Tenzijalne glavobolje, bolovi u leđima, vratu i ramenima su danas toliko učestala pojava da se čine gotovo normalnim, ali one to nikako nisu. One su posljedica suvremenog stresnog načina života i javljaju se kao fizička reakcija na stres.
Današnji užurbani način života i dugotrajna izloženost stresu imaju vrlo često negativan učinak na naše zdravlje i sveukupnu kvalitetu života. Način na koji pojedinci regairaju na suvremeni tempo života jest vrlo raznolik, ali složit ćete se da smo svi u životu barem jednom osjetili bolove u vratu i leđima, ramenima, zatim glavobolje, itd.
Ukoliko vam se ovi simptomi pojavljuju češće onda je to vrlo snažan signal koje vam šalje vaše tijelo. Poruka glasi: moraš se opustiti!
Tenzionalne glavobolje: kratki pregled
Tenzionalne glavobolje su najčešći tip glavobolje. Karakteriziraju se osjećajem stezanja ili pritiska na obje strane glave, a često se opisuju kao bolovi “poput obujma”. Ovi bolovi često traju satima ili čak danima. Tenzionalne glavobolje mogu biti uzrokovane raznim faktorima, uključujući stres, mišićnu napetost i loše držanje.
Bolovi u vratu i leđima: povezanost s tenzionalnim glavoboljama
Bolovi u vratu i leđima često su povezani s tenzionalnim glavoboljama. Mišićna napetost u vratu i leđima može uzrokovati promjene u položaju glave i vrata, što može dovesti do glavobolje. Osim toga, glavobolja može uzrokovati napetost u mišićima vrata i leđa, stvarajući začarani krug boli i nelagode.
Faktori rizika za tenzionalne glavobolje, bolove u vratu i leđima
Izvor: Pexels
Postoji niz faktora rizika koji mogu doprinijeti razvoju tenzionalnih glavobolja, bolova u vratu i leđima:
Stres: je jedan od glavnih okidača za tenzionalne glavobolje i mišićnu napetost.
Loše držanje: nepravilno držanje tijela tijekom dugotrajnog sjedenja ili stajanja može opteretiti mišiće vrata i leđa.
Fizička neaktivnost: nedostatak tjelesne aktivnosti može uzrokovati slabljenje mišića i povećati rizik od boli u vratu i leđima.
Nedostatak odmora: nedostatak kvalitetnog sna i odmora može dovesti do mišićne napetosti i glavobolja.
Upravljanje tenzionalnim glavoboljama, bolovima u vratu i leđima
Srećom, postoje koraci koje možete poduzeti kako biste upravljali ovim problemima i poboljšali svoje zdravlje:
Vježbe i istezanje: Redovita tjelesna aktivnost i istezanje mogu pomoći ojačati mišiće vrata i leđa, smanjiti napetost i poboljšati držanje.
Relaksacija i stres management: Tehnike opuštanja, poput dubokog disanja, meditacije i joga, mogu pomoći smanjiti stres i napetost.
Promjene u radnom okruženju: Prilagodite svoje radno okruženje kako biste podržali pravilno držanje, koristite ergonomske stolice i stolove.
Medicinska pomoć: Ako bolovi postanu kronični ili nepodnošljivi, obratite se svom liječniku. Oni mogu preporučiti fizikalnu terapiju, lijekove ili druge terapijske opcije.
Kvalitetan san: Pobrinite se za dovoljno sna i odmora kako biste smanjili napetost mišića i poboljšali opću dobrobit.
Tehnike opuštanja koje možete raditi sami i kod kuće
Opuštanje nije uvijek lako pa čak i kad smo svjesni činjenice da su nam odmor i relaksacija prijeko potrebni. Mi smo stoga za vas istražili dobro poznatu tehniku relaksacije, koja je vrlo učinkovita kod borbe sa stresom. Riječ je o progresivno- mišičnoj relaksaciji (PMR).
Ovu tehniku razvio je dr. Edmund Jacobson, tijekom 20-tih godina prošlog stoljeća, koje je jedan od prvih liječnika koji je počeo prakticirati biofeedback terapiju na svojim pacijentima. Riječ je o je od tehnici psihofizičke relaksacije koja djeluje na prevenciju i smanjenje posljedica prekomjerna stresa, ublažava anksioznost i napetost, a kad se uspješno svlada, pojedinac se u vrlo kratkom vremenskom periodu osjeća već znatno bolje.
Tehnika se temelji na kontroliranom stezanju i opuštanju određenih skupina mišića. Prednost pred ostalim tehnikama relaksacije je što je se može vrlo lako naučiti i izvoditi u vlastitom domu i bez stručnog nadzora.
Progresivno-mišićna relaksacija vrlo je učinkovita vrsta relaksacije jer brzo pomaže otpustiti napetost, a osoba dolazi do stanja potpune opuštenosti, a posebno se preporučuje pojedincima koji pate od posljedica prekomjerna stresa na poslu.
Opis treninga progresivno-mišićne relaksacije
Relaksacija se provodi u sjedećem ili ležećem položaju, uz sugestiju da se zatvore oči, ali to nije strogo obavezno (ako se osoba ne može opustiti i prepustiti potpunom vođenju voditelja, savjetuje se da sve radi otvorenih očiju).
Osoba se mora udobno smjestiti, njezina odjeća također mora biti ugodna za tijelo jer osoba mora u potpunosti biti slobodna za izvođenje predviđenih pokreta.
Progresivno-mišićna relaksacija se vježba 20-30 minuta na svakodnevnoj bazi.
Obično se kombinira s abdominalnim disanjem i vođenom imaginacijom, jer tek kad naučite disati trbuhom, započinje ustvari progresivno-mišićna relaksacija. Vježbanje kreće zatim sa kontrakcijom (stezanjem) velikih skupina mišića.
Osoba treba naučiti prepoznati napetost mišića, zatim ostaje u toj poziciji nekih 3 do 10 sekundi. Nakon stezanja slijedi opuštanje mišića i pojačava se učinak opuštanja. Opuštanje uvijek traje dulje, od 30 do 60 sekundi.
Vježbe se izvode sljedećim redoslijedom:
Desno stopalo
• Stopalo okrenite prema unutra tako da leži samo na vanjskom bridu i istovremeno čvrsto zgrčite prste.
• Opustite stopalo – čitava noga je opuštena.
• Ponovite to još jedanput
Desna potkoljenica
• Podignite nožne prste što više i zategnite maksimalno list. List je tvrd, kao da se grči, bedro ostaje opušteno.
• Opustite potkoljenicu, mišići kao da odlaze, kao da lebde, nema napetosti u nozi.
• Ponovite to još jedanput
Desno bedro
• Gornjem velikom mišiću suprotstavite donja dva mišića – pritom je gornji mišić jako napet, noga je tvrda poput kamena.
• Opustite mišiće bedra, neka budu potpuno opušteni, sve su laganiji.
• Ponovite to još jedanput
Ponovite isto za lijevo bedro, potkoljenicu i stopalo.
Mišići trbuha
• Čvrsto zategnite mišiće trbuha, kao u očekivanju da će vas netko udariti u trbuh. Mišići trbuha su čvrsti, pripijeni uz kralježnicu, napeti, podrhtavaju.
• Opustite se. Mišići su potpuno opušteni. Pustite mišiće trbuha da odu, kao da ne postoje.
• Ponovite to još jedanput
Mišići gornjeg dijela trupa
• Duboko udahnite i istovremeno pritisnite mišiće lijeve i desne strane jedne prema drugima – ramena su zategnuta, osjećate napetost u mišićima.
• Opustite mišiće ramena i prsa, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput
Vrat
• Bradu pritisnite prema prsima, ali ih nemojte dodirnuti, a mišiće vrata kao da suprotstavljate – prednji su u sukobu sa stražnjima, stražnji mišići guraju, a prednji im to ne daju – vrat je maksimalno napet, podrhtava.
• Opustite mišiće vrata.
• Ponovite to još jedanput
Opuštanje lica
Čelo
• Maksimalno podignite obrve, čelo je napeto, naborano.
• Opustite čelo, nema nikakve napetosti u čelu.
• Ponovite to još jedanput
Nos
• Istovremeno gledajte u križ, kao da vam je nešto na nosu, i pritom snažno naborajte nos. Nos je naboran, podrhtava, u očima je napetost.
• Opustite se. Čelo, nos i oči su potpuno opušteni, nema nikakve napetosti u njima.
• Ponovite to još jedanput
Usta i brada
• Čvrsto stisnite zube i raširite krajeve usana koliko god možete. Zubi su stisnuti, usne i obrazi maksimalno napeti.
• Opustite se – čitavo lice je opušteno – čelo, obrve, oči, nos, brada, usne. Usta lagano poluotvorena, nema napetosti na licu.
• Ponovite to još jedanput
Tenzionalne glavobolje, bolovi u vratu i leđima često su povezani i mogu biti izazvani različitim faktorima, uključujući stres, loše držanje i nedostatak tjelesne aktivnosti. Upravljanje ovim problemima zahtijeva holistički pristup koji uključuje vježbanje, relaksaciju, pravilno držanje i, u nekim slučajevima, medicinsku pomoć. Važno je slušati svoje tijelo i tražiti podršku stručnjaka kako biste poboljšali svoje zdravlje i kvalitetu života.
Žgaravica je indikator poremećaja ili bolesti u probavnom sustavu. Dugoročno negativno utječe na psihičko-fizičko zdravlje pojedinca. Ona se vrlo uspješno liječi lijekovima, i što je daleko važnije, promjenama prehrane i životnih navika.
Mehanizam nastanka žgaravice nije u potpunosti jasan, ali smatra se da nastaje zbog uple jednjaka, oštećenja sluznice i vraćanja dijela želučanog sadržaja. Čitava struktura je oslabljena i nadraženja što u konačnici rezultira time da se javlja osjećaj žarenja ili pečenja na području prsa.
Ovakavi simptomi su ustvari tipični za tzv. GERB (gastro-ezofagealna refluksna bolest). Rjeđe se javljaju kod ulkusne bolesti, gastritisa (upale sluznice želuca), bolesnika koji imaju žučne kamence, te kod bolesnika koji imaju usporen rad crijeva (peristaltiku), npr. kod dijabetesa.
Uzoroci žgaravice
Žgaravica se obično javlja do nekih sat vremena nakon obroka. Od hrane koja potiče žgaravicu treba istaknuti šećer, čokolada, luk, jaki začini, citrusno voće i jaki čajevi. Zatim masna i pržena hrana te obilni obroci, slabo žvakanje i brzo gutanje hrane.
Žgaravicu također izazivaju emocionalni stres, pušenje, alkoholna i gazirana pića. Tu su još i povišen tlak u trbušnoj šupljini zbog debljine ili trudnoće te kao posljedica nošenja uske odjeće.
Žgaravicu može izazvati i fizička aktivnost, primjerice dizanje teških tereta, trčanje i itd. Primjerice i fizička aktivnost koja je uslijedila odmah nakon obroka, kao i ležanje nakon jela, osobito na desnom boku.
Trebate biti oprezni i kod uzimanja lijekova. Velika većina lijekova protiv bolova pridonosi stvaranju žgaravice, kao i neki antidepresivi, antihipertenzivi (blokatori kalcijevih kanala), lijekovi za kronični bronhitis ili astmu (teofilin) i osteoporozu (bisfosfonati).
Simptomi žgaravice obično uključuju:
Osjećaj pečenja: Osjećaj pečenja u sredini prsa ili iza prsne kosti najčešći je simptom žgaravice. Ovaj neugodan osjećaj može se širiti prema grlu i čak izazvati kašalj.
Podrigivanje: Osobe s žgaravicom često podriguju više nego inače. To je posljedica prisutnosti viška želučane kiseline.
Gorušica: Neke osobe doživljavaju osjećaj gorčine ili kiseline u ustima.
Poteškoće pri gutanju: Žgaravica može uzrokovati poteškoće pri gutanju, posebno ako je povezana s refluksom želučanog sadržaja u jednjak.
Nadutost i nelagodnost: Osobe s žgaravicom često osjećaju nadutost i nelagodu u gornjem dijelu trbuha.
Uz osjećaj žgaravice česta je pojava i povrat gorke, kisele ili slane, rjeđe žute tekućine u usta, a ponekad i same hrane.
Ukoliko se simptomi žgaravice javljaju dva ili više puta tjedno to je već ozbiljniji indikator. Samim time dolazi do značajne promjene kvalitete života. Vrlo je učestala pa ju stoga mnogi smatraju normalnom i uopće je ne spominju svojim liječnicima.
Javlja se čak kod 20-40 % populacije, a oko 7 % odraslih osoba ima svakodnevne simptome žgaravice. Iako je česta to ne znači da na ova upozorenja vašeg tijela treba gledati olako ono na što nas trebaju asocirati jest na razmišljanje o promjeni prehrambenih navika i stila života općenito.
Prehrana kod žgaravice
Kod prehrane trebate izbjegavajte:
ljutu hranu
citrusno voće
češnjak
gazirana pića
jako začinjenu i masnu hranu
umake od rajčice
čokolada
jaki čajevi
kava
alkohol
Ako ste primjetili još neka jela ili namirnice da vas iritiraju, a nisu navedeni ovom prilikom, izbjegavajte i njih. Dok jedete, nastojte biti što je više moguće opušteni. Stres povećava lučenje želučane kiseline. Uvijek jedite lagano u ugodnoj okolini i ne pretrpavajte želudac velikim količinama hrane.
Dobro prožvačite hranu. Pokušajte jesti četiri ili pet manjih obroka dnevno umjesto jednog ili dva velika obroka.
Pušenje je također jedna štetna navika koja potiče lučenje želučane kiseline i izaziva žgaravicu, uz sve ostale štetne učinke na organizam, pa stoga svakako treba razmisliti o prestanku. Nemojte jesti najmanje dva sata prije odlaska na spavanje ili prije fizičke aktivnosti.
Ako vas žgaravica muči tijekom noći tada trebate spavati na uzdignutoj podlozi od nekih 15 do 20 cm. Debljina može također negativno utjecati stoga bi trebali razmisliti o tome da se ozbiljnije pozabavite vašom prekomjernom tjelesnom težinom, odnosno da smršavite.
Ako se trudni, žgaravica će vrlo vjerojatno prestati nakon poroda. U slučaju ozbiljnijih simptoma žgaravice lijek koji se preporuča jest antacid. Oni su u trudnoći lijek prvog izbora, jer se ne apsorbiraju iz probavnog trakta i nemaju utjecaja na plod.
Mogu se uzimati povremeno i blokatori H2 receptora, ali prije uzimanja bilo kakvog lijeka svakako se konzultirajte sa svojim obiteljskim liječnikom ili ginekologom. Pridržavanjem navedenih preporuka i po potrebi uzimanjem odgovarajuće terapije rezultira u najvećem broju slučajeva prestankom tegoba sa žgaravicom.
Liječenje žgaravice
Srećom, žgaravicu se može uspješno kontrolirati i liječiti. Evo nekoliko pristupa za ublažavanje simptoma i sprečavanje ponovnih epizoda:
Promjene u prehrambenim navikama: Izbjegavajte hranu i piće koji mogu iritirati želudac, poput alkohola, kofeina, citrusa i masne hrane. Povećajte unos vlakana i pijte dovoljno vode.
Manji i češći obroci: Jedite manje porcije hrane tijekom dana kako biste smanjili pritisak na želudac.
Podizanje glave tijekom spavanja: Ako imate žgaravicu noću, podignite gornji dio kreveta kako biste spriječili povrat kiseline u jednjak.
Izbjegavanje pušenja: Pušenje može pogoršati simptome žgaravice, pa je najbolje prestati pušiti.
Lijekovi: Vaš liječnik može preporučiti lijekove koji smanjuju proizvodnju kiseline u želucu ili pomažu u jačanju LES-a.
Kirurški zahvat: U rijetkim slučajevima, može se razmotriti hirurški zahvat za liječenje teže žgaravice.
U zaključku, žgaravica, poznata i kao gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), česta je probavna tegoba koja uzrokuje neugodne simptome poput pečenja u prsima i kiselog okusa u ustima. Simptomi žgaravice mogu biti nelagodni, ali s pravilnim pristupom liječenju i promjenom prehrambenih navika, većina ljudi može kontrolirati ovu tegobu i poboljšati svoje zdravlje. Važno je konzultirati se s liječnikom radi postavljanja točne dijagnoze i preporuka za najbolje tretmane koji će vam pomoći prevladati gorući osjećaj žgaravice.
Često mislimo kako je gubitak mentalne oštrine jednostavno dio procesa starenja, ali starost nije jedini uzrok gubitka kognitivnih kapaciteta. Naše životne navike također igraju ključnu ulogu u tom procesu.
Loša prehrana, manjak sna i tjelovježbe, stres, ovisnosti poput pušenja, sve to uzrokuje oštećenje naših moždanih stanica. Na svu sreću propadanje moždanih stanica nije ireverzibilan proces.
Mozak je vrlo dinamična struktura te posjeduje kapacitet da se mijenja tijekom čitavog našeg života. Vi se nalazite u mogućnosti da poboljšate svoje kognitivne sposobnosti i zaštitite svoj mozak od oštećenja i procesa starenja.
Sve se u biti svodi na vaše svakodnevne životne odluke. Nudimo vam 5 ključnih lifestyle promjena, koje možete lako primjeniti, a one mogu uvelike utjecati na poboljšanje vaših kognitivnih sposobnosti.
1. Konzumirajte više zdravih masnoća
Izvor; Pexels
Omega-3masne kiseline, koje se nalaze u namirnicama poput lososa, lanenih sjemenki i orasa, odgovorne su za čitav niz blagotvornih učinaka po vaše zdravlje.
One poboljšavaju pamćenje i spriječavaju mentalne poremećaje i promjene u raspoloženju.
Djeluju vrlo povoljno na plasticitet mozga, odnosno kapacitet mozga da se mijenja i prilagodi promjenama i vanjskim stimulansima. Ujedno pospješuju lučenje molekula koje su povezane s procesima učenja i pamćenja.
U jednoj od najopsežnijh studija analizirana je prehrana 12.000 trudnica i tim istraživanjem je ustvrđeno kako djeca trudnica koje su konzumirale omegu-3 imaju viši IQ. Još jedna vrlo slična studija je potvrdila kako su djeca (između 6 i 12 godina), koja su pila napitak sa omega-3 masnim kiselinama u periodu od 18 mjeseci, puno bolje rješavala testove verbalne inteligencije, pamćenja i učenja od ispitanika koji nisu.
Nedostatak omega-3 masnih kiselina je usko povezan s povećanim rizikom od mentalnih poremećaja poput: disleksije, depresije, bipolarnog poremećaja, šizofrenije, poremećaja pažnje, itd. Dodatne studije potvrđuju kako osobe koje konzumiraju više omega-3 masnih kiselina imaju povećani volumen sive moždane tvari posebice u području hipokampusa, dijela mozga zaslužnog za samosvijest, suosjećanje i introspekciju.
2. Pijte zeleni čaj
Izvor: Pixabay
Vrlo bogat izvor nutrijenata, antioksidansa i minerala je zeleni čaj.
Ovaj čaj je dobro poznat po svom pozitivnom učinku na ljudsko tijelo i njegovu sposobnost da zaštiti organizam od slobodnih radikala te ubrzava metabolizam. Ali mnogi od vas ne znaju kako ima mogućnost povećavanja kognitivnih funkcija te poboljšava radnu memoriju.
U studiji koja je provedena 2014., određenom broju ispitanika je dan napitak koji je sadržavao 27,5 g ekstrakta zelenog čaja, a određenom broju ispitanika ne. Nakon toga ispitanicima su dani na rješavanje testovi za radnu memoriju. Rezultati su pokazali da ispitanici koji su konzumirali ekstrakt zelenog čaja imaju bolji konektivitet između parijetalnog i frontalnog moždanog korteksa, ukratko rješili su testove bolje.
3. Šetnja i istezanje
Izvor: Pexels
Opće je poznato kako postoji pozitivan učinak tjelovježbe na naše zdravlje pa između ostalog i na kognitivne procese.
Mnogobrojne studije su pokazale usku povezanost tjelovježbe i jačanja otpornosti mozga te povećanja kognitivne fleksibilnosti.
Druge studije su također potvrdile da osobe koje vježbaju imaju zdraviji mozak i daleko bolje kognitivne rezultate od osoba koje žive sjedilačkim načinom života. Što naravno ne znači ako se ne bavite sportom da ste hendikepirani.
Dokazano je da čak i umjerena tjelovježba poput šetnje 3×40 min tjedno postiže adekvatan učinak za vaše mentalno zdravlje.
Istezanje se također pokazalo vrlo učinkovitim kad je u pitanju zdravlje i povećanje kognitivnog učinka. Studija je takođe pokazala da osobe koje se samo bave vježbama istezanja imaju bolje rezultate u kognitivnim testiranjima od osoba koje žive sjedilačkim načinom života.
4. Prehrana za poboljšanje pamćenja
Izvor: Pexels
Odnos između prehrane i funkcija mozga jest manje više opće poznat i vrlo dobro dokumentiran. Primjerice istraživanja su pokazala da djeca koja ujutro doručkuju prije škole imaju bolju memoriju i brže usvajaju gradivo. Druge pak studije su potvrdile da zdrava prehrana smanjuje rizik kognitivnog opadanja u procesu starenja. Ali zdrava prehrana je samo jedan dio jednadžbe.
Postoje određene vrste namirnica koje su učinkovitije od drugih, barem kad govorimo o poboljšanju intelektualnih kapaciteta, dakle učinkovite su u prevenciji opadanja kognitivnih funkcija, koncentracije i preciznosti.
• orašasti plodovi – su bogat izvor magnezija, minerala koji se usko povezuje s poboljšanjem kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom pamćenju.
• brokula – bogata vitaminom K, koji povećava kognitivne sposobnosti.
• bundevine sjemenke – bogate su cinkom, koji je ključan za poboljšanje memorije i procesa razmišljanja.
• borovnice – sadrže antocijanine, antioksidans koji potiče bolju komunikaciju među neuronima i može spriječiti gubitak memorije.
• tamna čokolada – dobro djeluje na koncentraciju i fokusiranje.
• zeleno lisnato povrće, šparoge, masline, i cjelovite žitarice – su bogate vitaminom E, koji spriječava opadanje kognitivnih funkcija pogotovo kod starijih osoba.
5. Glazba za um
Izvor: UnsplashSlušamo glazbu dok vježbamo jer djeluje motivirajuće i stimulira naša tijela. Slušamo glazbu i kad se želimo opustiti i smiriti. Ali što je sa slušanjem glazbe kad želimo stvoriti promjenu u moždanim funkcijama. Studija iz 2011. je pokazala zanimljive rezultate na ispitanicima koji su bili u predoperativnoj fazi. Jedan dio ispitanika je bio izložen glazbi prije i za vrijeme operacije i to instrumentalnoj glazbi, a drugi dio ispitanika su bili izloženi raznim zvukovima. Rezultati su pokazali da ispitanici koji su bili izloženi instrumentalnoj glazbi za razliku od ispitanika kojim su bili samo puštani razni zvukovi su imali nižu razinu kortizola i manju konzumaciju propofola (sredstvo za anesteziju. Nivo kortizola je usko povezan sa visokom razinom stresa, koji ima vrlo negativan dugoročan učinak na strukturu i funkcije mozga.
Studije su pokazale da je klasična glazba vrlo učinkovita kod poboljšanja koncentracije i samodiscipline.
Također su ispitivanja na studentima pokazala, kako studenti koji su slušali Mozarta imaju poboljšane lingvističke sposobnosti i poboljšanu orijentaciju u prostoru.
Vitamin K ima vrlo važnu ulogu u zgrušavanju krvi i zdravlju kostiju. Najbolji izvor vitamina K je lisnato povrće i voće poput kiwija, avokada i grejpa.
Vitamin K, nazvan prema njemačkoj riječi “Koagulationsvitamin” zbog svoje ključne uloge u zgrušavanju krvi, predstavlja jedan od važnih vitamina topljivih u mastima. Njegova biološka aktivnost temelji se na dvije glavne forme: K1 (filokinon) i K2 (menakinon).
Vitamin K igra vitalnu ulogu u metaboličkim putovima koji reguliraju mineralizaciju kostiju.
Kombinirajući se s osteokalcinom, proteinom koji sudjeluje u fiksaciji kalcija u kostima, vitamin K osigurava da se kalcij apsorbira i pohranjuje u kostima, čime povećava njihovu gustoću i snagu.
Niz istraživanja sugerira da adekvatan unos vitamina K može pomoći u smanjenju rizika od osteoporoze i prijeloma kostiju kod starijih osoba.
Postoji pet vrsta vitamina K. K1– fitomenadijon; K2– farmohinon; K3– menadion; K4 -menadiolis acetas (ester metilnaftohidrokinona); K5– metiloksiaminonaftalin.
Od svih oblika samo K1 se unosi putem hrane, ostali oblici vitamina K nastaju i sintetiziraju se kemijskim putem.
Primjerice K2 stvaraju mikroorganizimi, koji se nalaze u tankom crijevu. K3 je nastao sintetskim putem, K4 je ester metilnaftohidrokinona, K5 posjeduje hemostiptička (zaustavlja krvarenje) i antiseptička svojstva, itd.
Funkcije vitamina K
Funkcije vitamina K su:
Normalno grušanje krvi
Održavanje zdravlja kostiju
Sprječavanje kalcifikacije žila
Stanični rast
Vitamin K je izuzetno bitan u održavanju nivoa grušanja krvi na adekvatnoj razini.
Vitamin K igra ključnu ulogu u koagulaciji krvi. Kroz složene enzimske reakcije, on potiče pretvaranje proteina protrombina u trombin, koji je odgovoran za stvaranje krvnih ugrušaka. Ovaj mehanizam ključan je u zaustavljanju krvarenja nakon oštećenja krvnih žila.
Nedostatak vitamina K može dovesti do produženog zgrušavanja krvi, dok njegovo prekomjerno uzimanje može ometati normalne krvne funkcije.
U slučaju kad faktori zgrušavanja trebaju zatvoriti ranu, potrebno je da se zalijepe na obližnje površine tkiva. Ono što im pruža “ljepljivost” jest karboksilacija. Vitamin K pospješuje sposobnost vezanja kalcijevih iona i njihovu aktivaciju. Vitamin K-ovisni faktori zgrušavanja se sintetiziraju u jetri te zbog toga bolesti jetre rezultiraju nižim količinama vitamin K-ovisnih faktora zgrušavanja i predstavljaju opasnost od nekontroliranog krvarenja (hemoragija).
Vitamin K je također vrlo važan za proces demineralizacije kostiju, omogućuje kontrolu odnosno pomaže pri otpuštanju minerala iz kostiju.
Da bi naše kosti bile zdrave, osteokalcin, protein u kostima, se treba kemijski promijeniti u procesu karboksilacije. Sposobnost osteokalcina da veže minerale je ovisna upravo o karboksilaciji, a vitamin K je potreban za djelovanje karboksilaza koje vrše karboksilaciju. Time vitamin K uspostavlja ravnotežu proteina unutar strukture kostiju i ojačava sastav kostiju.
Vitamin K spriječava kalcifikaciju u žilama. Nakupljanjem kalcija u žilama, one očvrsnu i prestaju normalno funkcionirati. Način na koji se zaustavlja i spriječava nakupljanje kalcija u žilama jest održavanje obilnih zaliha specifičnog proteina, MGP. MGP blokira stvaranje kalcijevih kristala unutar krvnih žila. Da bi MGP mogao djelovati, potreban mu je vitamin K.
Istražuje se također uloga vitamina K u spriječavanju oksidativnog oštećenja, regulaciji upalnih procesa te također njegova uloga u održavanju mozga i živčanog sustava. Vitamin K nema direktno antioksidativno djelovanje kao drugi antioksidansi (vitamin E i vitamin C). Ipak, filokinoni i menakinoni pomažu u zaštiti stanica (posebno živčanih stanica) od oksidativnih oštećenja.
Nedostatak vitamina K
Nedostatak vitamina K se naziva hipovitaminozaK. Simptomi hipovitaminoze K su: modrice, petehije, hematomi, bolovi u trbuhu, kalcifikacija mekog tkiva (posebno srčanih zalistaka), jako menstrualno krvarenje, krvarenje u probavnom traktu, hematurija (krv u mokraći), krvarenja iz nosa, desni i očiju, anemija, produženo vrijeme grušanja krvi, osteopenija, osteoporoza, frakture i hiperkalciurija. Urođene mane povezane sa hipovitaminozom K: nerazvijenost nosa, usta i sredine lica, mikrocefalija, mentalna retardacija, hipertelorizam, abnormalnosti srca, poteškoće u učenju, razne deformacije prstiju (hipoplazije) i usporen rast.
Hipovitaminoza zbog nedostatka vitamina K je u pravilu vrlo rijetka u odraslih osoba, jer je prisutan u različitim vrstama hrane, a sintetiziraju ga u organizmu i neke crijevne bakterije.
Izvori vitamina K u hrani
Izvor: Pixabay
Najveći dio vitamina K iz hrane dobivamo od filokinona, oko 90 %. Od tih 90 % više od pola dobivamo iz povrća, najviše iz zelenog lisnatog povrća.
Vitamin K1 (filokinon) izvori:
Zeleno lisnato povrće (špinat, kelj, brokula)
Peršin
Salata
Kelj pupčar
Izvori vitamina K su: cvjetača, špinat, kelj, blitva, mahune, šparoge, grašak, zeleni čaj, brokula, kupus i mrkve. Zatim voće, kao što je avokado, kiwi i grejp je bogato vitaminom K. Ulje soje i maslinovo ulje sadrže vitamin K, no hidrogenacijom biljnih ulja se smanjuje aposrpcija, a time i biološki učinak vitamina K. Budući da je vitamin K topljiv u mastima, njegova količina povećava se smanjenjem udejla vode u namirnici.
Vitamin K2 (menakinon) izvori:
Fermentirane namirnice (npr. natto, fermentirani sojin proizvodi)
Mliječni proizvodi (sir, jogurt)
Meso (posebno jetra)
Jaja
Vitamin K2 se nalazi u mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Sintetizira se u životinjskim tkivima ili ga sintetiziraju isključivo bakterije tijekom fermentacije. Fermentacija hrane pogoduje povećanju količine vitamina K. Također, neki sirevi se fermentiraju uz pomoć propionskih bakterija i sir fermentiran ovim bakterijama je bogat vitaminom K. Švicarski Emmental i norveški Jarlsberg sir su primjeri sireva nastalih ovakvom fermentacijom i bogati su vitaminom K.
PREPORUČENE DNEVNE DOSE
Prema prehrambenim smjernicama, prosječna odrasla osoba trebala bi osigurati sljedeće dnevne doze vitamina K:
Odrasli muškarci: 120 mikrograma
Odrasle žene: 90 mikrograma
Važno je napomenuti da ove preporučene doze mogu varirati ovisno o dobi, fiziološkom stanju (npr. trudnoća) i zdravstvenom stanju pojedinca. Stoga, uvijek se prethodno konzultirajte s nutricionistom ili zdravstvenim stručnjakom kako biste osigurali adekvatan unos vitamina K.
Vitamin K, koji obuhvaća vitamine K1 i K2, ima ključne uloge u očuvanju zdravlja kostiju i pravilnom funkcioniranju koagulacijskog sustava. Redovito konzumiranje namirnica bogatih ovim vitaminima može pružiti brojne prednosti za održavanje jakih kostiju i optimalnog zdravlja krvotoka.
Međutim, kao i kod svih nutrijenata, važno je održavati uravnoteženu prehranu i savjetovati se s kvalificiranim stručnjakom kako biste osigurali najbolje rezultate za vaše zdravlje.
Karnitin je supstanca koja kontrolira tempo kojim se masno tkivo koristi za energiju. Pospješuje pretvaranje masti u energiju, odnosno mršavljenje. Karnitin je jedno od najboljih sredstava za prevenciju kroničnog umora te ujedno povećava izdržljivost i pozitivno djeluje na rad srca.
Što je karnitin?
Karnitin nastaje sintezom iz aminokiselina lizina i metionina, nalazi se u gotovo svim stanicama u tijelu. Njegov naziv potječe iz latinske riječi carnus što u prijevodu znači meso što ujedno i implicira kako ga se najviše može naći u mesu i mesnim prerađevinama.
Karnitin ima vrlo važnu ulogu u prozvodnji tjelesne energije. Na staničnom nivou odgovoran je za transport masnih kiselina u mitohondrij kako bi prošle kroz proces oksidacije i na taj način prozvele energiju. Također su i odgovorni za transport odnosno otpuštanje toksičnih supstanci nastalih u stanicama tijekom procesa oksidacije.
S obzirom na navedene funkcije, karnitin se u najvećim količinama nalazi u srčanom i skeletnom mišiću, koji rabe masne kiseline za sintezu potrebne energije.
Tijelo u većini slučajeva sintetizira dovoljne količine karnitina koje odgovaraju potrebama prosječne osobe. Samo u izvanrednim okolnostima kao u slučaju nedonoščadi i aktivnih sportaša potreban je dodatan unos.
Kad govorimo o namirnicama koje sadrže karnitin onda su najbolji izvor:
Meso: Meso je izvanredan izvor karnitina, a posebno crveno meso. Ribe poput lososa i tune također sadrže značajne količine karnitina. Karnitin se nalazi u mišićnom tkivu životinja, stoga, što je meso crvenije, to je vjerojatnije da će sadržavati veće količine karnitina. Jedna porcija crvenog mesa može osigurati znatnu količinu karnitina u prehrani.
Perad: Perad, kao što su pileća prsa i puretina, također su dobri izvori karnitina. Iako obično sadrže manje karnitina u usporedbi s crvenim mesom, još uvijek pružaju značajne količine.
Riba: Razne vrste ribe, osobito masne ribe poput lososa, sardina i tune, bogate su karnitinom. Riblje ulje također može sadržavati ovu aminokiselinu.
Mlijeko i mliječni proizvodi: Iako ne sadrže toliko karnitina kao meso i riba, mlijeko i mliječni proizvodi, poput jogurta i sira, također su izvor karnitina. Ovi proizvodi također pružaju druge važne hranjive tvari, uključujući kalcij i proteine.
Ostali izvori: Karnitin se može naći i u drugim namirnicama kao što su avokado, cjelovite žitarice i neki orašasti plodovi, iako u manjim količinama u usporedbi s mesom i mliječnim proizvodima.
Karnitin se javlja u dva oblika D i L, riječ je o dva izomera (spojevi iste molekularne mase i jednake kemijske formule). Ali najčešće se ipak javlja u obliku L, koji se javlja u hrani i u tom obliku je aktivan u tijelu. Iz sveukupnog metaboličkog aspekta karnitin se skladišti i čuva u našim bubrezima. Čak i osobe koje unose manju količinu karnitina hranom (vegani) ne trebaju brinuti jer bubrezi kontroliraju razinu karnitina u tijelu. Višak karnitina u tijelu se najčešće izlučuje putem mokraće kako bi se održala stabilna koncentracija u krvi.
Izvor: Pexels
Primjena i doziranje
Kako je u posljednje vrijeme karnitin vrlo popularan i ne koristi se samo u sportskoj prehrani već i kao učinkovito sredstvo za mršavljenje. Odlučili smo napisati nešto više o njegovoj primjeni i doziranju. Danas ćete u prodavaonicama i ljekarnama karnitin najčešće naći kao: L-karnitin, acetil-L-karnitin i propionil-L-karnitin.
Pripisuje se kao dijeteski suplement, odnosno sredstvo za mršavljenje, za poboljšanje performativnosti tijekom vježbanja i općenito za poboljšanje sveukupnog osjećaja snage i dobrobiti. Može se koristiti također ukoliko je dijagnosticiran sindrom primarnog i sekundarnog deficita karnitina.
Najviše L-karnitina se ipak apsorbira putem hrane između 54 i 87 %, dok se značajno manje L-karnitina apsorbira iz dodataka prehrani (oko 16 %).
Najveći dio L-karnitina se u našem organizmu nalazi u mišićima, oko 98 %, dok se oko 1,5 % nalazi u jetri, a 0,6 % u ekstracelularnim tekućinama. Općenito, L-karnitin se dobro podnosi.
Međutim, L-karnitin u obliku dodataka prehrani može uzrokovati blage gastrointestinalne simptome, kao što su mučnina, povraćanje, abdominalni grčevi i dijareja. Navedeni se simptomi mogu djelomično smanjiti ako se započne s uzimanjem manjih doza koje se onda postupno povećavaju. Dnevne doze veće od 3 000 mg mogu uzrokovati pojavu mirisa tijela, urina i zadaha po ribi. Istraživanja su pokazala da se dodaci prehrani sa smjesom D- i L-izomera karnitina mogu povezati sa slabošću mišića u oboljelih od bolesti bubrega.
Općenito, smatra se da su dnevne doze do 2 000 mg sigurne za korištenje.
Sportska izvedba
L-Karnitin je važan za bioenergetiku skeletnih mišića, a poznato je da njegov nedostatak negativno utječe na same mišiće. Također, pretpostavljalo se da L-karnitin može poboljšati sportsku izvedbu na razne načine, npr. poboljšanjem oksidacije masnih kiselina u mišićima, promjenom homeostaze glukoze, promjenom proizvodnje acil-karnitina i sl. Upravo su iz navedenih razloga započela su istraživanja o utjecaju L-karnitina na funkciju mišića. Zasad relativno mali broj istraživanja nalazi povezanost L-karnitina u dnevnim dozama od 2 do 4 g koje se uzimaju 1 sat prije vježbanja i povećanja potrošnje kisika te smanjenja plazma koncentracija laktata.
Međutim, pokazalo se da L-karnitin u dnevnim dozama od 1 ili 3 g kroz period od 8 tjedana ne poboljšava aerobnu ili anaerobnu sportsku izvedbu. Iako u teoriji L-karnitin ima važnu ulogu u poboljšanju sportske izvedbe, preko njegove uloge u oksidaciji masnih kiselina, raspoloživi podaci pokazuju kako su ipak potrebna daljnja sustavna istraživanja da bi se bolje razumjela uloga L-karnitina tijekom vježbanja.
Karnitin i bolesti
Alzheimerova bolest
Istraživanja još trebaju potvrditi, ali iz provedenih dosadašnjih studija da se naslutiti da acetil-L-karnitin u dnevnim dozama od 2 do 3 g kroz period od 6 do 12 mjeseci može usporiti kognitivno propadanje u oboljelih od Alzheimerove bolesti. Proučavala se logička inteligencija, verbalne sposobnosti, pamćenje i selektivna pažnja oboljelih.
Pojedina istraživanja pronalaze povezanost smanjenja kognitivnog propadanja u pacijenata s ranim razvojem bolesti (mlađi od 65 godina), kod kojih je inače napredak bolesti ubrzan, dok su se doze acetil-L-karnitina od 1 g dva puta na dan kroz period od 24 tjedana pokazale uspješnima u poboljšanju kratkotrajnog pamćenja.
Bolesti bubrega
Općenito se smatra da bi intravenozno uzimanje L-karnitina u dozi od 20 mg po kilogramu tjelesne težine jest poželjno u osoba koje idu na hemodijalizu, dok se pak oralne doze ne preporučuju. Homeostaza L-karnitina se u oboljelih od bolesti bubrega može značajno pogoršati i uzrokovati njegov nedostatak.
Naime, poznato je da se L-karnitin, ali i mnogi njegovi prekursori, uklanjaju iz krvi putem hemodijalize, a pogoršana sinteza istog u bubrezima također dopridonosi riziku od nedostatka L-karnitina. Plazma koncentracije L-karnitina naglo opada tijekom hemodijalize, dok se polako obnavlja između tretmana, većinom iz organa u kojima se skladišti (skeletni mišići).
Pokazalo se da se nakon više hemodijaliza smanjuju zalihe L-karnitina i u skeletnih mišićima, što i uzrokuje pojavu simptoma kao što su slabost i umor mišića, a mogu se javiti anemija te abnormalnosti u razinama lipida u krvi. Istraživanja pokazuju da se intravenoznim davanjem L-kanitina nakon hemodijalize obnavljaju razine slobodnog L-karnitina uklonjenog iz krvi i da se posljedično obnavljaju i razine istog u mišićima. Također, pojedina istraživanja povezuju L-karnitin s poboljšanjima u metabolizmu lipida i broju crvenih krvnih stanica.
L-karnitin sudjeluje u oksidaciji masnih kiselina, ali i prijenosu acetilnih skupina iz mitohondrija, čime indirektno sudjeluje i u metabolizmu glukoze. Smanjenje prijenosa masnih kiselina u mitohondrij rezultira nakupljanjem triglicerida u citosolu, čimbenikom patogeneze otpornosti na inzulin.
S obzirom da se poremećaji oksidacije masnih kiselina povezuju s otpornošću na inzulin, započela su istraživanja o mogućem utjecaju L-karnitina na šećernu bolest. Istraživanja pokazuju da intravenozno davan L-karnitin može poboljšati osjetljivost na inzulin u osoba oboljelih od dijabetesa. Točnije, smanjuje razine masti u mišićima i snižava razine glukoze u krvi povećavajući njenu oksidaciju u stanicama.
Kardiovaskularne bolesti
Istraživanja su pokazala da L-karnitin može pomoći u slučaju nekih bolesti i poremećaja kardiovaskularnog sustava kao što su angina pektoris, srčani udar, intermitentna klaudikacija i zastoj srca.
Angina pektoris nastaje zbog smanjenog protoka krvi prema srcu što narušava transport kisika i bitnih hranjivih tvari do stanica srčanog mišića.
Karakterizira se bolovima u prsima, a istraživanja pokazuju da oralno uziman L-karnitin ili propionil-L-karnitin može pomoći. Naime, pokazalo se da L-karnitin može umjereno poboljšati izdržljivost tijekom napora (npr. vježbanje) i smanjiti elektrokardiografske znakove ishemije tijekom istog.
Također, L-karnitin u dnevnim dozama od 2 g, tijekom 3 do 6 mjeseci uziman uz standardnu terapiju, može pomoći oboljelima od stabilne angine pektoris u smislu smanjenja prijevremenih ventrikularnih kontrakcija pri mirovanju i poboljšanja izdržljivosti tijekom napora.
Zastoj srca je stanje u kojem srce ne može pumpati krv, a nakupljanje aterosklerotičnih plakova u arterijama sprječava dotok krvi u područja srca što rezultira oštećenjem srca i smanjenom sposobnosti srca da pumpa krv. Ipak, pojedina istraživanja pokazuju da L-karnitin u kombinaciji sa standardnom terapijom može pomoći.
Naime, dnevne se oralne doze L-karnitina od 2 g tijekom 3 godine mogu povezati sa povećanjem preživljavanja osoba koje su doživjele zastoj srca.
Također, dnevne se oralne doze od 1,5 g propionil-L-karnitina tijekom 1 do 6 mjeseci mogu povezati s poboljšanjima izdržljivosti tijekom napora i sposobnosti srca da pumpa krv.
Također, L-karnitin se pokazao uspješnim u smanjenju oštećenja srčanog mišića uzrokovanog ishemijom.
Pokazalo se da dnevne doze L-karnitina od 4 g odmah nakon infarkta miokarda (srčanog udara) mogu posljedično smanjiti smrtnost i učestalost napada angine. Također, intravenozno uziman L-karnitin se pokazao jednako učinkovitim (5 g odmah te 10 g naredna 3 dana).
Osobe s određenim zdravstvenim stanjima, poput bolesti bubrega, dijabetesa ili epilepsije, trebale bi izbjegavati uzimanje karnitina bez prethodnog savjetovanja s liječnikom.
Ukratko, karnitin se smatra sigurnim dodatkom prehrani kada se uzima u preporučenim dozama, ali kao i kod bilo kojeg suplementa ili lijeka, prekomjerna upotreba može biti štetna. Ako imate bilo kakve zdravstvene probleme ili pitanja, uvijek se prethodno obratite svom liječniku.
Poremećaji u prehrani spadaju u ozbiljne mentalne bolesti, čiji uzroci su vrlo kompleksni i mogu rezultirati ozbiljnim fizičkim i emocionalnim problemima.
Kao što sam naziv implicira radi se o poremećajima u čijem fokusu problema jest prehrana i tjelesna težina. Ljudi koji pate od poremećaja u prehrani također imaju izvjesnih problema sa samopouzdanjem, tjeskobom, depresijom i perfekcionizmom. Poremećaji u prehrani se liječe uspješno, a vrlo važno za samo liječenje jest prepoznati simptome na vrijeme i započeti s tretmanima. Među najčešće oblike poremećaja u prehrani spadaju anoreksija, bulimija, prejedanje. Nešto više o simptomatici i uzrocima možete pročitati u sljedećim odlomcima.
Anoreksija
Za anorexia nervosu je karakterističan velik gubitak tjelesne mase (gubitak od 85% ispod idealne tjelesne težine) i proces sustavnog samo-izgladnjivanja. Smatra se jednom od najpogubnijih vrlo autodestruktivnih mentalnih oboljenja.
Osobe koje imaju anoreksiju pate od iskrivljenog mišljenja i samopercepcije te su u potpunosti uvjereni da su pretili, a ustvari nisu. Vrlo često su opsesivni po pitanju vježbanja, brojenja kalorija i odbijaju jesti hranu.
Određene osobe koje boluju od anoreksije imaju određene cikluse tzv. prejedanja i pročišćavanja. Ova simptomatika se također javlja i kod bulimije, ali ova dva poremećaja iako imaju sličnosti su u stvari različita i ne treba ih miješati. Određeno kompulsivno i pomalo ritualističko pitanje u pogledu hrane je također tipično za osobe koje pate od anoreksije. Ovo je bolest koja u većini slučajeva pogađa žene i to najčešće u periodu adolescencije.
Fizički simptomi anoreksije
Anorexia nervosa je doslovno samo-izgladnjivanje. Fizički simptomi su posljedica uskraćivanja esencijanih nutrijenata koji su potrebni tijelu kako bi normalno funkcioniralo. Mnogi od navedenih simptoma su prisutni samo kod vrlo ozbiljnih slučajeva anoreksije.
gubitak menstruacije
osjetljivost na hladnoću
suha i blijeda koža
suha i tanka kosa
lomljivi nokti
nesvjestica
nizak tlak
ekstremni gubitak težine
slabost i gubitak muskulature
ekstremna dehidracija
krhke kosti (osteoporoza)
Emocionalni simptomi anoreksije
vlastitu vrijednost i samopouzdanje određuju prema tjelesnom izgledu i težini
depresija
snažna potreba za odobrenjem
tjeskoba
slaba motivacija za aktivnošću i druženjem
laka iritabilnost
ekstremna samokritičnost
Izvor: Pexels
Bulimija
Za bulimia nervosu je tipično prejedanje (jedu se velike količine hrane odjednom) i potom slijedi kompenzacija u vidu tzv. pročišćavanja (povraćanja) ili pretjeranog vježbanja. Za razliku od anoreksije, osobe koje boluju od bulimije mogu biti normalne, prekomjerne ili ispod prosječne težine. Dakle po tom pitanju nema pravila.
Slično kao kod anoreksije te osobe također imaju poteškoća sa percepcijom svoje tjelesnosti i opsesivni su po pitanju tjelesne težine i hrane.
Većina osoba koje pate od bulimije navode kako vrlo često osjećaju krivnju i sram vezanu uz vlastito ponašanje i postaju pomalo tajanstveni. Primjerice članovi njihovih obitelji mogu vrlo često primjetiti kako uvijek napuštaju stol nakon obroka ili kako velike količine hrane misteriozno nestaju iz frižidera, itd.
Fizički simptomi bulimije
nateknuće žlijezda, crvenilo očiju
vrtoglavica, nesvjestica
propadanje zubi
kronična grlobolja
bolovi u prsima
bolovi u stomaku
dehidracija
kroničan zatvor
Emocionalni simptomi bulimije
baziranje vlastite vrijednosti i samopuzdanja na osnovu tjelesnog izgleda i težine
depresija
promjene raspoloženja
ekstremna iritabilnost
snažna potreba za odobravanjem
ekstremno samokritični
Poremećaj prejedanja
Za poremećaj prejedanja su specifične episode prejedanja, velike količine hrane se konzumiraju u relativno kratkom vremenskom periodu. Osobe koje pate od ovog poremećaja u većini slučajeva su ili pretile ili normalne tjelesne težine. Slično kao kod bulimije, sram i krivnja su tipične za osobe koje pate od ove vrste poremećaja što rezultira skrivanjem tijekom procesa prejedanja.
Drugi oblici poremećaja
Poremećaj jedenja je termin koji se upotrebljava za osobe koje imaju određenih problema i poteškoća s prehranom, ali prema klasifikaciji i simptomatici se ne mogu svrstati u prethodno navedene poremećaje. Takve osobe također trebaju profesionalnu pomoć, a simptomi koji se javljaju su najčešće emocionalno prejedanje, orthorexia (osobe koje su opsjednute zdravom prehranom), kronično/konstantno držanje dijete, itd.