Priča o zelenom čaju kao i mnoge druge kad su čajevi u pitanju počinje na dalekom istoku
Prema povijesnim spisma njegovo otkriće povezuje se s kineskom carskom dinastijom (car Shen Nung) i datira u davnu 2750. g. pr.kr. Iz Kine se polako njegov uzgoj i konzumacija širi u druge dijelove Azije, a potom i na ostatak svijeta. Najviše se naravno konzumira u Kini, potom Japanu, Blskom istoku, Sj. Africi.
Biljka iz koje se dobiva zeleni čaj zove se Camelia sinensis. Radi se o zimzelenoj tropskoj biljci, grmolika oblika, karakteristična je po bijelim cvijetovima i kožastom lišću. Koristeći se različitim metodama uzgoja i obrade dijelova ove biljke Kinezi su uspjeli dobiti čak tri različite vrste čaja. Radi se o crnom, zelenom i oolong čaju. Svaki od njih opet ima čitav niz podnaziva ovisno o postupku obrade same biljke.
Nutritivni sastav zelenog čaja
Po svom kemijskom sastavu zeleni čaj je vrlo bogat i kompleksan, sadrži čak preko 300 različitih spojeva. Za potrebe ovog članka izdvojit ćemo samo nekoliko najbitnijih. Bogat je polifenolima čiji udio je od 5-27%, zatim proteini 15%, vitamini B skupine, askorbinska kiselina, kofein, aminokiseline (teanin), itd.
Jedna šalica zelenog čaja u prosjeku sadrži 50-100 mg kofeina i 300-400 mg polifenola. Polifenoli su poznati po svom antioksidativnom i detoksikacijskom učinku, a manifestiraju se na području tankog crijeva, plućima, jetri.
Konzumacijom zelenog čaja usporava se nastajanje kancerogenih tvari te služi u prevenciji nekih karcinoma: plućni, gastrointestinalni, karcinomi dojke.
Povoljno djelovanje ima i aminokiselina L-teanin koja ima pozitivne učinke na kognitivne procese poput koncentarcije i općenito povoljno djeluje na sposobnost učenja. Ublažava učinak visoke kocentracije kofeina u čaju, djeluje smirujuće, snižava krvni tlak te ublažava simptome PMS-a. Otklanja umor i pospanost, poboljšava raspoloženje (povisuje dopamin). Reducira nastanak nepoželjnih bakterija u ustima i crijevima te ima antivirusno djelovanje.
