Znate li koja je razlika između alergije i intolerancije na hranu. One su danas vrlo učestala pojava te često dolazi do zabune oko interpretacije njihova značenja. Najčešće jer nismo uvijek sigurni, niti u stanju razlikovati njihove simptome.
Alergije i intolerancije na hranu predstavljaju važan i sveprisutan izazov u današnjem društvu. Svaka osoba reagira različito na hranu, a ove reakcije mogu biti uzrokovane alergijskim ili intolerantnim odgovorima tijela na određene komponente hrane.
Danas je pojava alergije i intolerancije na hranu vrlo čest slučaj. Statistike također govor tome u prilog, smatra se da danas preko 20% ljudi ima određeni oblik osjetljivosti na hranu s tim da manji udio otpada na same alergije.
Vrlo čest slučaj jest da osobe s određenim poteškoćama nisu u stanju adekvatno procijeniti o čemu je točno riječ. Također zbog određenih simptoma, koji su ponekad i slični dolazi do brkanja dvaju termina. Stoga je vrlo važno znati kako je riječ o dvije potpuno različite stvari.
Kod alergija na hranu glavnu ulogu igra naš imunološki sustav. Neposredno nakon konzumacije određene hrane (alergena) manifestira se vrlo jaka reakcije našeg imunološkog sustava. Kod intolerancije situacija je nešto drukčija uglavnom se radi o nedostatku probvnih enzima zbog čega nastaju komplikacije u procesuiranju hrane.
Alergije na hranu
Izvor: Pexels
Alergije na hranu dakle predstavljaju imunološki odgovor tijela na specifične proteine u hrani. Kada osoba s alergijom konzumira hranu koja sadrži alergen na koji je osjetljiva, njezin imunološki sustav reagira proizvodnjom antitijela, uključujući histamin, što može dovesti do različitih simptoma. Zbog nje dolazi jer je naš imunološki sustav greškom identificirao određenu bjelančevinu u hrani kao štetnu.
Simptomi alergija na hranu mogu uključivati:
Kožne reakcije: Crvenilo, svrbež, osip ili oticanje kože.
Respiratorne tegobe: Kihanje, kašljanje, gušenje, astma ili curenje nosa.
Probavne smetnje: Mučnina, povraćanje, proljev ili bolovi u trbuhu.
Anafilaktički šok: Rijedak, ali ozbiljan slučaj koji uključuje brzu i ozbiljnu reakciju s teškim oticanjem, gušenjem i padom krvnog tlaka.
Simptomi, odnosno reakcije se manifestiraju najčešće kao kožne reakcije ili smetnje koje su usko vezane uz probavni sustav. Oni variraju od vrlo blagih, poput osipa, oticanja, do vrlo izraženih – anafilaktički šok.
Kod ovog potonjeg situacija je vrlo ozbiljna i može doći i do smrtnog slučaja, ukoliko osoba ne dobije adekvatnu medicinsku pomoć. Lijeka nažalost za alergije općenito nema, ali je moguće određenim metodama ublažiti neželjene alergijske reakcije.
Kako identificirati alergene
Najvažnije je pravilno identificirati alergene, stoga se preporuča pristupiti laboratorijskom testiranju kako bi se točno identificirali alergeni. Kod nas je dostupna usluga testiranja na alergije, FABER test. Ovaj test na alergije pogodan je za rano otkrivanje i dijagnostiku. Ujedno predstavlja i najnoviju generaciju dijagnostičkih testova, koji vam omogućava testiranje na čak 244 različita alergena.
Možemo biti alergični na sve moguće namirnice, stoga je testiranje najprecizniji način kako bi se ustvrdila prava dijagnoza.
Osobama koje pate od alergija na hranu preporučamo potpuno izbjegavanje pojedinih alergena.
Intolerancija na hranu i simptomatika
Intolerancija na hranu je za razliku od prethodne zakašnjela reakcija organizma na konzumiranu hranu. Javlja se najčešće zbog nedostatka određenih probavnih enzima ili zbog patološke reakcije na neke od tvari prisutnih u hrani. One se javljaju najčešće kao metaboličke, farmakološke ili toksične reakcije.
Metaboličke reakcije na hranu su uzrokovane urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.
Farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima, prirodnim sastojcima (saliciliati, amini…) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa…).
Toksične rakcije su uzrokovane bakterijskim oslobađajanjem toksina u hrani ili su posljedica kontaminacije.
Intolerancija na hranu također uzrokuje formiranje antitijela protiv proteina određene vrste hrane, ali ne IgE (kod alergija), već IgA i IgG antitijela. Oni uzrokuju niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava, koje znatno variraju od osobe do osobe.
Najčešći oblici intolerancija na hranu uključuju:
Laktozna intolerancija: Osobe s ovim oblikom intolerancije nemaju dovoljno enzima laktaze potrebnog za probavu mliječnog šećera (laktoze). To može uzrokovati nadutost, proljev i bol u trbuhu nakon konzumacije mliječnih proizvoda.
Netolerancija na gluten: Ovaj oblik intolerancije uključuje osjetljivost na gluten, bjelančevinu prisutnu u pšenici, ječmu i raži. Celiakija je najozbiljniji oblik netolerancije na gluten i može uzrokovati oštećenje tankog crijeva.
Intolerancija na histamin: Osobe s ovom intolerancijom ne mogu razgraditi histamin, spoj koji se prirodno nalazi u mnogim namirnicama. To može uzrokovati glavobolje, crvenilo lica, svrbež i simptome slične alergijama.
Stoga je vrlo važno prepoznati kako hrana koju jedemo može utjecati i utječe na naše zdravlje. Određeni zdravstveni problemi mogu se praktički u potpunosti izliječiti promjenom prehrane.
Stoga je za postavljanje precizne dijagnoze i terapije najadekvatnije napraviti test.
Test intolerancije na hranu koji vam nudimo u sklopu svojih usluga je vrlo jednostavan i bezbolan test, koji vam omogućava analizu intolerancije na čak 220 različitih namirnica. Primjenom najsuvremenijih laboratorijskih metoda dobivamo vrlo precizne kvantitativne podatke koji vam omogućavaju da optimizirate svoju prehranu. Ovim testiranjima bitno mijenjate kvalitetu svoje prehrane, a samim time i kvalitetu vašeg zdravlja.
Liječenje alergija i intolerancija na hranu
Upravljanje alergijama i intolerancijama na hranu zahtijeva svjesno izbjegavanje izazivača reakcija. Osobe s dijagnosticiranim alergijama trebaju biti posebno oprezne pri odabiru hrane, pažljivo čitati deklaracije na proizvodima i komunicirati svoje alergije s restoranima i kuharima.
Za osobe s intolerancijama na hranu, uklanjanje izazivača iz prehrane obično je najbolji pristup. To može zahtijevati prilagodbu prehrane i korištenje zamjenskih proizvoda ili dodataka prehrani kako bi se osigurala uravnotežena ishrana.
U svakom slučaju, važno je konzultirati se s kvalificiranim nutricionistom ili liječnikom kako bi se utvrdila dijagnoza i razvio individualizirani plan upravljanja alergijama i intolerancijama na hranu.
Pouzdane dijagnoze i pravilno vođenje su ključni za uspješno upravljanje ovim prehrambenim izazovima.
Plodovi aronije u sebi sadrže pravu malu riznicu biološki aktivnih spojeva. Spadaju među najbogatijie biljne izvore fitokemikalija koji su odgovorni za širok raspon ljekovitih učinaka. To je upravo i razlog zašto smo odabrali recept za smoothie od aronije.
Aronija, također poznata kao “sibirska borovnica” ili “crni sok”, postala je sve popularnija u svijetu zbog svojih brojnih zdravstvenih prednosti. Ova tamna bobica bogata je antioksidansima, vitaminima i mineralima koji doprinose općem zdravlju i dobrobiti.
Svježi plodovi aronije imaju vrlo visok antioksidativni kapacitet u usporedbi s ostalim bobičastim voćem.
Mnogobrojne epidemiološke studije ukazuju na snažnu povezanost između unosa aronije te smanjenja smrtnosti ili čak odgađanje samog razvoja srčanih oboljenja, tumora i drugih degenerativnih bolesti kao i vrlo jak antiage učinak.
Aronija je bogata antioksidansima, flavonoidima, mineralima u tragovima, vitaminima B, C i E i folnom kiselinom. Zbog visokog udjela antioksidanasa i vitamina C i E, ona djeluje protuupalno, antivirusno, antibakterijski. Aronija je bogata antioksidantom antocijanom koji povoljno djeluje na imunitet te smanjuje rizik od raka i usporava starenje.
Jedan od najukusnijih načina da uključite aroniju u svoju prehranu je priprema osvježavajućeg i zdravog smoothieja od aronije.
Priprema smoothija od aronije brza je i jednostavna, svega 5 minuta miksanja u blenderu. Ukusan napitak prepun vitamina i drugih dragocijenih sastojaka, koji će vas okrijepiti i osvježiti.
1/2 čajne žličice vanilin šećera (po želji, za aromu)
Led (po želji, za hlađenje i gustinu)
Priprema:
Priprema sastojaka: Prije nego što počnete pripremati smoothie, operite aroniju i bananu. Ako koristite svježe bobice aronije, možete ih unaprijed zamrznuti kako biste smoothie učinili hladnijim i osvježavajućim.
Miješanje: Stavite sve sastojke u blender. To uključuje aroniju, bananu, jogurt, bademovo mlijeko, med (po želji) i vanilin šećer (po želji). Ako želite dodati led, sada je trenutak da ga dodate. Miješajte sve sastojke na visokoj brzini dok ne dobijete glatku i kremastu smjesu.
Kušanje i prilagodba: Nakon što završite miješanje, kušajte smoothie kako biste procijenili slatkoću. Ako želite da bude slađi, možete dodati više meda ili vanilin šećera prema svom ukusu.
Posluživanje: Nalijte smoothie u čaše i ukrasite nekoliko svježih bobica aronije na vrhu radi estetike. Odmah poslužite i uživajte u osvježavajućem napitku.
Zdravstveni benefiti smoothieja od aronije:
Antioksidansi: Aronija je poznata po visokom sadržaju antioksidansa, uključujući antocijane, koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala i štite tijelo od oksidativnog stresa.
Vitamini i minerali: Ovaj smoothie pruža značajan unos vitamina C, vitamina K, kalija i drugih hranjivih tvari koje podržavaju zdravlje kože, kostiju i srca.
Dijetalna vlakna: Banana i aronija su izvrsni izvori vlakana, što podržava zdravu probavu i može pomoći u održavanju osjećaja sitosti.
Potpora imunološkom sustavu: Vitamin C iz aronije i banane jača imunološki sustav, pomažući tijelu da se obrani od bolesti i infekcija.
Hidratacija: Kombinacija bademovog mlijeka i jogurta osigurava hidrataciju i osvježenje.
Smoothie od aronije izvanredan je način da uživate u ukusu i zdravstvenim prednostima ove superhrane. Ovaj napitak savršen je za doručak, međuobrok ili osvježenje tijekom vrućih ljetnih dana. Isprobajte ovaj recept i dodajte malo osvježenja i vitalnosti svojoj prehrani. Vaše tijelo će vam biti zahvalno!
Blagotvorno djelovanje bosiljka na zdravlje pripisujemo prvenstveno njegovom eteričnom ulju. Ovo ulje snažnog mirisa smatra se brojem jedan kada su u pitanju dobro raspoloženje i tretiranje svih vrsta bolova, uključujući glavobolje i migrene.
Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je grmasta biljka intenzivna mirisa, ovalnih i najčešće zelenih listova. Orijentalnog je porijekla, a danas se uzgaja praktički u svim dijelovima svijeta. Postoji čak oko šezdeset različitih vrsta bosiljka po izgledu i okusu.
Sama riječ bosiljak (tal. basilico, engl. basil) grčkog je porijekla, basilikon, što znači kraljevski te odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci. Prvi pisani trag o bosiljku nalazimo još iz vremena starog Egipta.
Bosiljak je poznat po činjenici kako ima jaka antioksidativna svojstva.
Antioksidansi koji se prirodno nalaze u bosiljku štite tijelo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, spriječavaju starenje stanica i mogući nastanak raka. Antioksidansi su važan dio zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i djelotvoran izvor.
Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten, koji se u tijelu pretvara uvitamin A, sprečava oksidaciju kolesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne žile.
Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.
Od ostalih svojstava, bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezija. Magnezijpromiče zdravlje kardiovaskularnog sustava pomažući opuštanju mišića i krvnih žila. Tako pospješuje protok krvi te smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma. Magnezij osnažuje srčani mišić i djeluje preventivno protiv infarkta.
Eterično ulje bosiljka i njegovo djelovanje
U aromaterapiji ovo se eterično ulje se može uzimati putem inhalacije, zatim direktnim nanošenjem na kožu i oralno.
Kod inhalacije, eterično ulje bosiljka se obično dodaje u vruću vodu i potom inhalira. Može se i jednostavno nakapati na papirnatu maramicu te udisati ili pak dodati u razne difuzere i aromatične lampe. Kod nanošenja ulja na kožu potrebno ga je kombinirati sa drugim baznim uljima poput kokosovog, maslinovogili recimo jojobinog.
Eterično ulje bosiljka se koristi za opuštanje te kod raznih oblikapoteškoća izazvanih stresom poput primjerice melankolije, depresije, migrena, mentalne iscrpljenosti, anksioznosti itd. Tada se ovo ulje može koristiti kod inhalacije ili za pripremuopuštajućih masaža. Tu naravno dolazi i do izražaja njegovo jako spazmolitičko svojstvo. Za to je zaslužan kemijski spoj metil-kavikol, koji djeluje protuupalno i analgetički. Zbog toga se vrlo često koristi za bolove u mišićima (uzrokovane upalom mišića nakon pretjeranih sportskih aktivnosti, istegnućem mišića, grčeva mišića zbog neispravnog držanja ili dugotrajnog sjedenja), kod glavobolja i migrena te menstrualnih bolova.
Ulje bosiljka izvanredno djeluje na većinu probavnih problema, te nanešen dermalno u odgovarajućem biljnom ulju daje skoro pa trenutno olakšanje. U kombinaciji s drugim uljima, bosiljak može izuzetno pomoći kod nadutosti, gastritisa, zatvora i probavnih spazama. Također ima i diuretsko djelovanje što znači da spriječava zadržavanje viška tekućine u organizmu pa samim time i neprijatan osećaj već spomenute nadutosti.
Kad govorimo o njegovoj upotrebi treba istaknuti kako se ono ne smije uzimati tijekom trudnoće. Također ne preporuča se njegova upotreba bez prethodne konzultacije sa stručnom osobom, niti dulje od mjesec dana.
Bolesti štitnjače u velikom su porastu. Bilo kao hipo- ili hiper-tireoza, hormonalni disbalans obično počinje postepeno, što ostavlja mogućnost ranih intervencija koje mogu bolest u ranoj fazi zauzdati u većem opsegu.
Današnji užurbani stil života, prepun stresa, pogrešaka u prehrani i zanemarivanja signala organizma idealan je za razvoj oboljenjaštitnjače. Ovisno o količini i vrsti cirkulirajućih hormona štitnjače te o njihovim perifernim učincima i njihovoj manifestaciji simptoma, bolesti štitnjače dijelimo na hipotireozu i hiperitreozu.
Od najčešćih pojava možemo izdvojiti:
umor
debljanje
depresija
osjet hladnoće
gušavost
lošija kvaliteta kose
Jednim dijelom rješenje ovih bolesti leži u kvalitetnoj prehrani, naša preporuka je mediteranska prehrana, koja se smatra najzdravijim načinom prehrane.
Svaka od ovih bolesti štitnjače ima svoje specifičnosti, također i svaki organizam je jedinstven. Zato je individualiziran pristup kod kreiranja prehrane nužan.
Prehrana kod hipotireoze
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja hormona štitnjače, uzrokovano različitim mehanizmima.
Najčešći uzrok hipotireoze jest kronična, autoimuna upala štitnjače – tzv. Hashimotov tiroiditis, pri čemu postepeno dolazi do propadanja tkiva štitnjače i poljedičnog gubitka njezine endokrine funkcije.
Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa, smanjene potrošnje kisika, poremećenog metabolizma određenih vitamina, lipida i proteina. Oni u pravilu nastaju postepeno, stoga vrlo često prolaze nezapaženi u ranim fazama bolesti.
S obzirom da hipotireozu karakterizira usporen metabolizam, usporena probava, povišene razine masnoća u krvi i dobitak na tjelesnoj težini, prijeko je potrebno optimizirati svakodnevnu prehranu.
Kad govorimo o prehrani među glavnim uzrocima hipotireoze jest nedostatak joda u prehrani.
Potrebno ga je dodavati svakodnevnoj prehrani, putem jodirane soli ili namirnice bogate jodom, poput ribe, školjaka i morskih plodova.
Osnovne smjernice u suplementaciji i prehrani
Za osobe s hipotireozom, pravilna prehrana može biti ključna za upravljanje simptomima i održavanje optimalnog zdravlja. Evo nekoliko smjernica:
Jod: Jod je esencijalni nutrijent za štitnjaču jer je osnovni sastojak hormona štitnjače. Osobe s hipotireozom često imaju nedostatak joda. Dodavanje jodirane soli i hrane bogate jodom, poput morskih plodova, može pomoći u prevenciji nedostatka joda.
Selen: Selen je mineral koji ima antioksidativna svojstva i može pomoći u zaštiti štitnjače od oštećenja. Studije su pokazale da dodatak selena može poboljšati funkciju štitnjače kod osoba s autoimunim tiroiditisom, čestim uzrokom hipotireoze.
Hrana bogata vlaknima: Osobe s hipotireozom često se suočavaju s problemima probave. Hrana bogata vlaknima, poput voća, povrća, i cjelovitih žitarica, može pomoći u regulaciji probave.
Tu je i niz drugih nutrijenata čijim se redovitim unosom može dijelom utjecati na rad štitnjače. Važan je svakodnevni unos vitamina C, E, i B skupine. Zatim cinka, selena i aminokiseline tirozina kojom obiluju riba, meso, mliječni proizvodi i mahunarke.
Koje namirnice konzumirati
Izvor: Pexels
Namirnice koje bi trebalo uključiti u redoviti plan prehrane su:
Preporuka je obilna hidratacija (piti puno tekućine) te pojačati tjelesnu aktivnost, potrebno je organizmu osigurati dovoljan unos prehrambenih vlakana (najmanje 30 gr dnevno) koja će pojačati osjećaj sitosti, potaknuti crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.
Namirnice koje treba izbjegavati su: kofeinski napici, kupus, kelj, brokula, rotkvice, senf, soja (proizvodi od soje), breskve, lanene sjemenke, kikiriki, batat (vrsta krumpira).
Prehrana kod hipertireoze
Hipertireoza je stanje prekomjernog stvaranja i izlučivanja hormona štitnjače.
Javlja se vrlo često zbog stresa, zatim tijekom trudnoće, kod zračenja vrata ili kod težih infekcija.
Može nastati i kod povećanog unosa joda te kao posljedica dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona štitnjače. Zbog povećanog rada, odnosno ubzanog metabolizma, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase.
Osnovne smjernice u prehrani i suplementaciji
U ovom slučaju prehrana je također vrlo važna kod regulacije ove bolesti. Ovo su neke osnovne smjernice:
Hrana bogata kalcijem: Hipertireoza može uzrokovati gubitak kalcija iz kostiju, pa je važno unositi dovoljno kalcija kroz namirnice poput mliječnih proizvoda, lisnato povrće (kao što su kelj i brokula) te tofu.
Voće i povrće: Antioksidansi iz voća i povrća pomažu u smanjenju upale koja može pratiti hipertireozu. Bobice, agrumi i špinat su dobri izbori.
Hrana s visokim sadržajem vlakana: Hrana bogata vlaknima može pomoći u regulaciji probave, što može biti poremećeno kod hipertireoze. Integralne žitarice i povrće poput graška i brokule su dobre opcije.
Nemasni izvor proteina: Nemasni izvori proteina poput piletine, puretine, ribe i graha mogu pomoći u održavanju mišićne mase i potrebne energije bez dodatnog opterećenja štitnjače.
Restrikcija joda: Iako jod može biti koristan za osobe s hipotireozom, treba ga ograničiti za osobe s hipertireozom kako bi se smanjila proizvodnja hormona štitnjače. Izbjegavajte hranu bogatu jodom, kao što su morski plodovi.
Dijeta i prehrana igraju ključnu ulogu u upravljanju bolestima štitnjače. Osobe s hipotireozom i hipertireozom trebaju prilagoditi svoju prehranu kako bi održavale ravnotežu hormona štitnjače i minimizirale simptome.
Važno je konzultirati se s liječnikom ili nutricionistom kako bi se razvila pravilna prehrana prilagođena specifičnim potrebama svake osobe.
Dijeta i prehrana su samo jedan dio upravljanja bolestima štitnjače, ali su neophodni za očuvanje zdravlja i kvalitete života osoba s ovim stanjima.
Svatko tijelo je specifično, odnosno posebno na svoj način. Postoji više tipova tjelesne građe, a vaćina nas je najčešće kombinacija više njih. Stoga svaka građa zahtjeva i specifičnu dijetu i tjelovježbu.
U praksi tipovi građe nisu striktno definirani te je većina ljudi najčešće kombinacija dva ili tri tipa građe. Na vama je da što bolje upoznate vlastito tijelo, identificirate njegove potrebe i reakcije na određene podražaje.
Svaki od tipova građe ima drugačije osobine metabolizma i fizičke sposobnosti, stoga je idealna tjelovježba za vaš oblik tjela te prehrana različita za svakog ponaosob.
Poznavanje vlastite tjelesne građe jest važna činjenica koja usmjerava individualni odabir pravilnog oblika treninga. Svaka osoba ne pripada svim tjelesnim tipovima tijela, jedan od tipova je dominantan s obzirom na većinu ostalih obilježja.
Postoje tri tipa građe tijela:
1. Ektomorf, oni su u pravilu vitki, mršavi s ubrzanim metabolizmom, te s vrlo malim postotkom masnog tkiva. To su najčešće visoke, mršave osobe s malim zglobovima. Njihov metabolizam je vrlo brz i mogu jesti bilo što bez straha od debljanja. Ektomorfi imaju slabiju mišićnu masu koju im nije lako povećati.
2. Mezomorf su u pravilu osobe mišićavog tijela, snažnih ruku i nogu, širokih ramena i tankog struka, punih prsa te odličnog omjera ramena i struka. Mezomorfi nemaju problema s razvojem mišićne mase, imaju vrlo malo tjelesnih masti. Potreban je doduše oprez kako nebi došlo do pretjeranog taloženja masnih naslaga.
3. Endomorf su osobe zaobljene građe, širokih zglobova, širokih bokova. Spada u nezahvalnu tjelesnu građu jer takve osobe nemaju problema s dobivanjem mišićne mase, ali imaju problema s dobivanjem i gubljenjem masnih naslaga. Endomorfi imaju spor metabolizam pa jako brzo pohranjuju masti te se dobivena mišićna masa teško nadzire ispod masnog potkožnog tkiva.
Važno je istaknuti bez obzira kojoj tjelesnoj građi pripadali uz kvalitetan rad i trud (trening i prehranu) možemo značajno promijeniti sastav vlastitog tijela te postići željeni fizički izgled.
Izvor: Pexels
Tjelovježba za vaš oblik tjela
Trening za ektomorfa
Dugački treninzi su kontraproduktivan za ektomorfa, najbolja opcija je držati broj serija u treningu nisko, kao i sveukupno trajanje treninga. Treninga treba obuhvaćati kompleksne osnovne vježbe (čučanj, mrtvo dizanje, potisci za prsa i ramena, veslanje). Najčešće opsega ponavljanja treba biti od 6-10. Na svakom treningu trenirati 1-2 mišićne skupine, jednom tjedno obraditi sve mišićne skupine na tijelu. Preporučaju se nešto duži odmori između serija oko 2 minute, a između dvije vježbe i do 5 minuta.
Trening za mezomorfa
Tijelo mezomorfa se brzo oporavlja nakon treninga i brzo se prilagođava na razne programe treninga. Trening treba obuhvaćati kompleksne vježba kao i izolacijske vježbe.
Preporuča se provesti 3 – 4 tjedna visoko intenzivnog treninga, nakon čega slijed 1 – 2 tjedna treninga nižeg intenziteta. Broj ponavljanja se kreće od 8 – 12 ponavljanja po mišićnoj skupini.
Poželjno je postupno progresivno povećavati intenzitet treninga. Odmor između serija oko 60 sekundi a između dvije vježbe oko 2 minute.
Nikad ne trenirati mišićnu skupinu prije nego se oporavi od prijašnjeg treninga (minimalno 48 sati).
Trening za endomorfa
Kod endomorfa potrebno je ubrzati metabolizam. Stoga je potrebno provoditi aerobne aktivnosti (trčanje, orbitrek, vožnja bicikla) minimalno 3x tjedno oko 30 minuta.
Trening se treba sastojati čestog vježbanja s naglaskom na aerobne aktivnosti radi potrošnje masti. Kod treninga s utezima potrebno je obraditi cijelo tijelo prvih 2 tjedna, nakon toga prijeći na split trening.
Trening se treba sastojati od kompleksnih vježbi te broja ponavljanja između 8 – 15. Odmor između serija mora biti između 30 – 45 sekundi, a između vježbi 1,5 minuta.
Važno je napomenuti da većina ljudi ima mješavinu karakteristika različitih tipova tijela, ali često dominira jedna od njih. Stoga je najbolji pristup prilagoditi svoj fitness plan kako bi odražavao vašu individualnu građu i ciljeve.
Također je važno da se posavjetujete sa stručnjakom za fitness ili osobnim trenerom kako biste osigurali da vaša rutina bude sigurna i učinkovita. S pravim pristupom, svatko može postići svoje fitness ciljeve, bez obzira na svoj tip tijela.
Jesen je poznata po bundevama. Ovo ukusno voće dolazi u raznoraznim oblicima i bojama. Bundeve mogu biti žute, narančaste, zelene, velike, male, duguljaste i okrugle. Poznato je čak 800 različitih vrsta i ne samo to one su jako, jako ukusne i zdrave.
Bundeve su ukusne i dijetne, sadrže više od 90% vode i vrlo malo masnoća. Od njih se spremaju razno razna variva, složenci i kolači, ali i kompoti i marmelade. Koštice bundeve su kao stvorene za grickanje, ulje se koristi za spremanje salata, a izdubljena kora za serviranje jela na prastari način. Mi smo za vas ovom prilikom izabrali ukusan i zdrav recept, krem juha od bundeve.
Zahvaljujući svojim sastojcima, bundeve su jako ljekovite, pa se one i njihovi pripravci odavna koriste u narodnoj medicini i kozmetici.
Nutritivna svojstva bundeve
Bundeve, sadrže obilje vitamina A, C, E i folne kiseline te minerala i elemenata u tragovima (primjerice, kalija, kalcija, selena i fosfora). Ulje dobiveno od koštica bundeve posebno je dragocjeno u ljekovitom smislu jer sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te vitamine A, B1, B2, B6, C i D.
Bundeva sadrži određenu količinu beta-karotena te obilje ostalih antioksidansa, poput već spomenutih vitamina C i E. Bogata je važnim aminokiselinama i mineralima, a posebno kalij i cink, koji svi zajedno imaju presudnu ulogu u borbi protiv slobodnih radikala i u podizanju cjelokupnog imuniteta.
Ljekoviti sastojci iz bundeve štite organizam od različitih alergija i infekcija, što je posebno važno u jesenskom i zimskom razdoblju. Pomaže i kod artritisa te oboljenja srca i krvotoka (ateroskleroze i srčanog infarkta). Zbog spomenutih sastojaka, bundeva snižava kolesterol u krvi te štiti od različitih kancerogenih oboljenja. Bundevu bi u svoju ishranu svakako trebali uključiti bolesnici od šećerne bolesti, gihta, reumatizma ili pretili.
Ostavimo sad bolesti po strani i pripremimo tu ukusnu juhu od bundeve!
Izvor: Pexels
Recept za krem juhu od bundeve
serviranje za 4 osobe
Sastojci:
oko 500 g bundeve
1 veći krumpir
oko 5 dl vode
1 glavica luka
3 češnja češnjaka
2 dl vrhnja za kuhanje
1 žličica Vegete (po izboru)
sol
papar
Priprema (30 min)
Operite, ogulite i očistite bundevu i krumpir te oboje narežite na kocke. Nasjeckajte luk i ogulite češnjak. Sve stavite kuhati u malo hladne, posoljene vode (treba pokriti povrće). Kada je povrće mekano, propasirajte ga ili usitnite električnom mješalicom, dodajte ostatak vode, vrhnje za kuhanje, soli i papra i grugih začina po želji i još jednom kratko prokuhajte.
