Artičoka je mediteranska biljka interesantna izgleda i okusa, a poznata je i po lijekovitim svojstvima
Artičoka (Cynara scolymus) je mediteranska biljka koja uspijeva na području čitavog Sredozemlja, ali njezino točno porijeklo nije poznato. Kod nas je najviše rasprostranjena u Dalmaciji na otocima, a uzgaja se i u dalekoj Aziji te Sjevernoj i Južnoj Americi.
Kao namirnica nezaobilazan je sastojak francuske i talijanske kuhinje, a kroz povijest je bila poznata i kao jak afrodizijak pa se njezina konzumacija zabranjivala ženama. Artičoka je bogata vitaminom C i K, odličan je izvor folne kiseline, bakra, mangana i magnezija. Ljekovitost artičoke je opisana u 4.st.pr.kr (Aristotel). Spada u istu obitelj kao i suncokret. Listovi sadrže aktivne komponente – cinarin te različite flavonoide osobito luteolin.
Lijekovitost artičoke
Znanstvena istraživanja još iz tridesetih godina prošlog stoljeća pokazala su da artičoka stimulira produkciju žući u jetri, stoga je ova biljka korisna kod ljudi koji imaju otežanu probavu masti.
Ekstrakt lista artičoke smanjuje razinu kolesterola u krvi.
Za ovo svojstvo je zaslužan luteolin koji sprečava sintezu kolesterola u jetri. Cinarin i flavonoidi su jaki antioksidansi koji spriječavaju oštećenja stanica jetre te štite tijelo od oštećenja nastalim djelovanjem slobodnih radikala.
Artičoka sadrži inulin, polisaharid koji usporava probavljanje hrane, te pomaže u kontroli razine šećera nakon obroka što je osobito važno za dijabetičare. List artičoke se tradicionalno koristi za detoksikaciju organizma te za tretman gihta, reumatizma i artritisa. Ima diuretsko djelovanje (potiče izmokravanje), a istraživanja su pokazala i korist kod funkcionalnih oboljenja crijeva.
