Problemi sa usporenim metabolizmom, danas su sve češća pojava. Jedete malo, vježbate umjereno ili u najmanju ruku dostatno, ali kilogrami jednostavno ne idu dole. Tu je najčešće riječ o usporenom metabolizmu.
Metabolizam igra ključnu ulogu u našem tijelu, utječući na našu sposobnost sagorijevanja kalorija i održavanje optimalne tjelesne mase. Usporeni metabolizam može dovesti do nakupljanja nepotrebnih kilograma i smanjene energije.
Što je metabolizam?
Metabolizam je proces u tijelu koji uključuje sve kemijske reakcije koje se događaju kako bi se održala životna funkcija organizma. To uključuje razgradnju hrane u energiju koja se koristi za rast, obnovu stanica, održavanje tjelesne temperature i druge vitalne funkcije. Glavni čimbenici koji utječu na brzinu metabolizma uključuju:
Bazalni metabolizam (BMR): Ovo je energetska potrošnja tijela u mirovanju, tj. koliko kalorija tijelo troši samo da bi održalo osnovne funkcije poput disanja i održavanja tjelesne temperature.
Termički efekt hrane (TEF): To je energija potrebna za probavu hrane i apsorpciju nutrijenata.
Fizička aktivnost: Aktivnosti poput vježbanja dodaju se ukupnom broju potrošenih kalorija.
Genetika: Naslijeđeni faktori igraju ulogu u tome koliko brzo ili sporo vaš metabolizam radi.
Zašto dolazi do usporenog metabolizma?
Usporeni metabolizam može biti posljedica različitih čimbenika:
Dob: S godinama, tijelo obično gubi mišićnu masu, što može usporiti metabolizam.
Nedostatak sna: Kronični nedostatak sna može negativno utjecati na hormonsku ravnotežu i metabolizam.
Nedostatak tjelesne aktivnosti: Nedostatak vježbanja može smanjiti mišićnu masu i smanjiti BMR.
Loša prehrana: Unos previše kalorija, nedostatak proteina i niski unos nutrijenata mogu usporiti metabolizam.
Hormonalni poremećaji: Poremećaji štitnjače i hormonska neravnoteža mogu usporiti metabolizam.
Kako popraviti usporeni metabolizam
Srećom, postoji niz strategija koje možete primijeniti kako biste potaknuli metabolizam i održali ga u optimalnom stanju:
Vježbanje: Redovita fizička aktivnost, uključujući kardiovaskularno vježbanje i trening snage, može povećati mišićnu masu i ubrzati metabolizam.
Uravnotežena prehrana: Unosite dovoljno proteina, vlakana i zdravih masti u prehranu. Izbjegavajte ekstremne dijete koje mogu smanjiti BMR.
Redovit unos obroka: Jedite manje, ali češće obroke kako biste održavali konstantnu razinu energije.
Kvalitetan san: Osigurajte da dobivate dovoljno sna kako biste podržali hormonsku ravnotežu.
Hidratacija: Pijte dovoljno vode jer dehidracija može usporiti metabolizam.
Smanjenje stresa: Stres može utjecati na hormone koji kontroliraju apetit i metabolizam. Prakticiranje tehnika opuštanja može pomoći.
Konzultacija s liječnikom: Ako sumnjate na hormonski poremećaj ili medicinske probleme, konzultirajte se s liječnikom.
Metabolizam i radikalne dijete
Vrlo uobičajen scenarij, pogotovo sada kad slijedi blagdanski period jest dobitak na kilaži. Najčešće se radi o dobitku svega nekoliko kilograma cca 3 ili 4 ili 5 kg. Kad se ustvrdi povećanje masnog tkiva, onda uobičajeno slijedi period tjeskobe kada smo nezadovoljni novom situacijom ili situacijom općenito u kojoj se nalazi naše tijelo. Potom obično slijedi period donošenja vrlo rezolutnih odluka, koje se najčešće zovu i ”novogodišnje odluke”.
Tada gotovo ritualno odlučujemo čvrsto kako će odsada sve biti drugačije i da će naše tijelo između ostalog izgledati bitno drugačije. Unatoč našoj čvrstoj odluci kako je došlo vrijeme promjenama i kako ćemo više vježbati i kvalitetnije se hraniti, pomaka nažalost u svim situacijama nema. Ili isprva krene dobro, počne gubiti kilograme, a onda najednom zastoj i jednostavno ne ide dalje. Zašto je tomu tako?
Što se događa s našim tijelom?!
Nakon što naše tijelo nije reagiralo na novi režim vježbanja i prehrane, individue se vrlo često u takvim trenucima odlučuju na još drastičnije postupke.
U većini slučajeva osobe najčešće iz svoje prehrane u potpunosti izbace ugljikohidrate, a unos masti se svede na minimum minimuma, nekih 25 g dnevno.
Sve ove drastične promjene i rezovi u prehrani najčešće nisu pokazali bolje rezultate i onda se osobe odlučuju na još intenzivnije vježbanje.
Odlaze u teretane ili u svoj uobičajeni raspored treninga dodaju još više kardio vježbanja, ukratko agresivniji treninzi. Kad je sve to napravljeno pa opet pomaka ima malo ili neznatno. Tada ljudi obično počnu gubiti i ideje i nadu u mogućnost ikakvih promjena.
Izvor: Pexels
Metabolički ”meltdown”
Ovakav oblik u najmanju ruku agresivno-restriktivnog vježbanja i prehrane dovodi do tzv. ”metaboličkog meltdowna”.
Organizam postane toliko iscrpljen od ovakvog pristupa da jednostavno dolazi do drastičnog usporavanja metabolizma. U većem postotku javlja se kod žena nego muškaraca. Kad dođe do ove situacije tada većina ili odustane (vrati se starim navikama) ili ustraje s još rigoroznijim režimima prehrane i vježbanja. Što nam je tada činiti?
Razumijevanje ljudskog metabolizma
Ono čega svaki pojednica treba biti svjestan jest činjenica kako je ljudski organizam vrlo prilagodljiv i dizajniran je da se nosi s vrlo ekstremnim situacijama. Treba prvo biti bolje upoznat s vlastitim tijelom kako bi se mogao provoditi efikasniji program mršavljenja. Svaka restriktivna dijeta kao rezultat u konačnici ima usporavanje metabolizma.
O čemu je ovdje riječ, zbog ovakvih naglih promjena, tijelo se nastoji što prije prilagoditi i održati stanje ravnoteže. Tada ono počinje lučiti manju količinu hormona štitnjače i usporava cijeli proces sagorijavanja i trošenja energije zbog nagle promjene unosa hrane i kalorija u organizam.
Vrlo često pojedinci tada uglavnom krenu s još ambicioznijim programom vježbanja i prehrane tijelo se ponovno prilagodi novom ”šoku” i stresu. Dakle dodatno se smanjuje lučenje hormona štitnjače i testosterona, a povećava lučenje kortizola, što u konačnici rezultira dodatnim usporavanjem metabolizma. Konačni rezultat je drastično gubljenje mišićne mase i zadržavanje masnog tkiva kao direktna prilagodba organizma stanju šoka.
Muškarci i žene izlažući svoja tijela vrlo zahtjevnim programima vježbe i restriktivne prehrane su na taj način i direktno odgovorni za uništavanje svog vlastitog metabolizma.
Tijelo u ovakvim ekstremnim situacijama reagira što je mogućom bržom prilagodbom i bori se za vlastiti opstanak u novonastaloj situaciji. To sve dovodi do jedne negativne spirale usporavanja metaboličkih procesa, koji se postupno lagano gase dok ne dođu do samog kraja.
Kako dalje nastaviti ?
Treba prije svega promijeniti svoj mentalni pristup cijeloj stvari. Treba biti svjestan da je gubitak kilaže jedan proces koji traje i da u cijeloj toj stvari treba biti strpljiv.
Optimalan gubitak kilaže jest 4 kg mjesečno, više od toga se ne smatra zdravim.
Dakle na tjednoj bazi to je nekih 1 do 1,5 kg maksimalno. Na taj način ste osigurali postupnu prilagodbu vašeg organizma na novonastalu situaciju i smanjili rizik od naglog gubitka mišićne mase.
Dakle naglasak je na uvođenju postupnih promjena. Kad govorimo o prehrani onda svakako zadržite ugljikohidrate nemojte ih u potpunosti izbaciti. Kod treninga nemojte pretjerivati sa kardio vježbama i s njima postupno, slušajte svoje tijelo ono s vama neprekidno komunicira. Tijelo će se na ove izmjene prilagoditi za svaki potez koji napravite budite sigurni da će vam tijelo na njega adekvatno odgovoriti. To vam je isto kao da igrate šah, svaki potez ima svoj protupotez.
Metaforički rečeno ako previše toga natrpate odjednom i radite ekstremne redukcije u prehrani ono što vam zagarantirano slijedi kao odgovor jest šah mat. Dakle postupno, dopustite tijelu da se prilagodi na promjene bez dodavanja dodatnog stresa.
Ugljikohidrati su uvijek prvi na meti kad govorimo o dijetama, ali to je krivo on su nužni za normalno i pravilno funkcioniranje vašeg organizma.
Prije svega oni su odgovorni za aktivaciju hormona koji sagorijeva masti, leptina. Masti također ne smijete izbaciti iz prehrane jer su one važne za razinu vaše testosterona, a ukoliko ih u potpunosti isključite vaš organizam će to primijetiti i smanjit će trošenje masti iz vlastitih naslaga, vaše tijelo zna kad ga izgladnjujete i borit će se protiv toga. Zapamtite, strpljivo i postupno do željenih rezultata!
Kratki zaključak
Usporeni metabolizam može predstavljati izazov, ali uz pravilan pristup i promjene u načinu života, možete ga popraviti. Kombinacija vježbanja, zdrave prehrane, sna i upravljanja stresom može pomoći ubrzati metabolizam i podržati vaše dugoročno zdravlje i dobrobit. Važno je napomenuti da brzi rezultati nisu ključni; dugoročna dosljednost je ključ uspjeha u održavanju metabolizma na optimalnoj razini.
Pasiflora, poznata i kao “cvijet strasti”, ima bogatu povijest korištenja u tradicionalnoj medicini i pokazala se kao učinkovit lijek za poboljšanje kvalitete sna i smanjenje stresa.
Rajski cvijet ili pasiflora (pasiflora incarnata) je vrlo dobro klinički istražena biljka i koristi se s velikom sigurnošću u medicinske svrhe, odnosno u fitoterapiji. Pasiflora je višegodišnja biljka penjačica mediteranskog podneblja. Najčešće je viđamo u Istri, Primorju i Dalmaciji. Porijeklom potiče iz Južne Amerike (područja Amazone), gdje može narasti i do 9 metara. Biljka ima tanku i dugačku stabljiku s koje se odvajaju grane na čijim se krajevima nalaze tamno zeleni listovi najčešće podijeljeni u tri do pet dubokih režnjeva.
Ljekoviti dio biljke koji se koristi u fitoterapiji jest čitav nadzemni dio, uključujući cvjetove i listove.
Ova biljka je vrlo dragocjena kemijska sastava te se najčešće koristi kod nervoze, nemira, nesanice, ali i kod težih poremećaja kao što su anksioznost i ovisnosti svih vrsta.
Osobito dobro se djeluje pasiflorom protivnesanice i buđenja usred noći pa čak i kao pomoć u liječenju postraumatskog stresnog sindroma (PTSP). Biljka sadrži 2,5% flavonoida koji uz šećerne spojeve i esencijalna ulja čine glavne farmakološki aktivne sastojke.
Od flavonoida prevladavaju: izoviteksin-2-glukozid, šaftozid, izoorientin-2-glukozid. Zatim tu su i jednostavni šećeri glukoza, fruktoza, sukroza i rafinoza, polisaharid arabinoglukan te slobodne aminokiseline i glikoproteini. Esencijalna se ulja nalaze u nešto manjim količinama i sastoje se od monoterpena limonena, alfa-pinena i kumena. Tu je još i prisutan cijanoglikozoid ginokardin te harmanski alkaloid u tragovima.
Izvor: Pixabay
Djelovanje i primjena
Glavni sastojci pasiflore koji doprinose njezinim ljekovitim svojstvima su flavonoidi, alkaloidi i glikozidi. Ovi spojevi imaju sedativno djelovanje, što znači da mogu pomoći opuštanju živčanog sustava.
Integralna otopina (SIPF-integralna suspenzija ljekovitog bilja) pasiflore ima sedativna svojstva pa je stoga indicirana kod nemira, napetosti, nervoze, stresa, neurovegetativne distonije, neurogenih tahikardija (ubrzanog rada srca) i problema sa spavanjem.
Idealan je pripravak jer sadrži u vodi topive spojeve i lipofilnije (u masti topive) spojeve, poput alkaloida i flavonoida.
Kako koristiti pasifloru
Pasifloru možete koristiti na nekoliko načina. Dostupna je u obliku čajeva, ekstrakata, kapsula ili tinktura. Preporučuje se konzultirati se s ljekarnikom ili stručnjakom za biljnu medicinu kako biste odabrali odgovarajući oblik i dozu za svoje potrebe.
Generalne smjernice
Koristi se u dozi od 3 do 5 mL dva do tri puta dnevno, u pola čaše vode između obroka. Može se koristiti kod odraslih i kod djece.
Za razliku od lijekova koji se koriste kod navedenih problema, pasiflora ne dovodi do razvoja ovisnosti i može se koristiti kroz dulji vremenski period.
Ljekovitost pasiflori daje sinergija djelovanja lipofilnih i hidrofilnih aktivnih sastojaka. Sve su ove komponente sadržane u cjelovitim otopinama pasiflore, dok nam čajevi i tinkture donose samo hidrofilne komponente koje kao takve nisu dovoljne za kvalitetan terapeutski učinak.
Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na osam dijelova 45 do 60-postotnog etanola. Pije se u dozi od 1 – 4 mL u pola čaše mlake vode, tri puta na dan.
Čaj se priprema tako da se 2 – 3 grama suhog lista prelije s 200 mL kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka. Budući da je riječ o sigurnom ljekovitom obliku primjene pasiflore, u slučaju nesanice može se uzeti dvostruka doza čaja.
Pasiflora se također može koristiti kod smanjena želučanih grčeva i grčenja mišića, može smanjiti osjećaj boli i crvenila, a vrlo je korisna i tijekom menopauze kada su žene sklonije depresiji i tjeskobi.
Osim prethodno navedenih zdravstvenih tegoba, Pasiflora pomaže i kod: muskulature glatkih mišića, parkinsonove bolesti, neurastenije, dismonoreje, alkoholizma, glavobolje, upalnih stanja (mokraćnih organa i puteva, kože), astme, hemeroida.
Moguće nuspojave i upozorenja
Unatoč svojim mnogim prednostima, pasiflora može uzrokovati nuspojave kod nekih osoba, uključujući mučninu, povraćanje i vrtoglavicu. Također, ne preporučuje se trudnicama i dojiljama te osobama koje uzimaju određene lijekove. Prije početka uzimanja pasiflore ili bilo kojeg dodatka prehrani, važno je konzultirati se s liječnikom.
Zaključak
Pasiflora je prirodna opcija koja može pomoći u borbi protiv nesanice, nervoze i anksioznosti. Iako nije lijek za teži oblik anksioznosti, može pružiti olakšanje i poboljšati kvalitetu života osobama koje pate od blagih do umjerenih simptoma. Prije nego što se odlučite za korištenje pasiflore, preporučujemo konzultaciju s stručnjakom kako biste osigurali da je to pravi izbor za vas. U kombinaciji s zdravim načinom života i drugim strategijama za upravljanje stresom, pasiflora može biti vaš prirodni saveznik u borbi protiv nesanice, nervoze i anksioznosti.
Ovaj vitamin važan je za zdravlje vaše kože, dišnih organa, vida i normalan razvoj fetusa. Njegov unos jača vaš imunološki sustav te je važan čimbenik u antioksidativnim procesima. Da biste ga dobili u dovoljnim količinama jedite šaroliko, odnosno birajte žute, crvene, narančaste, zelene namirnice. Što raznovrsnije to bolje!
Vitamin A, stručnog naziva još i retinol, u ljudskom organizmu sadržan najviše u jetri oko 90% i mrežnici oka po čemu je i dobio naziv. Ovaj vitamin je uz vitamin C vrlo važan za otpornost organizma na zarazu, zaštitu vanjskog sloja kože te drugih organa.
Najučinkovitiji je kod održavanja vlažnosti i zaštite vanjskog epitela kože te je zbog toga sastavni dio brojnih kozemetičkih pripravaka.
Važan je ne samo za površinski sloj kože već i očiju, usta, grla, jednjaka, pluća probavnog i mokraćnog sustava. Površinski sloj, epitel, koji ima zaštitnu funkciju kako kože tako svih drugih organa, mora imati dovoljnu količinu vitamina A. Ukoliko ga nema tada se epitel počne stanjivati i otvrdne. Na površini kože će se taj nedostatak manifestirati na način da se na njoj počnu pojavljivati manje suhe površine, tzv. keratoze. Od drugih indikatora nedostatka vitamin A javlja se kao: noćno sljepilo, osjetljivost na razne infekcije i podložnost prehladama, suha i ljuskava koža, gubitak apetita, suhe oči, suha izlomljena kosa, itd.
Funkcije vitamina A
Zdravlje očiju
VITAMIN A je ključan za održavanje zdravlja očiju, posebno za dobar vid. U obliku retinola, vitamin A sudjeluje u formiranju pigmenta koji se nalazi u stanicama mrežnice oka, a koji je odgovoran za pretvaranje svjetlosti u električne impulse koje mozak može interpretirati kao vizualne slike. Nedostatak vitamina A može dovesti do noćne sljepoće, suhoće očiju, pogoršanja vida i drugih problema očiju.
Zdravlje kože
Vitamin A ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja kože. On je važan za rast i obnovu stanica kože te pomaže u održavanju hidratacije i elastičnosti kože. Također može smanjiti simptome akni, ublažiti ožiljke i bore te pomoći u borbi protiv starenja kože. Retinol, koji je oblik vitamina A, često se koristi u kozmetičkim proizvodima za njegu kože zbog svojih antioksidativnih svojstava i sposobnosti poticanja proizvodnje kolagena.
Imunitet i rast
Vitamin A ima važnu ulogu u jačanju imunološkog sustava. Potiče proizvodnju i aktivnost bijelih krvnih stanica koje igraju ključnu ulogu u borbi protiv infekcija. Također pomaže u održavanju integriteta sluznica, uključujući sluznicu dišnih putova i probavnog sustava, što pomaže u sprečavanju prodora štetnih mikroorganizama u tijelo. Osim toga, vitamin A je važan za rast i razvoj, posebno kod djece. Nedostatak vitamina A može dovesti do usporenog rasta, slabog imuniteta i povećane osjetljivosti na infekcije.
Apsorpcija i izvori vitamina A
Vitamin A se otapa u masti, što znači da bi se ovaj vitamin apsorbirao i ušao u vaš krvotok nužno je da vaša prehrana sadržava određene količine masti ili ulja. Za njegovu apsorpciju potrebno je minimalno 5 grama masti na dan te je jednako važan i adekvatan unos bjelančevina. Vitamini koji su topljivi u mastima ne miješaju se dobro s vodenim djelovima u krvi, kao što se ulje i voda. Stoga tu ulogu treba odraditi bjelančevina, koja vezuje retinol i na taj način se prenosi vitamin A krvotokom.
Zbog toga treba paziti i na unos bjelančevina i na unos masti prehranom jer njihov nedostatak može pojačati simptome nedostatka vitamina A.
Izvor: Pexels
Kad govorimo o namirnicama bogatim vitaminom A to su: mljiečni proizvodi, žumanjak jaja, jetrica i riblje ulje. Iz životinjskih izvora dobivamo gotovo sintetiziran vitamin A ili retinol, dok u namirnicama biljnog porijekla to nije slučaj.
Biljke nude nešto što se naziva beta-karoten još poznat pod nazivom provitamin A.
Postoji gotovo 500 različitih vrsta karotena (crvenonarančasti kemijski spojevi koje se nalaze u hrani), a za ljudski organizam važno je nekih pedesetak, sa posebnim naglaskom na beta-karotenu. Ovaj karoten se kemijskim procesima u crijevim pretvara u vitamin A. Zatim se vitamin A limfom i krvotokom prenosi do jetre gdje se pohranjuje.
Beta-karoten iz hrane je vrlo osjetljiv i lako ga uništava svjetlost i djelovanje kisika. Što dulje pripremamo voće i povrće gubimo više beta-karotena, uzmite to svakako u obzir prilikom kuhanja.
Višak vitamina A
Iako smo u ovom članku nastojali istaknuti važnost vitamina A za ljudski organizam i negativne aspekte njegova nedostatka, treba također napomenuti kako postoji mogućnost i suficita ovog vitamina.
Višak vitamina A u ljudskom organizmu ima jednako negativne posljedice kao i njegov nedostatak.
Stoga morate biti pažljivi s njegovim doziranjem, ukoliko ga uzimate u obliku suplemenata ili kapi. Pravu dozu trebate dogovoriti sa svojim liječnikom.
Ukoliko dođe do viška onda će vaš organizam reagirati nizom negativnih simptoma. Dakle vitamin A ili retinol se može nakupljati u jetri dok ne dosegne količinu koja se osjeća kao neugoda. To su najčešće jake glavobolje, bol u zglobovima, ispucale i suhe usne, krhki nokti, noćno znojenje, nesanica, ispadanje kose. Zatim umor, nelagoda u želucu, oskudna menstruacija, natečenost zglobova, itd.
Preporučeni dnevni unos i oprez
Preporučeni dnevni unos vitamina A varira ovisno o dobi, spolu i životnom stilu. Važno je ne prekoračiti preporučenu dozu vitamina A jer pretjeran unos kao što smo rekli može biti štetan. Visoke razine vitamina A mogu uzrokovati toksičnost i negativno utjecati na zdravlje.Trudnicetrebaju posebno biti oprezne jer pretjerani unos vitamina A može biti povezan s razvojnim poremećajima fetusa.
Zaključak
Vitamin A je ključni nutrijent za zdravlje očiju, kože i imuniteta. Prehrana bogata namirnicama koje sadrže vitamin A, poput jetre, ribljeg ulja, mliječnih proizvoda, voća i povrća svijetle boje, može pružiti potrebne količine vitamina A za održavanje zdravlja. Važno je pratiti preporučene doze i konzultirati se s nutricionistom ili liječnikom kako biste osigurali uravnoteženu prehranu i optimalan unos vitamina A za svoje specifične potrebe.
Prirodni med je lako probavljiva kalorična namirnica visoke biološke vrijednosti i dokazanog antibiotskog djelovanja i učinkovitosti u poboljšanju rada srca i krvožilnog sustava čovjeka.
Med je jedan od najstarijih i najcjenjenijih prirodnih proizvoda poznat čovječanstvu. Njegova slatka aroma i bogata paleta okusa ne samo da čini med iznimno privlačnim, već je i bogatstvo hranjivih tvari i zdravstvenih prednosti.
Med je prije svega prirodni proizvod, nastao simbiotskim djelovanjem pčela i biljaka. Riječ je o gustoj, slatkastoj tekućini koju proizvode pčele iz nektara biljaka. Sam nektar je tekućina koju proizvode biljke dok cvjetaju i vrlo je bogata prirodnim šećerom. Njega sintetiziraju same biljke kako bi privukle pčele i na taj način započele proces oprašivanja cvjetova.
Način na koji pčele proizvode med iz nektara je njihova tajna, a tako dobiveni med je vrhunske kvalitete.
Dakle pčele sakupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom tzv. mednom mjehuru. U mednom mjehuru pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Time se saharoza iz nektara pretvara u glukozu i fruktozu.
Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, zatim uklanjaju suvišak vode višekratnim prenošenjem iz stanica saća, te prozračivanjem košnica. Istovremeno se pod djelovanjem fermentacije povećava koncentracija šećera u nektaru. To dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med.
Od meda pčele kasnije dodatno stvaraju saće, tekući med, prirodno kristalizirani med i kremasti med.
Sama boja, okus, aroma i tekstura meda ovise prvenstveno o nektaru iz kojeg je dobiven.
Važno je napomenuti da postoji mnogo različitih sorti meda, svaka s vlastitim karakteristikama okusa i hranjivim prednostima.
Sorte meda:
bagrem
lipa
kesten
djetelina
kadulja
vrijesak
lavanda
mješavine cvijeća
Primjerice, bagremov med ima nježnu aromu i koristi se često za ublažavanje kašlja, dok je med od lavande poznat po svojoj smirujućoj prirodi.
Iz upravo tih razloga, a i drugih poput lokacije, sastava tla, klimatskih uvjeta i utjecaj ostalih biljaka u cvatu, boja i okus meda uvelike variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji.
Med stoga možemo reći nije jednoličan proizvod, već prije svega jedinstven i poseban proizvod. On po svom sastavu varira s obzirom na sastav sirovina, tla i klimatske uvjete.
Sastav meda: šećer s dodatnim blagodatima
Izvor: Pexels
Med je kompleksna tekućina koja se sastoji od više od 180 različitih sastojaka. Glavni sastojak meda je šećer, ali njegova vrijednost ide puno dalje. Osim šećera, bogat je mineralima, vitaminima, enzimima, eteričnim uljima i polenom, cvjetnim prahom ljekovitog bilja.
Također je poznato da je vrlo bogat ugljikohidratima i to s više vrsta monosaharida, disaharida i oligosaharida ta na sam ljudski organizam djeluju vrlo energizirajuće. Okus medu daju monosaharidi glukoza i fruktoza i vrlo se često koristi umjesto šećera pogotovo za pripremu napitaka i čajeva.
Osim ugljikohidrata u medu nalazimo preko stotinu drugih različitih sastojaka, a i već spomenute vitamine (B1, B2, B3, B5, B6, B9), minerali (bakar,kalcij, natrij, željezo, magnezij), te nekoliko vrsta kiselina (mliječna, jabučna, limunska).
Zdravstvene prednosti meda: prirodni lijek iz košnice
Pažljivo odabrani medovi velika su pomoć u liječenju stoga ga preporučamo kao izvor energije, podršku otpornosti organizma, protiv upalnih procesa koji prate stanja prehlade, kašlja i grlobolje, za umirenje, te kao zdravi dodatak prehrani i pomoć kod prirodnog čišćenja organizma.
Energetski poticaj: Med je odličan izvor prirodne energije. Jedna žlica meda pruža brz i dugotrajan energetski poticaj, što ga čini savršenim izborom prije tjelesne aktivnosti.
Pomoć kod prehlada i kašlja: Med ima protuupalna i antimikrobna svojstva te može pomoći kod ublažavanja simptoma prehlade i kašlja. Topao napitak s medom često se koristi kao prirodni lijek za ublažavanje iritacije grla.
Poboljšava zdravlje srca: Redovita konzumacija meda povezana je s poboljšanim zdravljem srca. Antioksidansi u medu pomažu u smanjenju rizika od srčanih bolesti.
Zacjeljivanje rana: Med se tradicionalno koristi za tretiranje rana i opeklina zbog svojih antibakterijskih svojstava. On također potiče proces regeneracije kože.
Olakšava probavu: Med može pomoći u smirivanju probavnih problema poput žgaravice i iritabilnog crijeva. Također potiče rast korisnih probavnih bakterija.
Antioksidativna moć: Antioksidansi u medu igraju ključnu ulogu u zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, što pomaže u prevenciji različitih bolesti.
Uporaba i čuvanje
Med je najbolje čuvati na tamnom mjestu pri temperaturi do 25°C. Također treba znati kako je med u hladnijim uvjetima sklon kristalizaciji koja ne utječe na njegovu vrijednost, već je znak da je med prirodnog porijekla.
U zaključku, med je ne samo ukusan nego i izuzetno hranjiv proizvod s brojnim zdravstvenim prednostima. Redovita konzumacija meda može poboljšati vaše zdravlje i dobrobit na različite načine. No, važno je konzumirati ga umjereno, jer je visoko kaloričan. Dodavanje meda u svoju prehranu može vam pomoći u očuvanju zdravog i uravnoteženog načina života.
Eterično ulje pačulija egzotična je i drvenog mirisa, podrijetlom s dalekog istoka. Djeluje kao dobar venotonik i potiče regeneraciju kože, stoga se posebno preporuča u ljetnim mjesecima. Ima veliku primjenu u kozmetičkoj i parfemskoj industriji.
Sve veći je interes za prirodnim i alternativnim metodama liječenja, a eterična ulja su postala svakako popularan izbor za održavanje zdravlja i blagostanja. Jedno od najpoznatijih i najkorištenijih eteričnih ulja je ulje pačulija. Ljeto je pred nama i u predstojećim vrućim mjesecima skloniji smo oticanju ruku i nogu, a vidljivost proširenih vena i kapilara svakako nije ugodna oku. Stoga smo se u ovom članku odlučili pozabaviti dublje tom tematikom. Donosimo vam priču o biljci vrlo lijepa i interesantna mirisa koja se tradicionalno koristi u medicinske svrhe na dalekom istoku u Indiji, Kini, Indoneziji i Japanu.
Pačuli (Pogostemon cablin Benth., Lamiaceae) je kao što smo već spomenuli biljka porijeklom s dalekog istoka, najviše se uzgaja u tropskom predjelu Azije. Riječ je o grmolikoj biljci iz porodice mente, naraste otprilike do metra visine. Cvjetovi su joj mali, diskretni i najčešće su bijele boje. Biljka se intenzivno primjenjuje u parfumeriji i kozmetičkoj industriji.
Eterično ulje pačulija dobiva se destilacijom lišća biljke i jedno je od rijetkih eteričnih ulja koje starenjem ne gubi na kvaliteti.
Sve blagodati ulja pačulija
Eterično ulje pačulija može se koristiti na više načina, primjerice za tretiranje rana, zbog njegova antiseptičkog djelovanja. Spriječava razvoj infekcija te je vrlo učinkovito kod manjih rana i ozlijeda. Zbog spomenutog protuupalnog djelovanja jedno je od poznatijih sredstava za tretiranje akni. Koristi se najčešće kod problema s hemerodima (lokalno), proširenih vena i flebitisa (dermalno), te seboreje i akni (dermalno).
Vrlo povoljno djeluje na regeneracijske procese, pogotovo stanica kože te pospješuje zdrav i mladenački izgled vaše kože.
Izvor: Pexels
Učinkovito je kod ožiljaka primjerice od akni, manjih rana, pospješuje njihovo zarastanje. Korisno je ne samo kod epiderme već se općenito smatra da ima povoljan učinak na sveukupno poboljšanje metabolčkih funkcija.
Pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca te na taj način se ubrzava cirkulacija i opskrbljenost tijela kisikom. Što rezultira sveukupnim povećanjem nivoa tjelesne energije. Stimulira kontrakciju mišića, živaca i kože te na taj način spriječava njihovu opuštenost što se smatra znakom starenja. Na taj način ulje zadržava tonus i ima anti-agedjelovanje.
Pačuli je isto tako dobar diruetik, pospješuje izlučivanje viška tekućine putem mokrenja. Time se smanjuje krvni tlak, smanjuje se kolesterol i ubrzava se izlučivanje toksina iz tijela. Putem mokrenja iz organizma se eliminira višak soli i mokraćne kiseline, što može smanjiti rizik od nastanka žućnih i bubrežnih kamenaca i nastanak gihta. Prevenira nastanak gljivica, dakle dobar je antifungicid. Može se koristiti za tretiranje atletskog stopala, a i poteškoća kod respiratornih gljivičnih infekcija.
Ulje se zbog njegova specifična i intenzivna mirisa često koristi u aromaterapiji kod osoba sklonih depresiji.
Pomaže i djeluje relaksacijski, sedativno, otklanja napetosti. Inahlacijom mirisa pačulija dolazi do kemijskih procesa u organizmu koji djeluju na izlučivanje hormona. Dolazi do pojačanog izlučivanja tzv. hormona sreće: serotonina i dopamina. Na taj način se smanjuje osjećaj tuge, ljutnje i tjeskobe, odnosno djeluje kao antidepresiv. Dobar je za opuštanje tijela stoga se preporuča i osobama koje imaju nesanicu. Reducira simptome nesanice što rezultira poboljšanjem kognitivnih funkcija, ubrzanjem metabolizma i sveukupnim boljim raspoloženjem.
Koristi se i kao insekticid od davnina. Unatoč slatkoći njegova mirisa vrlo efikasno odbija insekte. Stoga ćete ga vrlo često naći kao sastojak u raznim sprejevima, vaporizatorima i losionima za tijelo. Učinkovito odbija komarce, mrave, moljce… itd.
Top 6 svojstava ulja:
Antimikrobna svojstva: Eterično ulje pačulija pokazuje antimikrobno djelovanje protiv različitih bakterija i gljivica. To ga čini korisnim za njegu kože, posebno kod akni, dermatitisa i drugih kožnih infekcija.
Antidepresiv: Pačuli ulje se često koristi u aromaterapiji zbog svog smirujućeg i antidepresivnog djelovanja. Miris pačulija pomaže smanjiti tjeskobu, stres i depresiju, potičući osjećaj opuštenosti i harmonije.
Afrodizijak: Eterično ulje pačulija je poznato kao prirodni afrodizijak. Njegov senzualni miris potiče osjećaj privlačnosti i pomaže u poboljšanju seksualne želje i intimnosti.
Protuupalno djelovanje: Pačuli ulje ima protuupalna svojstva koja ga čine korisnim za ublažavanje upala i iritacija kože. Može se koristiti za umirivanje svrbeža, opeklina od sunca, uboda insekata i drugih kožnih problema.
Antiseptik: Zahvaljujući svojim antiseptičkim svojstvima, ulje pačulija može se koristiti za dezinfekciju rana i ubrzavanje procesa zacjeljivanja.
Umirujući učinak na živčani sustav: Miris pačulija ima opuštajući učinak na živčani sustav, pomažući smanjiti napetost i nesanicu. Može se koristiti u difuzoru ili dodati u kupku radi postizanja opuštajućeg učinka.
Primjena
Upotreba eteričnog ulja pačulija može se provoditi na nekoliko načina:
Topična primjena: Dodajte nekoliko kapi ulja pačulija u bazno ulje poput kokosovog ulja i nanesite na kožu radi tretiranja kožnih problema ili masaže.
Aromaterapija: Dodajte nekoliko kapi ulja pačulija u difuzor ili inhalator i udišite njegov miris radi postizanja opuštajućeg ili stimulirajućeg učinka.
Kupke: Dodajte nekoliko kapi ulja pačulija u toplu kupku kako biste se opustili i umirili.
Pri korištenju eteričnih ulja, važno je slijediti upute za sigurnu upotrebu i provjeriti eventualne kontraindikacije ili alergijske reakcije.
Eterično ulje pačulija ima širok spektar ljekovitih svojstava i koristi. Njegova upotreba može pomoći u smanjenju stresa, poboljšanju raspoloženja, njezi kože i promicanju općeg blagostanja. Bilo da ga koristite u aromaterapiji, masaži ili topičnoj primjeni, pačulijevo ulje je izvrstan dodatak prirodnom pristupu zdravlju i ljepoti.
Đumbir je gomoljasta biljka egzotičnog porijekla, koja se zbog svojih iznimnih svojstava tradicionalno koristi u azijskoj medicini i kuhinji. Bogat je eteričnim uljima i smolama koje mu daju specifičan, pikantan miris i okus.
Đumbir (Zingiber officinale) je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana, podrijetlom iz Kine. Najviše se koristi, a samim time i uzgaja na području Australije, Indije, Kine i Jamajke. Đumbir iz različitih dijelova svijeta ima i različitu aromu: pa je tako kineski lagano pikantan, indijski i australski ima izraženu citrusnu aromu, a jamajkanski je nešto blažeg mirisa i okusa. Korijen biljke, odnosno gomolj pomalo je neugledna izgleda, smeđo-žute boje i ima najširu primjenu, od kuhinje do kozmetike i farmaceutike.
Đumbir je aromatičnog, vrlo jakog i oštrog mirisa i okusa za koje su zaslužna eterična ulja i mirisne smole, kojima obiluje.
Nutritivna svojstva
Korijen đumbira u 100 g sadrži 80 kcal, od čega je 1,82 g proteina, 0,75 g masti i 18 g ugljikohidrata. Od minerala u većim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Obiluje vitaminima C, vitaminima B skupine te u manjim količinama sadrži pantotensku kiselinu i niacin.
Daleko najvrijednija đumbirova svojstva su njegova ulja i smole.
Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja sadrži u količini 1-3%. Upravo ona su odgovorna za njegovo lijekovito djelovanje, a po kemijskom sastavu je vrlo slično aspirinu.
Izvor: Pexels
Đumbir kao začin
Svježi đumbir prilikom kuhanja se tradicionalno upotrebljava u Aziji. Koristi se nasjeckan, izmrvljen ili narezan kao začin jelima od mesa, ribe i povrća. Njegova prodorna i pikantna aroma daje specifičan i prepoznatljiv okus jelima azijske kuhinje. Koristi se podjednako u pripremi slanih i slatkih jela, dajući ljutinu, ali ujedno i osvježavajuću aromu marinadama, prženim jelima, juhama, žitaricama te svježem povrću. U našim trgovinama se najčešće nalaze zreli plodovi koji imaju deblju koru i potrebno ih je očistiti prije korištenja. Može se naći još i sušenom stanju, ukiseljen te konzerviran u sirupu ili čak ušećeren.
Evo nekoliko primjera njegove primjene:
Začin u jelima: Đumbir se često dodaje u supe, curryje, marinade i umake kako bi dodao pikantan okus i aromu.
Čaj od đumbira: Đumbir se može koristiti za pripremu ukusnog i ljekovitog čaja. Dovoljno je narezati svježi đumbir i preliti ga vrućom vodom.
Kolači i deserti: Đumbir se često dodaje kolačima, keksima i desertima kako bi im dao poseban okus.
Detoksikacijski napitak od đumbira i limuna
Sastojci:
čaša mlake vode (rastopite sastojke u mlakoj vodi i pustite da odstoji, po potrebi dodajte leda za osvježavajući učinak)
dvije žlice iscijeđenog limuna (organski po mogućnosti)
Napitak je kiselkasto-gorkog okusa, ukusan i izrazito osvježavajući. Detoks napitak od limuna, đumbira i cimeta preporučamo konzumirati tri puta dnevno u vremenskom periodu od sedam dana kako bi se postigao optimalan učinak. Među prvim detoksikacijskim indikatorima primjetit ćete diuretički učinak ovog napitka, dakle češće mokrenje i učestalija stolica. Na taj se način organizam ”pročišćava”.
Lijekovitost đumbira
Medicinskim istraživanjima je dokazana učinkovitost korijena đumbira kod mučnine i povraćanja pa se vrlo često preporuča za sprječavanje jutarnjih mučnina u prvim mjesecima trudnoće. Također je dokazano njegovo pozitivno djelovanje u poboljšanju probave na način da pospješuje proizvodnju sline, probavnih sokova i žuči te suzbija nadimanje.
Djeluje protuupalno i poboljšava stanje sveukupnog imunološkog sustava.
Dobar je za rad srca, snižava razinu kolesterola te spriječava formiranje krvnih ugrušaka. Poznat je još kao afrodizijak i stimulans, suzbija umor te poboljšava pamćenje, nije ga preporučljivo konzumirati navečer prije spavanja jer može uzorokovati nesanicu.
Učinkovit je kod reume, artritisa i gihta, potiče krvotok, otklanja otrove i toksine. Općenito djelotovoran je kod bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva: reumatoidni artritisa, osteoartritisa, itd.
Neka od najpoznatijih ljekovitih svojstava đumbira uključuju:
Smanjenje upala: Gingeroli, prisutni u đumbiru, imaju snažna antiinflamatorna svojstva i mogu pomoći u smanjenju upala u tijelu.
Olakšavanje mučnine: Đumbir se često koristi kao prirodni lijek za mučninu i povraćanje, uključujući mučninu uzrokovanu putovanjem, trudnoćom i kemoterapijom.
Bol u zglobovima: Neka istraživanja sugeriraju da konzumacija đumbira može pomoći u smanjenju bolova i upala kod osoba s artritisom.
Poboljšanje probave: Đumbir može potaknuti probavu i smanjiti nelagodnost povezanu s nadimanjem i gasovima.
Đumbir je višenamjenska biljka koja se koristi i u kulinarstvu i u tradicionalnoj medicini. Njegova bogata nutritivna vrijednost i ljekovita svojstva čine ga vrijednim dodatkom ishrani. Bez obzira na to koristite li ga za dodavanje okusa jelima ili kao prirodni lijek, đumbir je sastojak koji donosi brojne koristi za zdravlje i dobrobit.