Slasne, crvene trešnje idealna su voćka za ljetno osvježenje. Ali ono što sigurno niste znali da su osim okrepe, u rodu sa šljivama te učinkovite kod bolova i upala. Osobito su učinkovite kod problema s gihtom.
Plod trešnje okrugla je mesnata voćka, crvene do crveno-ljubičaste boje, ovisno o sorti. Trešnje svoju boju duguju antocijaninima, antioksidansima snažnih protuupalnih svojstava. S nutritivnog stajališta njihove su osobine vrlo cijenjene.
Dobar su izvorvitamina C i prehrambenih vlakana, a i istodobno imaju umjerene količine kalorija. Stoga su idealan izbor za sve one koji nastoje smršaviti. Bez obzira na sortu, imajukratak vijek trajanja pa pri kupnji tražite plodove izrazite crvene boje i čvrste vanjske kožice. Kupujte samo one koje su čuvane na hladnom jer visoke temperature oštećuju njihovu teksturu i okus.
Od ostalih nutrijenata valja još istaknuti kako sadrže vitamine A, B, bioflavonoide, elagičnu kiselinu, antocijanin i melatonin. A u ovoj specifičnoj kombinaciji upravo leži trešnjina tajna.
Zdravstveni učinak trešanja
Izvor: Unsplash
Antocijanini iz tamnih trešanja mogu smanjiti količinu masnih naslaga na trbuhu te sniziti razinu kolesterola i šećera u krvi. Zahvaljujući vlaknima i pektinu ovi plodovi doprinose i osjećaju sitosti. Ukratko odlične su za vašu liniju. Oni također blokiraju upalne enzime i smanjuju bolove. Zapravo, 20 trešanja je deset puta učinkovitije od aspirina te ima pozitivne učinke na giht i bolove odartritisa. Također se smatraju izvrsnim izvorom bora, (sadrže 396 ug/100 grama), što u kombinaciji s kalcijem i magnezijem izuzetno povoljno utječe na zdravlje kostiju.
Istraživanje Sveučilišta u Londonu pokazalo je da se ispijanjem soka od trešnje može u roku od 24 sata povratiti čak 90% snage izgubljene tijekom sportskih aktivnosti ili napornog fizičkog rada.
Prema znanstvenim istraživanjima, flavonoid koji možemo naći u trešnjama (kercetin) ima antikancerogena svojstva, te pomaže u sprečavanju srčanih bolesti.
Ukratko one su dobre za otklanjanje fizičke i umne iscrpljenosti te ublažavaju simptome povezane s fibromijalgijom i glavoboljom. Mogu pomoći i kod znakova starenja kao što su bore, celulit, suhoća kože i kose i sl.
To je zbog već spomenutog vitamina A, u obliku beta-karotena koji ima važnu ulogu u mnogim funkcijama organizma. Beta-karoten pospješuje rast kostiju i zubi, održava kožu zdravom i štiti od infekcija. Neophodan je i za zdravlje očiju i očuvanje dobrog vida.
Trešnje, sok od trešanja kao i čaj od njihovih peteljki u narodnoj medicini primjenjuju se za njegu i obnovu suhe kože te za uklanjanje podočnjaka.
Ali tu priči nije kraj. Osim slasnih plodova mogu se iskorititi i njihove peteljke. Primjerice u narodnoj se medicini već stoljećima koriste i peteljke.
Trešnje su izvrstan diuretik što znači da pospješuju izlučivanje mokraće.
Od peteljki se pripremaju čajevi koji se koriste za otapanje bubrežnih kamenaca, čišćenje mokraćnih puteva, za pojačano izlučivanje mokraće kao i za upalu bubrega i mokraćnih kanala.
Stoga iskoristite sezonu trešanja. I pri tome dajte mašti na volju. Kombinirajte ih u ukusnim voćnim salatama i osvježavajućim sokovima. Dodajte ih kolačima i tortama. Kušajte ih u sladoledima, umacima te sorbetu. Kombinacija ima stvarno jako puno. Odaberite recept po svom ukusu te uživajte u ovoj slasnoj voćki dok još traje sezona.
U gastronomiji često viđene, a opet često podcijenjene, šparoge su mnogo više od ukusnog priloga na tanjuru. One su zapravo prava riznica nutritivnog bogatstava i ljekovitih svojstava koje im često pripisuju epitet “supernamirnica”.
Pripremite se za putovanje kroz svijet šparoga, gdje će se okus i zdravlje sjediniti. Šparoga je biljka iz porodice ljiljana koja raste uglavnom samoniklo. U mnogim zemljama se koristi kao delikatesno povrće. Premda je ova biljka kod nas relativno malo proširena, šparoga raste kao samonikla biljka uz priobalno područje gdje se počinje brati već u ožujku.
Šparoga (Asparagus officinalis) nije samo ukusno povrće koje se često pojavljuje u proljetnim jelima, već je i pravo blago nutrijenata i ljekovitih svojstava. Ova zelena, vitka biljka se tradicionalno koristi u kulinarstvu, ali je postala i poznata kao supernamirnica zbog svoje bogate hranjive vrijednosti i potencijalnih zdravstvenih benefita.
Sezonalnost i vrste šparoga
Šparoge možete kupiti na tržnici u razdoblju od ožujka do lipnja mjeseca, a kultivirane veći dio godine. Kod kupnje obratite pozornost na prirodnu zelenu boju i čvrstu strukturu, osobito vrškova. Ona je višegodišnja biljka s jako razvijenim podzemnim dijelom i svijetlo zelenim ili ljubičastim vrhovima. Osim zelenih šparoga koje mogu narasti do 20 centimetara visine, postoje i bijele šparoge koje su puno skuplje, s obzirom na to da se izdanci čuvaju pokriveni od sunca kako bi se spriječio nastanak klorofila koji šparogama daje zelenu boju. Mnogo rjeđe su ljubičaste šparoge koje okusom podsjećaju na voće te su najukusnije svježe, dok kuhanjem gube svoju ljubičastu boju. Sveukupno brojimo 300 tinjak vrsta od kojih je svega 20 – tak jestivo.
Nutritivna svojstva šparoga
Šparoga ima malu energetsku, a veliku nutritivnu vrijednost. Energetska vrijednost 100 g iznosi samo 84 kJ ili 20 kcal jer najveći dio čini voda (93%). Osim vode šparoga sadrži još 1,7% bjelančevina, 2,6% ugljikohidrata i 0,7% masti.
Njezina je najveća vrijednost je bogatstvo mineralnim tvarima i vitaminima. Najbogatija je kalijem, zatim fosforom, sumporom, kalcijem i magnezijem. Sadrže dosta mikroelemenata kao što su željezo, bakar, cink, fluor i jod.
Zatim odličan su izvor folata i vitamina C. Dobar su izvor tiamina te vitamina B6. Nešto manje bogat su izvor vlakana, vitamina A, bjelančevina, riboflavina, niacina.
Zdravstvene prednosti šparoga
Izvor: Pexels
Detoksikacija: Šparoge su prirodni diuretik koji potiče čišćenje bubrega i mokraćnog sustava, pomažući tijelu u eliminaciji štetnih tvari.
Regulacija šećera u krvi: Vlakna u šparogama pomažu u održavanju stabilnih razina šećera u krvi, što je ključno za prevenciju dijabetesa.
Potpora zdravlju srca: Kombinacija vitamina, minerala i antioksidansa čini šparoge saveznikom u održavanju zdravlja srca, smanjujući rizik od kardiovaskularnih bolesti.
Potpora mršavljenju: Niska kaloričnost i visok sadržaj vlakana čine šparoge idealnom hranom za one koji žele održati ili izgubiti težinu.
Protuupalna djelovanja: Antioksidansi u šparogama mogu pomoći u smanjenju upala u tijelu, čime se smanjuje rizik od različitih bolesti.
Šparoge su jedan od najbogatijih izvora rutina, flavonoida koji reducira kolesterol, snižava krvni tlak i ojačava oslabljene kapilare.
Sadrže glutation, jedan od najsnažnijih antikarcinogena i antioksidansa pronađen u organizmu, koji se koristi za detoksifikaciju karcinogenih elektrofila te za zaštitu stanica od oksidativnog oštećenja, pri tom sprječavajući oštećenja DNA i ostalih makromolekula.
Šparoge su iznimno zdrave za normalan rad jetre, bubrega i pluća, a odlične su i za dijetalnu ishranu kod oboljelih od dijabetesa.
Sadrže inulin prebiotik koji potiče razvoj dobrih bakterija i neutralizira loše bakterije. Zahvaljujući folnoj kiselini, šparoge su izrazito zdrave za razvoj fetusa te se preporučuju trudnicama.
Kako uključiti šparoge u prehranu
Kuhane šparoge: Kuhane šparoge su jednostavne za pripremu i čuvaju veći dio svojih hranjivih tvari.
Salate: Dodajte svježe rezane šparoge u salate za dodatni okus i nutritivni poticaj.
Namaz ili juha: Pripremite kremastu šparogu juhu ili namaz kao zdravu i ukusnu opciju.
Pečene šparoge: Pečene šparoge s maslinovim uljem i začinima nude bogat okus.
Priprema i kuhanje šparoga
Mladi izdanci divlje šparoge smatraju se gurmanskom hranom, a pripremaju se svježe ili kratko termički obrađene dok ne omekšaju, najčešće kao dodatak salatama, rižotima i tjestenini, uz kajganu ili kao prilog mesnim i ribljim jelima.
Najzdraviji način pripreme šparoga podrazumijeva što kraću termičku obradu kako bi se sačuvala maksimalna količina nutrijenata. Preporučeno vrijeme pirjanja ili kuhanja šparoga je na pari ne duže od 5 minuta.
Zaključak
Šparoge nisu samo gastronomski užitak već i moćan saveznik za očuvanje zdravlja. Njihova bogata kombinacija vitamina, minerala i antioksidansa čini ih jedinstvenom supernamirnicom koja podržava brojne aspekte tjelesnog zdravlja. Redovito uključivanje šparoga u prehranu može donijeti brojne koristi, čineći ih važnim dijelom uravnotežene i zdrave prehrane
Mahunarke su vrlo bogate biljnim proteinima, vlaknima, mineralima te vitaminima B skupine. Ne sadrže gluten te imaju nizak glikemijski indeks i postotak masti.
Mahunarke su porodica biljaka koje imaju čak preko 19 500 različitih vrsta. Neke od poznatiji su grah mahunar, grašak, soja, leća, bob, slanutak, itd. U ljudskoj prehrani zauzimaju vrlo važno mjesto, prvenstveno zahvaljujući svom vrlo vrijednom sastavu i vrlo visokom prinosu. Mahunarke, grahorice ili leguminoze imaju vrlo specifičan nutritivni sastav. Sadrže gotovo sve potrebno za našu ishranu, i to u vrlo korisnim i balansiranim omjerima. Gotovo idealno prema našim potrebama dolaze u točno pravim omjerima makronutrijenti ugljikohidrati, proteini i masnoće, za gradivo i energiju, uz pregršt vitamina i minerala. Nemojmo zaboraviti balastne tvari i antioksidanse, te fitokemikalije poput flavonoida, lignana i fitosterola koji daju pečat vrlo korisnih nutraceutika.
Nutritivna svojstva mahunarki
Izvor: Pixabay
Mahunarke sadrže 20 do 25% proteina, što je dvostruko više nego u žitaricama i triput više nego u riži, a u prosjeku gotovo duplo više nego meso.
Tako se zbog svog bogatog proteinskog sastava mahunarke ponekad tituliraju i kao “meso za siromašne”, zbog visokog udjela proteina. Proteini mahunarki su u principu vrlo slični ili jednaki sojinom proteinu prema biološkoj vrijednosti. Isti se taj sojin protein prema ocjeni Svjetske Zdravstvene Organizacije pokazao jednak proteinima u mesu, mlijeku i jajima.
Iako su mahunarke općenito bogate na proteinima, probavljivost tih proteina je na visokom nivou. Ipak, važno je istaknuti zašto se u biološkom smislu daje prednost mesu i životinjski proteinima. Naime, zajednička mana mahunarki je nedostatak esencijalne aminokiseline metionina.
Međutim, iako su biološki manje vrijedni radi deficitarnosti metionina, u kombinaciji s proteinima žitarica koje imaju metionin ovaj se nedostatak anulira, pa se kombiniranjem može dobiti puni potrebni profil svih esencijalnih aminokiselina. Na taj način kod mahunarki se u praktičnom smislu može govoriti o pravom iskorištenju proteina, budući se u stvarnom životu gotovo uvijek serviraju uz neku žitaricu.
Dakle, kombinacija mahunarki i žitarica u ishrani daje puni profil biološke vrijednosti aminokiselina.
Mahunarke spadaju u one namirnice s vrlo niskim glikemijskim indeksom što znači da malo ili nikako ne provociraju gušteraču na lučenje inzulina.
Zašto? Zato što sadrže pretežno kompleksne ugljikohidrate koji se u organizmu vrlo sporo pretvaraju u glukozu.
Vlaknasta struktura mahunarkivažna je za probavu i metabolizam jer zadržava vodu, prikuplja toksine, povećava volumen crijevnog sadržaja, sprječava zatvor te smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva i nekih drugih oboljenja.
Konzumacija i priprema mahunarki
Kako bi spriječili neugodne popratne pojave uživanja u mahunarkama, potrebno je neutralizirati fitičnu kiselinu iz ovojnice i olakšati probavu oligosaharida.
Svaku vrstu mahunarke treba namakati, osim leće i suhog graška.
Najbolje u hladnoj vodi nekih 6 do 12 sati uz povremeno mijenjanje vode i svakako ih drži u hladnjaku kako ne bi fermentirale na sobnoj temperaturi. Mahunarke nemojte kuhati u vodi u kojoj su se namakale. Dodaj svježu vodu, sol i druge začine dodavati tek pri kraju kuhanja.
Preporuka kombiniraj mahunarke sa žitaricama, obiljem povrća i zelenjave s dodatkom hladno prešanog ulja po želji.
Postoji mnogo načina kako uključiti mahunarke u svoju prehranu evo par ideja:
Variva i juhe: Grah, leća i slanutak čine izvrsne dodatke varivima i juhama.
Salate: Dodajte kuhane ili konzervirane mahunarke svježem povrću i začinima za ukusne salate.
Namazi: Pripremite humus od slanutka ili mješavinu graha za sendviče i umake.
Burgeri i popečci: Napravite veganske burgere i popečke od mahunarki kao zamjenu za meso.
Smoothieji: Dodajte malu količinu proteina u svoj jutarnji smoothie koristeći grah ili leću.
Prilozi: Poslužite mahunarke kao prilog uz meso ili drugu glavnu komponentu obroka.
Zaključak
Mahunarke su izvrstan izvor proteina i mnogih drugih hranjivih tvari. Integriranje različitih vrsta mahunarki u svoju prehranu može pomoći u održavanju ravnoteže hranjivih tvari, podržati zdravlje srca, poboljšati kontrolu tjelesne težine i promicati opće zdravlje. Bez obzira jeste li vegetarijanac, vegan ili samo tražite zdravu alternativu proteinima, mahunarke su izvrstan izbor za vašu prehranu.
Bučino ulje – tajna za bolje zdravlje i ukusan okus! Otkrijte zašto stručnjaci hvale ovu prirodnu blagodat i kako je uključiti u svoju prehranu za stvarne zdravstvene prednosti. Bez čarolija i trikova, ovo je istina o bučinom ulju koju trebate znati!
Bučino ulje, dobiveno iz sjemenki bundeve (Cucurbita pepo), ima dugu povijest upotrebe u kulinarstvu i tradicionalnoj medicini. Ovaj gusti, tamni eliksir nije samo ukusan dodatak jelima, već također nudi mnoge zdravstvene prednosti. Stoga ćemo malo istražit bogatstvo nutrijenata i blagodati bučinog ulja, kao i njegovu raznoliku primjenu u prehrani i wellnessu.
Nutritivna vrijednost bučinog ulja
Bučino ulje je izvor različitih važnih hranjivih tvari koje doprinose zdravlju. Ključni sastojci bučinog ulja uključuju:
Omega-3 masne kiseline: Bučino ulje je bogato alfa-linolenskom kiselinom (ALA), omega-3 masnom kiselinom koja podržava zdravlje srca i mozga.
Omega-6 masne kiseline: Ove masne kiseline su također prisutne u bučinom ulju i igraju važnu ulogu u upalnim procesima i općem zdravlju.
Antioksidansi: Bučino ulje sadrži antioksidanse, kao što su vitamin E i beta-karoten, koji pomažu u zaštiti tijela od slobodnih radikala i oksidativnog stresa.
Minerali: Ulje sadrži minerale poput magnezija, željeza, cinka i kalija koji su ključni za održavanje ravnoteže elektrolita i zdravu funkciju tijela.
Zdravstvene prednosti bučinog ulja
Bučino ulje poželjno je u svakoj prehrani, a posebice ako imate mokraćnih problema ili problema s prostatom. Pogodno je i za žene koje prolaze kroz menopauzu radi svojih ljekovitih svojstava. Ono regulira mokrenje i smanjuje bolove uz korištenje barem žličice ulja dnevno. Osim preventivnog i ljekovitog djelovanja na prostatu bučino ulje ima i druga pozitivna svojstva i djelovanja: smanjuje kolesterol u krvi, stoga djeluje kao prevencija od arteroskleroze; poboljšava imunološki sustav, pozitivno utječe na vid, pozitivno utječe na raspoloženje te olakšava učenje i koncentraciju. Nadalje, bučino ulje povoljno djeluje na crijevnu floru, povoljno djeluje na ten kod djece sklonih ekcemima, i konačno, povoljno djeluje na plodnost kod odraslih.
Evo nekih glavnih benefita:
Zdravlje srca: Zbog visokog sadržaja omega-3 masnih kiselina, bučino ulje može pomoći u smanjenju rizika od srčanih bolesti, snižavanju krvnog tlaka i održavanju zdrave razine kolesterola.
Prostata i mokraćni sustav: Bučino ulje je poznato po svojoj koristi za zdravlje prostate i mokraćnog sustava. Neka istraživanja sugeriraju da redovita konzumacija može pomoći u smanjenju simptoma benigne hiperplazije prostate (BHP) i potencijalno smanjiti rizik od raka prostate.
Antiupalno djelovanje: Omega-3 i omega-6 masne kiseline prisutne u bučinom ulju mogu pomoći u smanjenju upala u tijelu i olakšati simptome kroničnih upalnih stanja.
Kvaliteta kože: Zahvaljujući vitaminu E i drugim antioksidansima, bučino ulje može pridonijeti očuvanju zdrave kože, smanjiti znakove starenja i poboljšati hidrataciju.
Izvor: Pexels
Bučino ulje možete koristiti za masažu tijela, tamnjenje, ali i kao tonik. Jedno od najpoznatijih primjena je za oštećenu kosu. Ovo ulje može pomoći u hranjenju kose čineći ju mekom i nježnom. Osim toga, dobro je za koristiti u slučaju peruti i suhoće vlastišta.
Primjena bučinog ulja u kulinarstvu
Bučino ulje najširu primjenu ima upravo u kulinarstvu. Bučino ulje svojim izuzetnim orašastim okusom daje posebnu i specifičnu aromu mnogim jelima. Savršeno obogaćuje razne specijalitete, ali i sasvim jednostavna i uobičajena jela. Izvrsno je u salatama, umacima, varivima i jelima s povrćem.
Evo nekoliko načina kako ga možete uključiti u svoju prehranu:
Salate: Dodajte bučino ulje u salatna preljeva za bogatiji okus i nutritivnu vrijednost.
Tjestenina: Kap bučinog ulja na svježe kuhane tjestenine s dodatkom svježeg bilja stvara ukusan obrok.
Smoothieji: Dodajte žlicu bučinog ulja u svoj jutarnji smoothie kako biste obogatili njegovu hranjivost.
Namazi: Koristite ga kao nadjev za kruh ili tost, često pomiješan s avokadom ili humusom.
Pečeno povrće: Pospite pečeno povrće bučinim uljem prije pečenja kako biste mu dodali okus i svilenkastu teksturu.
Deserti: Bučino ulje može dodati bogatstvo i glatkoću desertima, poput palačinki ili kolača.
Hrani dodaje posebnu notu i osigurava bogatstvo hranjivih sastojaka. Ovu dragocjenu namirnicu preporučljivo je konzumirati u prirodnom obliku. Termičkom obradom gubi značajan dio hranjivih vrijednosti. Ako je ipak nužna termička obrada, nastojte da temperatura ne prelazi 75ºC.
Ako pripadate u skupinu sretnika koji u vlastitom povrtnjaku uzgajaju buču, uz malo truda možete i sami napraviti zdravo i prirodno, hranjivo ulje. Za jednu litru bučinog ulja bit će vam potrebno oko 2,5 -3 kg sjemenki, što ćete dobiti iz 5-6 buča.
Raspolovite bundeve, izdvojite sjemenke i detaljno ih očistite. Operite ih i potpuno osušite. Zagrijte pećnicu na 60ºC i zagrijavajte sjemenke svega nekoliko minuta, pazeći da ne izgore. Koristeći mužar (avan) gnječite koštice dok iz njih ne istisnete ulje. Na kraju procijedite ulje, ulijte ga u tamnu bocu te ostavite da odstoji oko 4 tjedna.
Zaključak
Bučino ulje nije samo ukusan dodatak jelima, već također nudi razne zdravstvene prednosti zahvaljujući svom bogatstvu omega-3 masnih kiselina, antioksidansa i minerala. Integriranje bučinog ulja u svoju prehranu može pomoći u podržavanju zdravlja srca, prostate i kože, te pružiti opći poticaj vašem dobrobiti. Osim toga, njegova raznolika primjena u kuhinji čini ga vrijednim sastojkom za sve koji traže ravnotežu između ukusa i zdravlja u svojoj prehrani.
Ljekovita svojstva malih sjemenki lana korištena su od davnina, podjednako i za kuhinju i za olakšavanje mnogih zdravstvenih tegoba. Lan je najbogatiji prirodni biljni izvor omega-3 masnih kiselina.
Lan je biljka poznata od davnina, koja se koristila i između ostalog koristi u raznovrsne svrhe. Osim za izradu tekstila, lan ima primjenu u kulinarstvu i liječenju. Tajna kao i obično leži u njegovu dragocijenom sastavu.
Naime lan, odnosno sjemenke lana vrlo su bogat izvor visokih koncentracija dijetalnih vlakana, esencijalnih aminokiselina, te brojnih drugih vrijednih nutrijenata.
Nutritivni sastav lanenog ulja
Lan sadrži linolnu (omega-6), oleinsku (omega-9), te palmitinsku masnu kiselinu, a više od polovice masnoća sadržanih u lanu, čini alfa linolenska kiselina (omega-3).
Što znači kako su sjmenke lana najbogatijim biljnim izvorom omega-3 masnih kiselina.
Sjemenkelana sadrže čak dvostruko više omega-3 kiselina od ribljeg ulja. Osim toga one sadrže vitamine B, C, E, fitosterole, te minerale kalcij, selen, bakar, željezo, cink, natrij,magnezij, fosfor ikalij. Bogat su izvor i lignana, važnih antioksidanasa.
Laneno ulje i njegova konzumacija
Lan je moguće konzumirati kao sjemenke ili u obliku ulja. Najbolje ga je koristiti u obliku ulja, kako bi iskoristili njihovu punu vrijednost. Laneno ulje dostupno je kao tekuće ulje u bocama te u kapsulama radi jednostavnijeg uzimanja.
Ne preporučuje se koristiti ga za kuhanje budući da ne ostaje stabilno pri višim temperaturama te se njegove korisne masne kiseline tada raspadaju na štetne tvari.
Evo nekoliko načina kako ga možete uključiti u svoju prehranu:
Dodajte u smoothie: Dodajte žlicu lanenog ulja u svoj jutarnji smoothie za dodatnu dozu omega-3 masnih kiselina.
Salatni preljev: Koristite laneno ulje kao preljev za salate umjesto drugih ulja.
Dodajte u jogurt: Pomiješajte laneno ulje s grčkim jogurtom i dodajte voće i med za ukusan doručak.
Kapsule: Ako ne volite okus lanenog ulja, dostupne su i kapsule koje možete uzeti kao dodatak prehrani.
Izvor: Pexels
Ljekovitost lanenog ulja
Redovito korištenje sirovog lanenog ulja ima širok spektar ljekovitog djelovanja.
Nekoliko studija pokazuje da laneno ulje može sniziti kolesterol, čime se značajno smanjuje rizik od srčanih bolesti. Uzimanje lanenog ulje također štiti od angine (boli u prsima) i visokog krvnog tlaka.
Sjemenke lana bogate su biljnim vlaknima što ih čini dobrim prirodnim laksativom. One pomažu u slučaju zatvora, hemeroida i bolesti probavnog trakta. Kod slučajeva bolesti debelog crijeva, lanene sjemenke mogu održavati crijevne vrećice čistima te tako spriječiti potencijalne infekcije.
U slučaju upalnih bolesti crijeva, laneno ulje može smiriti upalu i popraviti štetu u probavnom traktu. Osim toga, ulje može spriječiti razvoj žučnih kamenaca.
Ulje ima vrlo dobar učinak kod raznoraznih problema sa kožom. Esencijalne kiseline djeluju dobro na smanjivanje crvenila, osip kod ekcema, psorijaze i rozaceje, zbog njihova antiupalnog djelovanja i umirujućih svojstava.
Smatra se da lignani u lanenom ulju igraju ulogu u zaštiti od raka dojke, debelog crijeva, prostate.
Znanstvena istraživanja pokazuju da žene s rakom dojke, bez obzira na stupanj invazivnosti raka, mogu imati koristi od liječenja lanenim sjemenkama.
Također lignani mogu zaštititi ljudsko tijelo i od raznih učinaka starenja, poput primjerice osteoporoze.
Lignani mogu uravnotežiti omjer estrogena i progesterona u ženskom tijelu. Na način da mogu ublažiti simptome menstrualnog ciklusa i osloboditi valunga u menopauzi. Lan može poboljšati funkciju maternice i tako zaliječiti probleme s plodnošću. Zbog utjecaja na hormone, ne preporučuje se trudnicama i dojiljama.
Osim toga, esencijalne masne kiseline u lanu dokazano zaustavljaju proizvodnjuprostaglandina. Tvari koja je nalik na hormone koje, kad se oslobode u velikim količinama za vrijeme menstruacije, mogu uzrokovati teško krvarenje povezano s endometriozom.
Ulje visoke kvalitete uopće nema ili je jedva osjetnog mirisa. Ono je vrlo blagog, pomalo orašastog okusa. Optimalna dnevna doza unosa je 1-3 velike žlice.
Kratki zaključak
Važno je napomenuti da laneno ulje treba čuvati u hladnjaku i koristiti u roku od nekoliko tjedana kako bi se sačuvala njegova svježina i nutritivna vrijednost. Prije nego što započnete redovitu konzumaciju lanenog ulja ili bilo kojeg dodatka prehrani, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili nutricionistom, posebno ako imate postojeće zdravstvene probleme ili uzimate lijekove.
Jabuka je jedno od najčešće preporučivanih voća za probavu, no njezin učinak nije isti za sve. Ovisno o tome jedete li je sirovu, oguljenu ili kuhanu, može potaknuti probavu ili djelovati potpuno suprotno.
Jabuka je nutritivno vrijedna namirnica koja sadrži vlakna, vitamine i antioksidanse, zbog čega se često uključuje u prehranu usmjerenu na zdravlje probavnog sustava. Upravo zbog sadržaja pektina, vrste topljivih vlakana, jabuka može imati različit učinak – od poticanja probave do njezinog smirivanja, ovisno o načinu pripreme. Njezin učinak na probavu ovisi o načinu konzumacije, količini i individualnoj reakciji probavnog sustava.
Nutritivni sastav jabuke
Jabuka je voće niske energetske vrijednosti, ali bogato vodom, prehrambenim vlaknima i antioksidansima. Upravo zbog takvog sastava često se uključuje u uravnoteženu prehranu, osobito kod osoba koje žele podržati probavu i održati stabilnu tjelesnu težinu.
Najvažniji nutrijent u jabuci je pektin, topljivo vlakno koje može pomoći u regulaciji probave i pridonijeti osjećaju sitosti.
Topiva vlakna poput pektina mogu poboljšati crijevnu funkciju i pridonijeti regulaciji stolice. – Nutrients
Osim vlakana, jabuka sadrži i prirodne šećere poput fruktoze, koji joj daju slatkoću, ali u kombinaciji s vlaknima imaju umjeren učinak na razinu šećera u krvi.
Jabuka također sadrži vitamine i minerale, među kojima se ističu vitamin Ci kalij, važni za imunološki sustav i ravnotežu elektrolita. Uz to, bogata je i polifenolima, biljnim spojevima s antioksidativnim djelovanjem koji se najvećim dijelom nalaze u kori ploda.
Nutritivna vrijednost jabuke (100 g)
Nutrijent
Količina
Energija
52 kcal
Ugljikohidrati
14 g
Prehrambena vlakna
2.4 g
Proteini
0.3 g
Masti
0.2 g
Vitamin C
4.6 mg
Kalij
107 mg
Novija istraživanja pokazuju da polifenoli iz jabuke, uključujući flavonoide i fenolne kiseline, mogu imati pozitivan učinak na metabolizam lipida i smanjiti nakupljanje masnoća u organizmu.
Polifenoli iz jabuke pokazali su učinak na regulaciju metabolizma lipida i smanjenje nakupljanja masti u jetri u eksperimentalnim modelima. – Journal of Functional Foods
Sličan nutritivni sastav kao jabuka imaju kruška, banana i bobičasto voće, koje također sadrže kombinaciju vlakana, prirodnih šećera i važnih mikronutrijenata.
Izvor: Pixabay
Jabuke i probava
Jabuke su odličan izbor za olakšanje različitih probavnih poteškoća. Njihov visok sadržaj vlakana i drugih hranjivih sastojaka može pomoći u regulaciji probavnog sustava. Evo kako ih konzumirati u slučaju nekoliko uobičajenih probavnih problema:
1. Zatvor
Jabuke su posebno korisne za olakšavanje zatvora zbog njihovog visokog sadržaja vlakana, uključujući pektin, koji djeluje kao prirodni laksativ. Evo kako ih možete konzumirati:
Svježe jabuke: Jedite jabuke s korom, jer se veći dio vlakana nalazi upravo u kori. Koža također sadrži pektin, koji će vam pomoći kod zatvora.
Jabučni kompot: Skuhajte jabuke u malo vode bez dodatka šećera. Kompot od jabuka može omekšati stolicu i potaknuti redovitu probavu.
2. Nadutost
Iako su jabuke korisne za većinu ljudi, neki ljudi osjećaju nadutost nakon njihove konzumacije zbog visokog sadržaja vlakana i šećera u njima. Evo kako ih konzumirati bez povećanja nadutosti:
Oljuštene jabuke: Ako vas jabuke često nadimaju, pokušajte ih oguliti prije konzumacije. Veći dio vlakana nalazi se u kori, pa će uklanjanje kore smanjiti nadutost.
Manje porcije: Umjesto cijele jabuke odjednom, konzumirajte manje porcije tijekom dana kako biste smanjili opterećenje vlaknima za vaš probavni sustav.
Kuhane jabuke: Blago kuhane jabuke mogu biti lakše za probavu i manje izazivati nadutost nego sirove jabuke. Skuhane jabuke sa malo cimeta su ukusan i lagani obrok.
Važno je napomenuti kako reakcija na hranu varira od osobe do osobe, pa je korisno pratiti kako vaše tijelo reagira na jabuke i prilagoditi konzumaciju prema vašim potrebama i toleranciji.
Kako ih uključiti u prehranu
Svježe jabuke preporučuje se jesti pola sata prije ili nekoliko sati poslije obroka.
Jabuka sadrži veliki postotak vode, u kojoj su otopljeni hranjivi sastojci, te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta pa se sve brzo resorbira. Jede li se jabuka s drugom hranom, osobito masnom i bogatom bjelančevinama, zajedno s njima zadržat će se u želucu i nekoliko sati.
Kako je uključiti u prehranu
Voćna salata: Dodajte iseckane jabuke u voćnu salatu za dodatnu hrskavost i slatkoću.
Sokovi: Iscedite sveži sok od jabuka ili kombinujte jabuke s drugim voćem za osvežavajući napitak.
Kaše: Dodajte jabuke u jutarnju kašu za ukusan doručak.
Kolači i pite: Iskoristite jabuke kao glavni sastojak za pripremu zdravih kolača ili pita.
Ona se najčešće jede sirova, ali se i peče, kuha, suši, prerađuje u sokove, marmelade, džemove, želee, a poznat je i vrlo cijenjen jabučni ocat. Premda ih možemo naći tijekom cijele godine, najbolje su u razdoblju od listopada do travnja.
Jabuka pripada među voće koje se najdulje može održati svježe. Trebate im osigurati manje svjetla, stabilnu temperaturu, prozračnost i dovoljnu količinu vlage.
Jabuka se lako uklapa u uravnoteženu prehranu, osobito kada se kombinira s drugim izvorima vlakana, proteina i zdravih masti. Kao dio personaliziranog pristupa prehrani, može biti jednostavan način za podršku probavi, energiji i općem zdravlju.
Najčešća pitanja
Da li jabuka uzrokuje zatvor ili pomaže probavi? Jabuka može imati oba učinka, ovisno o načinu konzumacije. Sirova jabuka s korom bogata je vlaknima i može potaknuti probavu, dok kuhana ili oguljena jabuka može djelovati blaže i pomoći kod proljeva.
Da li jabuke nadimaju? Kod nekih osoba jabuke mogu uzrokovati nadutost zbog sadržaja vlakana i fruktoze. Ako primijetite smetnje, preporučuje se konzumacija u manjim količinama ili bez kore.
Je li dobro jesti jabuku navečer? Jabuka je lagan obrok koji se može konzumirati i navečer, osobito ako želite nešto lagano i nutritivno. Važno je prilagoditi količinu vlastitim potrebama.
Jesu li kuhane jabuke dobre za probavu? Da, kuhane jabuke su lakše probavljive i često se preporučuju kod osjetljivog probavnog sustava ili probavnih tegoba.
Koliko kalorija ima jabuka? Jabuka sadrži oko 52 kcal na 100 g, što je čini niskokaloričnim izborom pogodnim za svakodnevnu prehranu.
Želite poboljšati prehranu i dugoročno očuvati zdravlje?
Pojedine namirnice mogu imati brojne zdravstvene prednosti, ali stvarni učinak na zdravlje ovisi o cjelokupnom načinu prehrane. Pravilno uravnoteženi obroci i individualno prilagođene prehrambene navike ključni su za očuvanje metabolizma i prevenciju kroničnih bolesti.
U ordinaciji dr. Diane Petričević moguće je provesti:
procjenu prehrambenih navika i nutritivnog statusa
individualne preporuke prehrane prema zdravstvenom stanju
plan prehrane prilagođen životnom stilu i ciljevima
Individualizirani pristup prehrani može pomoći u dugoročnom očuvanju zdravlja, regulaciji tjelesne mase i prevenciji metaboličkih poremećaja.
U praksi se često pokazuje da jednostavne namirnice poput jabuke mogu imati značajan utjecaj na probavu i osjećaj sitosti, osobito kada se konzumiraju redovito i u sklopu uravnotežene prehrane. Njezin učinak može varirati od osobe do osobe, što dodatno naglašava važnost individualnog pristupa prehrani.
Zahvaljujući kombinaciji vlakana, vode i bioaktivnih spojeva, jabuka ostaje jedna od najpristupačnijih i najkorisnijih namirnica koje se lako mogu uključiti u svakodnevni jelovnik.
