Zamislite trenutak kada možete razgovarati s povjerenjem, bez straha od neugodnih pogleda ili povlačenja. Neugodan zadah, poznat i kao halitoza, može biti ozbiljna prepreka u svakodnevnom životu i međuljudskim odnosima.
Neugodan zadah, poznat i kao halitoza, može biti izrazito frustrirajuća i neugodna pojava koja utječe na mnoge ljude. Bez obzira na uzrok, postoji niz koraka koje možete poduzeti kako biste se riješili neugodnog zadaha i povratili svježi dah.
Uzroci neugodnog zadaha
Prije nego što pristupimo rješenjima, važno je razumjeti što uzrokuje neugodan zadah. U većini slučajeva, neugodan zadah nastaje zbog prisutnosti bakterija u ustima koje razgrađuju hranu i otpuštaju neugodne mirise. Međutim, postoje i drugi faktori koji mogu pridonijeti halitozi, uključujući:
Loša oralna higijena: Nedostatak redovitog četkanja i čišćenja između zuba omogućuje bakterijama da se razmnože u ustima i proizvode neugodne mirise.
Infekcije u ustima: Infekcije desni, zubna bolest ili upale u ustima mogu uzrokovati halitozu.
Loša prehrana: Konzumiranje određenih namirnica, poput luka, češnjaka, alkohola i začinjene hrane, može uzrokovati privremeni neugodan zadah.
Pušenje: Nikotin i druge kemikalije u cigaretama ostavljaju neugodan miris u ustima i mogu pridonijeti kroničnoj halitozi.
Suha usta: Smanjena proizvodnja sline može doprinijeti rastu bakterija u ustima, što uzrokuje neugodan miris.
Sistemski problemi: Ponekad halitozu mogu uzrokovati ozbiljni zdravstveni problemi poput dijabetesa, gastrointestinalnih bolesti ili problema s jetrom.
Kako se riješiti neugodnog zadaha
Izvor: Pexels
Sada kada razumijete uzroke halitoze, evo koraka koje možete poduzeti kako biste se riješili neugodnog zadaha:
Pravilna oralna higijena: Redovito četkajte zube najmanje dva puta dnevno, koristite konac za zube i ispiranje usne šupljine kako biste uklonili ostatke hrane i bakterije.
Posjetite svog zubara: Ako imate problema s desni ili zubima, posjetite svog stomatologa radi tretmana i redovitih pregleda.
Pijte dovoljno vode: Voda pomaže u održavanju pravilne proizvodnje sline i ispira bakterije iz usta.
Izbjegavajte loše navike: Prestanite pušiti i smanjite unos alkohola, osobito ako primijetite da vam uzrokuju halitozu.
Pravilna prehrana: Izbjegavajte hranu s jakim mirisom poput luka i češnjaka, i konzumirajte više hrane bogate vlaknima kako biste potaknuli proizvodnju sline.
Korištenje žvakaćih guma ili pastila: Žvakaće gume koje ne sadrže šećer ili pastile s klorofilom mogu privremeno osvježiti dah.
Rješavanje temeljnog problema: Ako je halitoza posljedica sistemskog problema, obratite se svom liječniku kako biste utvrdili uzrok i dobili odgovarajuće liječenje.
Što možete napraviti sami
Ono što je svakako najvažnije je higijena vaše usne šupljine. Osim redovitog četkanja zubi, preporuča se i četkanje jezika kako bi se uklonile neželjene bakterije. Koristite također i konac za zube kako bi otklonili ostatke hrane koji nisu dostupni za vašu četkicu. Ispiranje usta vodicom također se preporuča. Nakon svakog obroka isperite usta vodom kako bi isprali ostatke hrane i bakterija.
Korištenje čajeva
Kada se radi o rješavanju problema neugodnog zadaha, čajevi mogu biti korisni kao prirodni način da osvježite dah i smanjite neugodne mirise. Evo nekoliko čajeva koje možete isprobati, zajedno s drugim kućnim tretmanima:
Zeleni čaj: ovaj čaj ima prirodna antibakterijska svojstva i može pomoći u smanjenju broja bakterija u ustima koje uzrokuju neugodan zadah. Pijte šalicu zelenog čaja svaki dan.
Čaj od mente: Mentol ima osvježavajući učinak i može pomoći pri privremenom osvježavanju daha. Napravite mentolni čaj i pustite ga da se ohladi. Zatim ga koristite za ispiranje usne šupljine.
Čaj od nane: Nana također ima osvježavajući učinak i može pomoći u smanjenju neugodnog zadaha. Pijte čaj od nane ili ga koristite za ispiranje usta.
Čaj od đumbira: Đumbir ima antimikrobna svojstva i može pomoći u ubijanju bakterija u ustima. Pripremite čaj od svježeg đumbira i koristite ga za ispiranje usne šupljine.
Čaj od kamilice: Kamilica ima umirujuće svojstvo i može pomoći u ublažavanju upale desni, što može biti jedan od uzroka halitoze. Pijte čaj od kamilice ili ga koristite za ispiranje usta.
Kratki zaključak
Neugodan zadah može biti izuzetno neugodan, ali većina slučajeva može se riješiti pravilnom oralnom higijenom i promjenama životnog stila. Ako imate kronični problem s halitozom koji se ne može riješiti ovim mjerama, svakako se posavjetujte s profesionalcima, poput stomatologa ili liječnika, kako biste identificirali temeljni uzrok i pronašli odgovarajuće rješenje za vaš problem s neugodnim zadahom.
Dinja, sa svojom sočnom slatkoćom i osvježavajućim okusom, krije iznenađujuće zdravstvene prednosti koje bi vas mogle iznenaditi. Saznajte kako ova ukusna voćka može unaprijediti vaše zdravlje i okrepiti vaše nepce!
Dinja, latinskog naziva Cucumis melo var. reticulatus, jedna je od najomiljenijih voćki ljeta. Njena sočna i osvježavajuća unutrašnjost, kombinirana s aromatičnim mirisom, čini je idealnim izborom za toplije vrijeme. No, dinja nije samo ukusna, već donosi i niz zdravstvenih prednosti koje je čine još poželjnijom za konzumaciju.
Povijest
Smatra se da potječe iz regije južne Azije, posebno iz Irana, a prvi zapisi o dinji datiraju još iz drevnog Egipta, gdje se koristila u prehrani i u raznim medicinskim pripravcima.
Tijekom povijesti, dinja se širila prema različitim dijelovima svijeta zahvaljujući trgovcima i istraživačima. Grčki i rimski pisci, poput Plinija Starijeg, opisivali su dinju kao ukusno voće koje su uvrstili u svoju prehranu. U srednjem vijeku, dinja je postala popularna u Europi, posebno u južnim zemljama poput Španjolske i Italije.
Dinja je također imala važnu ulogu u prehrani ljudi u afričkim i azijskim zemljama, gdje se često koristi u raznim jelima, od salata do desertnih poslastica. Danas je dinja popularna voćka širom svijeta i često se uzgaja u raznim sortama.
Vrste dinja
Dinja dolazi u različitim sortama i varijacijama, svaka s vlastitim karakteristikama okusa, teksture i boje. Evo neke od popularnih vrsta:
Cantaloupe je jedna od najpoznatijih sorti dinja i karakterizira se svijetloružičastom ili narančastom kožom s mrežastim uzorcima. Meso dinje je svijetlo narančasto i ima slatki, sočan okus. Ova sorta često se koristi u voćnim salatama i smoothijima.
Honeydew dinja ima glatku, svijetlozeleno kožu i nježno zeleno ili bijelo meso. Njen okus je blago sladak i vrlo osvježavajuć. Honeydew je čest sastojak voćnih tanjura i često se poslužuje svjež ili u desertima.
Charentais je francuska sorta dinje koja je poznata po svojoj maloj veličini i izrazito bogatom okusu. Ima narančastu kožu i meso koje je iznimno slatko i aromatično. Često se koristi u raznim desertima i voćnim salatama.
Sprite je mala sorta dinje koja se ističe svojom svijetlorozom kožom s tamnim crtama. Unutrašnjost je svijetlo narančasta i ima blago sladak okus.
Ogen dinja dolazi iz Francuske i ima zelenu kožu s mrežastim uzorcima. Meso je svijetlo narančasto i nudi bogat i slatkast okus s blagim citrusnim notama.
Casaba dinja je jedna od najslađih sorti dinja. Ima žutu ili svijetlozelenu kožu i bijelo meso koje je vrlo sočno i slatko. Ova sorta se često jede svježa ili se dodaje voćnim salatama.
Izvor: Pexels
Nutritivna vrijednost dinje
Dinja je ne samo osvježavajuća, već i nutritivno bogata voćka. Evo nekoliko ključnih aspekata njezine nutritivne vrijednosti:
Vitamini i minerali: Dinja je izuzetno bogata vitaminom C, koji je snažan antioksidans i važan za imunološki sustav. Također sadrži vitamin A, koji podržava zdravlje kože i očiju. Ostali vitamini prisutni u dinji uključuju vitamine B kompleksa, poput vitamina B6, riboflavina i folata. Minerali poput kalija, magnezija i bakra također su zastupljeni u dinji.
Voda: Dinja sadrži visok postotak vode (oko 90%), što je čini izvrsnim izborom za hidrataciju, osobito tijekom toplih ljetnih mjeseci.
Dijetalna Vlakna: Dinja sadrži dijetalna vlakna koja podržavaju zdravlje probavnog sustava. Vlakna pomažu u održavanju redovite stolice i smanjenju rizika od zatvora.
Antioksidansi:Beta-karoten i likopen, prisutni u dinji, djeluju kao antioksidansi koji štite stanice od oksidativnog stresa i smanjuju rizik od različitih bolesti.
Uključivanje dinje u prehranu
Dinju možete uključiti u svoju prehranu na različite načine:
Svježa dinja: Najjednostavniji način je konzumiranje svježe narezane dinje. Dodajte je voćnoj salati ili je jednostavno pojedite kao osvježavajuću grickalicu.
Smoothie: Dodajte komadiće dinje u blender zajedno s drugim voćem i jogurtom kako biste napravili ukusni smoothie.
Dinja u salatama: Odlično se slaže s raznim vrstama salata. Dodajte narezane kockice dinje svježim zelenim salatama kako biste dodali slatku i osvježavajuću notu.
Deserti: Može poslužiti kao osnova za različite deserte, poput sorbeta, sladoleda i voćnih pita.
Marmelade i džemovi: Možete pripremiti marmeladu ili džem od dinje kako biste uživali u njenom okusu tijekom cijele godine.
Slatka grickalica: Osušena dinja je također popularna slatka grickalica koja je praktična za putovanja.
Kako izabrati i čuvati dinju
Kako biste uživali u svim blagodatima dinje, važno je znati kako je pravilno izabrati i skladištiti. Evo nekoliko savjeta:
Izgled: treba biti čvrsta, ali ne pretvrda, s ravnomjernom bojom na površini. Nabori na kori su znak zrelosti.
Miris: treba imati blag, slatkast miris. Izaberite dinju koja ima izražen miris kako biste osigurali puni okus.
Težina: Težina dinje treba biti proporcionalna veličini. Teža obično ima više soka.
Nakon što izaberete savršenu dinju, skladištite je na sobnoj temperaturi dok ne sazrije. Nakon sazrijevanja, premjestite je u hladnjak kako biste produžili svježinu.
Kratki zaključak
Dinja nije samo ukusna voćka koja će vam uljepšati ljeto, već i moćan saveznik za vaše zdravlje. Njena niska kalorična vrijednost, bogatstvo hranjivim tvarima i antioksidansima, te sposobnost poticanja hidratacije i probave, čine je izvrsnim izborom za svakodnevnu prehranu. Uživajte u ovom osvježavajućem voću i iskoristite sve njegove zdravstvene prednosti.
Zaustavite starenje i ojačajte svoje zdravlje – jedan mali nutrijent ima moć promijeniti sve! Saznajte kako folna kiselina postaje tajna oružja protiv bolesti i starenja.
Folna kiselina, poznata i kao vitamin B9, igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja i funkcije tijela. Ovaj esencijalni nutrijent ima širok spektar benefita za zdravlje, uključujući sudjelovanje u sintezi DNA, podupiranje rasta i razvoja kod novorođenčadi i smanjenje rizika od određenih bolesti.
Uloga folne kiseline u metaboličkim procesima
Folna kiselina igra ključnu ulogu u raznim metaboličkim procesima u tijelu.
Njezina uloga proteže se na razinu stanica, gdje sudjeluje u procesima sinteze i obnove DNA, kao i u metabolizmu aminokiselina i sintezi crvenih krvnih stanica.
Ovdje ćemo istražiti detaljnije kako folna kiselina utječe na ove metaboličke procese.
1. Sinteza DNA i RNA:
Folna kiselina ključna je za sintezu DNA i RNA, temeljne molekule odgovorne za pohranu i prijenos genetske informacije. Aktivna forma folne kiseline, poznata kao tetrahidrofolna kiselina (THF), sudjeluje u prijenosu i metilaciji metilnih grupa na DNA, čime se osigurava stabilnost i integritet genetskog materijala. Ovaj proces je neophodan za normalno funkcioniranje stanica i rasta tijela.
2. Metabolizam aminokiselina:
Folna kiselina igra ključnu ulogu u metabolizmu aminokiselina, posebno u procesima kao što je konverzija homocisteina u metionin. Ako taj proces ne funkcionira ispravno zbog nedostatka folne kiseline, razine homocisteina mogu se povećati u tijelu. Povećane razine homocisteina povezane su s povećanim rizikom od srčanih bolesti i drugih zdravstvenih problema.
3. Sinteza crvenih krvnih stanica:
Folna kiselina igra ključnu ulogu u procesu eritropoeze, odnosno stvaranja crvenih krvnih stanica. Crvene krvne stanice prenose kisik iz pluća do tkiva i organa, a njihova normalna sinteza ovisi o prisutnosti folne kiseline. Nedostatak folne kiseline može dovesti do anemije, stanja u kojem tijelo nema dovoljno crvenih krvnih stanica za prenos kisika, što može uzrokovati umor i druge simptome.
Benefiti za vaše zdravlje
Prevencija defekta neuralnih cijevi : Jedan od najpoznatijih benefita folne kiseline je njezina ključna uloga u prevenciji defekta neuralnih cijevi kod novorođenčadi. To uključuje ozbiljne probleme s razvojem mozga i leđne moždine, kao što su spina bifida i anencefalija. Stoga, trudnice ili žene koje planiraju trudnoću se često potiču da uzimaju suplemente folne kiseline.
Sinteza DNA i rast stanica: Folna kiselina je nužna za sintezu DNA i RNA, ključnih molekula u stanicama. To je posebno važno za brzo rastuće stanice, uključujući one u fetusu i kod regeneracije tkiva.
Poboljšanje kardiovaskularnog zdravlja: Studije su pokazale kako folna kiselina može smanjiti razinu homocisteina, aminokiseline koja je povezana s povećanim rizikom od srčanih bolesti. Ovo može pomoći u očuvanju zdravlja krvnih žila.
Prevencija anemije: Nedostatak folne kiseline može dovesti do anemije, stanja u kojem tijelo nema dovoljno crvenih krvnih stanica za prenos kisika. Suplementacija folnom kiselinom često se koristi za liječenje i prevenciju ovog stanja.
Prevencija određenih tipova raka: Istraživanja sugeriraju kako folna kiselina može igrati ulogu u prevenciji određenih tipova raka, uključujući rak debelog crijeva i raka dojke. Međutim, ovo područje zahtijeva dodatna istraživanja.
Izvori folne kiseline u prehrani
Izvor: Pexels
Folna kiselina se može unositi putem prehrane i dodataka prehrani. Namirnice koje su bogate folnom kiselinom su tamnozeleno lisnato povrće, citrusno voće, grahorice i mahunarke, jetrica, integralne žitarice.
Dostizanje adekvatnog unosa folne kiseline iz prehrane je bitno, a u nekim slučajevima može biti potrebna i suplementacija. Dosnosimo vam par smjernica o doziranju i suplementaciji folne kiseline.
1. Dnevne potrebe za folnom kiselinom:
Preporučene dnevne količine folne kiseline variraju ovisno o dobi, spolu i životnoj fazi.
Odrasli: Preporučena dnevna doza za odrasle osobe obično iznosi oko 400 mikrograma (mcg) folne kiseline.
Trudnice: Tijekom trudnoće, potreba za folnom kiselinom značajno raste, a preporučena doza može biti između 600 i 800 mcg dnevno.
Dojilje: Dojilje također trebaju povećani unos folne kiseline, obično između 500 i 600 mcg dnevno.
Djeca: Djeca i adolescenti trebaju manje folne kiseline, ali to varira s dobi. Na primjer, preporučena doza za djecu od 1 do 3 godine je oko 150 mcg dnevno.
2. Suplementacija folne kiseline
Suplementacija folne kiseline obično se preporučuje u sljedećim situacijama:
Trudnoća: Trudnice ili žene koje planiraju trudnoću trebaju uzimati dodatke folne kiseline kako bi smanjile rizik od neuralnih cijevi defekata kod fetusa. Često se preporučuje 400-800 mcg dnevno.
Anemija: Osobe koje su dijagnosticirane s anemijom uzrokovanom nedostatkom folne kiseline obično dobivaju terapiju visokim dozama folne kiseline pod nadzorom liječnika.
Nedostatak folne kiseline: Osobe s dokumentiranim nedostatkom folne kiseline, koji se može potvrditi krvnim testovima, također mogu dobiti terapiju suplementima kako bi nadoknadili manjak.
3. Sigurnost i nuspojave
Folna kiselina smatra se sigurnom kada se uzima u preporučenim dozama.
Međutim, vrlo visoki unos folne kiseline putem suplemenata može dovesti do neželjenih nuspojava, uključujući gastrointestinalne smetnje.
Također, folna kiselina može prikriti anemiju uzrokovanu manjkom vitamina B12, što može dovesti do ozbiljnih problema.
U zaključku, folna kiselina je važan nutrijent za održavanje zdravlja i sprečavanje određenih zdravstvenih problema, posebno tijekom trudnoće. Pravilno doziranje i suplementacija folne kiseline trebali bi se temeljiti na individualnim potrebama i uvijek se savjetovati sa stručnjakom za prehranu ili liječnikom kako bi se osiguralo sigurno i učinkovito korištenje ovog nutrijenta.
Diana Petričević, liječnik i nutricionist
Reference:
Greenberg, J. A., Bell, S. J., & Guan, Y. (2011). Folic acid supplementation and pregnancy: more than just neural tube defect prevention. Reviews in Obstetrics and Gynecology, 4(2), 52–59.
Bailey, R. L., West, K. P., & Black, R. E. (2015). The epidemiology of global micronutrient deficiencies. Annals of Nutrition and Metabolism, 66(Suppl 2), 22–33.
Moens, A. L., Claeys, M. J., & Timmermans, J. P. (2009). Vascular effects of folate supplementation: these go beyond B9. British Journal of Pharmacology, 156(5), 864–876.
Ulrich, C. M., & Potter, J. D. (2006). Folate supplementation: too much of a good thing? Cancer Epidemiology, Biomarkers & Prevention, 15(2), 189–193.
Rak jajnika je podmukla bolest jer često ne pokazuje specifične simptome u ranim fazama, što može dovesti do kasne dijagnoze i otežati uspješno liječenje. Razumijevanje simptoma i pravovremena dijagnostika ključni su za povećanje šanse za preživljavanje.
Rak jajnika je ozbiljna bolest koja se često dijagnosticira u kasnijim fazama, što otežava njeno uspješno liječenje. Ipak, istraživanja su pokazala kako prehrana može biti vrlo važan faktor u prevenciji ove bolesti i ujedno podrška konvencionalnom tretmanu. U ovom članku istražit ćemo ulogu prehrane u kontekstu raka jajnika.
Dijagnostika i simptomi raka jajnika
Rak jajnika je vrlo podmukla bolest jer često ne pokazuje specifične simptome u ranim fazama, što vrlo često dovodi do kasne dijagnoze, a to u konačnici rezultira otežanim liječenjem. Razumijevanje njegovih simptoma i pravovremena dijagnostika ključni su za povećanje šanse preživljavanja kod žena koje boluju od ove bolesti.
Simptomi raka jajnika:
Bol u trbuhu ili zdjelici: Bol u donjem dijelu trbuha ili zdjelici može biti jedan od prvih simptoma raka jajnika. Ova bol može biti kronična i ne reagira na uobičajene tretmane za bol.
Nadutost i osjećaj punoće: Žene koje boluju od raka jajnika često opisuju osjećaj nadutosti, težine ili punoće u trbuhu. Ovaj simptom može se pogoršati s vremenom i često nema povezanosti s unosom hrane koju konzumiramo.
Promjene u probavi: Promjene u učestalosti stolice, zatvor, proljev ili problemi s mokrenjem mogu biti znakovi raka jajnika, posebno ako se javljaju iznenada i traju duže vrijeme.
Gubitak težine: Neočekivani gubitak težine, posebno ako je značajan, može biti znak ozbiljnog problema, uključujući rak jajnika.
Osjećaj umora: Opća slabost i umor mogu biti prisutni kod žena s rakom jajnika, često zbog napredovanja bolesti i komplikacija.
Promjene u menstrualnom ciklusu: Nepravilne menstruacije ili krvarenja izvan ciklusa mogu biti znakovi problema u jajnicima.
Bol tijekom seksa: Bol tijekom seksualnog odnosa (dispareunija) može biti znak da postoji nešto nije u redu u reproduktivnom sustavu.
Dijagnostika raka jajnika:
Izvor: Pexels
Fizički pregled: Liječnik će obaviti opći pregled tijela, uključujući pregled abdomena i zdjelice kako bi provjerio prisutnost oticanja ili kvržica.
Ultrazvuk zdjelice: Transvaginalni ultrazvuk je često prva dijagnostička metoda koja se koristi za pregled jajnika i utvrditi postoje li nepravilnosti.
Krvni testovi: Krvni testovi, poput CA-125, mogu se koristiti kao tumorski markeri za praćenje stanja pacijentice. Međutim, ovi testovi nisu uvijek pouzdani za dijagnozu raka jajnika jer mogu biti povišeni iz drugih razloga.
CT i MRI skeniranje: Računalna tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI) koriste se za dobivanje detaljnijeg prikaza zdjelice i trbušne šupljine te za procjenu širenja tumora.
Biopsija: Ako se tijekom dijagnostičkog postupka otkriju nepravilnosti, može se provesti biopsija kako bi se dobio uzorak tkiva za analizu pod mikroskopom te ujedno i potvrda dijagnoze.
Važno je napomenuti kako rana dijagnoza igra ključnu ulogu u liječenju raka jajnika. Žene koje primijete bilo koji od gore navedenih simptoma, posebno ako su prisutni dulje vrijeme, trebaju konzultirati se s liječnikom.
Redoviti ginekološki pregledi i praćenje rizičnih faktora također su važni u prevenciji i ranom otkrivanju raka jajnika.
Rak jajnika i prehrana
Istraživanja su pokazala kako prehrana igra značajnu ulogu u prevenciji raka jajnika.
Određeni nutrijenti i dijetetski faktori mogu smanjiti rizik od razvoja ove bolesti.
Evo nekoliko ključnih aspekata prehrane koji su važni u kontekstu raka jajnika:
Vlakna: Hrana bogata vlaknima, voće i povrće, posebno ono s visokim udjelom antioksidansa kao što su vitamini A, C i E, može smanjiti rizik od raka jajnika. Ovi nutrijenti pomažu u neutralizaciji slobodnih radikala i očuvanju zdravih stanica.
Masti: Istraživanja sugeriraju da unos zasićenih masti i trans-masnih kiselina može povećati rizik od razvoja raka jajnika. Umjesto toga, preporučuje se konzumacija zdravih masnoća poput omega-3 masnih kiselina koje se nalaze u ribi i orašastim plodovima.
Fitokemikalije: Fitokemikalije poput lignana i izoflavona, koji se nalaze u sjemenkama lana, soji i drugim biljkama, pokazale su se korisnima u prevenciji raka jajnika. One imaju protuupalna i antioksidativna svojstva koja podržavaju zdravlje jajnika.
Kofein i alkohol: Visoki unos kofeina i alkohola povezan je s povećanim rizikom od raka jajnika. Preporučuje se umjerenost u konzumaciji ovih tvari kako bi se smanjio rizik.
Antioksidansi: Antioksidansi kao što su selen, cink i vitamin D mogu igrati ulogu u očuvanju zdravlja jajnika i smanjenju rizika od raka. Ovi nutrijenti mogu se dobiti iz raznolike i uravnotežene prehrane ili dodataka prehrani.
Preporučene namirnice kod raka jajnika
Prehrana igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja i može imati utjecaj na prevenciju raka jajnika. Evo nekoliko preporučenih namirnica i nutrijenata koji se često ističu u vezi s ovom bolešću:
Voće i povrće: Voće i povrće koji su bogati vlaknima, vitaminima, mineralima i antioksidansima mogu pomoći u zaštiti vaših jajnika. Posebno su bitni oni karakterističnih boja, poput narančaste paprike, mrkve, špinata i jagoda, jer sadrže visoke razine vitamina A, C i E te beta-karotena.
Mahunarke: Mahunarke poput graha, leće i slanutka bogate su vlaknima i proteinima te mogu doprinijeti održavanju zdrave tjelesne težine i ravnoteže hormona.
Cjelovite žitarice: Cjelovite žitarice poput smeđe riže, kvinoje, zobenih pahuljica i integralnih tjestenina pružaju vlakna i kompleksne ugljikohidrate koji podržavaju stabilnost razine šećera u krvi.
Orašasti plodovi:Orašasti plodovi i sjemenke također mogu pomoći jer su dobar izvor zdravih masnoća. Odnosno dobar su izvor omega -3 masnih kiselina.
Soja i proizvodi od soje: Soja je bogata izoflavonima, fitokemikalijama koji mogu pomoći u regulaciji hormona i smanjenju rizika od raka jajnika. Tofu, sojino mlijeko i sojini burgeri su dobri izvori soje.
Riba i perad: Proteini iz ribe i peradi su odličan izbor jer sadrže manje zasićenih masti od crvenog mesa. Preporuča se riba poput lososa, skuše i tune jer su dragocjen izvor esencijalnih aminokiselina i minerale.
Zeleni čaj: Zeleni čaj bogat je antioksidansima, uključujući epigalokatehin galat (EGCG), koji se povezuju s smanjenim rizikom od raka jajnika.
Važno je napomenuti kako nema specifične dijete koja može jamčiti sprječavanje raka jajnika, ali konzumacija raznolike i uravnotežene prehrane koja uključuje ove preporučene namirnice može pomoći u smanjenju rizika.
Također, važno je voditi računa o unosu kalorija i održavati zdravu tjelesnu težinu jer pretilost može povećati rizik od razvoja raka jajnika.
Prije nego napravite značajne promjene u prehrani, uvijek se konzultirajte s kvalificiranim nutricionistom ili liječnikom kako biste osigurali da su te promjene prikladne za vaše individualne potrebe i zdravstveno stanje.
Diana Petričević, liječnik i nutricionist
Reference:
Harris HR, Orsini N, Wolk A. Vitamin C and survival among women with ovarian cancer: a case-control study. Eur J Cancer. 2012;48(1):75-80.
Bandera EV, King M, Chandran U, Paddock LE, Rodriguez-Rodriguez L, Olson SH. Phytoestrogen consumption from foods and supplements and epithelial ovarian cancer risk: a population-based case control study. BMC Womens Health. 2011;11:40.
Cramer DW, Vitonis AF, Terry KL, Welch WR, Titus LJ. The association between talc use and ovarian cancer: a retrospective case-control study in two US states. Epidemiology. 2016;27(3):334-346.
Tworoger SS, Gertig DM, Gates MA, Hecht JL, Hankinson SE. Caffeine, alcohol, smoking, and the risk of incident epithelial ovarian cancer. Cancer. 2008;112(5):1169-1177.
Kotsopoulos J, Moody JR, Fan I, et al. Height, weight, BMI and ovarian cancer survival. Gynecol Oncol. 2012;127(1):83-87.
Pripremite se za putovanje u svijet rogača, izvanredne mahunarke kojea krije brojne nutritivne blagodati. Saznajte zašto bi rogač mogao biti sljedeća superhrana koju ćete uvrstiti u svoju prehranu!
Rogač (Ceratonia siliqua) je drvo koje potječe iz Mediterana i regija Bliskog istoka, a poznato je i kao “stablo kruha”. Plod rogača, koji se često koristi kao dodatak hrani, ima dugu povijest upotrebe zbog svoje nutritivne vrijednosti i zdravstvenih koristi. Ubraja se u porodicu mahunarki, koja se uzgaja na Mediteranu već 4000 g. Kod nas raste u južnoj Dalmaciji.
U ovom članku istražit ćemo nutritivnu vrijednost rogača, njegove zdravstvene prednosti i različite načine na koje se može koristiti u prehrani.
Povijest rogača
Rogač ima bogatu povijest koja seže unatrag tisućama godina. Stanište mu je primarno na Mediteranu, a povijesni zapisi pokazuju kako se rogač koristio u prehrani još u doba starog Egipta.
Rogačeva stabla, često rastu kao gusti nasadi, i često su korištena kao stočna hrana. Jedan od najpoznatijih aspekata povijesti rogača je njegova uloga kao mjerne jedinice u nekim kulturama.
Rogač je bio korišten kao referentna mjera za težinu i dužinu u trgovini, što se može pratiti sve do drevnih civilizacija poput Egipta i Grčke.
Ova praksa temeljila se na činjenici da plod rogača ima relativno konzistentnu i poznatu težinu i veličinu. Kako su se tvari razmjenjivane i trgovale, bilo je potrebno uspostaviti standardizirane mjere kako bi se osigurala pravedna razmjena dobara.
Tijekom srednjeg vijeka i kasnijih perioda, rogač je postao važan dio prehrane na Mediteranu, jer je njegov plod bio koristan izvor hrane tijekom sušnih razdoblja. Danas se rogač uzgaja i koristi širom svijeta zbog svojih nutritivnih prednosti i različitih primjena.
Nutritivni sastojci rogača
Rogač je bogat raznim hranjivim tvarima koje ga čine vrijednim dodatkom prehrani. Evo i nekih njgovih glavnih nutritivnih komponenti:
Dijetalna vlakna: Rogač je izvrstan izvor dijetalnih vlakana, koja su ključna za probavno zdravlje. Vlakna potiču redovitu stolicu, sprječavaju zatvor i podržavaju ravnotežu crijevne mikroflore.
Prirodni šećeri: Rogač sadrži prirodne šećere poput saharoze, glukoze i fruktoze, što ga čini idealnim prirodnim sladilom.
Minerali: Plod rogača sadrži minerale poput kalcija, kalija, magnezija i željeza. Ovi minerali su važni za zdravlje kostiju, ravnotežu elektrolita i formiranje crvenih krvnih stanica.
Antioksidansi: Rogač je bogat antioksidansima, uključujući flavonoide i tanine. Antioksidansi pomažu u zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanog slobodnim radikalima i smanjenju rizika od kroničnih bolesti.
Ima mali udio masti, bogat je već spomenutim vlaknima (pektin) i bjelančevinama. Ugljkohidrati čine 80% sastava rogača, sadrži vitamine A, B i D te znatne količine kalcija, fosfora i kalija. U domaćinstvu se često koristi kao zamjena za kakao i kavu. Zbog sadržaja tanina ponekad se daje djeci koja imaju problema sa proljevom.
Izvor: Pixabay
Zdravstveni benefiti
Regulacija probave: Dijetalna vlakna u rogaču potiču zdravu probavu, sprječavajući zatvor i podržavajući ravnotežu crijevne mikroflore.
Stabilizacija šećera u krvi: Prirodni šećeri u rogaču imaju niski glikemijski indeks, što znači da ne uzrokuju nagli porast šećera u krvi. To je korisno za osobe koje pate od dijabetesa ili žele održavati stabilne razine šećera.
Antioksidativni učinak: Antioksidansi u rogaču mogu pomoći u zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanog slobodnim radikalima, smanjujući rizik od kroničnih bolesti poput srčanih bolesti i raka.
Prirodno sladilo: Rogač se često koristi kao prirodno sladilo u prehrambenim proizvodima, posebno za one koji žele smanjiti unos rafiniranog šećera.
Upotreba u kulinarstvu
Rogač ima različitu primjenu u kulinarstvo. Često se koristi kao dodatak napicima. Primjerice prašak od rogača može se dodati smoothiejima, mlijeku ili jogurtu kako bi se poboljšao okus i dodala nutritivna vrijednost. Rogač se može koristiti kao zamjena za šećer u pečenju i kuhanju, pružajući slatki okus jelima. Stoga se i vrlo često koristi za pripremu deserta poput kolača, keksa i čokoladica. Može se primjerice dodati kašama kako bi se zasladio doručak.
Rogač je nutritivno bogat plod s mnogim zdravstvenim prednostima. Njegova upotreba u prehrani može doprinijeti boljem probavnom zdravlju, regulaciji šećera u krvi te zaštiti od oksidativnog stresa. Integriranje rogača u raznoliku i uravnoteženu prehranu može biti korisno za održavanje općeg zdravlja i blagostanja.
Infektivna mononukleoza, često nazivana “bolest poljupca”, po nazivu se čini kao nešto benigno. No, iza ovog poljupca krije se ozbiljna virusna infekcija koja može imati dalekosežne posljedice na vaše zdravlje.
Infektivna mononukleoza, često nazivana “mono” ili ” bolest poljupca”, je akutna virusna infekcija koja se često javlja kod adolescenata i mladih odraslih osoba. Uzrokovana Epstein-Barr virusom (EBV), ovu bolest karakteriziraju simptomi kao što su visoka tjelesna temperatura, upala grla, povećane limfne žlijezde i opća slabost. U ovom članku, istražit ćemo simptome, dijagnozu, tretman i posebno naglasiti važnost adekvatne prehrane tokom oporavka od infektivne mononukleoze.
Simptomi i dijagnoza infektivne mononukleoze
Infektivna mononukleoza se najčešće prenosi putem slinovnica, što je dovelo do nadimka “bolest poljupca”. Prvi simptomi obično se pojavljuju 4-6 tjedana nakon izlaganja virusu. Tipični simptomi uključuju visoku tjelesnu temperaturu, upalu grla, oticanje limfnih žlijezda (najčešće u vratu i pazuhu), umor i bolove u tijelu. U nekim slučajevima, može doći do povećanja jetre i slezene.
Dijagnoza infektivne mononukleoze obično se postavlja na osnovu simptoma i fizičkog pregleda. Važno je razlikovati mono od drugih infekcija poput streptokokne infekcije grla. Krvni testovi, poput testa na Epstein-Barr virusna antitijela, pomažu potvrditi dijagnozu.
Liječenje infektivne mononukleoze
Nažalost, ne postoji specifičan antivirusni lijek za infektivnu mononukleozu. Većina slučajeva prolazi samostalno uz odgovarajući tretman za ublažavanje simptoma i olakšavanje oporavka. To uključuje mirovanje, unos dovoljno tekućine, primjenu analgetika za smanjenje bolova i temperature te izbjegavanje fizičkih napora sve dok se simptomi potpuno ne povuku.
Prehrana kod Infektivne mononukleoze
Izvor: Pexels
Pravilna prehrana igra ključnu ulogu u oporavku od ove bolesti. Oslabljeni imunološki sustav zahtijeva pravilnu prehranu kako bi se borio protiv infekcije i ubrzao proces ozdravljenja.
Evo nekoliko smjernica za adekvatnu prehranu tokom oporavka:
Unos tekućine: Povećan unos tekućine važan je za spriječavanje dehidracije, pogotovo ako imate visoku temperaturu i znojenje. Voda, biljni čajevi i juhe od povrća idealni su izbori.
Hranjive tvari: Obratite pažnju na unos vitamina i minerala, posebno vitamina C, koji podržava imunološki sustav, te vitamina A i E, koji su važni za zdravlje kože i sluznice.
Lagana hrana: Tijekom akutne faze bolesti, konzumirajte lagane obroke koji ne opterećuju probavni sustav. Voće, povrće, integralne žitarice i nemasni proteini dobar su izbor.
Izbjegavanje šećera: Prekomjerni unos šećera može potisnuti imunološki sustav. Pokušajte smanjiti unos rafiniranog šećera i slatkih grickalica.
Probiotici: Namirnice bogate probioticima, poput jogurta i kiselog kupusa, mogu pomoći u obnovi zdrave crijevne mikroflore koja podržava imunološki sustav.
Zaključno možemo reći, infektivna mononukleoza može biti izazovna za pacijente, ali pravilan pristup prehrani može značajno doprinijeti bržem oporavku. Slijedeći navedene smjernice i uz adekvatan tretman, većina pacijenata će se vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima u roku od nekoliko tjedana.
U slučaju ozbiljnijih simptoma ili komplikacija, važno je konzultirati se s liječnikom radi daljnjih smjernica i praćenja zdravstvenog stanja.
