Znate li koja je razlika između alergije i intolerancije na hranu. One su danas vrlo učestala pojava te često dolazi do zabune oko interpretacije njihova značenja. Najčešće jer nismo uvijek sigurni, niti u stanju razlikovati njihove simptome.
Alergije i intolerancije na hranu predstavljaju važan i sveprisutan izazov u današnjem društvu. Svaka osoba reagira različito na hranu, a ove reakcije mogu biti uzrokovane alergijskim ili intolerantnim odgovorima tijela na određene komponente hrane.
Danas je pojava alergije i intolerancije na hranu vrlo čest slučaj. Statistike također govor tome u prilog, smatra se da danas preko 20% ljudi ima određeni oblik osjetljivosti na hranu s tim da manji udio otpada na same alergije.
Vrlo čest slučaj jest da osobe s određenim poteškoćama nisu u stanju adekvatno procijeniti o čemu je točno riječ. Također zbog određenih simptoma, koji su ponekad i slični dolazi do brkanja dvaju termina. Stoga je vrlo važno znati kako je riječ o dvije potpuno različite stvari.
Kod alergija na hranu glavnu ulogu igra naš imunološki sustav. Neposredno nakon konzumacije određene hrane (alergena) manifestira se vrlo jaka reakcije našeg imunološkog sustava. Kod intolerancije situacija je nešto drukčija uglavnom se radi o nedostatku probvnih enzima zbog čega nastaju komplikacije u procesuiranju hrane.
Alergije na hranu
Izvor: Pexels
Alergije na hranu dakle predstavljaju imunološki odgovor tijela na specifične proteine u hrani. Kada osoba s alergijom konzumira hranu koja sadrži alergen na koji je osjetljiva, njezin imunološki sustav reagira proizvodnjom antitijela, uključujući histamin, što može dovesti do različitih simptoma. Zbog nje dolazi jer je naš imunološki sustav greškom identificirao određenu bjelančevinu u hrani kao štetnu.
Simptomi alergija na hranu mogu uključivati:
Kožne reakcije: Crvenilo, svrbež, osip ili oticanje kože.
Respiratorne tegobe: Kihanje, kašljanje, gušenje, astma ili curenje nosa.
Probavne smetnje: Mučnina, povraćanje, proljev ili bolovi u trbuhu.
Anafilaktički šok: Rijedak, ali ozbiljan slučaj koji uključuje brzu i ozbiljnu reakciju s teškim oticanjem, gušenjem i padom krvnog tlaka.
Simptomi, odnosno reakcije se manifestiraju najčešće kao kožne reakcije ili smetnje koje su usko vezane uz probavni sustav. Oni variraju od vrlo blagih, poput osipa, oticanja, do vrlo izraženih – anafilaktički šok.
Kod ovog potonjeg situacija je vrlo ozbiljna i može doći i do smrtnog slučaja, ukoliko osoba ne dobije adekvatnu medicinsku pomoć. Lijeka nažalost za alergije općenito nema, ali je moguće određenim metodama ublažiti neželjene alergijske reakcije.
Kako identificirati alergene
Najvažnije je pravilno identificirati alergene, stoga se preporuča pristupiti laboratorijskom testiranju kako bi se točno identificirali alergeni. Kod nas je dostupna usluga testiranja na alergije, FABER test. Ovaj test na alergije pogodan je za rano otkrivanje i dijagnostiku. Ujedno predstavlja i najnoviju generaciju dijagnostičkih testova, koji vam omogućava testiranje na čak 244 različita alergena.
Možemo biti alergični na sve moguće namirnice, stoga je testiranje najprecizniji način kako bi se ustvrdila prava dijagnoza.
Osobama koje pate od alergija na hranu preporučamo potpuno izbjegavanje pojedinih alergena.
Intolerancija na hranu i simptomatika
Intolerancija na hranu je za razliku od prethodne zakašnjela reakcija organizma na konzumiranu hranu. Javlja se najčešće zbog nedostatka određenih probavnih enzima ili zbog patološke reakcije na neke od tvari prisutnih u hrani. One se javljaju najčešće kao metaboličke, farmakološke ili toksične reakcije.
Metaboličke reakcije na hranu su uzrokovane urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.
Farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima, prirodnim sastojcima (saliciliati, amini…) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa…).
Toksične rakcije su uzrokovane bakterijskim oslobađajanjem toksina u hrani ili su posljedica kontaminacije.
Intolerancija na hranu također uzrokuje formiranje antitijela protiv proteina određene vrste hrane, ali ne IgE (kod alergija), već IgA i IgG antitijela. Oni uzrokuju niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava, koje znatno variraju od osobe do osobe.
Najčešći oblici intolerancija na hranu uključuju:
Laktozna intolerancija: Osobe s ovim oblikom intolerancije nemaju dovoljno enzima laktaze potrebnog za probavu mliječnog šećera (laktoze). To može uzrokovati nadutost, proljev i bol u trbuhu nakon konzumacije mliječnih proizvoda.
Netolerancija na gluten: Ovaj oblik intolerancije uključuje osjetljivost na gluten, bjelančevinu prisutnu u pšenici, ječmu i raži. Celiakija je najozbiljniji oblik netolerancije na gluten i može uzrokovati oštećenje tankog crijeva.
Intolerancija na histamin: Osobe s ovom intolerancijom ne mogu razgraditi histamin, spoj koji se prirodno nalazi u mnogim namirnicama. To može uzrokovati glavobolje, crvenilo lica, svrbež i simptome slične alergijama.
Stoga je vrlo važno prepoznati kako hrana koju jedemo može utjecati i utječe na naše zdravlje. Određeni zdravstveni problemi mogu se praktički u potpunosti izliječiti promjenom prehrane.
Stoga je za postavljanje precizne dijagnoze i terapije najadekvatnije napraviti test.
Test intolerancije na hranu koji vam nudimo u sklopu svojih usluga je vrlo jednostavan i bezbolan test, koji vam omogućava analizu intolerancije na čak 220 različitih namirnica. Primjenom najsuvremenijih laboratorijskih metoda dobivamo vrlo precizne kvantitativne podatke koji vam omogućavaju da optimizirate svoju prehranu. Ovim testiranjima bitno mijenjate kvalitetu svoje prehrane, a samim time i kvalitetu vašeg zdravlja.
Liječenje alergija i intolerancija na hranu
Upravljanje alergijama i intolerancijama na hranu zahtijeva svjesno izbjegavanje izazivača reakcija. Osobe s dijagnosticiranim alergijama trebaju biti posebno oprezne pri odabiru hrane, pažljivo čitati deklaracije na proizvodima i komunicirati svoje alergije s restoranima i kuharima.
Za osobe s intolerancijama na hranu, uklanjanje izazivača iz prehrane obično je najbolji pristup. To može zahtijevati prilagodbu prehrane i korištenje zamjenskih proizvoda ili dodataka prehrani kako bi se osigurala uravnotežena ishrana.
U svakom slučaju, važno je konzultirati se s kvalificiranim nutricionistom ili liječnikom kako bi se utvrdila dijagnoza i razvio individualizirani plan upravljanja alergijama i intolerancijama na hranu.
Pouzdane dijagnoze i pravilno vođenje su ključni za uspješno upravljanje ovim prehrambenim izazovima.
Menopauza je dio prirodnog procesa starenja žene. Fiziološki gledano to je proces u kojem dolazi do smanjene funkcije jajnika i smanjenog lučenja hormona estrogena i progesterona.
Menopauza predstavlja kraj fizioloških menstrualnih krvarenja, odnosno kraj reproduktivne faze žene. Smatra se da prosječna žena u tom razdoblju provede gotovo jednu trećinu svog života. Dob žene u kojoj u prosjeku nastupa menopauza jest oko 50. godine života i već je stoljećima stabilna.
Ona je genetski predodređena, ne ovisi o broju trudnoća i porođaja, dojenju, korištenju hormonske kontracepcije, socioekonomskom stanju. Doduše direktno je povezana s pušenjem pa će stoga kod žena pušaća ona nastupiti nešto prije, u prosjeku dvije godine ranije.
Dijagnoza menopauze postavlja se tek nakon 12 mjeseci izostanka menstruacije (amenoreja). Kad govorimo o nekakvim devijacijama od prosjeka onda možemo još izdvojiti prijevermena, rana i kasna menopauza.
Faze menopauze
Menopauza se ne događa preko noći, već prolazi kroz nekoliko faza:
Perimenopauza: Ovo je prijelazno razdoblje prije menopauze kada se počinju primjećivati promjene u menstrualnom ciklusu i simptomi poput valunga i noćnih znojenja postaju učestaliji. Može trajati nekoliko godina.
Menopauza: Točka kada žena nema menstruaciju najmanje 12 mjeseci.
Postmenopauza: Razdoblje koje slijedi nakon menopauze, tijekom kojeg se simptomi perimenopauze često smanjuju, ali žena je i dalje izložena rizicima povezanima s nedostatkom estrogena.
Prijevremena menopauza (menopausis praecox) nastupa prije 40. godine života. Ako menopauza nastupi nakon 55. godine, ona se naziva kasna menopauza (menopausis tarda).
Rana menopauza predstavlja menopauzu koja nastupa između 40. i 45. godine života. Perimenopauza je višegodišnje razdoblje oko menopauze, obilježeno poremećajima ciklusa, neurednim i neredovitim krvarenjima, kao i vazomotornim tegobama.
Počinje 4-5 godina prije menopauze te obuhvaća prvih 5 godina postmenopauze. Postmenopauza je razdoblje koje nastupa nakon posljednje menstruacije u životu žene, odnosno menopauze. Dijeli se ranu (prije 70. godine) i kasnu (nakon 70. godine) postmenopauzu. Kasna menopauza naziva se još i senij.
Klimakterij označava razdoblje koje počinje postepenim gašenjem reprodukcijske funkcije, a uključuje perimenopauzu i prvih deset godina postmenopauze.
Glavni simptomi menopauze
Menopauza može dovesti do niza fizičkih i emocionalnih simptoma, uključujući:
Valunzi i noćno znojenje: Nagli osjećaji vrućine često praćeni znojenjem.
Promjene u menstrualnom ciklusu: Nesređena ili izostala menstruacija.
Suhoća vagine: Može uzrokovati nelagodu tijekom seksualnih odnosa.
Promjene u tjelesnom sastavu: Povećanje tjelesne mase, posebno u trbušnom području.
Problemi s raspoloženjem: Depresija, anksioznost i promjene raspoloženja.
Problemi sa spavanjem: Poteškoće sa zaspanjem i buđenje tijekom noći.
Smanjenje gustoće kostiju: Povećan rizik od osteoporoze.
Promjene u razini hormona se prvenstveno reflektiraju na menstruacijskom ciklusu. Nekih 3 do 5 godina prije menopauze gotovo 70% žena ima poremećaje u ciklusu koje se očituju kao izrazito česti ili rijetki ciklusi uz jako obilna krvarenja, kao i izostanci ovulacije.
Neuredna krvarenja iz maternice u perimenopauzi najčešće su disfunkcijska krvarenja, odnosno ona uzrokovana izostankom ovulacije.
Rijetko se iza takvih krvarenja krije nekakav organski uzrok, najčešće poremećaji u funkciji štitnjače ili zloćudne bolesti genitalnog trakta ili miomi.
Kliničke simptome menopauze najlakše je podijeliti prema vremenu nastanka na rane, srednjoročne i kasne.
Kratkoročne i rane posljedice nastaju kao rezultat naglog pada u razini estrogena. To sve dovodi do smanjene kvalitete života, ali te promjene su prolazne i povlače se u vremenskom periodu od 3 do 5 godina. Kako bi otklonili sve nedumice, a i potencijalno otklonili druge moguće uzroke neregularnog menstruacijskog ciklusa poput spomenutih disfunkcija štitnjače ili kakve druge zloćudne bolesti preporučamo vam svakako da obavite testiranje za menopauzu.
Od drugih simptoma tu je umor i iscrpljenost, koji pronalazimo u gotovo 90% žena. Psihičke tegobe, najčešće u vidu depresije, nalazimo u oko 50-60% slučajeva, a poremećaje spavanja i loš san u oko 75% slučajeva. Osim umora i već spomenutih poremećaja, vazomotorne tegobe (valunzi) su praktički postale sinonim za ranu menopauzu. Pojavljuju se u 20 do 30% premenopauzalnih žena te čak u 85% slučajeva u ranoj postmenopauzi.
Zbog promjena aktivacije termoregulacijskog centra u hipotalalmusu dolazi do napadaja vrućine kao posljedice perifernog širenja krvnih žila.
Val vrućine završava znojenjem i s vremenom padom temperature. Napadaji su najčešći noću, za vrijeme sna i u toplijim krajevima. Ove tegobe se s vremenom smanjuju kad se organizam privikne, pri tom prvenstveno mislimo na hipotalamus, na smanjenu koncentraciju estrogena.
Posljedice nedostatka estrogena
Posljedice nedostatka estrogena nakon 5 do 10 godina menopauze, uglavnom se očituju kao urogenitalna atrofija, promjene kože i kose, smanjenje libida te pada kognitivnih funkcija. Simptome urogenitalne atrofije ima u prosjeku jedna trećina žena u dobi od 50 godina, dok kod žena u dobi od 60 godina se javlja čak u 80 do 90% slučajeva.
Zbog izrazitog stanjenja sluznice javljaju se tegobe u vidu suhoće, svrbeža i žarenja rodnice.
Česti su vaginalni iscjetci kao posljedica infekcija različitim uzročnicima. Spolni odnosi zbog svega navedenog postaju bolni. Što se tiče urinarnih tegoba, one su najčešće predstavljene u vidu učestalog mokrenja praćenog bolom kao posljedicom čestih infekcija.
Nedostatkom estrogena smanjuje se i debljina, vlažnost te elastičnost kože. Javlja se perutanje, sklonost ozljedama i stvaranju bora. Debljina kože smanjuje se za 7% godišnje, tako da se smatra kako je žena od 70 godina izgubila polovicu kvalitetnih osobina kože. Kosa postaje tanka, suha i lomljiva, te se prorjeđuje kod većine žena. Nadalje, gubi se genitalna dlakavost, a nokti postaju tanki i lomljivi. Nedostatak estrogena i androgena reflektira se negativno i na kognitivne funkcije mozga, što se očituje u slabljenju pamćenja i koncentracije.
Zdravstveni utjecaji
Menopauza također može utjecati na žensko zdravlje na razne načine:
Rizik od osteoporoze: Smanjenje gustoće kostiju povećava rizik od fraktura.
Kardiovaskularni rizici: Nedostatak estrogena može povećati rizik od srčanih bolesti.
Smanjenje libida: Promjene u hormonima mogu utjecati na seksualnu želju i užitak.
Problemi s mokrenjem: Suha vagine i smanjenje mišićne mase zdjelice mogu utjecati na funkciju mokraćnog sustava.
Upravljanje menopauzom
Upravljanje menopauzom uključuje različite strategije:
Hormonska terapija: Neki žene koriste hormonsku terapiju kako bi ublažile simptome menopauze, ali to ima i potencijalne rizike i nuspojave, pa je važno konzultirati se s liječnikom.
Zdrava prehrana: Uravnotežena prehrana bogata kalcijem i vitaminom D može pomoći u održavanju zdravlja kostiju.
Redovita tjelovježba: Tjelesna aktivnost pomaže u održavanju zdravog tjelesnog sastava i smanjenju rizika od srčanih bolesti.
Stres upravljanje: Tehnike opuštanja poput joge i meditacije mogu pomoći u upravljanju stresom i emocionalnim simptomima menopauze.
Posjetite liječnika: Redoviti pregledi i razgovor s liječnikom mogu pomoći u praćenju zdravlja tijekom menopauze i pravilnom upravljanju simptomima.
Prehrana tijekom menopauze
Svaki životni period nosi svoje pa tako shodno tome i prehrana treba biti prilagođena određenoj dobnoj skupini.
Prehrana zrele životne dobi je usmjerena na korištenje namirnica, osobito biljaka koje sa svojom aktivnim tvarima-fitonutritijentima optimiziraju funkciju probavnog sustava, detoksicirajući sustav jetre i drugih organa u tijelu uključujući imunološki sustav.
S nutricionističkim programom zasnovanom na paradigmi koja promovira obranu, odrasli štite svoje zdravlje i preveniraju nastanak bolesti. Također im pomaže da pravilnim unosom nutrijenata ublaže sam proces starenja i promjene u biokemiji organizma nastale prirodnim procesom starenja.
Prehranu je potrebno temeljiti na mediteranskoj dijeti. Mediteranska prehrana temelji se na obilju integralnih žitarica, sezonskom voću i povrću, uljima biljnog podrijetla (prvenstveno maslinovom ulju), ribe te umjerenim količinama crnog vina.
Integralne žitarice, voće i povrće se, osim što pružaju čitav spektar vitamina, minerala i fitokemikalija i zbog toga dokazano pružaju zaštitu od mnogih degenerativnih bolesti, nameću i kao odličan izvor prehrambenih vlakana. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima se inače preporuča svim osobama koje paze na tjelesnu masu i nastoje uspješno regulirati svoju težinu.
Kratki zaključak
Menopauza je prirodni dio životnog ciklusa svake žene. Iako može biti izazovna, uz pravilnu njegu i podršku, većina žena uspješno upravlja ovim životnim prijelazom. Važno je konzultirati se s liječnikom kako biste razgovarali o svojim specifičnim potrebama i prilagodili strategije upravljanja menopauzom vašem individualnom zdravstvenom stanju. Kroz promicanje zdravog načina života i samopomoć, žene mogu i dalje uživati u punom životu unatoč menopauzi.
