važne za zdravlje.
Kruška i zdravstvene prednosti
Koliko kalorija ima kruška
Kruška sadrži brojne bioaktivne spojeve koji mogu imati pozitivan učinak na zdravlje organizma. Posebno se ističu flavonoidi i antioksidansi, koji sudjeluju u zaštiti stanica od oksidativnog stresa i upalnih procesa.
Jedan od važnih spojeva u kruški je kvercetin, antioksidans koji se u najvećoj količini nalazi u kori ploda. Istraživanja pokazuju da prehrana bogata flavonoidima može imati zaštitni učinak na kardiovaskularni sustav.
U znanstvenom časopisu Nutrients navodi se:
Veći unos voća bogatog flavonoidima povezan je s nižim rizikom od kardiovaskularnih bolesti zahvaljujući njihovim antioksidativnim i protuupalnim učincima. – Nutrients
Kruška je također dobar izvor vitamina Ci beta-karotena, koji sudjeluju u zaštiti stanica i podržavaju normalno funkcioniranje imunološkog sustava.
Zahvaljujući prehrambenim vlaknima, posebno pektinu, kruška može doprinijeti zdravoj probavi i podržati ravnotežu crijevne mikrobiote.
Studija objavljena u časopisu Food & Function ističe:
Topiva vlakna poput pektina djeluju kao prebiotik te mogu potaknuti rast korisnih bakterija u crijevima. – Food & Function
Da li kruška deblja
Kruška ima relativno nizak kalorijski sadržaj i bogata je vlaknima, zbog čega može biti dobar izbor u prehrani usmjerenoj na regulaciju tjelesne težine.
100 g kruške sadrži približno 57 kcal, a jedna srednja kruška ima oko 100 kcal. Vlakna iz kruške mogu povećati osjećaj sitosti i pomoći u kontroli apetita.
Zbog toga se kruška često preporučuje kao voćni međuobrok u planovima uravnotežene prehrane.Kkruška je poznata po visokom udjelu pektina, topljivog vlakna koje može pomoći u regulaciji probave.
Kruška ima relativno nizak kalorijski sadržaj i bogata je prehrambenim vlaknima, zbog čega može biti dobar izbor u uravnoteženoj prehrani. Vlakna pomažu produljiti osjećaj sitosti i mogu pridonijeti boljoj kontroli apetita, pa se kruška često preporučuje kao voćni međuobrok.
Koliko kalorija ima kruška?
100 grama svježe kruške sadrži približno 57 kalorija, dok jedna srednje velika kruška ima oko 90 do 100 kcal. Zbog relativno niskog energetskog sadržaja i visokog udjela vode, kruška se smatra laganim voćem.
Koja je nutritivna vrijednost kruške?
Kruška sadrži prehrambena vlakna, vitamin C, kalij i niz antioksidativnih biljnih spojeva. Posebno je bogata pektinom, vrstom topljivih vlakana koja može podržati probavu i doprinijeti stabilnoj razini šećera u krvi.
Je li kruška dobra za probavu?
Da. Kruška sadrži prehrambena vlakna koja mogu potaknuti rad crijeva i pridonijeti zdravoj probavi. Pektin, koji se nalazi u kruški, može djelovati kao prebiotik i podržati rast korisnih bakterija u crijevima.
Smiju li osobe s dijabetesom jesti krušku?
Kruška sadrži prirodne šećere, ali zahvaljujući vlaknima može imati umjeren utjecaj na razinu glukoze u krvi. Osobe s dijabetesom mogu je konzumirati u umjerenim količinama, najbolje kao dio uravnoteženog obroka.
Kada je najbolje jesti krušku?
Kruška se najčešće konzumira kao međuobrok između obroka, ali se može dodati i u doručak, voćne salate, smoothieje ili lagane deserte.
Zaključak
Kruška je nutritivno vrijedno voće koje može biti dio uravnotežene i raznolike prehrane. Zahvaljujući sadržaju prehrambenih vlakana, vitamina i antioksidansa, kruška može pridonijeti zdravlju probavnog sustava, podržati imunološku funkciju te doprinijeti osjećaju sitosti. Upravo zbog relativno niskog kalorijskog sadržaja i visokog udjela vlakana često se preporučuje kao praktičan i lagan međuobrok.
U kliničkoj praksi često se susrećem s pitanjima o tome koje voće uključiti u svakodnevnu prehranu, osobito kod osoba koje žele regulirati tjelesnu težinu ili poboljšati kvalitetu prehrane. Voće poput kruške može biti jednostavan način da se poveća unos vlakana i mikronutrijenata, uz zadržavanje uravnoteženog energetskog unosa. Kao i kod svih namirnica, ključ je u umjerenosti i raznolikosti prehrane.