Kopriva je biljka koja za većinu ljudi predstavlja samo običan korov. Rijetki su oni koji znaju da upravo ova biljka sadrži mnogobrojna ljekovita svojstva te da se tradicionalno upotrebljava u fitoterapiji već stoljećima.
Kopriva je biljka koja je poznata po svojoj ljekovitosti i upotrebi u tradicionalnoj medicini stoljećima. Ona je rasprostranjena diljem svijeta i ima brojne zdravstvene koristi. U ovom članku istražit ćemo različite aspekte ljekovitosti koprive i znanstvena istraživanja koja podupiru njezin terapijski potencijal.
Kopriva je zeljasta višegodišnja biljka, koja u prosjeku doseže visinu od 150 cm. Njezini listovi su karakteristična srcolika oblika, a dugi su od 3 do 15 cm. Listovi se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Pokriveni su u potpunosti žarnicama, koje su vrlo neugodne na dodir. Cvjetovi koprive su zelene boje i vrlo su diskretni, razdoblje cvjetanja je u periodu od proljeća do jeseni.
Postoji više vrsta koprive, ali samo su dvije važne iz perspektive fitoterapije i liječenja. Radi se o vrstama tzv. žarih kopriva (urtica dioica l. i urtica urens l.), koje manje više rastu samoniklo u našim krajevima. Ove dvije vrste i njihovi hibridi posjeduju određena ljekovita svojstva i koriste se u liječenju. Dok druge vrste poput recimo bijele mrtve koprive pak ne.
Važno je ujedno i razlikovati pozicije biljke i treba znati njihovu točnu primjenu. Jer određeni dijelovi biljke imaju različita svojstva i samim time i različit učinak na organizam.
Svi dijelovi koprive se koriste za izradu lijekovitih pripravaka, dakle list, korijen, cvijet, sjemenke.
Kemijski sastav
List koprive bogat je mineralima kalijem i silicijem. Ima najviše kalija što donekle objašnjava i njegov diuretički učinak. Zatim sadrži još flavonoide, estere kavene kiseline, mravlju kiselinu koja se nalazi u žarnicama i koja nam zadaje najviše boli. Od drugih interesantnih spojeva tu su histamine, serotonin, leukotrien, itd.
Korijen koprive od najvažnijih spojeva sadrži proteine (UDA), zatim sterole i hidroksi-masne kiseline. Sadrži velike količine vitamina A, C, B2 i bogata je željezom pa se koristi kod otklanjanja stanja potištenosti i osjećaj umora, ali i pridonosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca što olakšava opskrbu tijela kisikom i otklanja slabokrvnost.
Korištenje koprive u terapijske svrhe
Istraživanja su otkrila da kopriva posjeduje antibakterijska svojstva protiv različitih bakterijskih sojeva, uključujući one koji su otporni na konvencionalne antibiotike.
Također se vjeruje da ekstrakti koprive imaju antivirusno djelovanje protiv određenih virusnih infekcija, uključujući herpes i gripu.
Kliničkim ispitivanjima je potvrđena učinkovitost lista koprive kod tzv. ‘’čišćenja’’ bubrega u tu svrhu koristi se čaj od lista, kontinuirano u vremenskom periodu od tri tjedna. Preporučuje se također kod oslabljenog organizma, anemije i čestih mokraćnih infekcija. Zatim kod liječenja reumatoidnog artritisa i artroza, bilo kao samostalan lijek, bilo kao dodatna terapija uz druge lijekove. Kopriva sadrži spojeve poput kvercetina i kempferola koji imaju protuupalna svojstva. Ovi spojevi mogu smanjiti upalu u tijelu, što je korisno za osobe koje pate od kroničnih upalnih stanja poput artritisa.
Općenito je dobra i koristi se za bolesti mokraćnog sustava (cistitis).
Tinktura i čaj od koprive su odlično sredstvo za pojačano izlučivanje mokraćne kiseline, stoga se mogu koristiti kod gihta (bolest nakupljanja mokraćne kiseline u zglobovima). Kod slučaja gihta potrebno je korštenje pripravaka od koprive više mjeseci (cca 6mjeseci). Korijen koprive preporučuje se kod adenoma prostate, čak i kod kroničnog prostatitisa.
Kopriva je poznata po svojoj sposobnosti poticanja izlučivanja otpadnih tvari iz tijela. Koristi se kao sastojak u mnogim detoksikacijskim programima i čajevima za čišćenje organizma.
Postoje i druge bolesti koje se znalo tretirati raznim pripravcima od koprive. Primjerice u tzv. narodnoj medicini kopriva se koristila za liječenje anemije jer je vrlo bogata željezom. Korijen se koristio kod ispadanja kose, a sjemenke za liječenje prostate. Treba napomenuti kako klinička ispitivanja nisu potvrdila koliko je kopriva djelotvorna u liječenju navedene simptomatike.
Studije su pokazale da ekstrakti koprive mogu pomoći u regulaciji razine šećera u krvi. To je posebno važno za osobe s dijabetesom ili povećanim rizikom od razvoja dijabetesa.
Mnogi ljudi koriste koprivu za poboljšanje zdravlja kože i kose. Kopriva se često koristi u kozmetičkim proizvodima i šamponima zbog svojih blagotvornih učinaka na kožu i vlasište. Pomaže u ublažavanju simptoma kožnih problema poput ekcema i psorijaze te jača kosu i potiče njezin rast.
Izvor: Pexels
Čaj od lista koprive
Čaj od koprive se priprema od 3 do 5 grama suhog lista koprive koji se prelije sa 250 mL kipuće vode te se ostavi nekih desetak minuta da odstoji. Pije se tri put dnevno, najčešće nakon obroka. Dnevna doza koja je potrebna da bi postigao nekakav terapijski učinak jest od 9 – 15 grama. On je vrlo koristan kod kožnih bolesti, bubuljica i akni, a preporučuje se i kod pojave afti i upale desni. Zbog već spomenutog visokog udjela kalija, čaj djeluje diuretski, zbog čega se koristi u liječenju upale mokraćnih puteva.
Djelovanje koprive
diuretik
kod obilnih menstrualnih krvarenja
protiv alergija
kod problema sa prostatom
detoksikacija organizma
za liječenje hemoroida
liječenje astme
kod artritisa
kod bubrežnih kamenaca
ispiranje usta čajem od koprive spriječava se neugodan zadah
Kopriva je biljka s mnogobrojnim ljekovitim svojstvima i dugom poviješću upotrebe u tradicionalnoj medicini. Iako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjela i potvrdila njezina ljekovitost, neke znanstvene studije sugeriraju da kopriva može pružiti brojne zdravstvene koristi. Od antibakterijskih i antivirusnih svojstava do protuupalnih svojstava i potpore zdravlju kože i kose, kopriva ima potencijal da bude vrijedan dodatak prirodnom liječenju i održavanju zdravlja.
Prije uzimanja ili upotrebe bilo kakvih biljnih dodataka ili pripravaka na bazi koprive, uvijek je važno konzultirati se s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom kako bi se osigurala sigurnost i prikladnost za pojedinca.
