Vitamin K ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi i zdravlju kostiju. Najbolji izvor vitamina K je lisnato povrće i voće poput kiwija, avokada i grejpa.
Postoji pet vrsta vitamina K. K1– fitomenadijon; K2– farmohinon; K3– menadion; K4 -menadiolis acetas (ester metilnaftohidrokinona); K5– metiloksiaminonaftalin. Od svih oblika samo K1 se unosi putem hrane, ostali oblici vitamina K nastaju i sintetiziraju se kemijskim putem. Primjerice K2 stvaraju mikroorganizimi, koji se nalaze u tankom crijevu. K3 je nastao sintetskim putem, K4 je ester metilnaftohidrokinona, K5 posjeduje hemostiptička (zaustavlja krvarenje) i antiseptička svojstva, itd.
Funkcije vitamina K
Funkcije vitamina K su:
Normalno grušanje krvi
Održavanje zdravlja kostiju
Sprječavanje kalcifikacije žila
Stanični rast
Vitamin K je izuzetno bitan u održavanju nivoa grušanja krvi na adekvatnoj razini. U slučaju kad faktori zgrušavanja trebaju zatvoriti ranu, potrebno je da se zalijepe na obližnje površine tkiva. Ono što im pruža “ljepljivost” jest karboksilacija. Vitamin K pospješuje sposobnost vezanja kalcijevih iona i njihovu aktivaciju. Vitamin K-ovisni faktori zgrušavanja se sintetiziraju u jetri te zbog toga bolesti jetre rezultiraju nižim količinama vitamin K-ovisnih faktora zgrušavanja i predstavljaju opasnost od nekontroliranog krvarenja (hemoragija).
Vitamin K je također vrlo važan za proces demineralizacije kostiju, omogućuje kontrolu odnosno pomaže pri otpuštanju minerala iz kostiju. Da bi naše kosti bile zdrave, osteokalcin, protein u kostima, se treba kemijski promijeniti u procesu karboksilacije. Sposobnost osteokalcina da veže minerale je ovisna upravo o karboksilaciji, a vitamin K je potreban za djelovanje karboksilaza koje vrše karboksilaciju. Time vitamin K uspostavlja ravnotežu proteina unutar strukture kostiju i ojačava sastav kostiju.
Vitamin K spriječava kalcifikaciju u žilama. Nakupljanjem kalcija u žilama, one očvrsnu i prestaju normalno funkcionirati. Način na koji se zaustavlja i spriječava nakupljanje kalcija u žilama jest održavanje obilnih zaliha specifičnog proteina, MGP. MGP blokira stvaranje kalcijevih kristala unutar krvnih žila. Da bi MGP mogao djelovati, potreban mu je vitamin K.
Istražuje se također uloga vitamina K u spriječavanju oksidativnog oštećenja, regulaciji upalnih procesa te također njegova uloga u održavanju mozga i živčanog sustava. Vitamin K nema direktno antioksidativno djelovanje kao drugi antioksidansi (vitamin E i vitamin C). Ipak, filokinoni i menakinoni pomažu u zaštiti stanica (posebno živčanih stanica) od oksidativnih oštećenja.
Nedostatak vitamina K
Nedostatak vitamina K se naziva hipovitaminozaK. Simptomi hipovitaminoze K su: modrice, petehije, hematomi, bolovi u trbuhu, kalcifikacija mekog tkiva (posebno srčanih zalistaka), jako menstrualno krvarenje, krvarenje u probavnom traktu, hematurija (krv u mokraći), krvarenja iz nosa, desni i očiju, anemija, produženo vrijeme grušanja krvi, osteopenija, osteoporoza, frakture i hiperkalciurija. Urođene mane povezane sa hipovitaminozom K: nerazvijenost nosa, usta i sredine lica, mikrocefalija, mentalna retardacija, hipertelorizam, abnormalnosti srca, poteškoće u učenju, razne deformacije prstiju (hipoplazije) i usporen rast. Hipovitaminoza zbog nedostatka vitamina K je u pravilu vrlo rijetka u odraslih osoba, jer je prisutan u različitim vrstama hrane, a sintetiziraju ga u organizmu i neke crijevne bakterije.
Izvor: Shutterstock
Izvori vitamina K u hrani
Najveći dio vitamina K iz hrane dobivamo od filokinona, oko 90 %. Od tih 90 % više od pola dobivamo iz povrća, najviše iz zelenog lisnatog povrća. Izvori vitamina K su: cvjetača, špinat, kelj, blitva, mahune, šparoge, grašak, zeleni čaj, brokula, kupus i mrkve. Zatim voće, kao što je avokado, kiwi i grejp je bogato vitaminom K. Ulje soje i maslinovo ulje sadrže vitamin K, no hidrogenacijom biljnih ulja se smanjuje aposrpcija, a time i biološki učinak vitamina K. Budući da je vitamin K topljiv u mastima, njegova količina povećava se smanjenjem udejla vode u namirnici.
Vitamin K2 se nalazi u mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Sintetizira se u životinjskim tkivima ili ga sintetiziraju isključivo bakterije tijekom fermentacije. Fermentacija hrane pogoduje povećanju količine vitamina K. Također, neki sirevi se fermentiraju uz pomoć propionskih bakterija i sir fermentiran ovim bakterijama je bogat vitaminom K. Švicarski Emmental i norveški Jarlsberg sir su primjeri sireva nastalih ovakvom fermentacijom i bogati su vitaminom K.
Jagode su vrlo bogate korisnim nutrijentima. Sadrže više vitamina C nego limun i naranča. Konzumiranje jagoda dokazano snižava LDL (loši) kolesterol u tijelu.
Jagoda (Fragaria) je rod biljaka iz porodice ruža i broji čak desetak različitih vrsta. Najpoznatija je po svom plodu primamljive crvene boje, koji je prošaran nizom sjemenki, nekih 200-tinjak. Ovo je jedna od rijetkih vrsta voća čije sjemenke se ne nalaze u unutrašnjosti ploda već na samoj površini. Jagode su bogate korisnim nutrijentima, primjerice sadrže više vitamina C nego limun i naranča. Bogate su antioksidansima, zatim sadrže prirodne kiseline koje izbjeljuju vaše zube, a djeluju i kao analgetik. Sadrže u manjim količinama i omega 3 masne kiseline.
Od svih vrsta jagoda najpoznatija je šumska jagoda (Fragaria vesca). To je divlje voće euroazijskog podrijetla, koje je zbog svojih kvaliteta vrlo brzo prošireno diljem svijeta. Najčešće se uzgaja u umjerenom klimatskom pojasu područja Europe i Azije, a danas je poznato čak 400-tinjak različitih sorti. Šumske jagode cvjetaju od proljeća do sredine ljeta, neke sorte čak i u jesen. Plodovi dozrijevaju u svibnju i to je idelano vrijeme za njihovu konzumaciju.
Danas je uzgajivačima poznato više od četiri stotine sorti, ali najveće bogatstvo hranjivih tvari nalazi se u samoniklim vrstama. Šumske jagode sadržavaju mnogo više vitamina i željeza od svih naknadno stvorenih sorata. Zapravo, povećavanjem plodova, uzgajivači su dobili jagode koje sadržavaju 10% više vode, dok je za isto toliko smanjena količina svih ostalih vrijednih sastojaka. Jagode vole svijetla i osunčana mjesta, a najbolje rastu u planinskim krajevima čak do 1500 m nadmorske visine.
Izvor: depositphotos.com
Dobrobiti jagoda za zdravlje
Ovo bobičasto voće od nutrijenata najviše sadrži vitamine C, A,K,B3(niacin), folnu kiselinu te minerale magnezij, fosfor, željezo, kalij, mangan. Kad govorimo o mineralima onda treba spomenuti kako kalcij i fosfor su važni za naše kosti. Magnezij i željezo imaju pozitivan učinak na našu muskulaturu, a kalij dobro utječe na živčani sustav, bubrege i visoki tlak. Već spomenuti vitamini C i A su antioksidansi, usporavaju starenje, gubitak elastičnosti tkiva i kože te uništavaju slobodne radikale. Redovno konzumiranje jagoda ubrzava cirkulaciju te na taj način spriječavaju nastanak celulita. Sadrže folnu kiselinu i željezo pa se stoga posebno preporučaju trudnicama. Također, zahvaljujući protuupalnim i antibakterijskim svojstvima jagode će nam poslužiti pri ublažavanju raznih upalnih procesa, poput mišićnih bolova.
Konzumiranje jagoda dokazano snižava LDL (loši) kolesterol u tijelu. Jagoda ima dosta vlakana, a i solidan udio kalija, oboje je dokazano dobro za srce i krvni tlak. Jagode također sadrže elagičnu kiselinu koja sprječava uništenje kolagena i inflamaciju u stanicama kože, dva faktora najodgovornija za stvaranje bora. Niskokalorična je, smanjuje apetit te ubrzava metabolizam stoga se preporuča svima koji žele izgubiti suvišne kilograme.
Osim ploda, lijekovita svojstva imaju i korijen i lišće jagode. Čaj od lišća jagode stoljećima se rabi kao lijek protiv probavnih smetnji, ekcema, upale grla, gripe i prehlade te u liječenju kostobolje. Zbog visokog sadržaja tanina listovi se smatraju lijekom protiv svih vrsta upala probavnog sustava. Čaj pripremljen od listova šumske jagode dokazano poboljšava probavu i apetit, a u isto vrijeme ublažava nesanicu.
