Cimet je zahvaljujući svojim svojstvima te slatkastom mirisu i okusu omiljeni sastojak vrućih zimskih napitaka te kolača. No on nudi puno više od toga i zaista bi bila šteta koristiti ga samo kao dodatak jelima.
Cimet je začin, koji se dobiva od cimetovca, vrste drva iz porodice lovora. Riječ je zapravo o osušenoj unutarnjoj kori mladih stabala cimetovca ili njegovih grančica. One se potom suše te uvijaju u male štapiće, koji su vrlo popularni i koriste se najčešće prilikom dekoracije i serviranja hrane. Osim što je poznat u ulozi začina, on ima i specifična nutritivna svojstva. Zbog kojih se kroz povijest primjenjivao i u medicinske svrhe. U srednjem vijeku je bio cjenjeniji od zlata te se smatrao luksuzom i statusnim simbolom. U drevnoj kineskoj medicini cimet se primjenjivao kao zagrijavajući i pročišćavajući sastojak koji izvrsno pomaže kod srčanih i plućnih oboljenja, kao i kod tegoba mokraćnog mjehura. S time da je naglasak na cejlonskom cimetu kao najoptimalnijoj verziji, koji se dobiva iz stabla vrste Cinnamomum verum (ili Cinnamomum zeylanicum), a porijeklom je naravno iz Šri Lanke (nekadašnji Cejlon).
Nutritivna svojstva cimeta
Cimet je poznat i po tome što sadrži obilje vlakana i mangana tepo mnogobrojnim antioksidativnim svojstvima.
Jedna (jušna) žlica cimeta sadrži:
19 kcal
0,3 g bjelančevina
6,2 g ugljikohidrata
4,1 g dijetalnih vlakana
0,1 g masnoća
1,4 mg mangana (68% dnevno preporučene doze)
77,7 mg kalcija (8% dnevno preporučene doze)
0,6 mg željeza (4% dnevno preporučene doze)
Osim toga, sadrži i vitamine K, E i B6, te minerale magnezij, kalij, cink i bakar.
Istraživanjima se potvrdilo, kako cimet ima antioksidativan učinak tekotira vrlo visoko na ljestvici začina. Po svojim svojstvima značajniji je od češnjaka, ružmarina, origana i timijana. Zahvaljujući sastojcima kao što su polifenoli, flavonoidi i fenolna kiselina, cimet prevenira oksidativni stres i oštećenja nastala djelovanjem slobodnih radikala. Zbog toga je dobar saveznik u borbi protiv kroničnih oboljenja. Pokazalo se da cimet smanjuje nakupljanje dušikova oksida u krvi te sprečava lipidnu peroksidaciju. Riječ je o procesima koji povećavaju rizik od raka, oštećenja mozga i srčanih oboljenja.
Izvor: Shutterstock
Kako koristiti cimet u zdravstvene svrhe
Sigurno ste već negdje čuli da je cimet odlična hrana ili začin za dijabetičare. Povećava osjetljivost na hormon inzulin te regulira glukozu u krvi. Konzumirate li svega 1/2 žličice cimeta na dan, možete uravnotežiti razinu šećera u krvi. Također čaj od cimeta je dobar načina da regulirate razinu šećera u krvi. Pustite vodu da proključa i dodajte 1 žličicu cimeta. Pustite da odstoji 15 minuta. Voda će postati smeđa. Ocijedite ju i popijte. Također postoje istraživanja koja idu u prilog povoljnom djelovanju cimeta na prvenciju Alzheimerove bolesti.
Naime, pokazalo se kako cimet blokira djelovanje tau proteina u mozgu.Tau protein uništava moždane stanice i njegovo gomilanje u mozgu dovodi do demencije i Alzheimerove bolesti. Stoga probajete 1 žličicu cimetapomiješati s malo meda. Pojedite svaki dan prije doručka također možete smjesu kombinirati s čajem po izboru.
Zahvaljujući antioksidansima, cimet može spriječiti mutacije u stanicama te oštećenja koja dovode do pojave tumora i raka u organizmu. Cimet se danas uvelike uzima u obzir kao začin koji može pomoći u prirodnom liječenju tumora i raka te se vezano uz to provodi sve veći broj istraživanja. Pokazalo se i da ovaj mirisni začin poboljšava zdravlje crijeva, a samim time i smanjuje rizik od raka debelog crijeva.
Mahunarke su vrlo bogate biljnim proteinima, vlaknima, mineralima te vitaminima B skupine. Ne sadrže gluten te imaju nizak glikemijski indeks i postotak masti.
Mahunarke su porodica biljaka koje imaju čak preko 19 500 različitih vrsta. Neke od poznatiji su grah mahunar, grašak, soja, leća, bob, slanutak, itd. U ljudskoj prehrani zauzimaju vrlo važno mjesto, prvenstveno zahvaljujući svom vrlo vrijednom sastavu i vrlo visokom prinosu. Mahunarke, grahorice ili leguminoze imaju vrlo specifičan nutritivni sastav. Sadrže gotovo sve potrebno za našu ishranu, i to u vrlo korisnim i balansiranim omjerima. Gotovo idealno prema našim potrebama dolaze u točno pravim omjerima makronutrijenti ugljikohidrati, proteini i masnoće, za gradivo i energiju, uz pregršt vitamina i minerala. Nemojmo zaboraviti balastne tvari i antioksidanse, te fitokemikalije poput flavonoida, lignana i fitosterola koji daju pečat vrlo korisnih nutraceutika.
Nutritivna svojstva mahunarki
Izvor: Pixabay
Mahunarke sadrže 20 do 25% proteina, što je dvostruko više nego u žitaricama i triput više nego u riži, a u prosjeku gotovo duplo više nego meso.
Tako se zbog svog bogatog proteinskog sastava mahunarke ponekad tituliraju i kao “meso za siromašne”, zbog visokog udjela proteina. Proteini mahunarki su u principu vrlo slični ili jednaki sojinom proteinu prema biološkoj vrijednosti. Isti se taj sojin protein prema ocjeni Svjetske Zdravstvene Organizacije pokazao jednak proteinima u mesu, mlijeku i jajima.
Iako su mahunarke općenito bogate na proteinima, probavljivost tih proteina je na visokom nivou. Ipak, važno je istaknuti zašto se u biološkom smislu daje prednost mesu i životinjski proteinima. Naime, zajednička mana mahunarki je nedostatak esencijalne aminokiseline metionina.
Međutim, iako su biološki manje vrijedni radi deficitarnosti metionina, u kombinaciji s proteinima žitarica koje imaju metionin ovaj se nedostatak anulira, pa se kombiniranjem može dobiti puni potrebni profil svih esencijalnih aminokiselina. Na taj način kod mahunarki se u praktičnom smislu može govoriti o pravom iskorištenju proteina, budući se u stvarnom životu gotovo uvijek serviraju uz neku žitaricu.
Dakle, kombinacija mahunarki i žitarica u ishrani daje puni profil biološke vrijednosti aminokiselina.
Mahunarke spadaju u one namirnice s vrlo niskim glikemijskim indeksom što znači da malo ili nikako ne provociraju gušteraču na lučenje inzulina.
Zašto? Zato što sadrže pretežno kompleksne ugljikohidrate koji se u organizmu vrlo sporo pretvaraju u glukozu.
Vlaknasta struktura mahunarkivažna je za probavu i metabolizam jer zadržava vodu, prikuplja toksine, povećava volumen crijevnog sadržaja, sprječava zatvor te smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva i nekih drugih oboljenja.
Konzumacija i priprema mahunarki
Kako bi spriječili neugodne popratne pojave uživanja u mahunarkama, potrebno je neutralizirati fitičnu kiselinu iz ovojnice i olakšati probavu oligosaharida.
Svaku vrstu mahunarke treba namakati, osim leće i suhog graška.
Najbolje u hladnoj vodi nekih 6 do 12 sati uz povremeno mijenjanje vode i svakako ih drži u hladnjaku kako ne bi fermentirale na sobnoj temperaturi. Mahunarke nemojte kuhati u vodi u kojoj su se namakale. Dodaj svježu vodu, sol i druge začine dodavati tek pri kraju kuhanja.
Preporuka kombiniraj mahunarke sa žitaricama, obiljem povrća i zelenjave s dodatkom hladno prešanog ulja po želji.
Postoji mnogo načina kako uključiti mahunarke u svoju prehranu evo par ideja:
Variva i juhe: Grah, leća i slanutak čine izvrsne dodatke varivima i juhama.
Salate: Dodajte kuhane ili konzervirane mahunarke svježem povrću i začinima za ukusne salate.
Namazi: Pripremite humus od slanutka ili mješavinu graha za sendviče i umake.
Burgeri i popečci: Napravite veganske burgere i popečke od mahunarki kao zamjenu za meso.
Smoothieji: Dodajte malu količinu proteina u svoj jutarnji smoothie koristeći grah ili leću.
Prilozi: Poslužite mahunarke kao prilog uz meso ili drugu glavnu komponentu obroka.
Zaključak
Mahunarke su izvrstan izvor proteina i mnogih drugih hranjivih tvari. Integriranje različitih vrsta mahunarki u svoju prehranu može pomoći u održavanju ravnoteže hranjivih tvari, podržati zdravlje srca, poboljšati kontrolu tjelesne težine i promicati opće zdravlje. Bez obzira jeste li vegetarijanac, vegan ili samo tražite zdravu alternativu proteinima, mahunarke su izvrstan izbor za vašu prehranu.
Stevia je prirodni zaslađivač i za razliku od šećera nema štetnih nuspojava. Ona ne sadrži kalorije i odličan je izbor za dijabetičare.
Stevija je grmolika biljka iz porodice Compositae. Ona se sadi u proljeće, a listovi se beru u kasnu jesen, prije cvatnje i suše na suncu nekoliko dana. Porijeklom je iz Paragvaja gdje se uzgaja više od 1500 godina i koristi kao zaslađivač gorkih ljekovitih pripravaka, čajeva te ranoraznih ostalih napitaka.
Krajem 19. stoljeća steviju je “otkrio” talijanski botaničar Bertoni i tako omogućio njezin uzgoj i u drugim krajevima svijeta. Najčešće se upotrebljava u obliku praška dobivenog sušenjem lišća ili vodenog ekstrakta.
Stevija je vrlo slatkog okusa. Njezini prirodni sastojci su glikozidi (steviozidi i rebaudiozidi A i C) i čine čak 300 puta slađom od običnog šećera.
Stevija snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin te snižava i visoki krvni tlak, smanjuje osjećaj gladi, poboljšava probavu.
Osim glikozida ova biljka sadrži i mnoštvo drugih važnih nutrijenata, poput vitamina; A, B, C, minerala kalija, kalcija, magnezija, željeza, cinka i kroma te polifenola, tanina i eteričnih ulja.
Stevija je zacijelo najbolji izvor prirodnog šećera za sve one koji ne smiju ili ne žele jesti rafinirani šećer.
Pogodna je za one koji nastoje smršaviti, dijabetičare, osobe koje su oboljele od karcinoma i drugih bolesti u kojima je važno ograničiti unos rafiniranog šećera. Posebno povoljno svojstvo stevije je njezina visoka termostabilnost i relativna stabilnost u umjereno kiselim otopinama.
Zdravstvene prednosti stevije:
Regulacija razine šećera u krvi: Stevija može pomoći u regulaciji razine šećera u krvi, što je korisno za osobe s dijabetesom i one koji žele smanjiti unos šećera.
Niskokalorična alternativa: Stevija omogućuje uživanje u slatkim okusima bez dodatnih kalorija, što je korisno za kontrolu težine i smanjenje unosa kalorija.
Zdravlje zuba: Za razliku od šećera, stevija ne doprinosi karijesima i može pridonijeti zdravlju zuba.
Potencijalno antiupalno djelovanje: Neka istraživanja sugeriraju da spojevi u steviji mogu imati blago antiupalno djelovanje i pomoći u smanjenju upalnih procesa u tijelu.
Potvrđeni su njeni antioksidativni, antibakterijski i antiseptički učinci, a time i djelotvornost u suzbijanju i ublažavanju raznih kožnih problema. Pomaže kod akni, ekcema, osipa, svrbeža, ispucale i suhe kože i ožiljaka.
Hrani, vlaži i zateže kožu, zaglađuje bore i prevenira prijevremene znakove starosti kože. Koncentrat stevije možete koristiti kao hranjivu masku za lice. Ova biljka ne može biti podloga za razvoj i rast bakterija pa je stoga odlična za prevenciju karijesa.
Njena antibakterijska svojstva djelotvorna su i protiv gingivitisa te ostalih bolesti desni i usne šupljine. Za održavanje oralnog zdravlja možete ju koristiti u obliku tekućine. Dodajte 6-7 kapi stevije u šalicu mlake vode i tom tekućinom ispirite usnu šupljinu i grlo. Možete ju dodati pasti za zube i njome povremeno četkati zube.
Kako koristiti steviju
Steviju možete koristiti kao zamjenu za šećer ili umjetne zaslađivače u različitim jelima i pićima. Dostupna je u nekoliko oblika:
Svježe lišće: Možete koristiti svježe lišće stevije za prirodno zaslađivanje napitaka ili čajeva.
Ekstrakt: Stevija u tekućem ekstraktu ili obliku praha može se dodati jelima, napicima, smoothieima ili receptima za pečenje.
Paketići ili tablete: Stevija je dostupna u obliku paketića ili tableta koje se mogu koristiti za zaslađivanje napitaka ili jela.
Važno je napomenuti da je stevija znatno slađa od šećera, pa vam može trebati manje da postignete željeni slatki okus.
Potencijalnu primjenu ima u slatkim i gaziranim napitcima, žvakaćim gumama, jogurtima, biskvitima i žitaricama. Zanimljivo je da se u Japanu stevija koristi kao sladilo u najrazličitijim prehrambenim proizvodima već više od 30 godina, a Europa je upoznaje tek posljednjih godina.
Čaj od stevije stoljećima se koristi za eliminiranje probavnih smetnji i smirenje želuca. Učinkovit je i za ublažavanje žgaravice te bolova u trbuhu. Ispijanje čaja od ove biljke nakon obroka blagotvorno će djelovati na eventualne tegobe, a što je vrlo važno, bez štetnih nuspojava. Mnogobrojna istraživanja potvrdila su da stevija učinkovito pomaže u kontroli tjelesne težine. Iako je vrlo slatkog i bogatog okusa, stevija uopće ne sadrži kalorije. Osim što je beskalorična, ova biljka podiže energiju, što je od velike važnosti za one koji su na dijeti.
Zaključak
Stevija je prirodna i niskokalorična alternativa šećeru i umjetnim zaslađivačima koja nudi mnoge zdravstvene prednosti. Njezina sposobnost reguliranja razine šećera u krvi, niskokaloričnost i potencijalno antiupalno djelovanje čine je atraktivnom opcijom za ljude koji žele poboljšati svoju prehranu i smanjiti unos šećera. Integriranje stevije u svoju prehranu može vam pomoći u postizanju ravnoteže između slatkih okusa i brige za svoje zdravlje.
Bučino ulje – tajna za bolje zdravlje i ukusan okus! Otkrijte zašto stručnjaci hvale ovu prirodnu blagodat i kako je uključiti u svoju prehranu za stvarne zdravstvene prednosti. Bez čarolija i trikova, ovo je istina o bučinom ulju koju trebate znati!
Bučino ulje, dobiveno iz sjemenki bundeve (Cucurbita pepo), ima dugu povijest upotrebe u kulinarstvu i tradicionalnoj medicini. Ovaj gusti, tamni eliksir nije samo ukusan dodatak jelima, već također nudi mnoge zdravstvene prednosti. Stoga ćemo malo istražit bogatstvo nutrijenata i blagodati bučinog ulja, kao i njegovu raznoliku primjenu u prehrani i wellnessu.
Nutritivna vrijednost bučinog ulja
Bučino ulje je izvor različitih važnih hranjivih tvari koje doprinose zdravlju. Ključni sastojci bučinog ulja uključuju:
Omega-3 masne kiseline: Bučino ulje je bogato alfa-linolenskom kiselinom (ALA), omega-3 masnom kiselinom koja podržava zdravlje srca i mozga.
Omega-6 masne kiseline: Ove masne kiseline su također prisutne u bučinom ulju i igraju važnu ulogu u upalnim procesima i općem zdravlju.
Antioksidansi: Bučino ulje sadrži antioksidanse, kao što su vitamin E i beta-karoten, koji pomažu u zaštiti tijela od slobodnih radikala i oksidativnog stresa.
Minerali: Ulje sadrži minerale poput magnezija, željeza, cinka i kalija koji su ključni za održavanje ravnoteže elektrolita i zdravu funkciju tijela.
Zdravstvene prednosti bučinog ulja
Bučino ulje poželjno je u svakoj prehrani, a posebice ako imate mokraćnih problema ili problema s prostatom. Pogodno je i za žene koje prolaze kroz menopauzu radi svojih ljekovitih svojstava. Ono regulira mokrenje i smanjuje bolove uz korištenje barem žličice ulja dnevno. Osim preventivnog i ljekovitog djelovanja na prostatu bučino ulje ima i druga pozitivna svojstva i djelovanja: smanjuje kolesterol u krvi, stoga djeluje kao prevencija od arteroskleroze; poboljšava imunološki sustav, pozitivno utječe na vid, pozitivno utječe na raspoloženje te olakšava učenje i koncentraciju. Nadalje, bučino ulje povoljno djeluje na crijevnu floru, povoljno djeluje na ten kod djece sklonih ekcemima, i konačno, povoljno djeluje na plodnost kod odraslih.
Evo nekih glavnih benefita:
Zdravlje srca: Zbog visokog sadržaja omega-3 masnih kiselina, bučino ulje može pomoći u smanjenju rizika od srčanih bolesti, snižavanju krvnog tlaka i održavanju zdrave razine kolesterola.
Prostata i mokraćni sustav: Bučino ulje je poznato po svojoj koristi za zdravlje prostate i mokraćnog sustava. Neka istraživanja sugeriraju da redovita konzumacija može pomoći u smanjenju simptoma benigne hiperplazije prostate (BHP) i potencijalno smanjiti rizik od raka prostate.
Antiupalno djelovanje: Omega-3 i omega-6 masne kiseline prisutne u bučinom ulju mogu pomoći u smanjenju upala u tijelu i olakšati simptome kroničnih upalnih stanja.
Kvaliteta kože: Zahvaljujući vitaminu E i drugim antioksidansima, bučino ulje može pridonijeti očuvanju zdrave kože, smanjiti znakove starenja i poboljšati hidrataciju.
Izvor: Pexels
Bučino ulje možete koristiti za masažu tijela, tamnjenje, ali i kao tonik. Jedno od najpoznatijih primjena je za oštećenu kosu. Ovo ulje može pomoći u hranjenju kose čineći ju mekom i nježnom. Osim toga, dobro je za koristiti u slučaju peruti i suhoće vlastišta.
Primjena bučinog ulja u kulinarstvu
Bučino ulje najširu primjenu ima upravo u kulinarstvu. Bučino ulje svojim izuzetnim orašastim okusom daje posebnu i specifičnu aromu mnogim jelima. Savršeno obogaćuje razne specijalitete, ali i sasvim jednostavna i uobičajena jela. Izvrsno je u salatama, umacima, varivima i jelima s povrćem.
Evo nekoliko načina kako ga možete uključiti u svoju prehranu:
Salate: Dodajte bučino ulje u salatna preljeva za bogatiji okus i nutritivnu vrijednost.
Tjestenina: Kap bučinog ulja na svježe kuhane tjestenine s dodatkom svježeg bilja stvara ukusan obrok.
Smoothieji: Dodajte žlicu bučinog ulja u svoj jutarnji smoothie kako biste obogatili njegovu hranjivost.
Namazi: Koristite ga kao nadjev za kruh ili tost, često pomiješan s avokadom ili humusom.
Pečeno povrće: Pospite pečeno povrće bučinim uljem prije pečenja kako biste mu dodali okus i svilenkastu teksturu.
Deserti: Bučino ulje može dodati bogatstvo i glatkoću desertima, poput palačinki ili kolača.
Hrani dodaje posebnu notu i osigurava bogatstvo hranjivih sastojaka. Ovu dragocjenu namirnicu preporučljivo je konzumirati u prirodnom obliku. Termičkom obradom gubi značajan dio hranjivih vrijednosti. Ako je ipak nužna termička obrada, nastojte da temperatura ne prelazi 75ºC.
Ako pripadate u skupinu sretnika koji u vlastitom povrtnjaku uzgajaju buču, uz malo truda možete i sami napraviti zdravo i prirodno, hranjivo ulje. Za jednu litru bučinog ulja bit će vam potrebno oko 2,5 -3 kg sjemenki, što ćete dobiti iz 5-6 buča.
Raspolovite bundeve, izdvojite sjemenke i detaljno ih očistite. Operite ih i potpuno osušite. Zagrijte pećnicu na 60ºC i zagrijavajte sjemenke svega nekoliko minuta, pazeći da ne izgore. Koristeći mužar (avan) gnječite koštice dok iz njih ne istisnete ulje. Na kraju procijedite ulje, ulijte ga u tamnu bocu te ostavite da odstoji oko 4 tjedna.
Zaključak
Bučino ulje nije samo ukusan dodatak jelima, već također nudi razne zdravstvene prednosti zahvaljujući svom bogatstvu omega-3 masnih kiselina, antioksidansa i minerala. Integriranje bučinog ulja u svoju prehranu može pomoći u podržavanju zdravlja srca, prostate i kože, te pružiti opći poticaj vašem dobrobiti. Osim toga, njegova raznolika primjena u kuhinji čini ga vrijednim sastojkom za sve koji traže ravnotežu između ukusa i zdravlja u svojoj prehrani.
Glikemijski indeks kategorizira hranu prema brzini podizanja razine glukoze (šećera) u krvi. Otkrijte koje namirnice imaju nizak, a koje visok GI, i što to uopće znači?
Glikemijski indeks (GI) je koncept koji se često koristi u svijetu prehrane i nutricionizma kako bi se razumjelo kako hrana utječe na razinu šećera u krvi.
Glikemijski indeks kategorizira hranu prema brzini podizanja razine glukoze (šećera) u krvi.
Što je glikemijski indeks?
Glikemijski indeks je numerički sustav koji mjeri kako hrana koja sadrži ugljikohidrate utječe na razinu šećera u krvi nakon što je pojedena. Ovaj indeks uspoređuje pojedine namirnice s referentnom namirnicom, obično glukozom ili bijelim kruhom, koji imaju postavljen GI od 100.
Namirnice s višim GI vrijednostima brže povećavaju razinu glukoze u krvi u usporedbi s onima s nižim GI vrijednostima.
Namirnica koja ima GI od 1 do 50 ubraja se u hranu niskoga glikemijskog indeksa, ona koja ima GI od 50 do 75 ubraja se u hranu umjerenog glikemijskog indeksa, a hrana koja ima GI od 75 do 100 visokog je glikemijskog indeksa.
Kako se izračunava glikemijski indeks?
Glikemijski indeks se izračunava na temelju testiranja, pri čemu sudionici konzumiraju određenu količinu hrane koja sadrži ugljikohidrate (obično 50 grama) i zatim se mjeri promjena razine glukoze u krvi tijekom sljedećih nekoliko sati. Rezultat ovog testiranja uspoređuje se s rezultatom testiranja referentne namirnice, a GI vrijednost se izračunava kao postotak te promjene u odnosu na referentnu namirnicu.
Primjerice, ako neka namirnica proizvede promjenu razine glukoze koja je 70% onoga što proizvodi bijeli kruh, tada će imati GI od 70.
Zašto je glikemijski indeks važan?
Razumijevanje glikemijskog indeksa može biti korisno za upravljanje razinom šećera u krvi, posebno za osobe s dijabetesom. Namirnice s nižim GI vrijednostima sporije podižu razinu šećera u krvi, što može pomoći u održavanju stabilnih razina energije i smanjenju rizika od naglih šiljaka i padova glukoze.
Također, GI može biti koristan alat za kontrolu težine jer hrana s nižim GI vrijednostima često duže održava osjećaj sitosti, što može smanjiti unos kalorija.
Hrana s niskim GI-jem probavlja se dulje
Poznavajući vrijednosti GI-ja možemo kontrolirati razinu glukoze u krvi i tako prevenirati poremećaje poput bolesti srca, povišenu razinu kolesterola, inzulinske rezistenciju, dijabetesa tip II i debljinu.
Naime, hrana s niskim glikemijskim indeksom probavlja se dulje i zato uzrokuje manji porast razine glukoze u krvi, za razliku od one s visokim.
Kod naglog porasta glukoze u krvi, gušterača pojačano proizvodi inzulin koji omogućuje da glukoza uđe u stanice gdje se pretvara u energiju. Kada je u krvi mnogo inzulina, on stalno stvara potrebu za konzumiranjem slatke i škrobne hrane koja se lako pretvara u masnoću i sprječava topljenje otprije stvorenih masti.
Slatki krumpir: Iako je krumpir općenito poznat po visokom GI, slatki krumpir ima niži GI i bogat je vlaknima.
Sok od povrća: Sokovi od povrća, poput soka od rajčice ili krastavca, obično imaju niži GI od voćnih sokova.
Tofu: Tofu i drugi proizvodi od soje imaju niski GI i bogati su biljnim proteinima.
Umjereni GI imaju med, džem, sladoled, smeđa riža, grožđe, banane, a visoki bijeli kruh, kukuruzne pahuljice, pečeni krumpir, grožđice, slatkiši, kolači.
Glukozu u krvi neće povisiti ni kvalitetne masnoće poputlanena, maslinova,bučina ulja i orašastih plodova.
To ne znači da zbog glukoze treba jesti samo jednu vrstu oraščića ili ribu, već u prehrani treba kombinirati hranu s visokim i niskim glikemijskim indeksom.
Pravilo zlatne sredine
Izvor: Pexels
Ni najzdravijeg ne treba previše, ni najlošijeg malo ne šteti. Na mnogim internetskim stranicama postoje tablice s pomoću kojih možete izračunati glikemijski indeks namirnica na svojem tanjuru. No time niste završili potragu za vrijednim namirnicama. Za potpunu sliku treba izračunati i glikemijsko opterećenje (GL) namirnice. Ono obuhvaća glikemijski indeks u odnosu na udio ugljikohidrata koji namirnica sadržava.
Primjerice, mrkva ima visok glikemijski indeks (71 %). Ipak, mrkva srednje veličine prema kemijskom sastavu sadržava 5 g ugljikohidrata, pa je glikemijsko opterećenje nisko (4 %). Upravo zbog niskoga glikemijskog opterećenja mrkva je dobar izbor. Za razliku od krumpira koji ima i visok glikemijski indeks i visoko glikemijsko opterećenje.
S obzirom na vrijednosti GL-a, namirnice se dijele na one s niskim (<10 %), umjerenim (11-19 %) i visokim GL-om (<20 %). Priča o glikemijskom indeksu vraća se dakle na stari zaključak. Najzdravija namirnica u velikim količinama može naškoditi organizmu. Dok nutritvno bezvrijedna namirnica u malim količinama ne bi trebala uzrokovati probleme.
Važno je napomenuti da GI može varirati ovisno o različitim čimbenicima, uključujući način pripreme hrane i kombinaciju s drugim namirnicama.
Stoga je uvijek korisno konzultirati se s nutricionistom ili liječnikom kako biste razvili prehranu koja odgovara vašim individualnim potrebama.
Jedna od svakako neizbježnih ljetnih namirnica je paprika. Ovo povrće egzotičnog porijekla bogato je vitaminima i odlično je za zdravlje vaše kože. Ima je u svim oblicima, bojama i veličinama, a i sveprisutna je u raznim kuhinjama diljem svijeta.
Ljeto je i sezona je paprika. Stoga smo odlučili vas malo bolje upoznati s ovim afričkim povrćem. Paprika predstavlja jedan od najomiljenijih sastojaka u kuhinjama diljem svijeta. Ova ukusna i raznolika povrtnica ima dugu povijest i široku primjenu u kulinarstvu, ali osim što donosi šarenu raskoš okusa na naše tanjure, paprika također skriva značajne blagodati za naše zdravlje.
Raznolikost i nutritivna vrijednost
Paprike, članovi porodice Solanaceae, dolaze u raznim oblicima, veličinama, bojama i okusima. Imamo slatke paprike u crvenoj, žutoj i narančastoj boji, dok zelene paprike imaju gorak okus. Nekoliko sorti paprike čak su i ljute, poput jalapeno, habanero i chili paprike.
Poznato je oko pedesetak različitih sorti ovog ukusnog povrća. Ima je u raznim oblicima bojama i okusima. Naći ćete ih od oblih do rogatih, od crvenih do žutih i zelenih, od ljutih do blagih. Sve su to različite sorte paprike. Osim njene vizualne i okusne raznolikosti, ona je ujedno i vrlo hranjiva te sadrži svega 20 kcal, a bogata je i vlaknima. Što ju čini idealnom namirnicom za svakog tko pokušava regulirati svoju težinu.
Svježa paprika u 100 g sadrži: 92 % vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana. Prehrana koja obiluje biljnim vlaknima utječe i na smanjenu potrebu inzulina te poboljšanje regulacije glukoze kod dijabetičara, zatim na sniženje lipida i kolesterola u krvi. Stoga je prehrana koja sadrži namirnice bogate biljnim vlaknima djelotvorna u liječenju srčanih oboljenja i dijabetesa. Od njezinih ostalih karakteristika treba svakako istaknuti bogatstvo vitaminima i mineralima te jak antioksidativni učinak.
Paprika i konzumacija
Izvor: Unsplash
Paprika je povrće koja se konzumira na bezbroj različitih načina i bez nje se niti jedna kuhinja ne može ni zamisliti. Pa ipak ako govorimo o idelnom načinu konzumacije, onda treba istaknuti kako je ona u sirovom izdanju ipak najzdravija. Zašto je tomu tako?
Zahvaljujući visokom sadržaju vitamina C i bioflavonida, paprika predstavlja izvrstan antioksidans, međutim da bi se u potpunosti zadržali nivoi ovih važnih tvari, mora se jesti sirova i rezati neposredno prije same konzumacije jer su biološki vrijedni spojevi sadržani u njoj nestabilni na zraku.
Najčešće se koriste paprike zelene i crvene boje. Međutim, zanimljivo je istaći da između zelene odnosno crvene paprike postoji razlika u količini pojedinih hranjivih sastojaka, s tim što je po nutritivnom sastavu vrjednija crvena paprika. Ova razlika je utoliko veća ukoliko je boja paprike crvenija, a paprika zrelija, krupnija i mesnatija. Jedino je količina vitamina C približno ista u zelenoj i crvenoj paprici.
Nutritivna vrijednost paprike
Količina vitamina C u svim dijelovima paprike nije podjednaka. Najviše ga ima u dijelu oko peteljke, a sve manje što smo bliži vrhu paprike.
Svaka boja paprike donosi različite hranjive tvari. Crvene i narančaste paprike bogate su antioksidansima, posebno vitaminom C i beta-karotenom. Žute paprike obiluju vitaminom C, kalijem i folatima. Zelene paprike su bogate vitaminom K i vlaknima. Ljute paprike, s njihovom karakterističnom ljutinom, sadrže spojeve poput kapsaicina koji mogu poboljšati cirkulaciju i smanjiti upale.
Kad govorimo o crvenoj boji paprike onda ona dolazi od pigmenta beta-karotena (provitamina vitamina A) i od dva karotenoida: kapsatina i kapsorubina, dok je karakterističan miris paprike posljedica prisustva eteričnog ulja kojeg u paprici ima 0,17 do 1,25 mg na 100 grama.
Stoga je upravo ova dobitna kombinacija vitamina A i C ono što papriku čini idealnom namirnicom za vašu kožu.
Jer su upravo oni najvažniji za njezino zdravlje. Uz visok antioksidativni učinak, oni dirketno utječu svježinu na stvaranje stvaranja kolagena. Čime ujedno utječu na tonus odnosno čvrstoću te svjež i mladenački izgled. Stoga ju svakako preporučamo da ju konzumirate najčešće sirovu i u različitim salatama. Tako ćete dobiti najviše od njezinih hranjivih sastojaka. Naravno i drugi oblici pripremanja su opcija samo uz manji nutritivni učinak.
Zdravstvene prednosti paprike
Uz svoju iznimnu hranjivu vrijednost, paprike donose brojne zdravstvene prednosti:
Jačanje imuniteta: Visok sadržaj vitamina C u paprici podržava imunološki sustav i pomaže u borbi protiv prehlada i infekcija.
Očuvanje zdravlja srca: Paprike su niskokalorične i bogate kalijem, što pomaže u održavanju zdravog krvnog tlaka i srčane funkcije.
Poboljšanje probave: Vlakna u paprici podržavaju zdravlje probavnog sustava, potičući redovitu stolicu i smanjujući rizik od probavnih problema.
Antioksidativna zaštita: Bogatstvo antioksidansa u paprici pomaže u neutralizaciji slobodnih radikala i smanjenju oksidativnog stresa u tijelu.
Paprike u kulinarstvu
Paprike se lako mogu uključiti u razna jela. One su sjajan dodatak salatama, juhama, umacima i rižotima. Slatke paprike odlično se slažu s sirom i mesom, stvarajući ukusne punjene paprike, a ljute paprike daju poseban šarm jelima kojima želimo dodati malo ljutine.
Paprike se mogu konzumirati sirove, pečene, pržene, kuhane ili fermentirane. Njihov svjež i hrskav okus čini ih omiljenima u ljetnim jelima, ali oni su dostupni tijekom cijele godine i mogu se koristiti u raznim receptima, donoseći šarm i ukus svakom obroku.
Zaključak
Paprike su puno više od šarenog ukrasa na tanjuru – one su bogate hranjivim tvarima i donose brojne zdravstvene prednosti. Njihova raznolikost, ukus i nutritivna vrijednost čine ih nezaobilaznim sastojkom uravnotežene prehrane. Uključite paprike u svoj jelovnik i otkrijte zašto su ove raskošne povrtnice tako cijenjene u kuhinji i zdravlju.
