Jeste li ikada razmišljali o nevidljivim signalima koje naše tijelo šalje kako bi upozorilo na potencijalnu opasnost? Priča o tumorskim markerima je upravo to – fascinantna tajna koju čuvaju naša krv i urin.
Tumorski markeri su supstance prisutne u tijelu, često u krvi ili urinu, koje mogu ukazivati na prisutnost ili aktivnost tumora. Oni igraju značajnu ulogu u dijagnosticiranju, praćenju tijeka bolesti i određivanju učinkovitosti terapije kod različitih vrsta karcinoma.
Tumorski markeri služe kao važan dodatak dijagnostičkom arsenalu u borbi protiv raka. Iako se često povezuju s dijagnozom raka, važno je napomenuti da prisutnost tumorskih markera nije uvijek dokaz prisutnosti tumora. Tumorski markeri često se koriste za:
Dijagnozu: markeri pomažu identificirati prisutnost tumora i utvrditi njihovu prirodu. Međutim, potvrda dijagnoze obično se postiže dodatnim metodama, poput biopsije ili slikovnih testova.
Praćenje terapije: markeri se koriste kako bi se procijenila učinkovitost terapije. Promjene u koncentraciji markera tijekom terapije mogu ukazivati na odgovor tumora na tretman.
Praćenje povratka bolesti: nakon tretmana, tumorski markeri se mogu koristiti za rano otkrivanje povratka bolesti.
Vrste tumorskih markera
Tumorski markeri su specifične tvari prisutne u tijelu, često u krvi ili urinu, koje se koriste kao indikatori prisutnosti ili aktivnosti tumora.
Postoji širok spektar tumorskih markera, svaki povezan s određenim tipom karcinoma ili tkivom.
Razumijevanje različitih vrsta tumorskih markera ključno je za preciznu dijagnozu, praćenje tijeka bolesti i procjenu učinkovitosti terapije.
CEA (Carcinoembryonic Antigen)
CEA je jedan od najpoznatijih tumorskih markera i često je povezan s rakom debelog crijeva. Osim toga, povećane razine CEA mogu se primijetiti i kod drugih vrsta karcinoma, kao što su rak gušterače, dojke i pluća.
CA 125
CA 125 je tumorski marker koji se često povezuje s rakom jajnika. Njegove povišene razine koriste se za praćenje napredovanja bolesti i učinkovitosti terapije. Međutim, CA 125 nije specifičan samo za rak jajnika i može biti povišen i kod drugih uvjeta.
PSA (Prostate-Specific Antigen)
PSA je specifičan za prostatu i koristi se za dijagnosticiranje i praćenje raka prostate. Međutim, povišene razine PSA nisu nužno znak raka, jer se mogu pojaviti i kod benignog povećanja prostate ili upale.
CA 19-9
CA 19-9 je često povezan s rakom gušterače i probavnog trakta. Povišene razine ovog markera koriste se za dijagnozu, praćenje terapije i otkrivanje recidiva.
AFP (Alpha-Fetoprotein)
AFP je specifičan za jetru i testise. Povišene razine AFP mogu ukazivati na rak jetre ili testisa. Također se koristi za praćenje tijeka bolesti i učinkovitosti terapije.
CA 15-3 i CA 27-29
Ovi markeri povezani su s rakom dojke. Povišene razine mogu ukazivati na prisutnost raka dojke i koriste se za praćenje terapije.
CA 72-4
Ovaj marker također se povezuje s rakom jajnika i gastrointestinalnim karcinomima. Koristi se za praćenje bolesti i terapije.
NSE (Neuron-Specific Enolase)
NSE je specifičan za neke vrste tumora koji potječu iz stanica živčanog sustava. Povišene razine ovog markera mogu ukazivati na neuroblastom, malućudni tumor koji često pogađa djecu.
Tumorski markeri i njihov klinički značaj
Izvor: Pixabay
Tumorski markeri imaju značajan klinički značaj, ali također imaju i ograničenja.
Povišene razine tumorskih markera ne znače uvijek prisutnost tumora, mogu biti rezultat drugih stanja ili varijacija u normalnoj populaciji. Također, neki pacijenti s rakom mogu imati normalne razine tumorskih markera.
Napredak u tehnologiji i istraživanjima omogućava razvoj sve preciznijih i specifičnijih tumorskih markera. Kombiniranje informacija iz različitih izvora, kao što su slika, histologija i genetski profili, omogućuje stručnjacima da bolje interpretiraju rezultate i donose informirane odluke o dijagnozi i terapiji.
Kratki zaključak
Tumorski markeri predstavljaju važan alat u borbi protiv raka, pomažući u dijagnosticiranju, praćenju terapije i otkrivanju povratka bolesti.
Međutim, uvijek treba razumjeti da interpretacija rezultata tumorskih markera zahtijeva širi kontekst i uzimanje u obzir drugih kliničkih i laboratorijskih informacija.
Osim toga, kontinuirana istraživanja i razvoj novih markera omogućuju napredak u dijagnostici i liječenju raka.
Rak nastaje kada genetske mutacije u abnormalnim stanicama uzrokuju njihovu brzu diobu. Možete naslijediti mutacije ili ih razviti zbog čimbenika okoliša.
Rak je velika skupina bolesti koje nastaju kada se abnormalne stanice brzo dijele i mogu se proširiti na druga tkiva i organe.
Ove stanice koje brzo rastu mogu uzrokovati tumore. Također mogu poremetiti redovnu funkciju tijela.
Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Prema pouzdanom izvoru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2020, 1 od 6 smrtnih slučajeva je uzrokovan rakom.
Rak i njegovi uzroci
Glavni uzrok raka su mutacije ili promjene DNK u vašim stanicama. Genetske mutacije mogu biti naslijeđene. Mogu se pojaviti i nakon rođenja kao rezultat utjecaja okoliša.
Ovi vanjski uzroci, koji se nazivaju karcinogeni, mogu uključivati:
fizički karcinogeni poput zračenja i ultraljubičastog (UV) svjetla
kemijski karcinogeni poput cigaretnog dima, azbesta, alkohola, onečišćenja zraka te kontaminirane hrane i vode za piće
biološki karcinogeni poput virusa, bakterija i parazita
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko 33 posto smrti od raka može biti uzrokovano duhanom, alkoholom, visokim indeksom tjelesne mase (BMI), malom konzumacijom voća i povrća i nedovoljno tjelesne aktivnosti.
Najčešći faktori rizika
Određeni čimbenici rizika mogu povećati šanse za razvoj raka. Ti čimbenici rizika mogu uključivati:
korištenje duhana
visoka konzumacija alkohola
nezdrava prehrana koju karakteriziraju crveno i prerađeno meso, slatki napici i slani grickalice, škrobna hrana i rafinirani ugljikohidrati uključujući šećere i prerađene žitarice
nedostatak fizičke aktivnosti
izloženost onečišćenju zraka
izloženost zračenju
nezaštićeno izlaganje UV svjetlu, poput sunčeve svjetlosti
infekcija određenim virusima uključujući H. pylori, humani papiloma virus (HPV), hepatitis B, hepatitis C, HIV i Epstein-Barr virus, koji uzrokuje infektivnu mononukleozu
Rizik od razvoja raka također raste s godinama. Općenito, rizik od razvoja povećava se u dobi od 70 do 80 godina, a zatim se smanjuje.
Između ostalog razlozi zašto je tomu tako su:
manje učinkoviti mehanizmi popravljanja stanica koji dolaze sa starenjem
nakupljanje faktora rizika tijekom života
trajanje izloženosti karcinogenima
Neka postojeća zdravstvena stanja koja uzrokuju upalu također mogu povećati rizik od raka. Primjer je ulcerozni kolitis, kronična upalna bolest crijeva.
Vrste raka
Rakovi su nazvani prema području u kojem nastaju i vrsti stanica od kojih su sačinjeni, čak i ako se šire na druge dijelove tijela. Na primjer, rak koji počinje u plućima i širi se na jetru i dalje se naziva rak pluća.
Također postoji nekoliko kliničkih izraza koji se koriste za određene općenite tipove raka:
Karcinom je rak koji počinje u koži ili tkivu koje oblaže druge organe
Sarkom je rak vezivnog tkiva kao što su kosti, mišići, hrskavica i krvne žile
Leukemija je rak koštane srži, koji stvara krvne stanice
Limfom i mijelom su karcinomi imunološkog sustava
Važnost rane detekcije raka
Rano otkrivanje je kada se rak pronađe u ranoj fazi. To može povećati učinkovitost liječenja i smanjiti stopu smrtnosti.
Pregledi raka mogu pomoći u ranom otkrivanju znakova raka. Neki uobičajeni pregledi raka mogu otkriti:
Rak vrata maternice i rak prostate. Neki pregledi, poput raka grlića maternice i raka prostate, mogu se obaviti kao dio rutinskih pregleda.
Rak pluća. Probiri za rak pluća mogu se provoditi redovito za one koji imaju određene čimbenike rizika.
Rak kože. Preglede raka kože može obaviti dermatolog ako imate problema s kožom ili ste pod rizikom od raka kože.
Rak debelog crijeva. Pouzdani izvor Američkog društva za rak (ACS) preporučuje redovite preglede za rak debelog crijeva počevši od 45. godine. Ti se pregledi obično izvode tijekom kolonoskopije. Kompleti za testiranje kod kuće također bi mogli otkriti neke oblike raka debelog crijeva, prema pregledu istraživanja iz 2017. godine.
Rak dojke. Mamografije za testiranje na rak dojke preporučuju se ženama u dobi od 45 godina i starijima, ali možete odlučiti započeti probire u dobi od 40 godina. Kod osoba s visokim rizikom probiri se mogu preporučiti ranije.
Ako imate obiteljsku povijest raka ili imate visok rizik od razvoja raka, važno je slijediti preporuke liječnika za probir.
Dok prepoznavanje znakova upozorenja na rak može pomoći osobama s rakom da potraže dijagnozu i liječenje, neke vrste raka može biti teže otkriti rano i možda neće pokazivati simptome sve do kasnijih faza.
Određene vrste raka često imaju vlastite znakove upozorenja. Ako imate neobjašnjive simptome, najbolje je da se obratite liječniku radi dijagnoze.
Izvor: Pexels
Kako rak nastaje i raste
1. Abnormalna dioba stanica
Normalne stanice u vašem tijelu rastu i dijele se. Svaka od njih ima životni ciklus određen vrstom stanice. Kako se stanice oštećuju ili odumiru, nove stanice zauzimaju njihovo mjesto.
Rak remeti ovaj proces i uzrokuje nenormalan rast stanica. Uzrokovana je promjenama ili mutacijama u DNK stanice.
DNK u svakoj stanici ima upute koje govore stanici što da radi i kako da raste i dijeli se. Mutacije se često događaju u DNK, ali obično stanice ispravljaju te pogreške. Kada se greška ne ispravi, stanica može postati kancerogena.
Mutacije mogu uzrokovati da stanice koje bi se trebale zamijeniti prežive umjesto da umru, a nove stanice mogu nastati kada nisu potrebne. Ove dodatne stanice mogu se nekontrolirano dijeliti, uzrokujući nastanak tumora.
2. Nastanak tumora
Tumori mogu uzrokovati zdravstvene probleme, ovisno o tome gdje rastu u tijelu.
Nisu svi tumori kancerogeni. Benigni tumori nisu kancerogeni i ne šire se na obližnja tkiva.
Ali ponekad tumori mogu narasti i uzrokovati probleme kada pritišću susjedne organe i tkiva. Maligni tumori su kancerogeni i mogu zahvatiti druge dijelove tijela.
3. Metastaze
Neke stanice raka također se mogu proširiti krvotokom ili limfnim sustavom do udaljenih dijelova tijela. To se zove metastaza.
Karcinomi koji su metastazirali smatraju se naprednijim od onih koji nisu. Metastatski karcinomi često su teži za liječenje i smrtonosniji.
Liječenje raka
Liječenje raka može uključivati različite opcije, ovisno o vrsti raka i koliko je uznapredovao.
Lokalizirano liječenje. Lokalizirano liječenje obično uključuje korištenje tretmana poput operacije ili lokalne terapije zračenjem na određenom području tijela ili tumora.
Sustavno liječenje. Sustavno liječenje lijekovima, poput kemoterapije, ciljane terapije i imunoterapije, može utjecati na cijelo tijelo.
Palijativno liječenje. Palijativna skrb uključuje ublažavanje zdravstvenih simptoma povezanih s rakom, kao što su problemi s disanjem i bol.
Različiti tretmani raka često se koriste zajedno kako bi se uklonilo ili uništilo što više kancerogenih stanica.
Kiruška operacija – operativno se uklanja što je više moguće raka. Kirurgija se često koristi u kombinaciji s nekom drugom terapijom kako bi se osiguralo da su sve stanice raka nestale.
Kemoterapija – oblik agresivnog liječenja raka koji koristi lijekove koji su otrovni za stanice kako bi ubili stanice raka koje se brzo dijele. Može se koristiti za smanjenje veličine tumora ili broja stanica u vašem tijelu i smanjenje vjerojatnosti širenja raka.
Terapija zračenjem – koristi snažne, fokusirane zrake zračenja za ubijanje stanica raka. Terapija zračenjem unutar tijela naziva se brahiterapija, dok se terapija zračenjem izvan tijela naziva vanjskim snopom zračenja.
Transplantacija matičnih stanica (koštane srži) –
ovaj tretman obnavlja bolesnu koštanu srž zdravim matičnim stanicama. Matične stanice su nediferencirane stanice koje mogu imati različite funkcije. Ove transplantacije omogućuju liječnicima da koriste veće doze kemoterapije za liječenje raka. Transplantacija matičnih stanica obično se koristi za liječenje leukemije.
Imunoterapija – koristi imunološki sustav vašeg tijela za napad na stanice raka. Ove terapije pomažu vašim antitijelima da prepoznaju rak, tako da mogu koristiti prirodnu obranu vašeg tijela za uništavanje stanica raka.
Hormonska terapija – uklanja ili blokira hormone koji potiču određene vrste raka kako bi zaustavili rast stanica raka. Ova terapija je uobičajeni tretman za rakove koji mogu koristiti hormone za rast i širenje, kao što su određene vrste raka dojke i raka prostate.
Ciljana terapija lijekovima – koristi lijekove za ometanje određenih molekula koje pomažu stanicama raka rasti i preživjeti. Genetsko testiranje može otkriti imate li pravo na ovu vrstu terapije. To može ovisiti o vrsti raka koji imate i genetskim mutacijama i molekularnim karakteristikama vašeg tumora.
Prevencija raka
Poznavanje čimbenika koji doprinose nastanku raka može vam pomoći da živite stilom života koji smanjuje rizik od raka.
Preventivne mjere za smanjenje rizika od razvoja raka mogu uključivati:
izbjegavanje duhana i pasivnog pušenja
ograničavanje unosa prerađenog mesa
prehrana koja se uglavnom fokusira na hranu biljnog podrijetla, nemasne bjelančevine i zdrave masti, poput mediteranske prehrane
izbjegavanje alkohola ili umjereno pijenje
održavanje umjerene tjelesne težine i BMI
obavljanje redovite umjerene tjelesne aktivnosti 150 do 300 minuta
zaštititi se od sunca izbjegavanjem izravnog izlaganja suncu i nošenjem kreme za sunčanje širokog spektra, šešira i sunčanih naočala
izbjegavanje solarija
cijepljenje protiv virusnih infekcija koje mogu dovesti do raka, kao što su hepatitis B i HPV
Redovit posjet liječniku i redovita kontrola uvelike povećavaju vaše šanse da identificirate sve moguće vrste raka na vrijeme i prevenirate njegov dalji razvoj.
