Prehrana kod bolesti crijeva igra važnu ulogu, a oblici nutritivnih intervencija kreću se od raznih individualno prilagođenih dijeta do potporne terapije
Kod prehrane bolesti crijeva velik naglasak se stavlja na adekvatnu opskrbu mikronutrijentima (vitamini i minerali). Njihov suficit je vrlo učestala pojava kod oboljelih od uplanih bolesti crijeva.
Znanstvena istraživanja provedena u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća, dokazala su pozitivne učinke elementarne dijete u aktivnoj Crohnovoj bolesti. Iz toga proizlazi mogućnost da se elementarna enteralna prehrana (unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina u želudac, dvanaesnik ili jejunum, i to najčešće pomoću hranidbenih sondi) koristi kao primarna terapija.
Ova opcija i danas je predmetom znanstvenih rasprava. Pokazalo se da je enteralna prehrana znatno učinkovitija u terapiji Crohnove bolesti. Enteralna prehrana posebno je uspješna kod djece i adolescenata s Crohnovom bolesti. Današnja istraživanja ne ukazuju na nikakvu razliku u primjeni elemantarnih enteralnih formula nad oligomernim ili polimernim. Nove generacije formula obogaćene glutaminom, omega-3 masnim kiselinama ili kratkolančanim masnim kisleinama, argininom još su u procesu evaluacije.
Nutritivna potpora kao primarna terapija upalnih bolesti crijeva treba zadovoljiti tri temeljna uvjeta:
a) kontrola uplanog procesa
b) tretiranje pothranjenosti i posljedica pothranjenosti
c) izbjegavanje korištenja imunomodulatornih lijekova i njihovih nuspojava
Za većinu bolesnika najvažnije je da konzumiraju dovoljne količine proteina. Zatim da imaju adekvatan energetski unos. Na taj način bi upješno održavali tjelesnu masu, a i osigurao bi se rast kod djece i adolescenata. Energetski unos na dnevnoj bazi je od 35-40 kcal/kg i 1-1,5 g/kg tjelesne mase proteina, na taj način zadovoljit će se potrebe za energijom i proteinima kod većine odraslih bolesnika s aktivnom upalnom bolešću crijeva.
Probava i apsorpcija masti nije poremećena kod oboljelih od ulceroznog kolitisa. U Crohnovoj bolesti koja zahvaća tanko crijevo probava i apsorpcija masti mogu biti promijenjene bilo putem gubitaka kroz stijenku crijeva ili zbog smanjene raspoložive količine žučnih soli. Deficit laktaze i intolerancija laktoze javljaju se kod upalnih bolesti crijeva, međutim čini se da ova pojava nije ništa učestalija u usporedbi s kontrolnom populacijom.
Terapija i liječenje
Terapija kortikosteroidima može ometati metabolizam kalcija što uzrokuje smanjenu apsorpciju i veću opasnost od pojave osteopenije i osteoporoze, posebice u bolesnika s Crohnovom bolešću. Postoje indicije kako se oboljelima od ulceroznog kolitisa stanje popravlja ako slijede dijetu s niskim udjelom jednostavnih šećera te hipoalergenu dijetu.
Nedostaci vitamina i elemenata u tragovima često se javljaju u oboljelih od upalnih bolesti crijeva, ali se simptomi rijetko razvijaju (osim kad je u pitanju željezo, folna kiselina, vitamin B12 i cink). Ipak, koncept subkliničkog deficita od važnosti je kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva zbog mogućih učinaka ovih nedostataka u patogenezi bolesti.
Nekoliko studija je ukazalo na značajan rizik hipovitaminoza u oboljelih od spomenutih bolesti za cijeli niz vitamina uključujući biotin, vitamine A, C, E, folnu kiselinu, beta karoten i vitamin B1.
Nedostaci se kreću od 40 do 90%, unatoč tome što nisu bili prisutni vidljivi znaci deficita niti suboptimalni unos putem hrane. Kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva opisan je i deficit minerala i elemenata u tragovima uključujući magnezij, cink, selen, bakar, krom, mangan i molbiden. Nutrijenti s antioksidativnom aktivnošću (vitamini A, C, E i selen) vjerojatno pokazuju niže vrijednosti u oboljelih od upalnih bolesti crijeva zbog toga što je oksidativni stres jedan od mehanizama koji pridonose upali u ovoj bolesti.
Preporučena hrana i namirnice tijekom aktivne faze bolesti
Preporuča se od žitarica i kruha, dvopek i odstajali kruh i preciva. Zatim voćni kompoti, pasirano voće i voćne kašice i oguljeno svježe voće ukoliko je to moguće. Od povrća kuhano zeleno lisnato povrće. Protisnuto kuhano povrće bez sjemenki. Juhe od mesa i ribe s uklonjenim suviškom masnoće te juhe od pasiranog povrća. Od mesa kuhano krto mlado meso, dakle piletina, puretina, teletina, janjetina, kunić i riba (oslić, skuša, škarpina, orada). Od mliječnih proizvoda preporuča se konzumacija fermentiranih mliječnih proizvoda s probioticima i prebioticima. Dakle jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko. Dolaze o obzir i pripravci od soje, tofu i sojino mlijeko.
Namirnice čiji bi unos trebalo ograničiti su svježi kruh, dizana tijesta i peciva, kruh sa sjemenkama i mekinjama. Od voća treba izbjegavati citrate, sušeno voće i voće s korom. Povrće koje se ne preporuča je paprika, kupus, luk, kelj, cvjetača, špinat, rabarbara. Od mesa treba izbjegavati suhomesnate proizvode, pečenje, paštete, crveno meso, konzervirane mesne proizvode te školjke i rakove. Treba izbjegavati juhe i variva s jakim začinima i zaprškom te raznorazne instant juhe. Kod mliječnih proizvoda treba izbjegavati masne sireve te svježe i trajno mlijeko.
