Osjećate li da vam se često jede čim stvari postanu stresne? Ili možda posežete za grickalicama kad ste tužni, frustrirani ili jednostavno – umorni od svega? Ako vam se to događa redovito, možda nije riječ o pravoj gladi, nego o – emocijama.
U nastavku otkrivamo kako prepoznati razliku između stvarne gladi i emocionalnog impulsa – i što možete učiniti kada vam se čini da hrana jedina pruža olakšanje.
Što je emocionalno jedenje?
Emocionalno jedenje je ponašanje u kojem koristimo hranu kao način suočavanja s emocijama – bilo da se radi o stresu, tjeskobi, dosadi, usamljenosti ili čak nagrađivanju nakon napornog dana. U tom kontekstu, hrana prestaje biti gorivo za tijelo, a postaje sredstvo za regulaciju emocija.
Za razliku od fizičke gladi, koja dolazi postupno i može se odgoditi, emocionalna glad dolazi naglo, često uz snažnu želju za specifičnim vrstama hrane (najčešće slatkiši, grickalice, brza hrana).
Kako prepoznati emocionalno jedenje?
Prepoznati emocionalno jedenje može biti izazovno jer često dolazi automatski, gotovo neprimjetno, i uvlači se u svakodnevicu kao navika. Mnogi ljudi godinama nesvjesno koriste hranu kao alat za regulaciju svojih emocija – bilo da se radi o stresu, dosadi, tjeskobi ili nagrađivanju. Međutim, postoje konkretni znakovi po kojima možete razlikovati emocionalnu glad od stvarne, fiziološke potrebe tijela za hranom.
1, Prvi znak . Iznenadna snažna želja
Prvi i najčešći znak emocionalnog jedenja je iznenadna i snažna želja za određenom vrstom hrane, obično one koja je visoko kalorična, slatka, slana ili masna. Za razliku od fizičke gladi koja se razvija postupno i može se odgoditi, emocionalna glad dolazi naglo, poput impulsa koji “mora odmah biti zadovoljen”. Primijetit ćete da najčešće ne osjećate glad u klasičnom smislu – nema kruljenja u želucu, praznine ili slabosti – nego postoji psihološki poriv koji izgleda neodgodivo.
2. Drugi znak – Žudnja za specifičnom hranom
Drugi jasan pokazatelj je žudnja za specifičnom hranom, a ne za samim obrokom. Fizička glad vas može navesti da pojedete bilo što – juhu, salatu, kuhano povrće – dok emocionalna glad traži “nešto točno određeno”, poput čokolade, čipsa ili brze hrane. To su najčešće namirnice koje donose trenutni osjećaj ugode i olakšanja, ali vrlo kratkotrajan.
3. Treći znak – Brzina i nesvjesnost
Još jedan važan znak je brzina i nesvjesnost prilikom jela. Kada jedete emocionalno, često jedete brzo, automatski, bez da ste svjesni količine koju unosite ili bez stvarnog uživanja u okusu. Hrana tada služi kao “anestetik” – sredstvo da se trenutno osjećate bolje, a ne kao svjesna odluka kojom njegujete svoje tijelo.
4. Četvrti znak – Osjećaj krivnje i srama
Na kraju, emocionalno jedenje često ostavlja osjećaj krivnje, srama ili razočaranja. Nakon što zadovoljite trenutnu potrebu, vrlo brzo dolazi osjećaj da ste izgubili kontrolu ili “pokvarili” trud koji ste do tada ulagali u prehranu. Upravo ta emocija može ponovno pokrenuti začarani krug – gdje negativan osjećaj ponovno traži olakšanje u hrani.
Spoznaja o tome što vas zaista pokreće prema hrani – fizička potreba ili emocionalni okidač – prvi je i najvažniji korak prema zdravijem odnosu s hranom.
Umjesto da si predbacujete, pokušajte promatrati ove impulse s razumijevanjem i znatiželjom. Jer emocije nisu neprijatelj – one su poruka.
Koji su uzroci emocionalnog jedenja?
Izvor: Pexels
Emocionalno jedenje nije znak slabosti – već često mehanizam naučen u ranom djetinjstvu ili oblik nesvjesnog suočavanja s emocijama koje ne znamo ili ne možemo izraziti drugačije.
Najčešći okidači uključuju:
Stres – povećava razinu kortizola koji pojačava apetit.
Dosada ili rutina – hrana se koristi kao “ispuna”.
Društveni kontekst – navika jedenja uz TV, druženja, nagrađivanje.
Što učiniti umjesto emocionalnog jedenja?
1. Prepoznajte okidače
Vodite dnevnik prehrane i emocija – zapisujte kako ste se osjećali prije, tijekom i nakon jela. S vremenom ćete uočiti obrasce.
2. Naučite razlikovati vrste gladi
Pitajte se: “Jesam li stvarno gladan/na?” Ako biste pojeli jabuku – vjerojatno je riječ o fizičkoj gladi. Ako želite samo čokoladu – moguće je da je emocija u pitanju.
3. Uvedite alternativne reakcije
Kada osjetite potrebu za emocionalnim jedenjem, pokušajte:
Prošetati ili napraviti kratku tjelovježbu
Pisati dnevnik
Popiti čašu vode ili biljni čaj
Nazvati prijatelja
Poslušati glazbu, meditirati, disati duboko
4. Ne zabranjujte si omiljene namirnice
Stroge zabrane često vode do još jače potrebe. Umjesto toga, njegujte ravnotežu – dozvolite si uživanje u hrani kad je svjesno i kontrolirano.
5. Potražite stručnu podršku
Ako se emocionalno jedenje događa često i osjećate gubitak kontrole, razgovor s nutricionistom, psihologom ili terapeutom može biti od velike pomoći.
Zaključak
Emocionalno jedenje je čest i razumljiv odgovor na izazove svakodnevice – ali ne mora biti trajni obrazac. Uz osvještavanje uzroka, male promjene u svakodnevici i strpljenje prema sebi, moguće je razviti zdraviji odnos prema hrani. Hrana neka bude podrška vašem zdravlju, a ne alat za potiskivanje emocija.
U svijetu prepunom brzine, ekrana, stresa i iscrpljenosti, mnogi traže prirodna rješenja za povratak unutarnjeg mira i kvalitetnog sna. Matičnjak, poznat i kao limunova trava zbog svog blagog citrusnog mirisa, stoljećima se koristi u tradicionalnoj medicini kao prirodni sedativ.
Danas, zahvaljujući sve većem interesu za fitoterapiju i holistički pristup zdravlju, matičnjak doživljava zasluženi povratak u kućne apoteke, najčće u obliku čaja.
U ovom članku otkrivamo što čaj od matičnjaka čini posebnim, koje su njegove znanstveno potvrđene koristi, tko bi ga trebao piti redovito i kako ga pravilno pripremiti za maksimalan učinak.
Što je matičnjak i zašto ga nazivaju biljkom za živce?
Izvor: Pexels
Matičnjak je aromatična biljka iz porodice usnača, porijeklom iz mediteranskog područja. Karakterizira ga osvježavajući miris limuna i blagi okus koji ga čini jednim od najugodnijih biljnih čajeva za svakodnevnu konzumaciju.
Sadrži niz biološki aktivnih tvari kao što su ružmarinska kiselina, flavonoidi, tanini i esencijalna ulja (posebno citronelal i geraniol), koji imaju umirujući, spazmolitički i blago antimikrobni učinak. Zahvaljujući tom sastavu, matičnjak djeluje blagotvorno na središnji živčani sustav, probavni trakt i hormonalnu ravnotežu.
Dokazane zdravstvene koristi čaja od matičnjaka
1. Prirodno smiruje tjeskobu i stres
Brojne studije potvrđuju da matičnjak ima anksiolitičko djelovanje, pomažući u smanjenju razdražljivosti, napetosti i unutarnjeg nemira. Posebno je koristan u situacijama emocionalne preopterećenosti, iscrpljenosti ili osjetljivosti na promjene raspoloženja.
2. Pomaže kod nesanice i poboljšava kvalitetu sna
Matičnjak ne djeluje agresivno kao sintetski lijekovi za spavanje, ali njegovo blago sedativno djelovanje pomaže u bržem uspavljivanju i produljenju faze dubokog sna. Idealan je za osobe koje se bude umorne, imaju isprekidan san ili pate od nesanice povezane s anksioznošću.
3. Olakšava probavne tegobe
Zahvaljujući spazmolitičkom djelovanju, čaj od matičnjaka smanjuje grčeve i nadutost, potiče lučenje žluči i olakšava probavu. Preporuča se osobama koje pate od iritabilnog crijeva, gastritisa ili osjećaja nelagode nakon obroka.
4. Podržava hormonalnu ravnotežu kod žena
U fitoterapiji se matičnjak koristi i za ublažavanje simptoma PMS-a, napetosti u prsima, razdražljivosti i nesanice povezane s hormonalnim promjenama u perimenopauzi i menopauzi.
5. Može pomoći kod glavobolje i blagih bolova
Zahvaljujući opuštajućem i protuuplalnom učinku, može biti koristan kod blagih tenzijski uzrokovanih glavobolja, kao i u ublažavanju menstrualnih bolova.
Kako pripremiti čaj od matičnjaka?
Priprema čaja je jednostavna:
čajnu žličicu suhog listića matičnjaka prelijte s 2,5 dl vruće vode
Poklopite i ostavite 7-10 minuta da odstoji
Procijedite i pijte toplo
Za umirujući učinak, preporuča se piti navečer, sat vremena prije spavanja. Po želji možete dodati malo meda ili limuna, iako je okus sam po sebi blag i ugodan.
Kada ga izbjegavati?
Matičnjak se smatra sigurnim za većinu ljudi, no osobe koje uzimaju lijekove za štitnjaču trebaju se posavjetovati s liječnikom zbog mogućeg interferiranja s razinom hormona. Također, preporuča se oprez kod dugotrajne svakodnevne konzumacije u visokim dozama.
Zaključak
Čaj od matičnjaka savršen je primjer kako jednostavna biljka može imati duboko djelovanje na tijelo i um. Njegov blagi, ali primjetan učinak na živčani sustav, probavu i san čini ga idealnim napitkom za svakodnevnu rutinu opuštanja. Ako tražite prirodan način da usporite, smanjite unutarnju napetost i bolje spavate, čaj od matičnjaka je izvrstan prvi korak.
Osjećate se iscrpljeno, pod stresom i bez energije? Možda niste svjesni da vaš tanjur drži ključ za smiren um i zdravlje! Otkrijte koje namirnice, napitci i biljni dodaci mogu postati vaši saveznici u borbi protiv stresa i anksioznosti.
Stres je postao neizbježan dio modernog života, a njegovi učinci na tijelo i um mogu biti duboki i dugotrajni. Povezan je s povećanim rizikom od kroničnih bolesti, uključujući srčane bolesti, dijabetes i depresiju. Iako je upravljanje stresom složen proces koji uključuje više aspekata životnog stila, prehrana igra ključnu ulogu u podržavanju tjelesnih i mentalnih sustava tijekom stresnih razdoblja.
Biološki mehanizmi stresa i prehrana
Stres aktivira osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA os), što dovodi do povećane razine kortizola – “hormona stresa”. Kronično povišena razina kortizola može iscrpiti tijelo ključnih nutrijenata i uzrokovati upalne procese. Pravilna prehrana može smanjiti fiziološke učinke stresa osiguravanjem hranjivih tvari potrebnih za regulaciju HPA osi i podršku neurotransmiterske ravnoteže.
Ključni nutrijenti za borbu protiv stresa
Izvor: Pexels
1. Magnezij
MAGNEZIJ je esencijalan mineral koji djeluje kao prirodni relaksant. Pomaže u regulaciji HPA osi, smanjuje razinu kortizola i potiče opuštanje mišića. Namirnice bogate magnezijem uključuju:
OMEGA-3 masne kiseline djeluju protuupalno i podržavaju zdravlje mozga, pomažući u smanjenju anksioznosti i depresije. Također reguliraju razinu kortizola. Ključni izvori uključuju:
VITAMINI B SKUPINE ključni su za proizvodnju energije i neurotransmitera poput serotonina i dopamina. Nedostatak vitamina B, posebice B6, B9 (folna kiselina) i B12, povezan je s povećanom osjetljivošću na stres. Izvori uključuju:
Triptofan je aminokiselina potrebna za sintezu serotonina, neurotransmitera povezanog s osjećajem zadovoljstva i smanjenjem stresa. Hrana bogata triptofanom:
Šećer i prerađeni ugljikohidrati
Kratkoročno pružaju energiju, ali dugoročno uzrokuju fluktuacije razine šećera u krvi, što pogoršava osjećaj iscrpljenosti i razdražljivosti.
Kofein
Iako stimulira budnost, prekomjerna konzumacija kofeina može povećati razinu kortizola i ometati kvalitetu sna.
Alkohol
Iako se često koristi za opuštanje, alkohol smanjuje razinu serotonina i remeti rad živčanog sustava, što može pogoršati anksioznost.
Prehrambene strategije za smanjenje stresa
Redoviti obroci
Nepravilno uzimanje obroka može dovesti do pada razine šećera u krvi, što dodatno opterećuje tijelo u stresnim situacijama.
Hidratacija
Dehidracija može pojačati osjećaj stresa i smanjiti koncentraciju. Unos dovoljne količine vode ključan je za održavanje ravnoteže tijela.
Meditativno jedenje (Mindful eating)
Fokusiranje na trenutak obroka i sporije jedenje može pomoći u smanjenju osjećaja stresa te poboljšati probavu.
Unos hrane bogate vlaknima
Hrana bogata vlaknima, poput povrća i cjelovitih žitarica, podržava zdravlje crijeva, što je ključno za proizvodnju neurotransmitera poput serotonina.
Napitak protiv anksioznosti
Napitci koji mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i stresa uključuju:
Zlatno mlijeko – Toplo mlijeko (biljno ili kravlje) s dodatkom KURKUMA, đumbira i meda djeluje protuupalno i umirujuće.
Čaj od kamilice – Prirodni sedativ koji smiruje živce i potiče opuštanje.
Mješavina limunovog soka i meda u toploj vodi – Pomaže hidrataciji i jača imunološki sustav, smanjujući fiziološke simptome stresa.
Matcha čaj – Sadrži L-teanin, aminokiselinu koja smanjuje razinu stresa i potiče koncentraciju bez osjećaja nervoze.
Zaključak
Prehrana ima dubok utjecaj na sposobnost tijela da se nosi sa stresom. Odabir nutritivno bogatih namirnica može pomoći u regulaciji hormona stresa, smanjenju upala i jačanju otpornosti tijela. Uz redovitu fizičku aktivnost, kvalitetan san i tehnike opuštanja, pravilna prehrana postaje snažan alat u borbi protiv svakodnevnih stresora.
Za dugoročnu korist, važno je usvojiti holistički pristup koji uključuje uravnoteženu prehranu prilagođenu individualnim potrebama.
U dubokim korijenima tradicionalne kineske medicine i ayurvede leži ginseng, malo čudo biljke s velikim zdravstvenim obećanjem. Otkrijte s nama tajanstvene prednosti ginsenga.
Ginseng, porijeklom iz porodice Araliaceae, predstavlja klasičnu biljku koja je duboko ukorijenjena u tradicionalnoj kineskoj medicini i ayurvedi. Raznolika skupina biljaka pripada rodu Panax, u kojem dominiraju Panax ginseng (azijski ili korejski ginseng), Panax quinquefolius (američki ginseng) te Panax notoginseng, svaki sa svojim jedinstvenim karakteristikama i potencijalnim zdravstvenim koristima.
Kemijski satav ginsenga: ključni aktivni sastojci
Ginseng se izdvaja po bogatom kemijskom sastavu koji uključuje ginsenoside, polisaharide, peptidne frakcije, antioksidanse i esencijalne uljne spojeve. Međutim, najistaknutiji i najistraženiji sastojci su ginsenosidi, spojevi koji se pripisuju mnogim terapeutskim učincima.
Adaptogeni učinak: prilagodljivost na stres
Ginseng je često klasificiran kao adaptogen, što znači da posjeduje sposobnost povećanja otpornosti organizma na različite stresne faktore. Kroz regulaciju razine stresa, ginseng može potaknuti općenitu ravnotežu u tijelu, poboljšavajući mentalnu jasnoću i emocionalni odgovor na izazove svakodnevnog života.
Povećanje energetskih razina i smanjenje umora
Ginseng se tradicionalno koristi za povećanje energetskih razina i smanjenje umora. Istraživanja sugeriraju da ginsenosidi potiču proizvodnju energije u stanicama, poboljšavajući izdržljivost i vitalnost. Ova svojstva čine ginseng popularnim izborom među sportašima i onima koji teže poboljšanju fizičke izdržljivosti.
Potencijalna pomoć u kontroli šećera u krvi
Ginseng pokazuje obećavajuće značajke u podršci kontroli razine šećera u krvi, čime pridonosi potencijalnom smanjenju rizika od dijabetesa tipa 2. Ključni sastojci ginsenga, posebno ginsenosidi, pokazali su se u nekim studijama kao korisni u regulaciji glukoze.
Istraživanja su sugerirala da ginsenosidi mogu poboljšati osjetljivost na inzulin, hormon odgovoran za regulaciju razine šećera u krvi. Povećana osjetljivost na inzulin znači da stanice bolje reagiraju na inzulin, čime se poboljšava metabolizam glukoze. Ovo svojstvo može biti korisno za one s inzulinskom rezistencijom ili preddijabetesom.
Ginseng također može pridonijeti smanjenju apsorpcije glukoze u crijevima, što dodatno podržava kontrolu razine šećera u krvi. Ovaj mehanizam može biti koristan u prevenciji naglih porasta glukoze nakon obroka.
Važno je napomenuti da, iako su istraživanja obećavajuća, još uvijek postoje kontroverze u vezi s dosljednošću rezultata i optimalnom dozom ginsenga.
Individualni odgovor može varirati, a upotreba ginsenga za kontrolu šećera u krvi uvijek bi trebala biti praćena savjetima zdravstvenih stručnjaka, posebno ako osoba ima dijabetes ili uzima lijekove za regulaciju šećera. Samo s pažljivim praćenjem i stručnim smjernicama moguće je sigurno iskoristiti potencijalne prednosti ginsenga u kontroli razine šećera u krvi.
Izvor: Pixabay
Poticanje imunološkog sustava
Poticanje imunološkog sustava ključno je za očuvanje zdravlja i sposobnosti tijela da se odupre infekcijama i bolestima. Ginseng se ističe među prirodnim sredstvima koja su povezana s poboljšanjem imunološkog sustava, a evo kako ginseng može pridonijeti jačanju vaše obrane:
Antioksidativno djelovanje: Ginsenosidi, ključni aktivni spojevi u ginsengu, posjeduju snažna antioksidativna svojstva. Antioksidanti pomažu neutralizirati slobodne radikale, nestabilne molekule koje mogu oštetiti stanice i uzrokovati upale. Ovo smanjenje oksidativnog stresa potiče zdravlje stanica imunološkog sustava.
Povećava aktivnost bijelih krvnih stanica: Ginseng može potaknuti povećanu aktivnost bijelih krvnih stanica, poput makrofaga i prirodnih ubojica. Ove stanice ključne su za prepoznavanje i uništavanje stranih tijela, uključujući bakterije, viruse i tumorske stanice.
Regulira upalne procese: Ginseng ima antiinflamatorna svojstva, što znači da može pomoći u regulaciji upalnih procesa u tijelu. Kontrolirane upale važne su za odgovor imunološkog sustava, ali prekomjerna upala može izazvati negativne učinke. Ginseng može pridonijeti održavanju ravnoteže.
Povećava proizvodnju imunoloških molekula: Ginsenosidi također mogu poticati proizvodnju različitih imunoloških molekula, uključujući interferone, interleukine i TNF-alfa. Ovi molekuli igraju ključnu ulogu u komunikaciji između različitih dijelova imunološkog sustava, poboljšavajući koordinaciju odgovora na patogene.
Podrška smanjenju stresa: Stres može negativno utjecati na imunološki sustav, čineći ga ranjivijim na infekcije. Poznat je kao adaptogen, pomaže tijelu da se bolje nosi sa stresom, štiteći tako imunološki sustav od negativnih utjecaja.
Primjena i mjere opreza
Unatoč mnogim zdravstvenim prednostima, upotreba ginsenga zahtijeva oprez. Preporučuje se konzultacija s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom, posebno ako osoba uzima lijekove ili ima određene zdravstvene dijagnoze.
Ginseng može izazvati nuspojave poput nesanice, nervoze i promjena krvnog tlaka.
Kratki zaključak
Ginseng, s bogatom poviješću i raznolikom primjenom u tradicionalnoj medicini, predstavlja iznimno vrijednu biljku u suvremenom kontekstu zdravlja. Istraživanja o njegovim terapeutskim učincima i dalje napreduju, otkrivajući nove aspekte njegove primjene. Međutim, važno je pristupiti upotrebi ginsenga s odgovornošću, uzimajući u obzir individualne potrebe i specifičnosti zdravstvenog stanja. Ginseng ostaje fascinantan izvor prirodnih spojeva s potencijalom za podršku različitim aspektima ljudskog zdravlja.
Psihosomatske bolesti su bolesti direktno povezane s emocionalnim stanjem pojedine osobe. Određene emocionalne smetnje uzrokuju disfunkciju pojedinih organa i stvaraju oboljenja koja su ustvari popratni simptomi tih istih emocija.
Bolesti tzv. psihogenog porijekla čija simptomatika se manifestira na organima mijenjajući pri tom njihovu ulogu i stvarajući na njima reverzibilne i ireverzibilne promjene nazivaju se psihosomatskim bolestima. Ovaj tip bolesti direktno je povezan s emocionalnim stanjem pojedine osobe. Određene emocionalne smetnje uzrokuju disfunkciju pojedinih organa i stvaraju oboljenja koja su ustvari popratni simptomi tih istih emocija.
Ukratko rečeno ljudska psiha je nerazdvojno isprepletena s tjelesnošću, emocije traže svoj izlaz bilo izravnim ili neizravnim tjelesnim manifestacijama.
Izravne manifestacije su primjerice drhtanje zbog straha ili crvenilo zbog stida, a neizravan oblik jest zaobilaznim i kompliciranim putem do samih organa.
Znanstvenim proučavanjem utvrđeno je da kod oboljelih od psihosomatskih bolesti postoje dva tipa ovisno o obliku emocionalnih obrana:
Prvi tip s agresivnim obranama, što se očituje karakterističnim bolestima, kao migrena, visok tlak, srčane smetnje, šećerna bolest i reumatska upala zglobova;
Drugi tip s pasivnim obranama, što se očituje sljedećim oboljenjima: čir na želucu ili dvanaesniku, kronični zatvor, ulcerozni kolitis (kronična upala debelog crijeva), bronhijalna astma i dugotrajni umor. Oštećenje tih tkiva i organa nastaje zbog dugotrajnog nadražaja određenog dijela živčanog sustava, koji nije pod utjecajem naše volje (autonomni živčani sustav).
Stres i zdravlje
Ukoliko je naš živčani sustav dulji vremenski period u stanju prenadraženosti onda dolazi do oštećenja tkiva i manifestacije same bolesti, psihosomatske bolesti. Uzrok prenadraženosti određenog dijela autonomnog živčanog sustava su upravo osjećaji koje usvajamo od najranije životne dobi i koje se aktiviraju u bilo kojoj životnoj dobi, odnosno frustrirajućoj situaciji. Psihogeni čimbenik je dakle imao presudan utjecaj na tjelesnu manifestaciju, odnosno psihosomatsku bolest. Da li će osoba s pojedinim emocionalnim emocionalnim poteškoćama razviti psihosomatsku bolest ovisit će i o nizu drugih čimbenika poput naslijednih genetskih osobina, okolini, faktoru stresa u životu.
Naime smatra se da je upravo dugotrajna izloženost stresu uvelike odgovorna za nastanak psihosomatske bolesti. To je zato što je potrebna dugotrajna prenadraženost autonomnog živčanog sustava da bi došlo do oštećenja organa i pojave simptoma bolesti.
Stresne situacije kojih u modernom svijetu ima sve više i više prouzokuju i pogoršavaju naše zdravstvene probleme. Potrebno je da na životne probleme gledamo sa strpljenjem kako bi imali bolje zdravlje. Prema shvaćanju psihosomatske medicine, emocionalna uzbuđenja i psihička napetost uzrokuju organske promjene u tijelu putem vegetativnog živčanog sustava. Najčešća psihosomatska oboljenja su: gastritis, ulcerozni kolitis, neki oblici gušavosti, ulkus (čir, na želucu ili dvanaesniku), te u pojedinim slučajevima dijabetes, hipertenzija, migrena, bronhalna astma, urtikarija, pruritus i druge. U većini slučajeva psihosomatske bolesti se liječe usporedno organski i psihoterapijom.
Psihosomatske bolesti:
Astma
Astma je bolest dišnog, respiratornog sustava koja je najčešće urođena, ali i potencirana psihičkim čimbenicima, kao što su uzbuđenje, napetost i ljutnja. Osobe koje boluju od astme mogu si pomoći vježbama disanja, čime će umiriti svoje psihičko stanje, te također ublažiti simptome koji se kreću od otežanog disanja, do kašljanja i kihanja.
Hipertenzija
Stalno povišen krvni tlak veći od 140 sistolički (što označava tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) ili 90 dijastolički (što označava tlak kad srce odmara), ili stalno iznad “normalnog” krvnog tlaka neke osobe, smatra se hipertenzijom. Najčešći simptomi su glavobolja, promjene vida, mučnina, povraćanje, pretjerano znojenje, bljedilo kože, crvenilo lica, drhtanje mišića, bolovi u prsnom košu, krvarenje iz nosa, osjećaj lupanja srca, zujanje u ušima. Pacijent se može također žaliti na pritisak iza prsne kosti, što su sve simptomi koji upućuju na povišeni krvni tlak, često povezan s psihičkim tegobama. Kod mnogih osoba se psihički problemi odražavaju na zdravlje srca. U tim slučajevima pomažu lijekovi, ali i metode opuštanja.
Hipertireoza
Hipertireoza predstavlja povećanu štitnjaču vrlo često uzrokovanu stresnim situacijama. Osobito u žena štitnjača reagira na psihičke probleme i dolazi do pojačanog lučenja hormona uslijed čega se javlja nervoza, napetost, te osoba naglo mršavi. Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda, i pretraga, te se uspješno liječi, a osim klasičnih lijekova, poželjno je da osoba izbjegava stresne situacije.
Kolitis
Kolitis je upalu crijeva što dovodi do probavnih smetnji, ponajprije u obliku proljeva. Tegobe se mogu ulbažiti pažljivim izborom prehrambenih proizvoda. Ulcerozni kolitis je kronična upalna bolest crijeva, te također ima slične simptome kao i Chronova bolest, ali se razlikuju u obilježjima. Obje vrste upalne bolesti crijeva podjednako pogađaju ljude svih dobnih granica. Stresne situacije pogoršavaju te smetnje.
Ulcus ili čir na želucu
Ulcus predstavlja čir na želudcu koji nastaje uslijed nagrizanja želučane kiseline. U situacijama kada dolazi do problema, određen broj osoba osjeća tegobe probavnog sustava. Najčešće su u pitanju osobe koje potiskuju svoje tegobe, umjesto da ih rješavaju razgovorom. Čir na želudcu se može ublažiti pravilnom prehranom, te izbjegavanjem oštrih začina, masne hrane i kofeina. Najnoviji nalazi upućuju na uzročnika Helicobacter pylori kao osnovnog čimbenika pojave ulcusa, ali i dalje se smatra da stres potiče njegovo pojavljivanje.
Uzroci psihosomatskih bolesti mogu uključivati stres, anksioznost, depresiju i druge emocionalne probleme. Liječenje psihosomatskih bolesti može uključivati psihoterapiju, kognitivnu terapiju, relaksacijske tehnike i druge oblike terapije koje se fokusiraju na smanjenje stresa i povećanje dobrobiti mentalnog zdravlja.
Važno je naglasiti da psihosomatske bolesti ne znače da su simptomi nisu stvarni ili da se samo odvijaju u glavi, već su stvarne bolesti koje zahtijevaju pravilno liječenje.
U većini slučajeva svjesni smo pozitivnih učinaka tjelovježbe na naše zdravlje, ali užurbanost suvremenog života i prenatrpan raspored ponekad ne ostavljaju previše vremena za dodatnu fizičku aktivnost.
Većina današnje populacije živi sjedilačkim životom, premalo se kreće i rijetko se bavi bilo kakvom tjelesnom aktivnošću. Statistički podaci upravo potvrđuju tu činjenicu.
Ono što u ovom slučaju predstavlja izazov nije to što smo svijesni toga što nam je činiti i što je za nas zdravo, već kako se natjerati da to uistinu počnemo prakticirati u svakodnevnom životu.
U tom procesu važno je imati u vidu psihološki i fizički dio. Odnosno za dobar učinak podjednako je važna tjelovježba i motivacija. Kako bi tjelovježba bila uistinu učinkovita oba elementa moraju biti usklađena. Naše tijelo puno lakše prati i obavlja svojevrsnu aktivnost ukoliko smo donijeli čvrstu i svjesnu odluku da ćemo se početi baviti njome.
Značaj tjelovježbe za Zdravlje
Prije nego što se posvetimo motivaciji, važno je naglasiti značaj tjelovježbe za zdravlje. Brojne studije su dokazale kako redovita tjelesna aktivnost donosi niz koristi za fizičko i mentalno blagostanje.
Poboljšava kardiovaskularno zdravlje: Redovito vježbanje jača srce i krvne žile te smanjuje rizik od srčanih bolesti i visokog krvnog tlaka.
Potiče održavanje zdrave tjelesne težine: Tjelesna aktivnost pomaže u kontroliranju tjelesne težine tako da sagorijeva kalorije i potiče razvoj mišićne mase.
Jača mišiće i kosti: Vježbe s opterećenjem potiču rast mišića i jačanje kostiju, što je ključno za prevenciju osteoporoze i smanjenje rizika od ozljeda.
Poboljšava mentalno zdravlje: Tjelovježba potiče oslobađanje endorfina, hormona sreće, koji smanjuju stres, anksioznost i depresiju te poboljšavaju raspoloženje.
Unaprjeđuje kognitivne funkcije: Vježbanje poboljšava moždanu cirkulaciju i povećava kognitivne sposobnosti, poput koncentracije i pamćenja.
Izvor: Pexels
Izazovi i prepreke
Unatoč svim prednostima koje pruža, mnogi ljudi se susreću s izazovima kad je riječ o redovitom vježbanju. Neki od uobičajenih izazova i prepreka uključuju:
Nedostatak vremena: U današnjem brzom tempu života, mnogi ljudi osjećaju kako nemaju dovoljno vremena posvetiti se tjelovježbi.
Nedostatak motivacije: Osjećaj demotiviranosti i nemotiviranosti može biti velika prepreka za redovito vježbanje.
Monotonija i dosada: Ponavljajuće rutine mogu dovesti do dosade, što može smanjiti želju za vježbanjem.
Umor i iscrpljenost: Osjećaj umora nakon napornog dana može otežati motivaciju za vježbanjem.
Prekinite samosabotažu i počnite vježbati!
Prvi korak je da osvijestite mentalne blokade koje vas spriječavaju da se počnete baviti tjelesnom aktivnošću. Tjelovježba ima veliki učinak na naše emotivno stanje, a i određena vlastita stajališta koja imamo o svojim sposobnostima.
Određena negativna uvjerenja koja imamo o svojim mogućnostima i kapacitetima te način kako sami sebe vrednujemo nas ponekad spriječavaju da donosimo bolje i zdravije životne odluke.
Ovaj podsvijesni element samosabotaže dodatno otežava naš proces odlučivanja i uključivanja u određenu tjelesnu aktivnost. Na Vama je da identificirate i izazovete te mentalne uljeze i prestanete se sabotirati.
Pronađite svoje slabe točke
Ukoliko imate stav da nikad nećete moći trčati maraton, nikad nećete moći izvesti savršeno neku plesnu figuru ili yoga poziciju, onda ste vrlo vjerojatno u pravu. Činjenica jest da treba izvjestan trud da bi se određena vještina savladala, ali upravo ovakav način razmišljanja je ono što Vas spriječava da postignete rezultat.
Za početak bi bilo jako dobro da prepoznate i budete svjesni da razmišljate na takav način.
Zaustavite negativne misli i promijenite svoj stav
Nudimo Vam par primjera kako zaustaviti svoje negativne misli te kako sami sebe motivirati i zauzeti pozitivan stav o tjelovježbi.
Negativna misao: “Ovo je preteško.” Pozitivniji pristup: “Da, ovo je teško, ali nije i ne izvedivo. Svrha tjelovježbe je u izazovu, a ja sam spreman/spremna na izazov.”
Negativna misao : “Ovo je dosadno.” Pozitivniji pristup: “Ne pristupam ovome na ispravan način. Koji je moj pravi razlog zašto se bavim tjelovježbom? Da li je to samo radi zabave ili da postignem tjelesnu formu? Trebam uvijek imati na umu koji je moj stvarni cilj i ovisno o tome formirati svoj misaoni pristup.”
Negativna misao: “Trebam biti doma s djecom.” Pozitivniji pristup: “Ako uistinu želim biti tu za ljude koje volim i želim biti tu još dugo vremena, ja moram biti zdrav/zdrava. Time što vježbam imat ću više energije i bit ću fokusiraniji/ja u prisustvu svoje djece.”
Napravite ovo!
Kad ste se psihički pripremili i kad su vaši ciljevi i namjere jasni, vrijeme je za akciju. Danas su mogućnosti odabira tjelovježbe u najmanju ruku raznoliki.
Napravite nekakav okvirni plan što želite postići i kakav tip tjelovježbe vam najviše odgovara.
Što ste u svom procesu planiranja precizniji veće su šanse da ćete postići svoj cilj. Bilo da želite smršaviti ili se bolje osjećati, važno je da vam tjelovježba postane životnom navikom.
Pronađite nešto od čega se osjećate dobro
Najbolji način da tjelovježba bude zabavna te da ima sve pozitivne učinke na vaše zdravlje, primjerice opušta vas i lišava stresa, jest da odaberete nešto što volite. Primjerice mrzite yogu? Onda jednostavno nemojte ići na yogu! Kad je tjelovježba tek puka forma koju ispunjavate na svojoj listi tjednih obaveza, onda ona samo dodaje pritisak i element stresa u vaš život.
Ima mnogo različitih oblika tjelovježbe, istražite ih, pronađite onu koja odgovara najviše vama kao osobi i ne zaboravite se pri tom i zabavljati.
Postavite ciljeve i rokove
Nije dovoljno reći i postaviti stvari na način, ‘’Ja želim bit u dobroj formi’’. Morate biti određeniji.
Postavite si pitanje što točno želite postići i u kojem vremenskom periodu.
Primjerice, “ U vremenskom periodu od 6 mjeseci ja želim izgubiti 15 kg i želim imati više energije.”
Krenite ka tom cilju postepeno, malim koracima, ali budite dosljedni i uporni.
Recimo počnite tako što ćete ići u duže šetnje najmanje dvaput tjedno i odraditi barem jedan trening tjedno vježbi snage. To bi mogao biti solidan početak, onda gradite dalje na tome. Dodajite i mijenjate vježbe prema individualnoj potrebi. Da biste zadovoljili nekakav minimum koji se smatra nužnim za ljudsko zdravlje trebate vježbati najmanje triput tjedno po 30 minuta.
Top strategija u održavanju motivacije:
Postavljanje ciljeva: Postavite realne, mjerljive ciljeve za svoje vježbanje. To će vam pomoći da ostanete fokusirani i osjetite zadovoljstvo kada postignete svoje ciljeve.
Raznolikost: Vježbajte raznolike aktivnosti kako biste izbjegli dosadu. Probajte različite sportove, vježbe ili treninge kako biste otkrili što vam najviše odgovara.
Buddy sustav: Pronađite vježbačkog partnera ili se pridružite grupi za tjelovježbu. Podrška i druženje mogu povećati motivaciju i učiniti vježbanje zabavnijim.
Nagrada sustav: Postavite si sustav nagrada za ostvarenje vježbačkih ciljeva. Nagrade ne moraju biti velike, već dovoljno motivirajuće da nastavite raditi na svom tjelesnom napretku.
Raspored vježbanja: Planirajte svoje vježbanje unaprijed i uvrstite ga u svoj redoviti raspored kako biste mu posvetili potrebnu pažnju.
Budite fleksibilni: Neka vaša očekivanja budu realna i budite spremni prilagoditi se promjenama u rasporedu ili okolnostima.
Tjelovježba je ključna za očuvanje zdravlja i dobrobiti.
Motivacija igra vitalnu ulogu u održavanju redovitog tjelesnog aktivnosti. Postavljanje ciljeva, raznolikost, podrška okoline te sustav nagrađivanja samo su neke od strategija koje vam mogu pomoći održati motivaciju za vježbanje.
Uz redovitu tjelovježbu i održavanje visoke razine motivacije, možete postići zdrav i aktivan životni stil.
