Ovaj vitamin važan je za zdravlje vaše kože, dišnih organa, vida i normalan razvoj fetusa. Njegov unos jača vaš imunološki sustav te je važan čimbenik u antioksidativnim procesima. Da biste ga dobili u dovoljnim količinama jedite šaroliko, odnosno birajte žute, crvene, narančaste, zelene namirnice. Što raznovrsnije to bolje!
Vitamin A, stručnog naziva još i retinol, u ljudskom organizmu sadržan najviše u jetri oko 90% i mrežnici oka po čemu je i dobio naziv. Ovaj vitamin je uz vitamin C vrlo važan za otpornost organizma na zarazu, zaštitu vanjskog sloja kože te drugih organa.
Najučinkovitiji je kod održavanja vlažnosti i zaštite vanjskog epitela kože te je zbog toga sastavni dio brojnih kozemetičkih pripravaka.
Važan je ne samo za površinski sloj kože već i očiju, usta, grla, jednjaka, pluća probavnog i mokraćnog sustava. Površinski sloj, epitel, koji ima zaštitnu funkciju kako kože tako svih drugih organa, mora imati dovoljnu količinu vitamina A. Ukoliko ga nema tada se epitel počne stanjivati i otvrdne. Na površini kože će se taj nedostatak manifestirati na način da se na njoj počnu pojavljivati manje suhe površine, tzv. keratoze. Od drugih indikatora nedostatka vitamin A javlja se kao: noćno sljepilo, osjetljivost na razne infekcije i podložnost prehladama, suha i ljuskava koža, gubitak apetita, suhe oči, suha izlomljena kosa, itd.
Funkcije vitamina A
Zdravlje očiju
VITAMIN A je ključan za održavanje zdravlja očiju, posebno za dobar vid. U obliku retinola, vitamin A sudjeluje u formiranju pigmenta koji se nalazi u stanicama mrežnice oka, a koji je odgovoran za pretvaranje svjetlosti u električne impulse koje mozak može interpretirati kao vizualne slike. Nedostatak vitamina A može dovesti do noćne sljepoće, suhoće očiju, pogoršanja vida i drugih problema očiju.
Zdravlje kože
Vitamin A ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja kože. On je važan za rast i obnovu stanica kože te pomaže u održavanju hidratacije i elastičnosti kože. Također može smanjiti simptome akni, ublažiti ožiljke i bore te pomoći u borbi protiv starenja kože. Retinol, koji je oblik vitamina A, često se koristi u kozmetičkim proizvodima za njegu kože zbog svojih antioksidativnih svojstava i sposobnosti poticanja proizvodnje kolagena.
Imunitet i rast
Vitamin A ima važnu ulogu u jačanju imunološkog sustava. Potiče proizvodnju i aktivnost bijelih krvnih stanica koje igraju ključnu ulogu u borbi protiv infekcija. Također pomaže u održavanju integriteta sluznica, uključujući sluznicu dišnih putova i probavnog sustava, što pomaže u sprečavanju prodora štetnih mikroorganizama u tijelo. Osim toga, vitamin A je važan za rast i razvoj, posebno kod djece. Nedostatak vitamina A može dovesti do usporenog rasta, slabog imuniteta i povećane osjetljivosti na infekcije.
Apsorpcija i izvori vitamina A
Vitamin A se otapa u masti, što znači da bi se ovaj vitamin apsorbirao i ušao u vaš krvotok nužno je da vaša prehrana sadržava određene količine masti ili ulja. Za njegovu apsorpciju potrebno je minimalno 5 grama masti na dan te je jednako važan i adekvatan unos bjelančevina. Vitamini koji su topljivi u mastima ne miješaju se dobro s vodenim djelovima u krvi, kao što se ulje i voda. Stoga tu ulogu treba odraditi bjelančevina, koja vezuje retinol i na taj način se prenosi vitamin A krvotokom.
Zbog toga treba paziti i na unos bjelančevina i na unos masti prehranom jer njihov nedostatak može pojačati simptome nedostatka vitamina A.
Izvor: Pexels
Kad govorimo o namirnicama bogatim vitaminom A to su: mljiečni proizvodi, žumanjak jaja, jetrica i riblje ulje. Iz životinjskih izvora dobivamo gotovo sintetiziran vitamin A ili retinol, dok u namirnicama biljnog porijekla to nije slučaj.
Biljke nude nešto što se naziva beta-karoten još poznat pod nazivom provitamin A.
Postoji gotovo 500 različitih vrsta karotena (crvenonarančasti kemijski spojevi koje se nalaze u hrani), a za ljudski organizam važno je nekih pedesetak, sa posebnim naglaskom na beta-karotenu. Ovaj karoten se kemijskim procesima u crijevim pretvara u vitamin A. Zatim se vitamin A limfom i krvotokom prenosi do jetre gdje se pohranjuje.
Beta-karoten iz hrane je vrlo osjetljiv i lako ga uništava svjetlost i djelovanje kisika. Što dulje pripremamo voće i povrće gubimo više beta-karotena, uzmite to svakako u obzir prilikom kuhanja.
Višak vitamina A
Iako smo u ovom članku nastojali istaknuti važnost vitamina A za ljudski organizam i negativne aspekte njegova nedostatka, treba također napomenuti kako postoji mogućnost i suficita ovog vitamina.
Višak vitamina A u ljudskom organizmu ima jednako negativne posljedice kao i njegov nedostatak.
Stoga morate biti pažljivi s njegovim doziranjem, ukoliko ga uzimate u obliku suplemenata ili kapi. Pravu dozu trebate dogovoriti sa svojim liječnikom.
Ukoliko dođe do viška onda će vaš organizam reagirati nizom negativnih simptoma. Dakle vitamin A ili retinol se može nakupljati u jetri dok ne dosegne količinu koja se osjeća kao neugoda. To su najčešće jake glavobolje, bol u zglobovima, ispucale i suhe usne, krhki nokti, noćno znojenje, nesanica, ispadanje kose. Zatim umor, nelagoda u želucu, oskudna menstruacija, natečenost zglobova, itd.
Preporučeni dnevni unos i oprez
Preporučeni dnevni unos vitamina A varira ovisno o dobi, spolu i životnom stilu. Važno je ne prekoračiti preporučenu dozu vitamina A jer pretjeran unos kao što smo rekli može biti štetan. Visoke razine vitamina A mogu uzrokovati toksičnost i negativno utjecati na zdravlje.Trudnicetrebaju posebno biti oprezne jer pretjerani unos vitamina A može biti povezan s razvojnim poremećajima fetusa.
Zaključak
Vitamin A je ključni nutrijent za zdravlje očiju, kože i imuniteta. Prehrana bogata namirnicama koje sadrže vitamin A, poput jetre, ribljeg ulja, mliječnih proizvoda, voća i povrća svijetle boje, može pružiti potrebne količine vitamina A za održavanje zdravlja. Važno je pratiti preporučene doze i konzultirati se s nutricionistom ili liječnikom kako biste osigurali uravnoteženu prehranu i optimalan unos vitamina A za svoje specifične potrebe.
Tenzijalne glavobolje, bolovi u leđima, vratu i ramenima su danas toliko učestala pojava da se čine gotovo normalnim, ali one to nikako nisu. One su posljedica suvremenog stresnog načina života i javljaju se kao fizička reakcija na stres.
Današnji užurbani način života i dugotrajna izloženost stresu imaju vrlo često negativan učinak na naše zdravlje i sveukupnu kvalitetu života. Način na koji pojedinci regairaju na suvremeni tempo života jest vrlo raznolik, ali složit ćete se da smo svi u životu barem jednom osjetili bolove u vratu i leđima, ramenima, zatim glavobolje, itd.
Ukoliko vam se ovi simptomi pojavljuju češće onda je to vrlo snažan signal koje vam šalje vaše tijelo. Poruka glasi: moraš se opustiti!
Tenzionalne glavobolje: kratki pregled
Tenzionalne glavobolje su najčešći tip glavobolje. Karakteriziraju se osjećajem stezanja ili pritiska na obje strane glave, a često se opisuju kao bolovi “poput obujma”. Ovi bolovi često traju satima ili čak danima. Tenzionalne glavobolje mogu biti uzrokovane raznim faktorima, uključujući stres, mišićnu napetost i loše držanje.
Bolovi u vratu i leđima: povezanost s tenzionalnim glavoboljama
Bolovi u vratu i leđima često su povezani s tenzionalnim glavoboljama. Mišićna napetost u vratu i leđima može uzrokovati promjene u položaju glave i vrata, što može dovesti do glavobolje. Osim toga, glavobolja može uzrokovati napetost u mišićima vrata i leđa, stvarajući začarani krug boli i nelagode.
Faktori rizika za tenzionalne glavobolje, bolove u vratu i leđima
Izvor: Pexels
Postoji niz faktora rizika koji mogu doprinijeti razvoju tenzionalnih glavobolja, bolova u vratu i leđima:
Stres: je jedan od glavnih okidača za tenzionalne glavobolje i mišićnu napetost.
Loše držanje: nepravilno držanje tijela tijekom dugotrajnog sjedenja ili stajanja može opteretiti mišiće vrata i leđa.
Fizička neaktivnost: nedostatak tjelesne aktivnosti može uzrokovati slabljenje mišića i povećati rizik od boli u vratu i leđima.
Nedostatak odmora: nedostatak kvalitetnog sna i odmora može dovesti do mišićne napetosti i glavobolja.
Upravljanje tenzionalnim glavoboljama, bolovima u vratu i leđima
Srećom, postoje koraci koje možete poduzeti kako biste upravljali ovim problemima i poboljšali svoje zdravlje:
Vježbe i istezanje: Redovita tjelesna aktivnost i istezanje mogu pomoći ojačati mišiće vrata i leđa, smanjiti napetost i poboljšati držanje.
Relaksacija i stres management: Tehnike opuštanja, poput dubokog disanja, meditacije i joga, mogu pomoći smanjiti stres i napetost.
Promjene u radnom okruženju: Prilagodite svoje radno okruženje kako biste podržali pravilno držanje, koristite ergonomske stolice i stolove.
Medicinska pomoć: Ako bolovi postanu kronični ili nepodnošljivi, obratite se svom liječniku. Oni mogu preporučiti fizikalnu terapiju, lijekove ili druge terapijske opcije.
Kvalitetan san: Pobrinite se za dovoljno sna i odmora kako biste smanjili napetost mišića i poboljšali opću dobrobit.
Tehnike opuštanja koje možete raditi sami i kod kuće
Opuštanje nije uvijek lako pa čak i kad smo svjesni činjenice da su nam odmor i relaksacija prijeko potrebni. Mi smo stoga za vas istražili dobro poznatu tehniku relaksacije, koja je vrlo učinkovita kod borbe sa stresom. Riječ je o progresivno- mišičnoj relaksaciji (PMR).
Ovu tehniku razvio je dr. Edmund Jacobson, tijekom 20-tih godina prošlog stoljeća, koje je jedan od prvih liječnika koji je počeo prakticirati biofeedback terapiju na svojim pacijentima. Riječ je o je od tehnici psihofizičke relaksacije koja djeluje na prevenciju i smanjenje posljedica prekomjerna stresa, ublažava anksioznost i napetost, a kad se uspješno svlada, pojedinac se u vrlo kratkom vremenskom periodu osjeća već znatno bolje.
Tehnika se temelji na kontroliranom stezanju i opuštanju određenih skupina mišića. Prednost pred ostalim tehnikama relaksacije je što je se može vrlo lako naučiti i izvoditi u vlastitom domu i bez stručnog nadzora.
Progresivno-mišićna relaksacija vrlo je učinkovita vrsta relaksacije jer brzo pomaže otpustiti napetost, a osoba dolazi do stanja potpune opuštenosti, a posebno se preporučuje pojedincima koji pate od posljedica prekomjerna stresa na poslu.
Opis treninga progresivno-mišićne relaksacije
Relaksacija se provodi u sjedećem ili ležećem položaju, uz sugestiju da se zatvore oči, ali to nije strogo obavezno (ako se osoba ne može opustiti i prepustiti potpunom vođenju voditelja, savjetuje se da sve radi otvorenih očiju).
Osoba se mora udobno smjestiti, njezina odjeća također mora biti ugodna za tijelo jer osoba mora u potpunosti biti slobodna za izvođenje predviđenih pokreta.
Progresivno-mišićna relaksacija se vježba 20-30 minuta na svakodnevnoj bazi.
Obično se kombinira s abdominalnim disanjem i vođenom imaginacijom, jer tek kad naučite disati trbuhom, započinje ustvari progresivno-mišićna relaksacija. Vježbanje kreće zatim sa kontrakcijom (stezanjem) velikih skupina mišića.
Osoba treba naučiti prepoznati napetost mišića, zatim ostaje u toj poziciji nekih 3 do 10 sekundi. Nakon stezanja slijedi opuštanje mišića i pojačava se učinak opuštanja. Opuštanje uvijek traje dulje, od 30 do 60 sekundi.
Vježbe se izvode sljedećim redoslijedom:
Desno stopalo
• Stopalo okrenite prema unutra tako da leži samo na vanjskom bridu i istovremeno čvrsto zgrčite prste.
• Opustite stopalo – čitava noga je opuštena.
• Ponovite to još jedanput
Desna potkoljenica
• Podignite nožne prste što više i zategnite maksimalno list. List je tvrd, kao da se grči, bedro ostaje opušteno.
• Opustite potkoljenicu, mišići kao da odlaze, kao da lebde, nema napetosti u nozi.
• Ponovite to još jedanput
Desno bedro
• Gornjem velikom mišiću suprotstavite donja dva mišića – pritom je gornji mišić jako napet, noga je tvrda poput kamena.
• Opustite mišiće bedra, neka budu potpuno opušteni, sve su laganiji.
• Ponovite to još jedanput
Ponovite isto za lijevo bedro, potkoljenicu i stopalo.
Mišići trbuha
• Čvrsto zategnite mišiće trbuha, kao u očekivanju da će vas netko udariti u trbuh. Mišići trbuha su čvrsti, pripijeni uz kralježnicu, napeti, podrhtavaju.
• Opustite se. Mišići su potpuno opušteni. Pustite mišiće trbuha da odu, kao da ne postoje.
• Ponovite to još jedanput
Mišići gornjeg dijela trupa
• Duboko udahnite i istovremeno pritisnite mišiće lijeve i desne strane jedne prema drugima – ramena su zategnuta, osjećate napetost u mišićima.
• Opustite mišiće ramena i prsa, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput
Vrat
• Bradu pritisnite prema prsima, ali ih nemojte dodirnuti, a mišiće vrata kao da suprotstavljate – prednji su u sukobu sa stražnjima, stražnji mišići guraju, a prednji im to ne daju – vrat je maksimalno napet, podrhtava.
• Opustite mišiće vrata.
• Ponovite to još jedanput
Opuštanje lica
Čelo
• Maksimalno podignite obrve, čelo je napeto, naborano.
• Opustite čelo, nema nikakve napetosti u čelu.
• Ponovite to još jedanput
Nos
• Istovremeno gledajte u križ, kao da vam je nešto na nosu, i pritom snažno naborajte nos. Nos je naboran, podrhtava, u očima je napetost.
• Opustite se. Čelo, nos i oči su potpuno opušteni, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput
Usta i brada
• Čvrsto stisnite zube i raširite krajeve usana koliko god možete. Zubi su stisnuti, usne i obrazi maksimalno napeti.
• Opustite se – čitavo lice je opušteno – čelo, obrve, oči, nos, brada, usne. Usta lagano poluotvorena, nema napetosti na licu.
• Ponovite to još jedanput
Tenzionalne glavobolje, bolovi u vratu i leđima često su povezani i mogu biti izazvani različitim faktorima, uključujući stres, loše držanje i nedostatak tjelesne aktivnosti. Upravljanje ovim problemima zahtijeva holistički pristup koji uključuje vježbanje, relaksaciju, pravilno držanje i, u nekim slučajevima, medicinsku pomoć. Važno je slušati svoje tijelo i tražiti podršku stručnjaka kako biste poboljšali svoje zdravlje i kvalitetu života.
Često mislimo kako je gubitak mentalne oštrine jednostavno dio procesa starenja, ali starost nije jedini uzrok gubitka kognitivnih kapaciteta. Naše životne navike također igraju ključnu ulogu u tom procesu.
Loša prehrana, manjak sna i tjelovježbe, stres, ovisnosti poput pušenja, sve to uzrokuje oštećenje naših moždanih stanica. Na svu sreću propadanje moždanih stanica nije ireverzibilan proces.
Mozak je vrlo dinamična struktura te posjeduje kapacitet da se mijenja tijekom čitavog našeg života. Vi se nalazite u mogućnosti da poboljšate svoje kognitivne sposobnosti i zaštitite svoj mozak od oštećenja i procesa starenja.
Sve se u biti svodi na vaše svakodnevne životne odluke. Nudimo vam 5 ključnih lifestyle promjena, koje možete lako primjeniti, a one mogu uvelike utjecati na poboljšanje vaših kognitivnih sposobnosti.
1. Konzumirajte više zdravih masnoća
Izvor; Pexels
Omega-3masne kiseline, koje se nalaze u namirnicama poput lososa, lanenih sjemenki i orasa, odgovorne su za čitav niz blagotvornih učinaka po vaše zdravlje.
One poboljšavaju pamćenje i spriječavaju mentalne poremećaje i promjene u raspoloženju.
Djeluju vrlo povoljno na plasticitet mozga, odnosno kapacitet mozga da se mijenja i prilagodi promjenama i vanjskim stimulansima. Ujedno pospješuju lučenje molekula koje su povezane s procesima učenja i pamćenja.
U jednoj od najopsežnijh studija analizirana je prehrana 12.000 trudnica i tim istraživanjem je ustvrđeno kako djeca trudnica koje su konzumirale omegu-3 imaju viši IQ. Još jedna vrlo slična studija je potvrdila kako su djeca (između 6 i 12 godina), koja su pila napitak sa omega-3 masnim kiselinama u periodu od 18 mjeseci, puno bolje rješavala testove verbalne inteligencije, pamćenja i učenja od ispitanika koji nisu.
Nedostatak omega-3 masnih kiselina je usko povezan s povećanim rizikom od mentalnih poremećaja poput: disleksije, depresije, bipolarnog poremećaja, šizofrenije, poremećaja pažnje, itd. Dodatne studije potvrđuju kako osobe koje konzumiraju više omega-3 masnih kiselina imaju povećani volumen sive moždane tvari posebice u području hipokampusa, dijela mozga zaslužnog za samosvijest, suosjećanje i introspekciju.
2. Pijte zeleni čaj
Izvor: Pixabay
Vrlo bogat izvor nutrijenata, antioksidansa i minerala je zeleni čaj.
Ovaj čaj je dobro poznat po svom pozitivnom učinku na ljudsko tijelo i njegovu sposobnost da zaštiti organizam od slobodnih radikala te ubrzava metabolizam. Ali mnogi od vas ne znaju kako ima mogućnost povećavanja kognitivnih funkcija te poboljšava radnu memoriju.
U studiji koja je provedena 2014., određenom broju ispitanika je dan napitak koji je sadržavao 27,5 g ekstrakta zelenog čaja, a određenom broju ispitanika ne. Nakon toga ispitanicima su dani na rješavanje testovi za radnu memoriju. Rezultati su pokazali da ispitanici koji su konzumirali ekstrakt zelenog čaja imaju bolji konektivitet između parijetalnog i frontalnog moždanog korteksa, ukratko rješili su testove bolje.
3. Šetnja i istezanje
Izvor: Pexels
Opće je poznato kako postoji pozitivan učinak tjelovježbe na naše zdravlje pa između ostalog i na kognitivne procese.
Mnogobrojne studije su pokazale usku povezanost tjelovježbe i jačanja otpornosti mozga te povećanja kognitivne fleksibilnosti.
Druge studije su također potvrdile da osobe koje vježbaju imaju zdraviji mozak i daleko bolje kognitivne rezultate od osoba koje žive sjedilačkim načinom života. Što naravno ne znači ako se ne bavite sportom da ste hendikepirani.
Dokazano je da čak i umjerena tjelovježba poput šetnje 3×40 min tjedno postiže adekvatan učinak za vaše mentalno zdravlje.
Istezanje se također pokazalo vrlo učinkovitim kad je u pitanju zdravlje i povećanje kognitivnog učinka. Studija je takođe pokazala da osobe koje se samo bave vježbama istezanja imaju bolje rezultate u kognitivnim testiranjima od osoba koje žive sjedilačkim načinom života.
4. Prehrana za poboljšanje pamćenja
Izvor: Pexels
Odnos između prehrane i funkcija mozga jest manje više opće poznat i vrlo dobro dokumentiran. Primjerice istraživanja su pokazala da djeca koja ujutro doručkuju prije škole imaju bolju memoriju i brže usvajaju gradivo. Druge pak studije su potvrdile da zdrava prehrana smanjuje rizik kognitivnog opadanja u procesu starenja. Ali zdrava prehrana je samo jedan dio jednadžbe.
Postoje određene vrste namirnica koje su učinkovitije od drugih, barem kad govorimo o poboljšanju intelektualnih kapaciteta, dakle učinkovite su u prevenciji opadanja kognitivnih funkcija, koncentracije i preciznosti.
• orašasti plodovi – su bogat izvor magnezija, minerala koji se usko povezuje s poboljšanjem kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom pamćenju.
• brokula – bogata vitaminom K, koji povećava kognitivne sposobnosti.
• bundevine sjemenke – bogate su cinkom, koji je ključan za poboljšanje memorije i procesa razmišljanja.
• borovnice – sadrže antocijanine, antioksidans koji potiče bolju komunikaciju među neuronima i može spriječiti gubitak memorije.
• tamna čokolada – dobro djeluje na koncentraciju i fokusiranje.
• zeleno lisnato povrće, šparoge, masline, i cjelovite žitarice – su bogate vitaminom E, koji spriječava opadanje kognitivnih funkcija pogotovo kod starijih osoba.
5. Glazba za um
Izvor: Unsplash
Slušamo glazbu dok vježbamo jer djeluje motivirajuće i stimulira naša tijela. Slušamo glazbu i kad se želimo opustiti i smiriti. Ali što je sa slušanjem glazbe kad želimo stvoriti promjenu u moždanim funkcijama. Studija iz 2011. je pokazala zanimljive rezultate na ispitanicima koji su bili u predoperativnoj fazi. Jedan dio ispitanika je bio izložen glazbi prije i za vrijeme operacije i to instrumentalnoj glazbi, a drugi dio ispitanika su bili izloženi raznim zvukovima. Rezultati su pokazali da ispitanici koji su bili izloženi instrumentalnoj glazbi za razliku od ispitanika kojim su bili samo puštani razni zvukovi su imali nižu razinu kortizola i manju konzumaciju propofola (sredstvo za anesteziju. Nivo kortizola je usko povezan sa visokom razinom stresa, koji ima vrlo negativan dugoročan učinak na strukturu i funkcije mozga.
Studije su pokazale da je klasična glazba vrlo učinkovita kod poboljšanja koncentracije i samodiscipline.
Također su ispitivanja na studentima pokazala, kako studenti koji su slušali Mozarta imaju poboljšane lingvističke sposobnosti i poboljšanu orijentaciju u prostoru.
Vitamin K ima vrlo važnu ulogu u zgrušavanju krvi i zdravlju kostiju. Najbolji izvor vitamina K je lisnato povrće i voće poput kiwija, avokada i grejpa.
Vitamin K, nazvan prema njemačkoj riječi “Koagulationsvitamin” zbog svoje ključne uloge u zgrušavanju krvi, predstavlja jedan od važnih vitamina topljivih u mastima. Njegova biološka aktivnost temelji se na dvije glavne forme: K1 (filokinon) i K2 (menakinon).
Vitamin K igra vitalnu ulogu u metaboličkim putovima koji reguliraju mineralizaciju kostiju.
Kombinirajući se s osteokalcinom, proteinom koji sudjeluje u fiksaciji kalcija u kostima, vitamin K osigurava da se kalcij apsorbira i pohranjuje u kostima, čime povećava njihovu gustoću i snagu.
Niz istraživanja sugerira da adekvatan unos vitamina K može pomoći u smanjenju rizika od osteoporoze i prijeloma kostiju kod starijih osoba.
Postoji pet vrsta vitamina K. K1– fitomenadijon; K2– farmohinon; K3– menadion; K4 -menadiolis acetas (ester metilnaftohidrokinona); K5– metiloksiaminonaftalin.
Od svih oblika samo K1 se unosi putem hrane, ostali oblici vitamina K nastaju i sintetiziraju se kemijskim putem.
Primjerice K2 stvaraju mikroorganizimi, koji se nalaze u tankom crijevu. K3 je nastao sintetskim putem, K4 je ester metilnaftohidrokinona, K5 posjeduje hemostiptička (zaustavlja krvarenje) i antiseptička svojstva, itd.
Funkcije vitamina K
Funkcije vitamina K su:
Normalno grušanje krvi
Održavanje zdravlja kostiju
Sprječavanje kalcifikacije žila
Stanični rast
Vitamin K je izuzetno bitan u održavanju nivoa grušanja krvi na adekvatnoj razini.
Vitamin K igra ključnu ulogu u koagulaciji krvi. Kroz složene enzimske reakcije, on potiče pretvaranje proteina protrombina u trombin, koji je odgovoran za stvaranje krvnih ugrušaka. Ovaj mehanizam ključan je u zaustavljanju krvarenja nakon oštećenja krvnih žila.
Nedostatak vitamina K može dovesti do produženog zgrušavanja krvi, dok njegovo prekomjerno uzimanje može ometati normalne krvne funkcije.
U slučaju kad faktori zgrušavanja trebaju zatvoriti ranu, potrebno je da se zalijepe na obližnje površine tkiva. Ono što im pruža “ljepljivost” jest karboksilacija. Vitamin K pospješuje sposobnost vezanja kalcijevih iona i njihovu aktivaciju. Vitamin K-ovisni faktori zgrušavanja se sintetiziraju u jetri te zbog toga bolesti jetre rezultiraju nižim količinama vitamin K-ovisnih faktora zgrušavanja i predstavljaju opasnost od nekontroliranog krvarenja (hemoragija).
Vitamin K je također vrlo važan za proces demineralizacije kostiju, omogućuje kontrolu odnosno pomaže pri otpuštanju minerala iz kostiju.
Da bi naše kosti bile zdrave, osteokalcin, protein u kostima, se treba kemijski promijeniti u procesu karboksilacije. Sposobnost osteokalcina da veže minerale je ovisna upravo o karboksilaciji, a vitamin K je potreban za djelovanje karboksilaza koje vrše karboksilaciju. Time vitamin K uspostavlja ravnotežu proteina unutar strukture kostiju i ojačava sastav kostiju.
Vitamin K spriječava kalcifikaciju u žilama. Nakupljanjem kalcija u žilama, one očvrsnu i prestaju normalno funkcionirati. Način na koji se zaustavlja i spriječava nakupljanje kalcija u žilama jest održavanje obilnih zaliha specifičnog proteina, MGP. MGP blokira stvaranje kalcijevih kristala unutar krvnih žila. Da bi MGP mogao djelovati, potreban mu je vitamin K.
Istražuje se također uloga vitamina K u spriječavanju oksidativnog oštećenja, regulaciji upalnih procesa te također njegova uloga u održavanju mozga i živčanog sustava. Vitamin K nema direktno antioksidativno djelovanje kao drugi antioksidansi (vitamin E i vitamin C). Ipak, filokinoni i menakinoni pomažu u zaštiti stanica (posebno živčanih stanica) od oksidativnih oštećenja.
Nedostatak vitamina K
Nedostatak vitamina K se naziva hipovitaminozaK. Simptomi hipovitaminoze K su: modrice, petehije, hematomi, bolovi u trbuhu, kalcifikacija mekog tkiva (posebno srčanih zalistaka), jako menstrualno krvarenje, krvarenje u probavnom traktu, hematurija (krv u mokraći), krvarenja iz nosa, desni i očiju, anemija, produženo vrijeme grušanja krvi, osteopenija, osteoporoza, frakture i hiperkalciurija. Urođene mane povezane sa hipovitaminozom K: nerazvijenost nosa, usta i sredine lica, mikrocefalija, mentalna retardacija, hipertelorizam, abnormalnosti srca, poteškoće u učenju, razne deformacije prstiju (hipoplazije) i usporen rast.
Hipovitaminoza zbog nedostatka vitamina K je u pravilu vrlo rijetka u odraslih osoba, jer je prisutan u različitim vrstama hrane, a sintetiziraju ga u organizmu i neke crijevne bakterije.
Izvori vitamina K u hrani
Izvor: Pixabay
Najveći dio vitamina K iz hrane dobivamo od filokinona, oko 90 %. Od tih 90 % više od pola dobivamo iz povrća, najviše iz zelenog lisnatog povrća.
Vitamin K1 (filokinon) izvori:
Zeleno lisnato povrće (špinat, kelj, brokula)
Peršin
Salata
Kelj pupčar
Izvori vitamina K su: cvjetača, špinat, kelj, blitva, mahune, šparoge, grašak, zeleni čaj, brokula, kupus i mrkve. Zatim voće, kao što je avokado, kiwi i grejp je bogato vitaminom K. Ulje soje i maslinovo ulje sadrže vitamin K, no hidrogenacijom biljnih ulja se smanjuje aposrpcija, a time i biološki učinak vitamina K. Budući da je vitamin K topljiv u mastima, njegova količina povećava se smanjenjem udejla vode u namirnici.
Vitamin K2 (menakinon) izvori:
Fermentirane namirnice (npr. natto, fermentirani sojin proizvodi)
Mliječni proizvodi (sir, jogurt)
Meso (posebno jetra)
Jaja
Vitamin K2 se nalazi u mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Sintetizira se u životinjskim tkivima ili ga sintetiziraju isključivo bakterije tijekom fermentacije. Fermentacija hrane pogoduje povećanju količine vitamina K. Također, neki sirevi se fermentiraju uz pomoć propionskih bakterija i sir fermentiran ovim bakterijama je bogat vitaminom K. Švicarski Emmental i norveški Jarlsberg sir su primjeri sireva nastalih ovakvom fermentacijom i bogati su vitaminom K.
PREPORUČENE DNEVNE DOSE
Prema prehrambenim smjernicama, prosječna odrasla osoba trebala bi osigurati sljedeće dnevne doze vitamina K:
Odrasli muškarci: 120 mikrograma
Odrasle žene: 90 mikrograma
Važno je napomenuti da ove preporučene doze mogu varirati ovisno o dobi, fiziološkom stanju (npr. trudnoća) i zdravstvenom stanju pojedinca. Stoga, uvijek se prethodno konzultirajte s nutricionistom ili zdravstvenim stručnjakom kako biste osigurali adekvatan unos vitamina K.
Vitamin K, koji obuhvaća vitamine K1 i K2, ima ključne uloge u očuvanju zdravlja kostiju i pravilnom funkcioniranju koagulacijskog sustava. Redovito konzumiranje namirnica bogatih ovim vitaminima može pružiti brojne prednosti za održavanje jakih kostiju i optimalnog zdravlja krvotoka.
Međutim, kao i kod svih nutrijenata, važno je održavati uravnoteženu prehranu i savjetovati se s kvalificiranim stručnjakom kako biste osigurali najbolje rezultate za vaše zdravlje.
Poremećaji u prehrani spadaju u ozbiljne mentalne bolesti, čiji uzroci su vrlo kompleksni i mogu rezultirati ozbiljnim fizičkim i emocionalnim problemima.
Kao što sam naziv implicira radi se o poremećajima u čijem fokusu problema jest prehrana i tjelesna težina. Ljudi koji pate od poremećaja u prehrani također imaju izvjesnih problema sa samopouzdanjem, tjeskobom, depresijom i perfekcionizmom. Poremećaji u prehrani se liječe uspješno, a vrlo važno za samo liječenje jest prepoznati simptome na vrijeme i započeti s tretmanima. Među najčešće oblike poremećaja u prehrani spadaju anoreksija, bulimija, prejedanje. Nešto više o simptomatici i uzrocima možete pročitati u sljedećim odlomcima.
Anoreksija
Za anorexia nervosu je karakterističan velik gubitak tjelesne mase (gubitak od 85% ispod idealne tjelesne težine) i proces sustavnog samo-izgladnjivanja. Smatra se jednom od najpogubnijih vrlo autodestruktivnih mentalnih oboljenja.
Osobe koje imaju anoreksiju pate od iskrivljenog mišljenja i samopercepcije te su u potpunosti uvjereni da su pretili, a ustvari nisu. Vrlo često su opsesivni po pitanju vježbanja, brojenja kalorija i odbijaju jesti hranu.
Određene osobe koje boluju od anoreksije imaju određene cikluse tzv. prejedanja i pročišćavanja. Ova simptomatika se također javlja i kod bulimije, ali ova dva poremećaja iako imaju sličnosti su u stvari različita i ne treba ih miješati. Određeno kompulsivno i pomalo ritualističko pitanje u pogledu hrane je također tipično za osobe koje pate od anoreksije. Ovo je bolest koja u većini slučajeva pogađa žene i to najčešće u periodu adolescencije.
Fizički simptomi anoreksije
Anorexia nervosa je doslovno samo-izgladnjivanje. Fizički simptomi su posljedica uskraćivanja esencijanih nutrijenata koji su potrebni tijelu kako bi normalno funkcioniralo. Mnogi od navedenih simptoma su prisutni samo kod vrlo ozbiljnih slučajeva anoreksije.
gubitak menstruacije
osjetljivost na hladnoću
suha i blijeda koža
suha i tanka kosa
lomljivi nokti
nesvjestica
nizak tlak
ekstremni gubitak težine
slabost i gubitak muskulature
ekstremna dehidracija
krhke kosti (osteoporoza)
Emocionalni simptomi anoreksije
vlastitu vrijednost i samopouzdanje određuju prema tjelesnom izgledu i težini
depresija
snažna potreba za odobrenjem
tjeskoba
slaba motivacija za aktivnošću i druženjem
laka iritabilnost
ekstremna samokritičnost
Izvor: Pexels
Bulimija
Za bulimia nervosu je tipično prejedanje (jedu se velike količine hrane odjednom) i potom slijedi kompenzacija u vidu tzv. pročišćavanja (povraćanja) ili pretjeranog vježbanja. Za razliku od anoreksije, osobe koje boluju od bulimije mogu biti normalne, prekomjerne ili ispod prosječne težine. Dakle po tom pitanju nema pravila.
Slično kao kod anoreksije te osobe također imaju poteškoća sa percepcijom svoje tjelesnosti i opsesivni su po pitanju tjelesne težine i hrane.
Većina osoba koje pate od bulimije navode kako vrlo često osjećaju krivnju i sram vezanu uz vlastito ponašanje i postaju pomalo tajanstveni. Primjerice članovi njihovih obitelji mogu vrlo često primjetiti kako uvijek napuštaju stol nakon obroka ili kako velike količine hrane misteriozno nestaju iz frižidera, itd.
Fizički simptomi bulimije
nateknuće žlijezda, crvenilo očiju
vrtoglavica, nesvjestica
propadanje zubi
kronična grlobolja
bolovi u prsima
bolovi u stomaku
dehidracija
kroničan zatvor
Emocionalni simptomi bulimije
baziranje vlastite vrijednosti i samopuzdanja na osnovu tjelesnog izgleda i težine
depresija
promjene raspoloženja
ekstremna iritabilnost
snažna potreba za odobravanjem
ekstremno samokritični
Poremećaj prejedanja
Za poremećaj prejedanja su specifične episode prejedanja, velike količine hrane se konzumiraju u relativno kratkom vremenskom periodu. Osobe koje pate od ovog poremećaja u većini slučajeva su ili pretile ili normalne tjelesne težine. Slično kao kod bulimije, sram i krivnja su tipične za osobe koje pate od ove vrste poremećaja što rezultira skrivanjem tijekom procesa prejedanja.
Drugi oblici poremećaja
Poremećaj jedenja je termin koji se upotrebljava za osobe koje imaju određenih problema i poteškoća s prehranom, ali prema klasifikaciji i simptomatici se ne mogu svrstati u prethodno navedene poremećaje. Takve osobe također trebaju profesionalnu pomoć, a simptomi koji se javljaju su najčešće emocionalno prejedanje, orthorexia (osobe koje su opsjednute zdravom prehranom), kronično/konstantno držanje dijete, itd.
Psihosomatske bolesti su bolesti direktno povezane s emocionalnim stanjem pojedine osobe. Određene emocionalne smetnje uzrokuju disfunkciju pojedinih organa i stvaraju oboljenja koja su ustvari popratni simptomi tih istih emocija.
Bolesti tzv. psihogenog porijekla čija simptomatika se manifestira na organima mijenjajući pri tom njihovu ulogu i stvarajući na njima reverzibilne i ireverzibilne promjene nazivaju se psihosomatskim bolestima. Ovaj tip bolesti direktno je povezan s emocionalnim stanjem pojedine osobe. Određene emocionalne smetnje uzrokuju disfunkciju pojedinih organa i stvaraju oboljenja koja su ustvari popratni simptomi tih istih emocija.
Ukratko rečeno ljudska psiha je nerazdvojno isprepletena s tjelesnošću, emocije traže svoj izlaz bilo izravnim ili neizravnim tjelesnim manifestacijama.
Izravne manifestacije su primjerice drhtanje zbog straha ili crvenilo zbog stida, a neizravan oblik jest zaobilaznim i kompliciranim putem do samih organa.
Znanstvenim proučavanjem utvrđeno je da kod oboljelih od psihosomatskih bolesti postoje dva tipa ovisno o obliku emocionalnih obrana:
Prvi tip s agresivnim obranama, što se očituje karakterističnim bolestima, kao migrena, visok tlak, srčane smetnje, šećerna bolest i reumatska upala zglobova;
Drugi tip s pasivnim obranama, što se očituje sljedećim oboljenjima: čir na želucu ili dvanaesniku, kronični zatvor, ulcerozni kolitis (kronična upala debelog crijeva), bronhijalna astma i dugotrajni umor. Oštećenje tih tkiva i organa nastaje zbog dugotrajnog nadražaja određenog dijela živčanog sustava, koji nije pod utjecajem naše volje (autonomni živčani sustav).
Stres i zdravlje
Ukoliko je naš živčani sustav dulji vremenski period u stanju prenadraženosti onda dolazi do oštećenja tkiva i manifestacije same bolesti, psihosomatske bolesti. Uzrok prenadraženosti određenog dijela autonomnog živčanog sustava su upravo osjećaji koje usvajamo od najranije životne dobi i koje se aktiviraju u bilo kojoj životnoj dobi, odnosno frustrirajućoj situaciji. Psihogeni čimbenik je dakle imao presudan utjecaj na tjelesnu manifestaciju, odnosno psihosomatsku bolest. Da li će osoba s pojedinim emocionalnim emocionalnim poteškoćama razviti psihosomatsku bolest ovisit će i o nizu drugih čimbenika poput naslijednih genetskih osobina, okolini, faktoru stresa u životu.
Naime smatra se da je upravo dugotrajna izloženost stresu uvelike odgovorna za nastanak psihosomatske bolesti. To je zato što je potrebna dugotrajna prenadraženost autonomnog živčanog sustava da bi došlo do oštećenja organa i pojave simptoma bolesti.
Stresne situacije kojih u modernom svijetu ima sve više i više prouzokuju i pogoršavaju naše zdravstvene probleme. Potrebno je da na životne probleme gledamo sa strpljenjem kako bi imali bolje zdravlje. Prema shvaćanju psihosomatske medicine, emocionalna uzbuđenja i psihička napetost uzrokuju organske promjene u tijelu putem vegetativnog živčanog sustava. Najčešća psihosomatska oboljenja su: gastritis, ulcerozni kolitis, neki oblici gušavosti, ulkus (čir, na želucu ili dvanaesniku), te u pojedinim slučajevima dijabetes, hipertenzija, migrena, bronhalna astma, urtikarija, pruritus i druge. U većini slučajeva psihosomatske bolesti se liječe usporedno organski i psihoterapijom.
Psihosomatske bolesti:
Astma
Astma je bolest dišnog, respiratornog sustava koja je najčešće urođena, ali i potencirana psihičkim čimbenicima, kao što su uzbuđenje, napetost i ljutnja. Osobe koje boluju od astme mogu si pomoći vježbama disanja, čime će umiriti svoje psihičko stanje, te također ublažiti simptome koji se kreću od otežanog disanja, do kašljanja i kihanja.
Hipertenzija
Stalno povišen krvni tlak veći od 140 sistolički (što označava tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) ili 90 dijastolički (što označava tlak kad srce odmara), ili stalno iznad “normalnog” krvnog tlaka neke osobe, smatra se hipertenzijom. Najčešći simptomi su glavobolja, promjene vida, mučnina, povraćanje, pretjerano znojenje, bljedilo kože, crvenilo lica, drhtanje mišića, bolovi u prsnom košu, krvarenje iz nosa, osjećaj lupanja srca, zujanje u ušima. Pacijent se može također žaliti na pritisak iza prsne kosti, što su sve simptomi koji upućuju na povišeni krvni tlak, često povezan s psihičkim tegobama. Kod mnogih osoba se psihički problemi odražavaju na zdravlje srca. U tim slučajevima pomažu lijekovi, ali i metode opuštanja.
Hipertireoza
Hipertireoza predstavlja povećanu štitnjaču vrlo često uzrokovanu stresnim situacijama. Osobito u žena štitnjača reagira na psihičke probleme i dolazi do pojačanog lučenja hormona uslijed čega se javlja nervoza, napetost, te osoba naglo mršavi. Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda, i pretraga, te se uspješno liječi, a osim klasičnih lijekova, poželjno je da osoba izbjegava stresne situacije.
Kolitis
Kolitis je upalu crijeva što dovodi do probavnih smetnji, ponajprije u obliku proljeva. Tegobe se mogu ulbažiti pažljivim izborom prehrambenih proizvoda. Ulcerozni kolitis je kronična upalna bolest crijeva, te također ima slične simptome kao i Chronova bolest, ali se razlikuju u obilježjima. Obje vrste upalne bolesti crijeva podjednako pogađaju ljude svih dobnih granica. Stresne situacije pogoršavaju te smetnje.
Ulcus ili čir na želucu
Ulcus predstavlja čir na želudcu koji nastaje uslijed nagrizanja želučane kiseline. U situacijama kada dolazi do problema, određen broj osoba osjeća tegobe probavnog sustava. Najčešće su u pitanju osobe koje potiskuju svoje tegobe, umjesto da ih rješavaju razgovorom. Čir na želudcu se može ublažiti pravilnom prehranom, te izbjegavanjem oštrih začina, masne hrane i kofeina. Najnoviji nalazi upućuju na uzročnika Helicobacter pylori kao osnovnog čimbenika pojave ulcusa, ali i dalje se smatra da stres potiče njegovo pojavljivanje.
Uzroci psihosomatskih bolesti mogu uključivati stres, anksioznost, depresiju i druge emocionalne probleme. Liječenje psihosomatskih bolesti može uključivati psihoterapiju, kognitivnu terapiju, relaksacijske tehnike i druge oblike terapije koje se fokusiraju na smanjenje stresa i povećanje dobrobiti mentalnog zdravlja.
Važno je naglasiti da psihosomatske bolesti ne znače da su simptomi nisu stvarni ili da se samo odvijaju u glavi, već su stvarne bolesti koje zahtijevaju pravilno liječenje.