Kurkuma je začin koji se već stoljećima koristi u kulinarstvu i tradicionalnoj medicini širom Azije. Ovaj svijetložuti prah iz korijena kurkume ne samo da daje boju i okus jelima, već je i poznat po svojim izuzetnim ljekovitim svojstvima.
Kurkuma poznata još pod nazivima žuti korijen ili indijski šafran jest biljka iz porodice đumbirovki. Najpoznatija je kao začin te je osnovni sastojak nadaleko poznatog indijskog currya. Curry u sebi sadrži mješavinu čak 20 različitih sjemenki, začina i začinskog bilja, a kurkuma jest ta koja mu daje intezivnu žutu boju.
Zbog intezivnog pigmenta koristila se za bojanje tkanina, a po svojim ljekovitim svojstvima poznata je još od davnina. Međutim njezina najčešća primjena jest kao začinski dodatak jelima. Proces dobivanja ovog aromatičnog začina jest da se iskopani korijen opere, sitno nasjecka, osuši i na kraju samelje. Gorko-ljutog je okusa sa primjesama mošusastog i oporog.
Aktivni spojevi u kurkumi
Kurkuma sadrži glavni aktivni spoj zvan kurkumin. Kurkumin djeluje blokiranjem enzima i molekula koji su uključeni u upalne procese i oksidativni stres.
Nutritivni sastav kurkume čini 65 % ugljikohidrata, 8 % proteina, 10 % masti, vlakna. Od vitamina sadrži vitamin C, tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, vitamin E i K, te minerale kalcij,željezo, bakar, cink, fosfor, mangan i selen.
Kao važan sastojak treba izdvojiti kurkumin, fitonutrijent koji ima mnogobrojna ljekovita svojstva – protuupalna, antioksidativna i antibakterijska.
Ljekovito djelovanje
Kurkumin je snažan antioksidans koji može pomoći u neutralizaciji slobodnih radikala u tijelu. Slobodni radikali su nestabilni molekuli koji mogu oštetiti stanice i doprinijeti razvoju bolesti poput raka, srčanih bolesti i neurodegenerativnih poremećaja.
Zdravstveni benefiti kurkume:
antioksidativno i kardioprotektivno djelovanje pomaže u regulaciji lošeg LDL kolesterola, štiti srce i krvne žile
pomaže u detoksikaciji i zaštiti jetre te stimulira proizvodnju žuči u jetri i potiče izlučivanje žuči kroz žučni mjehur (ne preporuča se osobama koje pate od žučnog kamenca)
prirodnih antibiotik, ne uništiva već potiče rast crijevne flore; smanjuje nadutost i plinove, poboljšava apsorpciju u crijevima, ima detoksikacijski učinak (dobro djeluje kod ulceroznog kolitisa, Chronove bolesti)
pomaže kod posjekotina i opekotina, zacjeljuje rane, kod kožnih problema ekcema, psorijaze i dermatitisa
preporučuje se kod kroničnih oboljenja kostiju i reumatoidnog artritisa, smanjuje oticanje zglobova i jutarnju ukočenost
pomaže kod bolesti usne šupljine, spriječava rast bakterija te uklanja neugodan zadah
Doziranje i primjena kurkume
Izvor: Pexels
Kurkuma se tradicionalno konzumira kao začin u raznim jelima, a također se može koristiti kao čaj ili dodatak prehrani u obliku kapsula.
Važno je napomenuti da kurkumin ima relativno nisku bioraspoloživost, što znači da tijelo teško apsorbira ovu supstancu.
Prah kurkume dobro je čuvati u tamnim staklenim posudama jer direktnim izlaganjem svjetlu gubi svoja vrijedna svojstva. Dnevna preporučena količina kurkume jest od 3 g do 10 g (cca 1 žličica) za odrasle, za djecu i starije do 1/2 žličica dnevno.
U kombinaciji s drugim namirnicama možete poboljšati njezinu apsorpciju, primjerice topljiva je uljima, a u kombinaciji s crnim paprom njezin učinak se znatno povećava.
Najčešće se dodaje jelima od grahorica, ali i raznoraznim mesnim i ribljim specijalitetima.
Čaj od kurkume:
1 šalica tople vode
¼ čajne žličice kurkume
sok od 1/2 limuna
1/2 čajne žličice cimeta
1/8 čajna žličica meda
1 čajna žličica kokosovog ulja
Važno je napomenuti da kurkuma može biti dobra dodatna podrška zdravlju, ali nije zamjena za uravnoteženu prehranu i zdrav način života. Ako imate određene zdravstvene probleme ili uzimate određene lijekove, uvijek se savjetujte s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom prije uključivanja velikih količina kurkume u svoju prehranu ili korištenja dodataka prehrani s kurkumom.
Kurkuma u kuhinji
Kurkuma se već stoljećima korišti u azijskoj kuhinji zbog svog okusa, boje i zdravstvenih koristi. Eksperimentirajte s kurkumom i uživajte u njenom bogatom okusu u svojim omiljenim jelima.
Evo nekoliko načina na koje možete koristiti kurkumu u svojoj kuhinji:
Jela od riže: Dodajte kurkumu u vodu za kuhanje riže kako biste joj dali lijepu zlatnožutu boju i blago začinjen okus.
Karij: Kurkuma je sastavni dio mnogih kari praha i curryja. Možete je dodati u indijske, tajlandske ili druge azijske karije kako biste im dali intenzivan okus i boju.
Marinade za meso: Dodajte kurkumu u marinadu za meso kako biste mu dali bogat okus i atraktivnu boju.
Juhe: Kurkuma se često koristi kao začin u juhama. Dodajte je u pileću juhu, povrtnu juhu ili bilo koju drugu juhu po vašem izboru kako biste joj dali dodatnu aromu i boju.
Jaja: Kurkuma se može koristiti za bojanje jaja tijekom pripreme, dajući im živopisnu žutu boju.
Smoothiji: Dodajte malu količinu kurkume u svoj omiljeni smoothie kako biste mu dali dodatnu nutritivnu vrijednost i blago začinjen okus.
Napitci: Kurkumu možete dodati u tople napitke poput zlatnog mlijeka (mlijeko s kurkumom, đumbirom i drugim začinima) ili u sokove za detoksikaciju.
Kurkuma se najčešće koristi kao začin u kulinarstvu i dodatak jelima. Međutim, kako bi se postigle potencijalne zdravstvene koristi, često je potrebno konzumirati veće količine kurkume ili koristiti dodatke prehrani koji sadrže koncentrirani kurkumin.
Alkalna dijeta je prehrambeni pristup koji se temelji na konzumiranju hrane koja potiče alkalnu ravnotežu u tijelu. Osnova alkalne dijete leži u tzv. acido-baznoj ravnoteži, koja je važna za ljudsko zdravlje i prevenciju bolesti.
Alkalna dijeta, također poznata kao kiselinsko-bazna dijeta, postala je popularna među pristašama zdravog načina života i prehrane. Ova dijeta temelji se na pretpostavci da unos hrane s alkalnim pH može pozitivno utjecati na zdravlje, regulirati pH tijela i smanjiti rizik od određenih bolesti. U ovom članku analiziramo znanstvenu osnovu ove dijete, istražujemo koristi i kontroverze te pružamo sveobuhvatan uvid u njezinu primjenu.
U normalnom rasponu vrijednost je od 7,36-7,44. Prehranom bi se trebalo postići, odnosno održati upravo te vrijednosti.
Neuravnoteženom prehranom u organizam se unose kiseli sastojci kao što su šećer, kofein, procesuirana hrana te raznorazni životinjski proteini. Upravo oni urokuju disbalans navedenih pH vrijednosti. Općenito se navode slijedeći simptomi kao indikator povećanja kiselosti organizma: gastritis, prekomjerno stvaranje sluzi, učestale prehlade i infekcije, krhki nokti, suha kosa i koža, bolni zglobovi i artritis, neuritis, mišićni bolovi, niska razina energije, kronični umor, glavobolje, itd.
Kiselost organizma se određuje prvenstveno analizom krvi. Moguće su i analize sline i urina (nisu toliko pouzdani).
Osnove alkalne dijete
Alkalna dijeta temelji se na ideji da konzumiranje hrane s visokim sadržajem alkalnih minerala, poput voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki, može pomoći održavanju ravnoteže pH vrijednosti tijela. Prema zagovornicima ove dijete, previše kiselinske hrane (meso, mliječni proizvodi, rafinirane žitarice) može uzrokovati neravnotežu i dovesti do različitih zdravstvenih problema.
Akalna dijeta stavlja naglasak na one skupine namirnica koje imaju izraženu alkalnu komponentu.
Zastupljenost alkalnih namirnica u ovoj prehrani u odnosu na kisele će iznositi 75 prema 25%.
Izvor: Pexels
Namirnice prema svojoj kiselosti odnosno lužnatosti su navedene u tablici.
a. Poboljšanje probave: Konzumiranje alkalne hrane može podržati zdravlje probavnog sustava, smanjiti nadutost i potaknuti redovitu probavu.
b. Održavanje zdrave težine: Alkalna dijeta obično promiče konzumiranje svježe hrane s malim udjelom prerađenih namirnica, što može podržati zdravo mršavljenje i održavanje tjelesne težine.
c. Poboljšanje energetskih razina: Pravilna prehrana temeljena na alkalnoj dijeti može pomoći u održavanju stabilnih energetskih razina i smanjenju osjećaja umora.
Potencijalne koristi
Unatoč nedostatku čvrstih dokaza o regulaciji pH vrijednosti tijela putem prehrane, alkalna dijeta može imati koristi zbog svojih drugih aspekata. Primjerice, naglasak na voću, povrću, orašastim plodovima i sjemenkama donosi bogatstvo vitamina, minerala, vlakana i antioksidansa. Ova raznovrsna prehrana može pozitivno utjecati na opće zdravlje, probavu, težinu i prevenciju kroničnih bolesti.
Znanstvena analiza
Međutim, znanstvena zajednica nije jednoglasna po pitanju alkalne dijete. Ljudsko tijelo ima iznimno učinkovite mehanizme regulacije pH vrijednosti krvi i tkiva. Bubrezi i pluća rade zajedno kako bi održavali stabilnu pH ravnotežu. Unos hrane ne igra ključnu ulogu u regulaciji pH vrijednosti tijela.
Studije su pokazale da hrana koja je kiselija po prirodi ne mijenja pH krvi ili tijela. Tijelo će uvijek pokušati održati pH ravnotežu unatoč konzumaciji kiselih namirnica.
Stoga nema čvrstih znanstvenih dokaza koji bi podržali tvrdnje o važnosti održavanja alkalne prehrane radi zdravlja.
Kontroverze vezane uz alkalnu dijetu
Jedna od kontroverzi vezanih za alkalnu dijetu je potencijalno izbjegavanje kiselinskih namirnica poput mliječnih proizvoda i proteina životinjskog porijekla. Ovaj pristup može dovesti do nedostatka važnih nutrijenata poput kalcija, vitamina B12 i željeza.
Također, ekstremna ograničenja u prehrani mogu rezultirati poteškoćama u održavanju uravnotežene i dovoljno kalorične prehrane.
Alkalna dijeta može biti jedan od pristupa za postizanje uravnotežene prehrane i podržavanje zdravlja. Konzumiranje hrane koja ima alkalni učinak može pridonijeti poboljšanju probave, održavanju zdrave težine i povećanju energetskih razina. Međutim, individualnost i uravnoteženost prehrane su ključni.
Osigurajte da vaša prehrana obuhvaća širok spektar svježe hrane i potražite savjet od nutricionista kako biste postigli najbolje rezultate.
Divlje šparoge su delikatesno povrće koji raste u prirodi i poznate su po svom specifičnom okusu i bogatstvu hranjivih tvari. U kombinaciji sa slatkim lukom i jajima, stvaraju ukusno jelo koje će vas oduševiti svojim bogatstvom okusa i nutritivnim vrijednostima.
Divlje šparoge su dar prirode koji nam donosi proljeće sa svojom bogatom aromom i prepoznatljivim okusom. Kombinacija divljih šparoga, sočnog luka i kremastih jaja čini ovaj recept neodoljivim. Prava poslastica za sve ljubitelje svježih i ukusnih sastojaka. U nastavku, saznajte kako pripremiti ovo jelo korak po korak, zajedno sa detaljnim opisom svakog sastojka.
Sastojci:
600 g divljih šparoga
200 g luka
prstohvat soli
½ žličice papra
8 jaja
6 žlica maslinovog ulja
Šparoge su specifična gorkasta okusa te imaju vrlo malu energetsku vrijednost, ali su zato bogate korisnim nutrijentima. Najbogatija je kalijem, fosforom, sumporom, kalcijem i magnezijem. Sadrži dosta mikroelemenata kao što su željezo, bakar, cink, fluor i jod. Također su odličan izvor vitamina C i folata, te tiamina i vitamina B6. Bogate su i vlakanima,vitaminom A,bjelančevinama, riboflavinom, niacinom. Za Vas smo odabrali recept fritaja s divljim šparogama koji je vrlo ukusan i lako se sprema, ovaj recept je predviđen za četiri osobe.
Luk je osnovni sastojak mnogih jela širom svijeta, a njegova slatkasta aroma i okus čine ga neizostavnim u kuhinji. Luk je bogat vitaminima C i B6. Vitamin C ima antioksidativna svojstva i ključan je za održavanje imunološkog sustava. Vitamin B6 igra ulogu u metabolizmu aminokiselina i podržava zdravlje mozga.
Također, luk sadrži flavonoide i sumporne spojeve koji imaju protuupalna svojstva i mogu pružiti zaštitu od kroničnih bolesti. Njegova vlakna doprinose regulaciji probave i održavanju stabilne razine šećera u krvi.
Maslinovo ulje je poznato po svom srcu zdravom sastavu masnih kiselina. Sadrži mononezasićene masti, poput oleinske kiseline, koja je povezana sa smanjenim rizikom od srčanih bolesti. Osim toga, maslinovo ulje je bogato vitaminom E, snažnim antioksidansom koji štiti stanice od oštećenja uzrokovanog slobodnim radikalima.
Maslinovo ulje također ima protuupalna svojstva i može pomoći u smanjenju upala u tijelu. Njegova aroma i okus dodaju bogatstvo jelu te ga čine ne samo zdravim već i ukusnim izborom.
Jaja su izvor visokokvalitetnih proteina koji su ključni za izgradnju i popravak tkiva u tijelu. Sadrže esencijalne aminokiseline potrebne za različite biološke procese. Također, jaja su bogat izvor vitamina B12, D i A, te minerala poput selena i fosfora.
Žumanjak jaja sadrži kolesterol, ali istraživanja sugeriraju da umjereno konzumiranje jaja ne utječe nužno negativno na kolesterol u krvi. Jaja također sadrže lutein i zeaksantin, antioksidanse koji su dobri za zdravlje očiju.
Priprema
Šparoge operite, odvojite mekani dio stabljike s vrškovima pa ih izlomite na kraće komade. Na ulju kratko popecite sitno nasjeckan luk, dodajte pripremljene šparoge, posolite, popaprite i pirjajte dok šparoge ne omekšaju. Zatim dodajte razmućena jaja i začina po želji, malo promiješajte i ispecite do kraja. Možete fritaju posuti još i naribanim kozjim ili ovčjim sirom.
Kombinacija divljih šparoga, luka, jaja i maslinovog ulja stvara jelo koje nije samo ukusno već i bogato hranjivim tvarima. Svaki sastojak donosi svoj dio zdravstvenih koristi, od vitamina i minerala do antioksidativnih svojstava. Pripremite ovo jelo i uživajte u spoju okusa i blagodati za vaše tijelo.
Prehrana kod bolesti crijeva igra važnu ulogu, a oblici nutritivnih intervencija kreću se od raznih individualno prilagođenih dijeta do potporne terapije
Upalne bolesti crijeva su kronične autoimune bolesti koje uključuju Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis. Ove bolesti karakterizira upala probavnog trakta, što može rezultirati različitim simptomima kao što su bolovi, proljevi, krvarenje i gubitak tjelesne težine. Prehrana ima ključnu ulogu u upravljanju simptomima i podršci oporavku kod osoba oboljelih od upalnih bolesti crijeva. U ovom članku razmatramo važnost pravilne prehrane za oboljele od upalnih bolesti crijeva te pružamo smjernice za planiranje prehrane koja podržava njihovo zdravlje.
Kod prehrane bolesti crijeva velik naglasak se stavlja na adekvatnu opskrbu mikronutrijentima (vitamini i minerali). Njihov suficit je vrlo učestala pojava kod oboljelih od uplanih bolesti crijeva.
Ciljevi prehrane
Ciljevi prehrane za osobe s upalnim bolestima crijeva uključuju:
Smanjenje upale: odabir namirnica koje imaju protuupalna svojstva može pomoći u smanjenju upale u crijevima.
Održavanje nutritivnog statusa: upalne bolesti crijeva često mogu ometati apsorpciju hranjivih tvari. Pravilna prehrana osigurava adekvatan unos vitamina, minerala i proteina.
Ublažavanje simptoma: Prilagodba prehrane može pomoći u smanjenju proljeva, bolova i drugih simptoma.
Podrška imunološkom ustavu: upalne bolesti mogu utjecati na imunološki sustav. Hranjive tvari poput vitamina C i D mogu pružiti podršku imunitetu.
Smjernice za prehranu
Izbjegavanje okidača: identificirajte namirnice koje pogoršavaju simptome i izbjegavajte ih. Ovo može varirati od osobe do osobe, ali neki uobičajeni okidači su mliječni proizvodi, pržena hrana i vlakna.
Lagana prehrana u akutnim fazama: tijekom akutnih faza bolesti, konzumirajte lagane obroke koji su niski u mastima i vlaknima kako biste smanjili stres na crijevima.
Omega-3 masne kiseline: hrana bogata omega-3 masnim kiselinama (poput masne ribe, lanenih sjemenki) može imati protuupalne učinke.
Vitamini i minerali: obratite pozornost na unos vitamina i minerala. Nedostatak vitamina D i željeza može biti čest kod osoba s ovom dijagnozom.
Probiotici: neki probiotici mogu pomoći u održavanju ravnoteže crijevne mikroflore.
Nutritivna potpora kao primarna terapija upalnih bolesti crijeva treba zadovoljiti tri temeljna uvjeta:
kontrola uplanog procesa
tretiranje pothranjenosti i posljedica pothranjenosti
izbjegavanje korištenja imunomodulatornih lijekova i njihovih nuspojava
Za većinu bolesnika najvažnije je da konzumiraju dovoljne količine proteina. Zatim da imaju adekvatan energetski unos. Na taj način bi upješno održavali tjelesnu masu, a i osigurao bi se rast kod djece i adolescenata. Energetski unos na dnevnoj bazi je od 35-40 kcal/kg i 1-1,5 g/kg tjelesne mase proteina, na taj način zadovoljit će se potrebe za energijom i proteinima kod većine odraslih bolesnika s aktivnom upalnom bolešću crijeva.
Probava i apsorpcija masti nije poremećena kod oboljelih od ulceroznog kolitisa.
Chronova bolest i prehrana
U Crohnovoj bolesti koja zahvaća tanko crijevo probava i apsorpcija masti mogu biti promijenjene bilo putem gubitaka kroz stijenku crijeva ili zbog smanjene raspoložive količine žučnih soli. Deficit laktaze i intolerancija laktoze javljaju se kod upalnih bolesti crijeva, međutim čini se da ova pojava nije ništa učestalija u usporedbi s kontrolnom populacijom.
Znanstvena istraživanja provedena u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća, dokazala su pozitivne učinke elementarne dijete u aktivnoj Crohnovoj bolesti. Iz toga proizlazi mogućnost da se elementarna enteralna prehrana (unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina u želudac, dvanaesnik ili jejunum, i to najčešće pomoću hranidbenih sondi) koristi kao primarna terapija.
Ova opcija i danas je predmetom znanstvenih rasprava. Pokazalo se da je enteralna prehrana znatno učinkovitija u terapiji Crohnove bolesti. Enteralna prehrana posebno je uspješna kod djece i adolescenata s Crohnovom bolesti. Današnja istraživanja ne ukazuju na nikakvu razliku u primjeni elemantarnih enteralnih formula nad oligomernim ili polimernim. Nove generacije formula obogaćene glutaminom, omega-3 masnim kiselinama ili kratkolančanim masnim kisleinama, argininom još su u procesu evaluacije.
Terapija i liječenje
Terapija kortikosteroidima može ometati metabolizam kalcija što uzrokuje smanjenu apsorpciju i veću opasnost od pojave osteopenije i osteoporoze, posebice u bolesnika s Crohnovom bolešću. Postoje indicije kako se oboljelima od ulceroznog kolitisa stanje popravlja ako slijede dijetu s niskim udjelom jednostavnih šećera te hipoalergenu dijetu.
Nedostaci vitamina i elemenata u tragovima često se javljaju u oboljelih od upalnih bolesti crijeva, ali se simptomi rijetko razvijaju (osim kad je u pitanju željezo, folna kiselina, vitamin B12 i cink). Ipak, koncept subkliničkog deficita od važnosti je kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva zbog mogućih učinaka ovih nedostataka u patogenezi bolesti.
Nekoliko studija je ukazalo na značajan rizik hipovitaminoza u oboljelih od spomenutih bolesti za cijeli niz vitamina uključujući biotin, vitamine A, C, E, folnu kiselinu, beta karoten i vitamin B1.
Nedostaci se kreću od 40 do 90%, unatoč tome što nisu bili prisutni vidljivi znaci deficita niti suboptimalni unos putem hrane. Kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva opisan je i deficit minerala i elemenata u tragovima uključujući magnezij, cink, selen, bakar, krom, mangan i molbiden. Nutrijenti s antioksidativnom aktivnošću (vitamini A, C, E i selen) vjerojatno pokazuju niže vrijednosti u oboljelih od upalnih bolesti crijeva zbog toga što je oksidativni stres jedan od mehanizama koji pridonose upali u ovoj bolesti.
Individualizacija planiranja prehrane
Važno je napomenuti da prehrana kod osoba s upalnim bolestima crijeva treba biti individualno prilagođena. Ono što odgovara jednoj osobi možda neće odgovarati drugoj.
Suradnja s nutricionistom ili gastroenterologom ključna je za razvoj plana prehrane koji odgovara potrebama i preferencijama svake osobe.
Preporučena hrana i namirnice tijekom aktivne faze bolesti
Izvor: Pixabay
Preporuča se od žitarica i kruha, dvopek i odstajali kruh i peciva. Zatim voćni kompoti, pasirano voće i voćne kašice i oguljeno svježe voće ukoliko je to moguće. Od povrća kuhano zeleno lisnato povrće. Protisnuto kuhano povrće bez sjemenki. Juhe od mesa i ribe s uklonjenim suviškom masnoće te juhe od pasiranog povrća. Od mesa kuhano krto mlado meso, dakle piletina, puretina, teletina, janjetina, kunić i riba(oslić, skuša, škarpina, orada). Od mliječnih proizvoda preporuča se konzumacija fermentiranih mliječnih proizvoda s probioticima i prebioticima. Dakle jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko. Dolaze o obzir i pripravci od soje, tofu i sojino mlijeko.
Namirnice koje treba izbjegavati
Namirnice čiji bi unos trebalo ograničiti su svježi kruh, dizana tijesta i peciva, kruh sa sjemenkama i mekinjama. Od voća treba izbjegavati citrate, sušeno voće i voće s korom. Povrće koje se ne preporuča je paprika, kupus, luk, kelj, cvjetača, špinat, rabarbara. Od mesa treba izbjegavati suhomesnate proizvode, pečenje, paštete, crveno meso, konzervirane mesne proizvode te školjke i rakove. Treba izbjegavati juhe i variva s jakim začinima i zaprškom te raznorazne instant juhe. Kod mliječnih proizvoda treba izbjegavati masne sireve te svježe i trajno mlijeko.
Kratki zaključak
Pravilna prehrana igra ključnu ulogu u upravljanju simptomima i podršci zdravlju osoba oboljelih od upalnih bolesti crijeva. Raznolika i uravnotežena prehrana, uz individualno prilagođene smjernice, može pomoći u smanjenju upale, podršci nutricijskim potrebama i poboljšanju kvalitete života. Važno je potražiti stručnu pomoć kako biste razvili plan prehrane koji će najbolje služiti vašem zdravlju.
U trenucima kada priroda procvjeta i okoliš se preobražava u šarenu sliku, mnogi se suočavaju s izazovom koji ne poznaje granice – sezonske alergije. Alergijske reakcije su vrlo su česta pojava te gotovo svaka osoba tijekom života ima barem neku alergijsku reakciju.
Procijenjuje se da alergijske bolesti pogađaju 5-10% sveukupnog pučanstva. Češće su među gradskim stanovništvom razvijenijih zemalja, te pogađaju mlađu populaciju u pretežito bolje ekonomski situiranim obiteljima.
Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na raznorazne čimbenike okoliša koje nazivamo antigenima ili alergenima.
Simptomi alergijske reakcije mogu biti opće ili lokalne, primjerice neki organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Simptomi alergijske reakcije se razlikuju u načinu manifestacije, brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu čak i ugroziti život bolesnika (anafilaktički šok).
Alergeni su najčešće bjelančevine, ali i različite druge tvari koje potiču stvaranje antitijela jer ih je naš organizam prepoznao kao stranu i potencijalno štetnu tvar.
Vrste alergija i simptomi
Popis tvari na koje možemo biti alergični je raznolik. Gotovo svaka tvar iz okoliša može uzrokovati alergijsku reakciju. Najčešći alergeni su pelud, kućna prašina (grinje), kućne životinje (koža, dlake ili žljezdane izlučevine), određene vrste hrane, lijekovi, konzervansi, aditivi hrani i pićima, plijesni, otrovi insekata i sl.
Simptomi sezonskih alergija mogu varirati, ali često uključuju:
Kihanje: često i nasilno kihanje je čest simptom alergijskog rinitisa.
Curenje nosa: obilno izlučivanje bistre tekućine iz nosa.
Začepljen nos: otežano disanje zbog začepljenog nosa.
Svrbež očiju, nosa i grla: intenzivan svrbež može biti izrazito nelagodan.
Očni simptomi: crvenilo, suzenje i osjećaj svrbeža u očima.
Umor: simptomi alergija mogu uzrokovati umor i smanjenje energije.
Simptomi će se mijenjati ovisno o tome gdje se reakcija javlja. Znakovi alergije vrlo su slični kao i kod upale: bol, oticanje, vrućina i crvenilo.
Upalni procesi obično nose nazive koji završavaju na –itis. Ako se alergijska reakcija koja izaziva upalu javi u sinusima, naziva se sinusitis, u crijevima kolitis, u zglobovima artritis, u bronhijima bronhitis, na koži dermatitis.
Trebalo bi, ako je moguće, izbjegavati alergen, odnosno uzrok alergijske reakcije, što svakako spada u prve smjernice alergijske terapije.
Također Vam preporučamo da porazgovarate sa svojim liječnikom i napravite alergološko testiranje. Rezultati testiranja pomoći će kod usmjeravanja liječenja, a vama uvelike olakšati prilagodbu ponašanja i načina života.
Alergološko testiranje
Kožni alergološki test ostao je nezaobilazan kao brza i efikasna metoda u dijagnostici alergijskih bolesti.
Kožni test izvodi se ubadanjem lancetom u kožu malih doza alergena koji kod preosjetljive osobe izaziva alergijsku reakciju prvog tipa. Ako je osoba alergična, na mjestu uboda tim alergenom za 15-tak minuta pojavit će se oteklina i crvenilo kao pokazatelji alergijske reakcije. Rjeđe se koriste kožna alergološka testiranja na nutritivne alergene tj. hranu – ti se alergeni određuju laboratorijskim testiranjem.
Liječenje alergije
Izvor: Pexels
Učinkovito liječenje alergijskih bolesti sastoji se od edukacije samih bolesnika, potom izbjegavanja alergena, suzbijanja simptoma adekvatnim lijekovima te imunoterapije kod pojedinih oblika alergijskih bolesti.
Kad govorimo o edukaciji, bolesniku je nužno objasniti na jednostavan, te razumljiv način o kakvoj se bolesti radi, koje tegobe može očekivati, koliko traje bolest i kako se provodi liječenje. Već smo spomenuli važnost izbjegavanja identificiranih uzročnika, odnosno alergena.
Kod najčešćeg oblika alergije na sezonske inhalacijske alergene preporuča se slijedeće:
poznavanje peludnog kalendara – podataka o sezoni cvjetanja biljaka koje su kod bolesne osobe izazvale senzibilizaciju
u sezoni izbjegavati boravak u područjima bujne vegetacije, posebno u vrijeme visoke koncentracije peludi u zraku (u jutarnjim satima)
nakon eventualnog boravka u prirodi, po dolasku u stambeni prostor oprati kosu i otuširati se te promijeniti odjeću
izbjegavati sušenje i provjetravanje odjeće i posteljine na otvorenom
prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko, najbolje tijekom poslijepodneva, koristiti klima-uređaj
Upravljanje sezonskim alergijama
Upotreba antihistaminika: antihistaminici su učinkoviti u ublažavanju simptoma alergijske reakcije.
Intrakonazolni steroidi: sprejevi za nos mogu pomoći smanjiti upalu i simptome u nosu.
Imunoterapija: za ozbiljnije slučajeve, imunoterapija (alergenska cjepiva) može pomoći tijelu da postupno postane manje osjetljivo na pelud.
Upotreba lijekova u liječenju alergijske bolesti ima za cilj reduciranje simptoma do te mjere da ne ometaju bolesnika u svakodnevnom životu. Terapija se počinje jednim ili kombinacijom lijekova (kortikosteroidi, antihistaminici, antileukotireni) isprva u nižim dozama. Po potrebi se doze već upotrebljavanih lijekova povećavaju ili se dodaju novi lijekovi, dok se ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti.
Imunoterapija (hiposenzibilizacija) se temelji na pretpostavci da se tolerancija određenog alergena može postići unošenjem u organizam postupno rastuće doze istog alergena, bilo putem potkožnih injekcija ili kapi i tableta.
Sezonske alergije mogu biti neugodne, ali uz pravilno upravljanje, moguće je ublažiti simptome i poboljšati kvalitetu života tijekom alergijskih sezona. Osobe koje redovito pate od ovih alergija trebaju biti informirane o različitim mogućnostima liječenja i preventivnim mjerama kako bi se osjećale bolje tijekom ovih razdoblja.
Osnove tjelovježbe – ključ za savršenu formu, nevjerojatnu energičnost i bezvremensku vitalnost! Otkrijte kako tjelovježba funkcionira i kako njena isparvna primjena može promijeniti vaš život iz korijena.
Tjelovježba je ključna komponenta zdravog načina života koja pruža brojne blagodati za tijelo i um. Osim što podržava fizičko zdravlje, redovita tjelovježba ima pozitivan utjecaj na mentalno blagostanje, energiju i dugoročno kvalitetno starenje. U ovom članku istražujemo osnove tjelovježbe, važnost njezine pravilne primjene i kako postići optimalne rezultate.
Fiziološke prednosti tjelovježbe
Kardiovaskularno zdravlje: redovita tjelovježba jača srčani mišić, povećava kapacitet pluća i poboljšava cirkulaciju krvi. To smanjuje rizik od srčanih bolesti, hipertenzije i drugih kardiovaskularnih problema.
Mišićno-skeletni sustav: vježbanje održava jaku muskulaturu i potiče zdravlje kostiju. Ovime se smanjuje rizik od osteoporoze i ozljeda zglobova.
Metabolička regulacija: tjelovježba pomaže u regulaciji tjelesne težine, održavanju ravnoteže šećera u krvi i potiče optimalan metabolizam.
Otpornost: redovita tjelesna aktivnost poboljšava funkciju imunološkog sustava, čineći tijelo otpornijim na bolesti.
Mentalne prednosti tjelovježbe
Smanjenje stresa: vježbanje potiče oslobađanje endorfina, prirodnih kemikalija koje smanjuju stres i poboljšavaju raspoloženje.
Mentalna stabilnost: tjelovježba poboljšava protok krvi u mozgu, potičući kognitivne funkcije poput koncentracije, pažnje i pamćenja.
Samopouzdanje: redovita tjelovježba može poboljšati samopouzdanje i sliku tijela, doprinoseći pozitivnom mentalnom okviru.
Vrste tjelovježbe
Vježbe su općenito grupirane u 3 tipa ovisno o sveukupnom učinku koje imaju na tijelo.
Aerobne ili kardio vježbe kao što su vožnja biciklom, hodanje, trčanje, planinarenje i igranje tenisa fokusiraju se na povećanje kardiovaskularne izdržljivosti.
Anaerobne ili vježbe snage kao što su dizanje utega povećavaju kratkoročnu snagu mišića.
Vježbe fleksibilnosti kao što su istezanje poboljšavaju pokretljivost mišića i zglobova.
Aerobne i anaerobne vježbe su najuobičajenije vježbe koje se izvode, stoga evo pregled njihovih osobina:
Aerobna vježba
Aerobna ili kardiovaskularna vježba je termin koji se pridodaje ovakvoj vrsti vježbe zbog različitih koristi za kardiovaskularno zdravlje.
Odnosi se na vježbu koja uključuje ili poboljšava potrošnju kisika u tijelu. Aerobno znači “s kisikom” i odnosi se na upotrebu kisika u metaboličkom procesu u tijelu.
Mnogi tipovi vježbi su aerobni. Oni se po definiciji izvode s umjerenim razinama intenziteta. Ovaj intenzitet može varirati od 50 – 80 % maksimalne brzine srca.
Postoje različiti tipovi aerobnih vježbi. Općenito, aerobna vježba je ona koja se izvodi u malom do umjerenom intenzitetu kroz duži period vremena. Npr. trčanje velikih udaljenosti umjerenim tempom je aerobna vježba, dok šprintanje nije. Igranje tenisa s gotovo kontinuiranim pokretima se općenito smatra aerobnom aktivnošću. Dok tenis u parovima sa svojim kratkim naletima aktivnosti s češćim prekidima ne mora biti aerobna aktivnost.
Među prepoznatim koristima izvođenja kadrio vježbi su:
Jače srce: srčani mišić ojačava i povećava se kako bi se povećala učinkovitost pumpanja i smanjila brzina otkucaja srca.
Povećanje ukupnog broja crvenih krvnih stanica u tijelu kako bi se olakšao transport kisika kroz tijelo.
Poboljšano disanje: mišići uključeni u disanje jačaju kako bi olakšali protok zraka u i van pluća.
Poboljšano zdravlje mišića: aerobne vježbe stimuliraju rast sitnih krvnih žila ( kapilara) u mišićima. Ovo pomaže našim tijelima da učinkovitije prenose kisik do mišića, također može poboljšati sveukupnu cirkulaciju i smanjiti krvni tlak i odstraniti iritirajuće produkte metaboličkog otpada kao što je laktička kiselina iz mišića.
Gubitak težine: kombinacija zdrave prehrane i primjerenog treninga snage s aerobnim vježbama može pomoći smanjiti težinu.
Smanjivanje bolesti: dodatna težina je faktor koji doprinosi pojavljivanju stanja kao što su srčane bolesti, visoki krvni tlak, kap, dijabetes i neki oblici raka. Kako se gubljenje težine dogodi tako se rizik od pojavljivanja ovih bolesti smanjuje. Uz dodatak, aerobne vježbe držanja težine kao što su hodanje mogu smanjiti rizik od osteoporoze i njezinih komplikacija. Nisko-udarne aerobne vježbe kao što su plivanje, vožnja bicikla i vježbe u bazenu mogu pomoći da ostanu u formi onima koji imaju artritis bez pretjeranog opterećivanja zglobova.
Poboljšani imunološki sustav: ljudi koji vježbaju redovito su manje podložni manje opasnim virusnim bolestima kao što su prehlade i gripa. Moguće je da aerobne vježbe mogu pomoći aktivirati vaš imunološki sustav i pripremiti ga za borbu protiv infekcija.
Poboljšano mentalno zdravlje: redovite aerobne vježbe oslobađaju endorfine, prirodne ublažitelje boli našeg tijela. Endorfini također smanjuju stres, depresiju i tjeskobu.
Povećana izdržljivost: vježbe nas čine umornim kratkoročno tj. tijekom i odmah poslije aktivnosti no dugoročno povećat će izdržljivost i smanjiti umor.
Anaerobne vježbe
Anaerobne vježbe su tip vježbi koje povećavaju snagu i mišićnu masu. Mišići koji su trenirani pod anaerobnim uvjetima razvijaju se drugačije što vodi do boljeg performansa u kratkim, visoko intenzivnim aktivnostima koje traju oko 2 minute.
Najuobičajenije anaerobne vježbe su vježbe snage. Vježbe snage su upotreba otpora na mišićne kontrakcije kako bi se povećala snaga, anaerobna izdržljivost i veličina skeletnih mišića.
Postoje različite metode treninga snage od koje su najuobičajenije vježbe s utezima i vježbe s otporom. Kada se ispravno izvode, vježbe snage mogu pružiti značajne funkcionalne koristi i poboljšanje sveukupnog zdravlja i dobrobiti uključujući povećanu koštanu, mišićnu snagu te snagu tetiva i ligamenata, žilavost i izdržljivost, poboljšanu funkciju zglobova i smanjenu mogućnost za ozljede koje su rezultat slabih mišića, poboljšanu srčanu funkciju i podignuti “dobri” HDL – kolesterol.
Također mogu pomoći u održavanju nemasne mišićne mase (važno za pojedince koji pokušavaju izgubiti na težini), smanjiti rizik od osteoporoze te razviti koordinaciju i ravnotežu.
Aerobno vs. Anaerobno
Česte i redovite aerobne vježbe su pokazale da pomažu spriječiti ili liječiti ozbiljna i životno prijeteća kronična stanja kao što su visok krvni tlak, pretilost, srčana bolest, tip 2 dijabetes, nesanica i depresija.
Vježbe snage se čine da imaju kontinuirani učinak trošenja energije koji traje oko 24 sata nakon treninga, iako ne nude iste kardiovaskularne koristi koje nude aerobne vježbe. Obje i aerobne i anaerobne vježbe također povećavaju mehaničku učinkovitost srca tako da povećavaju srčani opseg (aerobne vježbe) ili miokardijalnu debljinu ( vježbe snage).
Različiti tipovi vježbi i njihova učinkovitost
Nemaju svi jednake koristi od istih tipova vježbi.
Postoji značajna varijacija kod pojedinih reakcija na vježbe: gdje većina ljudi vidi umjeren porast u izdržljivosti od aerobnih vježbi, neki pojedinci će dobivati dvostruko više kisika, dok drugi nikada neće dobiti nikakvu korist od vježbi. Također, samo manjina ljudi će pokazati značajan rast mišića nakon prouduženog treninga s utezima, dok veći dio njih iskusi povećanje u snazi. Upravo ovo je razlog zašto bi ljudi trebali eksperimentirati i iskušavati fizičke aktivnosti kako bi zaključili koji tip fizičke aktivnosti im se stvarno sviđa i što njima odgovara.
U svakom slučaju kada se bavite aerobnom ili anaerobnom programom vježbanja morate biti pažljivi i odgovorni. Oboje vam mogu pružiti tip energičnog treninga koji vam je potreban. Tako da slušajte svoje tijelo i trenirajte svoj zdrav razum kao i vaše mišiće.
Pravilna implementacija
Postupnost: počnite lagano i postupno povećavajte intenzitet i trajanje vježbanja kako biste izbjegli ozljede.
Raznolikost: uključite različite vrste vježbi kako biste radili na svim aspektima fizičke kondicije.
Ravnoteža: kombinirajte kardiovaskularne vježbe, vježbe za snagu i fleksibilnost kako biste postigli sveobuhvatne rezultate.
Radikalne promjene u intenzitetu vježbanja i prijelaz iz potpuno sjedilačkog načina života na trčanje od 6 km ili prisiljavanje na tip sporta koji vam se ne odgovara proizvest će samo negativan učinak.
Ako nađete oblik aktivnosti koji odgovara vašem tijelu i izvodite je u pravom tempu, bez ozljeda, znojeći se stimulirate oslobađanje kemikalija u tijelu od kojih se osjećate dobro i zdravo.
Tjelovježba je temeljni stup zdravog načina života s mnogobrojnim fizičkim i mentalnim koristima. Razumijevanje osnovnih komponenata i pravilna implementacija ključni su za postizanje najboljih rezultata. Uz stručno vođenje i motivaciju, svatko može iskoristiti prednosti koje tjelovježba nudi za dugotrajno zdravlje i dobrobit.
