Smilje (Helichrysum) je nadzemna mediteranska biljka iz porodice glavočika koja u prosjeku naraste do visine 0,3 m i prepoznatljiva je po svojim žutim cvjetovima. Raste na područjima kamenjara, a cvjeta u ljetnom periodu. Može se naći na području južne Europe, sjeverozapadne Afrike, Male Azije. Kod nas se može naći na području Istre i Kvarnera te Dalmacije. Poznato je čak 500 – tinjak različitih vrsta smilja, a među najpoznatijim je vrsta (Helichrysum italicum). Sam naziv potječe od grčkih riječi helios (sunce) i chryson (sunce), što bi značilo zlatno sunce. Na što i asociraju njegovi zlatno žuti cvjetovi.
Od korisnih tvari sadrži flavonoide, djeluje protuupalno, antioksidativno, antihematomatično, antikoagulorno. Također je dobar analgetik, smanjuje kolesterol, pomaže kod nadutosti, bolesti jetre i žućnog mjehura (osobe koje imaju žućne kamence ga trebaju izbjegavati). Osim što djeluje na žuć također potiče i lučenje probavnih sokova i enzima stoga se preopruča ljudima koji imaju poteškoća sa probavom.
Izvor: Pixabay
Lijekovitost smilja
Smilje zbog svojih kemijskih svojstava i karakteristična mirisa ima široku primjenu u kozmetičkoj industriji. Posebno je dragocjeno eterično ulje koje sadrži kemijske spojeve poput nerola, neril-acetata, italidiona. Koristi se u kozmetici prevnstveno zbog svog protuupalnog i anti-age učinka.
Na tržištu ćete ga naći u obliku tinktura, macerata, eteričnog ulja i čaja.
Macerat smilja se dobiva potapanjem cvjetova smilja u nekom biljnom (masnom ulju), i tako dobivena smjesa se može samostalno koristiti na koži.
Eterično ulje se može koristiti u tretiranju hematoma, proširenih i upaljenih vena, tromboze, popucalih kapilara, ožiljaka, keloida, psorijaze, strija, kožnih alergija, atopijskog dermatitisa, reumatoidnog artritisa, sportskih ozljeda.
Smilje sadrži vrlo malo eteričnog ulja (manje od 0,05 posto), pa je potrebno više od tone biljke da bi se dobio kilogram eteričnog ulja. Mora se destilirati svježa biljka, stoga je njegova cijena vrlo visoka. Kao nusprodukt destilacije eteričnog ulja dobiva se još i hidrolat ili cvjetna vodica smilja. Posebno je cijenjeno eterično ulje s Korzike. Najpoznatije je kao ulje koje djeluje protiv bora, mrlja i ožiljaka te ostalih kožnih nepravilnosti.
15 mL biljnog ulja argana, hladno prešanog i nerafiniranog
15 mL biljnog ulja ploda divlje ruže, hladno prešanog i nerafiniranog
Nanosi se u tankom sloju, najčešće navečer, iznimno je hranjivo, rezultati su vidljivi već nakon prvog nanošenja.
Ulje protiv strija:
40 mL ulja ploda divlje ruže
23 mL macerata centele
10 mL ulja pšeničnih klica
20 mL tamanu ulja
2 mL eteričnog ulja španjolske lavande
2 mL eteričnog ulja smilja
3 mL eteričnog ulja ružmarin verbenon
10 kapi prirodnog vitamina e
Sve sastojke pomiješajte u odgovarajućoj bočici. Mješavina se nanosi isključivo na striju, u tankom sloju. Mješavinu je zabranjeno koristiti na većim površinama tijela, te tijekom trudnoće i dojenja.
Hidrolat ili cvjetna vodica smilja
Tijekom proizvodnje eteričnog ulja nastaje još jedan zanimljiv proizvod, hidrolat ili cvjetna vodica smilja.
Hidrolate na kožu možemo nanositi nerazrijeđene, a u aromakozmetici se obično koriste prije nanošenja uljnih mješavina.
Hidrolat smilja vlaži kožu i smiruje upale pa je izvrstan za osjetljivu i zrelu kožu. Koristi se i kod svih tipova kože kojoj je potrebna regeneracija, a posebno je zanimljiva njegova upotreba kod podočnjaka (jača mikrocirkulaciju).
Za podočnjake ga možete koristiti u obliku kompresa (blazinice namočite hidrolatom smilja, položite na zaklopljene kapke i odmarajte oči 10-15 minuta).
Artičoka je mediteranska biljka interesantna izgleda i okusa, a poznata je i po lijekovitim svojstvima
Artičoka (Cynara scolymus) je mediteranska biljka koja uspijeva na području čitavog Sredozemlja, ali njezino točno porijeklo nije poznato. Kod nas je najviše rasprostranjena u Dalmaciji na otocima, a uzgaja se i u dalekoj Aziji te Sjevernoj i Južnoj Americi.
Kao namirnica nezaobilazan je sastojak francuske i talijanske kuhinje, a kroz povijest je bila poznata i kao jak afrodizijak pa se njezina konzumacija zabranjivala ženama. Artičoka je bogata vitaminom C i K, odličan je izvor folne kiseline, bakra, mangana i magnezija. Ljekovitost artičoke je opisana u 4.st.pr.kr (Aristotel). Spada u istu obitelj kao i suncokret. Listovi sadrže aktivne komponente – cinarin te različite flavonoide osobito luteolin.
Lijekovitost artičoke
Znanstvena istraživanja još iz tridesetih godina prošlog stoljeća pokazala su da artičoka stimulira produkciju žući u jetri, stoga je ova biljka korisna kod ljudi koji imaju otežanu probavu masti.
Ekstrakt lista artičoke smanjuje razinu kolesterola u krvi.
Za ovo svojstvo je zaslužan luteolin koji sprečava sintezu kolesterola u jetri. Cinarin i flavonoidi su jaki antioksidansi koji spriječavaju oštećenja stanica jetre te štite tijelo od oštećenja nastalim djelovanjem slobodnih radikala.
Artičoka sadrži inulin, polisaharid koji usporava probavljanje hrane, te pomaže u kontroli razine šećera nakon obroka što je osobito važno za dijabetičare. List artičoke se tradicionalno koristi za detoksikaciju organizma te za tretman gihta, reumatizma i artritisa. Ima diuretsko djelovanje (potiče izmokravanje), a istraživanja su pokazala i korist kod funkcionalnih oboljenja crijeva.
